{"id":21996,"date":"2018-01-26T08:00:05","date_gmt":"2018-01-26T07:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=21996"},"modified":"2021-02-25T10:55:20","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:20","slug":"domace-osamdesete-na-globalnom-trzistu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=21996","title":{"rendered":"Doma\u0107e osamdesete na globalnom tr\u017ei\u0161tu"},"content":{"rendered":"

Posljednjih godina u Hrvatskoj sve zamjetniji postaje trend poku\u0161aja (kulturne) komercijalizacije osamdesetih. Me\u0111utim, doma\u0107e tr\u017ei\u0161te je premalo za ozbiljniji iskorak, a globalno naprosto gluho za epizodu s evropske periferije.<\/strong><\/p>\n

Shematizam kratke kulturne povijesti ove zemlje izgledao bi ovako nekako: osamdesete su bile dekadencija socijalizma i novi val, devedesete rat i tre\u0161, dvijetisu\u0107ite integracija u Europsku uniju i komercijalizacija svega, a dvijedesete ekonomska kriza i sva pridru\u017eena i posljedi\u010dna ludila. Reprezentacije tih dekada, odnosno, ovih od kojih postoji dovoljno vremensko rastojanje, \u0161to u filmskim\/tv aran\u017emanima, \u0161to u muzejskim izlo\u017ebenim konceptima, ne idu puno dalje i dublje od ovog shematizma. Iza spomenutih “projekata” \u010desto stoje visoko postavljene ambicije i \u017eelje koje nemalo puta ne bivaju realizirane na adekvatan na\u010din.<\/p>\n

To se posebice vidi u pristupu osamdesetima koje su do\u017eivjele svojevrsni boom<\/em> posljednjih nekoliko godina, \u010desto kao mehanizam i kao svojevrsni refleks neuspjelog \u010ditanja ili suo\u010davanja s trenutnim kontekstom i njegovim kontradikcijama. Kritika je banalnost ovog shematizma i njegovu primjenu uo\u010dila u izlo\u017ebama “Osamdesete! Slatka dekadencija postmoderne<\/a>” iz 2015. i dvjema sezonama serije Crno-bijeli svijet<\/a>. I dok si \u017eanrovske serije “plo\u0161nost i povr\u0161nost” mogu dopustiti, veliki izlo\u017ebeni projekti bi to trebali izbjegavati, pogotovo uzimaju\u0107i u obzir da su mnogi sektori (a posebice kulture i umjetnosti) vi\u0161e nego pristojno obra\u0111eni kroz na\u0161u humanistiku: analizom slojevitosti tog razdoblja \u010desto su se otvarali rukavci novih \u010ditanja i pristupa korpusu koje, na\u017ealost, ne zati\u010demo u novim kulturnim proizvodima. Usudio bih se \u010dak podijeliti svoj dojam – da nemalo puta “doga\u0111aji” na margini<\/a> s puno manje ambicija i kapaciteta, u kona\u010dnici ostvare puno vi\u0161e nego glomazno zami\u0161ljene produkcije i izlo\u017ebe.<\/p>\n

Muzej u stanu, stan u muzeju<\/strong><\/p>\n

Naravno, ta banalnost osamdesetih nije izmi\u0161ljena u institucijama i na setovima nego je derivat odre\u0111enog trenda komercijalizacije i romantizacije tog dijela pro\u0161losti i njegove svakodnevnice koji je svoju izvedbu ve\u0107 imao u nekim drugim kontekstima. U Njema\u010dkoj je DDR sredinom 2000-ih \u0161to kroz tv-emisije, \u0161iroku lepezu muzejskih i turisti\u010dkih proizvoda, a onda i akademskih \u010dlanaka, postao pravi, kako se to veli: tr\u017ei\u0161ni hit. Kako turistifikacija i komercijalizacija pro\u0161losti na europskoj poluperiferiji ne\u0161to kasni za centrom, kod nas se taj tip zamaha tek sad primje\u0107uje. Zadnji ogledniji primjer tog trenda, otvaranje je privatnog Muzeja osamdesetih u Zagrebu<\/a> krajem pro\u0161le godine.<\/p>\n

Stan u u\u017eem centru grada pretvoren u muzejski prostor posve\u0107en svakodnevnici osamdesetih dijeli ne\u0161to od spomenute banalnosti, ali i neambiciozne marginalnosti. Rije\u010d je o ove\u0107em gra\u0111anskom stanu s visokim stropovima, tipi\u010dnima za ovaj dio grada, u koji je smje\u0161tena replika stana radni\u010dke familije pa je disproporcija reprezentnog i reprezentiranog prostora nadomje\u0161tena instaliranjem replike polovice karoserije fi\u0107e u hodniku. U muzeju \u0107e vas do\u010dekati ljubazna radnica koja vas na hrvatskom s ruskim naglaskom obavje\u0161tava da je rije\u010d o interaktivnom muzeju \u0161to bi u ovom slu\u010daju zna\u010dilo da mo\u017eete sjedati\/le\u017eati po namje\u0161taju, u\u0107i u instaliranog fi\u0107u ili pak slu\u0161ati plo\u010de Jasne Zloki\u0107 i Zdravka \u010coli\u0107a. Na\u017ealost, u vremenu kad sam ja bio u posjetu, gramofon je bio na popravku tako da nisam mogao sam birati soundtrack<\/em>, a i da sam mogao, uvjeren sam da ne bih odabrao bolje od Ljilje Nikolovske i Zane koja je dozivala snegove, \u0161to je donekle ubijalo zagreba\u010dku predve\u010dernju ju\u017einu koja zna biti prepreka i neambicioznim poduhvatima poput popodnevnih posjeta muzeju.<\/p>\n

Postav je odra\u0111en profesionalno, svaki proizvod kulture svakodnevnice tog perioda prati kratki i korektan opis, a odabir artefakata prili\u010dno koncizno slijedi “republi\u010dku kvotu”, tako da ste u ovom zagreba\u010dkom stanu mogli nai\u0107i na fild\u017eane i bosanski hastal, pepeljaru iz Roga\u0161ke Slatine, slikovnicu Moja domovina u izdanju Prve knji\u017eevne komune Mostar, stolnjak s makedonskim motovima, ma\u0161inu za \u0161ivanje zadarskog Bagata, a predsoblje je krasila karta Jugoslavije u kojoj Hrvatska nije ni na koji na\u010din posebno nagla\u0161ena, niti je ostatak dr\u017eave “osjen\u010dan” – \u0161to je pravi muzejski raritet.<\/p>\n

Upitna turisti\u010dka isplativost<\/strong><\/p>\n

Na izlazu \u0107e vam radnica muzeja ponuditi suvenire namijenjene isklju\u010divo mu\u0161koj heteroseksualnoj publici: reizdanja Erotika-kalendara ili pak male modele fi\u0107a za ne\u0161to mla\u0111e pripadnike iste populacije, ali uz popust ako ostavite komentar na aplikaciji TripAdvisor. Kako ne pripadam skupini potro\u0161a\u010da kojoj su suveniri namijenjeni i nisam sklon kori\u0161tenju aplikacija, morao sam pristojno odbiti popratni suvenirski sadr\u017eaj koji samo podcrtava \u017eelju da ovaj muzej bude prije svega “turisti\u010dka atrakcija”. Muzej osamdesetih sam napustio uz pitanje koje vjerojatno mori i ono \u0161to se u njihovim materijalima naziva Uprava muzeja \u2013 koliko je ovaj projekt isplativ i odr\u017eiv na zagreba\u010dkom turisti\u010dkom tr\u017ei\u0161tu pa \u010dak i uz visoke turisti\u010dke cijene ulaznice za tako mali postav.<\/p>\n

Ve\u0107ina dosada\u0161njih posjetitelja, a \u0161to se vidi po knjizi dojmova, koju mo\u017eete ispuniti na staroj pisa\u0107oj ma\u0161ini, doma\u0107i su ili “regionalni” gosti kojima osamdesete u Jugoslaviji jo\u0161 ne\u0161to u \u017eivotu i zna\u010de. U ovom slu\u010daju nije rije\u010d o muzeju koji prenosi odre\u0111enu “univerzalnu” poruku koja se onda u krajnjoj konzekvenci da pro\u0161iriti po globalnom tr\u017ei\u0161tu kao svojevrsna fran\u0161iza, odnosno proizvod razumljiv i primamljiv svim kulturama \u2013 poput primjerice Muzeja prekinutih veza koji stoji samo nekoliko metara dalje.<\/p>\n

U slu\u010daju Muzeja osamdesetih, njegova turisti\u010dka isplativost proizlazi iz njegove kulturne oklade i “misije” prevo\u0111enja i posredovanja odre\u0111enog kulturnog konteksta posjetiteljima kojima je on donekle ili \u010dak potpuno nepoznat. I to se mo\u017ee \u010diniti kao klasi\u010dna turisti\u010dka oklada, me\u0111utim u ne\u0161to izmijenjenim okvirima globalnog turisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta i do\u017eivljavanja, svakodnevni \u017eivot “destinacije” ili pak svakodnevnica pro\u0161losti tog prostora \u2013 postaju sekundarne, gotovo izli\u0161ne. Turisti su tu da stvaraju svoje fikcionalne svjetove, gdje malo koga briga kako je Zagreb izgledao osamdesetih.<\/p>\n

Zenge vs. startasice<\/strong><\/p>\n

Iz te perspektive, te\u0161ko je predvidjeti, uz sve marketin\u0161ke i ine trikove, uspjeh ovog malog privatnog muzeja na globalnom (turisti\u010dkom) tr\u017ei\u0161tu, jednako kao i TV-proizvoda tog karaktera koji su limitirani na regionalno televizijsko tr\u017ei\u0161te iako su ambicije puno \u0161ire, ako vidimo uspjehe nekih pandana poput njema\u010dke serije Deutschland 83<\/a> koja je napravljena kao svojevrsni pop-kulturni \u0161pijunski triler o DDR-u. Jugoslavenske osamdesete i njeni kulturni proizvodi imaju limite vlastite globalne recepcije, odnosno komercijalizacije. Pa makar to bile godine kad je ovaj dio svijeta u svojem izdisaju ipak bio “dio svijeta” bar na kulturno-sportskom planu sa globalnim doga\u0111ajima od Sarajeva do Zagreba i kulturno-umjetni\u010dkim \u017eivotom koji je pratio “globalne trendove” od Beograda do Ljubljane. \u0160to je isto bila svojevrsna spektakularna dimna zavjesa iza koje su se gasili tvorni\u010dki strojevi, a palili oni ratni.<\/p>\n

Ta \u010dinjenica kulturne atraktivnosti osamdesetih i njihove “svjetskosti” manje je bitna stavka u kona\u010dnoj ra\u010dunici. To pokazuje i jedan proizvod i motiv na koji smo mogli nai\u0107i na jo\u0161 jednoj izlo\u017ebi o atraktivnim osamdesetima koja se trenutno odvija u Zagrebu. U Tehni\u010dkom muzeju, jedna od izlaga\u010dkih prostorija posve\u0107ena je najva\u017enijem globalnom doga\u0111aju odr\u017eanom u gradu \u2013 Univerzijadi 1987. U izlo\u017ebenom prostoru na\u010di\u010dkanom razli\u010ditim parafernalijama, isticala se slu\u017ebena obu\u0107e studentskih igara \u2013 famozne startasice u olimpijskim bojama.<\/p>\n

Njihov ponovan plasman na tr\u017ei\u0161te zadnjih desetak godina najvidljiviji je kulturno-industrijski poku\u0161aj iskori\u0161tavanja\u00a0osamdesetih kod nas. Me\u0111utim, redizajnirane tenisice tvornice Borovo, unato\u010d svom “globalnom uspjehu<\/a>” nisu uspjele spasiti tvrtku koja se nalazi u gotovo bezizlaznoj poslovnoj situaciji<\/a>, \u0161to\u00a0je posljedica lo\u0161eg upravljanja jo\u0161 od zavr\u0161etka rata kad se Borovo ponovno poku\u0161alo osoviti na noge nakon gubitka ve\u0107eg dijela postrojenja, tr\u017ei\u0161ta i radnika. U trenutku kad se shvatilo da Startasice kao stilizirani simbol osamdesetih i njihov plasman na strana tr\u017ei\u0161ta nisu dovoljni da bi spasili tvrtku iz ponora, marketin\u0161ki se pristupilo posezanju za drugim razdobljem iz onog shematizma koje sam na\u010deo u uvodu \u2013 devedesetima. Ako nas ne mogu spasiti globalno tr\u017ei\u0161te i hipsterijat \u2013 onda mo\u017ee nacionalno tr\u017ei\u0161te i branitelji kroz Zenge \u2013 “\u010dizme kojima se branio Vukovar” i koje je popularizirala predsjednica dr\u017eave Grabar Kitarovi\u0107. Ta ra\u010dunica, zadnji je stadij banalizacije povijesti ovoga prostora na \u010dije se strukturne probleme i njegovu perifernu poziciju na globalnom tr\u017ei\u0161tu odgovara – marketin\u0161kim trikovima. Jer to je jedino \u0161to nam je ostalo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Shematizam kratke kulturne povijesti ove zemlje izgledao bi ovako nekako: osamdesete su bile dekadencija socijalizma i novi val, devedesete rat i tre\u0161…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":22015,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228,74],"theme":[458,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[60],"class_list":["post-21996","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","tag-kultura","theme-drustvo","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21996","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21996"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21996\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36497,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21996\/revisions\/36497"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/22015"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21996"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21996"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21996"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=21996"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=21996"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=21996"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=21996"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}