Potez je toliko ve\u0107 puta ponovljen da je postao dio standardnog politi\u010dkog repertoara u Hrvatskoj. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107 “preseli ured” u neko manje mjesto, “me\u0111u ljude”, i uputi kritiku Vladi, navodno iz pozicije tih ljudi, odnosno naroda. Ni ovotjedno preseljenje nije bilo li\u0161eno skrbni\u010dke kritike. A ona otprilike glasi: makroekonomski pokazatelji su sve bolji, prora\u010dun sve uravnote\u017eeniji, BDP raste, ali obi\u010dni ljudi to ne osje\u0107aju na svojoj ko\u017ei. Vrijeme je da se to promijeni.<\/p>\n
Naravno, nema spora da je Predsjednica u pravu. Taj raskorak je svima vidljiv. Ali, o\u010dekivano, nismo dobili nikakav program mjera, makar na razini najobi\u010dnije floskule, kojim bi se taj raskorak mogao smanjiti. Ovdje se samo radi o tome da Grabar-Kitarovi\u0107 koristi priliku kako bi se uprizorila kao za\u0161titnica obi\u010dnog \u010dovjeka. Naprosto je rije\u010d o prora\u010dunatom PR-u na razini osnovne aritmetike: svaki Vladin podba\u010daj\u00a0u popularnosti prevesti u rast vlastite popularnosti. Na to se sva njena politika svodi: za vrijeme SDP-ove vlade \u017ee\u0161\u0107e i bez obzira, a sada doziranije.<\/p>\n
Apokalipti\u010dni tonovi<\/strong><\/p>\n I dok je u Hrvatskoj politi\u010dka briga za raskorak izme\u0111u ekonomskih pokazatelja i socijalne situacije prepu\u0161tena PR timu Kolinde Grabar-Kitarovi\u0107, u Sloveniji su se anga\u017eirali prirodni skrbnici za blagostanje “obi\u010dnog \u010dovjeka”: sindikati. Tako je ju\u010der odr\u017ean jednodnevni \u0161trajk u javnom sektoru kojim se tra\u017ei postepeno pove\u0107anje pla\u0107e. Prema procjenama, \u0161trajkalo je oko 10.000 radnika, u zdravstvu i visokom obrazovanju, izme\u0111u ostalih djelatnosti, a \u0161trajka\u010dke aktivnosti \u0107e se nastaviti odvijati i u ostalim podsektorima.<\/p>\n Rije\u010d je o sindikalnom udaru na politiku Vlade Mire Cerara. Naime, jo\u0161 2012. u tamo\u0161njem je javnom sektoru zamrznut rast pla\u0107a, a sve pod izlikom ekonomske krize i nu\u017enosti stabilizacije javnih financija. No, od tada je pro\u0161lo \u0161est godina i slovenska se ekonomija prili\u010dno oporavila, ako \u0107emo suditi po standardnim pokazateljima. To je bio dovoljan motiv sindikatima da ispostave zahtjev za ukidanjem te odluke i rastom pla\u0107a. Tra\u017ee da u narednom vremenskom periodu, ovisno o dogovoru s Vladom, pla\u0107e narastu izme\u0111u 16 i 20%, kako bi se nadoknadilo “propu\u0161teno”.<\/p>\n Iz Vlade poru\u010duju da su spremni za dijalog, ali i odbijaju sindikalan zahtjev kao nerealan. Po njihovom izra\u010dunu taj bi tro\u0161ak za prora\u010dun iznosio oko milijardu eura. Ili rije\u010dima Borisa Koprnikara, ministra za javnu administraciju: “Kao dru\u0161tvo, to ne mo\u017eemo pre\u017eivjeti.” Primijetimo samo da su u krizno vrijeme sanacije slovenskih banaka, za prora\u010dun dosta skupljeg zahvata, apokalipti\u010dni tonovi i\u0161li u drugom smjeru: ako ne saniramo banke, kao dru\u0161tvo ne mo\u017eemo pre\u017eivjeti. Dakle, prioriteti su jasni.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Potez je toliko ve\u0107 puta ponovljen da je postao dio standardnog politi\u010dkog repertoara u Hrvatskoj. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107 “preseli ured” u neko manje mjesto, “me\u0111u ljude”, i uputi kritiku Vladi, navodno iz pozicije tih ljudi, odnosno naroda. Ni ovotjedno preseljenje nije bilo li\u0161eno skrbni\u010dke kritike. A ona otprilike glasi: makroekonomski pokazatelji su sve bolji, prora\u010dun […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":21982,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[],"theme":[],"country":[38,30],"articleformat":[205],"coauthors":[291],"class_list":["post-21978","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","country-hrvatska","country-slovenija","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21978","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21978"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21978\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21995,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21978\/revisions\/21995"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/21982"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21978"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21978"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21978"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=21978"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=21978"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=21978"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=21978"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}