{"id":21745,"date":"2018-01-12T08:00:56","date_gmt":"2018-01-12T07:00:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=21745"},"modified":"2021-02-25T10:55:24","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:24","slug":"zasto-je-desni-udar-na-kulturu-klasna-politika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=21745","title":{"rendered":"Za\u0161to je desni udar na kulturu “klasna politika”?"},"content":{"rendered":"

Na prvi pogled, ne \u010dini se ni\u0161ta u trenutnom politi\u010dkom \u017eivotu Hrvatske li\u0161enijim klasne dimenzije od desnog mar\u0161a kroz kulturne institucije. Me\u0111utim, uklju\u010divanje klasne dimenzije u analizu tog politi\u010dkog projekta baca drugo svjetlo na njegov dru\u0161tveni zna\u010daj i utjecaj.<\/strong><\/p>\n

Trend se o\u010dito nastavlja i u ovoj godini. Zbog pritiska Udruge udovica branitelja Domovinskog rata, Hrvatska radiotelevizija (HRT) je inicijalno otkazala emitiranje filma “Ministarstvo ljubavi” Pave Marinkovi\u0107<\/span>a<\/span>. Kasnije \u0107e se ispostaviti, samo odgodila, ali i pomaknula iz predvi\u0111enog\u00a0prime timea<\/em><\/span>. Ovu komediju koja se bavi udovicama koje i dalje primaju mirovine svojih preminulih mu\u017eeva iako \u017eive u izvanbra\u010dnim zajednicama producirao je, izme\u0111u ostalih, i sam HRT. Redatelja filma je cenzura (barem kratkotrajna) \u0161okirala. Objasnio je da se u filmu uop\u0107e ne radi o udovicama branitelja i da ih se uop\u0107e ne ismijava.<\/span><\/p>\n

S druge strane, predsjednica spomenute Udruge, Rozalija Bartoli\u0107, bila je teolo\u0161ki jezgrovita: “Ne \u017eelim ni\u0161ta komentirati. Nisam spremna ni za kakve izjave. One koji \u0107e nas napadati zbog ovoga predajem u Bo\u017eje ruke.” <\/span>Okvir je postavljen: nemamo \u0161to raspravljati, nas na\u0161a \u017ertva \u010dini neprikosnovenim arbitrima, kao i licenciranima da vas proslijedimo u Bo\u017eje ruke. Ako ni\u0161ta, udovice su u svojoj kulturnoj kritici, kao \u0161to se i o\u010dekuje, bile milostivije od biv\u0161ih pripadnika HOS-a koji su kazali\u0161nom redatelju Oliver Frlji\u0107u poru\u010dili u Splitu: Sotono, odlazi iz na\u0161eg grada.<\/span><\/p>\n

Metode djelovanja<\/strong><\/p>\n

D<\/span>akle, jasno je o kojem se trendu radi: desni udar na kulturu. <\/span>I svakome tko makar povr\u0161no prati dru\u0161tveno-politi\u010dka zbivanja u zemlji prepoznatljive su k<\/span>onture<\/span> tog udara. Premda neke tendencije mo\u017eemo pratiti i od ranije, u sklopu desnog otkrivanja \u010dari civilnog dru\u0161tva, kao za\u010detak tog politi\u010dkog projekta mo\u017eemo istaknuti imenovanje, do tada \u0161iroj javnosti nepoznatog povjesni\u010dara, Zlatka Hasanbegovi\u0107a, na mjesto ministra kulture po\u010detkom 2016. godine. Tim se \u010dinom kultura afirmirala kao jedno od primarnih podru\u010dja politi\u010dkog sukoba u Hrvatskoj. Daleko od toga da je kultura prije bila li\u0161ena politi\u010dkih tenzija i nacionalisti\u010dkih apetita, no, \u010dini se da je ovaj put posrijedi sukob pone\u0161to druk\u010dije naravi. <\/span><\/p>\n

Okvirno, mo\u017eemo izdvojiti dvije klju\u010dne metode djelovanja koje obilje\u017eavaju taj udar. Prva se ti\u010de ve\u0107 spomenutih cenzorskih djelovanja. Rije\u010d je o svojevrsnoj decentraliziranoj cenzuri. Manje-vi\u0161e ju obavljaju pojedine udruge, grupacije ili pojedinci iz razgranate mre\u017ee braniteljskog dijela civilnog dru\u0161tva. Operacija je vrlo jednostavna. Prepozna se neki kulturni proizvod koji navodno dovodi u pitanje dignitet Domovinskog rata i pri\u010da vrlo brzo zadobije enormnu pa\u017enju u medijima. Dakle, akteri su decentralizirani, uvijek se mo\u017ee javiti netko drugi \u010diji su osje\u0107aji i vrijednosti ugro\u017eeni, ali samo je bitno da je u centru pozornosti svetinja: Domovinski rat. Bez obzira radilo s<\/span>e<\/span> u konkretnom kulturnom proizvodu ba\u0161 konkretno o Domovinskom ratu ili ne. Pored “Ministarstva ljubavi” i rada Olivera Frlji\u0107a <\/span>te samog HRT-a, <\/span>najpoznatiji primjer u javnosti je film o ratnom zlo\u010dinu u Dvoru na Uni kojim je po\u010deo napad na Hrvatski audiovizualni centar <\/span>(HAVC). <\/span><\/p>\n

Taj nam primjer ujedno pokazuje da su dvije nazna\u010dene metode \u010desto prili\u010dno povezane. Naime, nakon napada na konkretan kulturni proizvod, zapo\u010dne i napad na kulturnu instituciju pod \u010dijim se patronatom taj film ili ta predstava proizvela. Cilj je da se vodstvo tih institucija delegitimira i da se potom na klju\u010dna mjesta instaliraju podobni kadrovi. Osim konkretnih ovlasti u provedbi kulturne politike, ulazak u institucije, nimalo neva\u017eno, jam\u010di i raspolaganje nov\u010danim sredstvima: bilo u aspektu novih zapo\u0161ljavanja, bilo u smislu financiranja dotad “zapostavljenih” umjetnika i kulturnjaka. <\/span>Pored kadriranja putem politi\u010dkog pritiska, ono se odvija i elegantnijim putem. Kao npr. u zagreba\u010dkom slu\u010daju. Koalicijski aran\u017eman Neovisnih za Hrvatsku, Brune Esih i Zlatka Hasanbegovi\u0107a, s Milanom Bandi\u0107em, omogu\u0107uje im “legalniji” ulazak u gradske kulturne institucije poput Hrvatskog narodnog kazali\u0161ta ili Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski.<\/span><\/p>\n

Skrivena klasna dimenzija<\/strong><\/p>\n

P<\/span>itanje, naravno, glasi: za\u0161to se ba\u0161 sada doga\u0111a desni\u010darski mar\u0161 kroz kulturne institucije? A odgovor na to pitanje mo\u017eda se krije u obja\u0161njenju naravi tog mar\u0161a. Ili konkretnije: kako se ti potezi legitimiraju s obzirom na sadr\u017eaj na\u0161e dru\u0161tveno-politi\u010dke sada\u0161njosti? Ne samo na spomenutoj razini legitimacije Domovinskim ratom kao neprikosnovene politi\u010dke vrijednosti u hrvatskom dru\u0161tvu, ve\u0107 i dublje, kroz \u010desto pre\u0161u\u0107ene ili prevedene motive koji na prvi pogled ne spadaju niti u ratnu pro\u0161lost, a niti u kulturu. Ti motivi su, makar i u karikiranoj varijanti, klasne naravi. Ma da, o\u010dito, nemaju klasne ciljeve.<\/span><\/p>\n

Ne treba previ\u0161e poja\u0161njavati stanje: hrvatski je politi\u010dki prostor gotovo u potpunosti li\u0161en artikuliranog klasnog sukoba. Ne postoji parlamentarna stranka \u010diji bi se program barem retori\u010dki zasnivao na interesima radnika, medijski je prostor u prili\u010dnoj mjeri ispra\u017enjen od svake klasne optike, a militantnost sindikata je na rekordno niskoj razini. Me\u0111utim, to ne zna\u010di da se klasni sukob ne odvija i da s<\/span>i politi\u010dki akteri mogu priu\u0161titi njegovo zanemarivanje<\/span>. Naprosto, ve\u0107ina ljudi na svakodnevnoj razini na svojoj ko\u017ei osje\u0107a dru\u0161tvenu nejednakost i klasne razlike. <\/span>I zasigurno nisu samo potencijalne socijalisti\u010dke ili komunisti\u010dke stranke privilegirani tuma\u010di tih nejednakosti i razlika. Kao niti ponu\u0111a\u010di rje\u0161enja. Svi politi\u010dki projekti koji su dolazili s margine posljednjih godina morali su na neki na\u010din adresirati iskustva dru\u0161tvene nejednakosti. Bez toga jednostavno ne bi bili uvjerljivi.<\/span><\/p>\n

Svi su oni imali neku varijantu obja\u0161njenja tih nejednakosti i iz toga izvu\u010dene suprotstavljene strane. To \u0161to se nitko od njih nije “sjetio” rada i kapitala kao suprotstavljenih strana ne umanjuje klasnu dimenziju njihove analize i programa. Tako se Most predstavio kao zastupnik po\u0161tenih, vrijednih i radi\u0161nih ljudi naspram uhljeba, strana\u010dkih pogona i korumpiranih poduzetnika. \u017divi zid je ponudio svoju viziju klasnog sukoba inspiriranu teorijom zavjere: s jedne strane obi\u010dni ljudi, a s druge zli bankari, farmaceutska industrija, HDZ i poneke neobja\u0161njive pojave. No, ni ekstremnija desnica, \u0161to dijelom HDZ-ovska \u0161to civilno-dru\u0161tvena, nije ostala imuna na klasno obja\u0161njavanje svijeta. Ili to\u010dnije: hrvatske povijesti. Me\u0111utim, njihov analiti\u010dki zahvat sadr\u017ei <\/span>malo<\/span> vi\u0161e koraka posredovanja od realnog \u017eivotnog iskustva nego \u0161to je to slu\u010daj s Mostom i \u017divim zidom.<\/span><\/p>\n

Dva koraka posredovanja<\/strong><\/p>\n

Dakle, poku\u0161ajmo pojasniti dva klju\u010dna koraka posredovanja. Da ne bi bilo zabune: oba koraka su analiti\u010dki duboko pogre\u0161na, a programi koji se iz njih izvode se krajnje politi\u010dki toksi\u010dni. No oba parazitiraju na odre\u0111enoj razini socijalne uvjerljivosti, \u0161to ih \u010dini politi\u010dki opstojnima. <\/span>Prvi korak bismo mogli nazvati: anakronizam. Naime, desne teorije u podlozi djelovanja ne govore o sada\u0161njem dru\u0161tvenom trenutku, one zapravo govore o dru\u0161tvenoj strukturi 80-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a, o posljednjem desetlje\u0107u socijalisti\u010dke Jugoslavije. Taj anakronizam opravdavaju nimalo uvjerljivim dokazivanjem opstojnosti te dru\u0161tvene strukture gotovo 30 godina nakon raspada tog dru\u0161tva. <\/span><\/p>\n

Me\u0111utim, ako dokazivanje nije uvjerljivo, uvjerljivi su, makar karikirani, prikaz klasne priro<\/span>de<\/span> tada\u0161njeg i <\/span>intuicija klasne prirode dana\u0161njeg dru\u0161tva<\/span>. Jugoslavija je neosporno bila klasno dru\u0161tvo, a taj oblik polarizacije bio je sve izra\u017eeniji kroz osamdesete godine. I to je bio glavni faktor gubljenja legitimiteta nominalno socijalisti\u010dke dr\u017eave: s jedne strane “crvena bur\u017eoazija”, a s druge radni narod \u010diji zahtjevi ostaju bez politi\u010dkog odjeka. Taj izostanak odjeka i kasniji rat otvorili su dovoljan prostor desnici da klasne razlike protuma\u010di u klju\u010du: jugoslavenske elite protiv hrvatskog naroda. <\/span>Kasniji rat se onda \u010dita samo kao krajnji dokaz postojanja tog sukoba. Naravno, sa izra\u017eenom srpskom dominacijom.<\/span><\/p>\n

A ovi lokalni, ne-srpski elementi unutar elite, ako i nisu sudjelovali u agresiji, naprosto nisu htjeli novu dr\u017eavu. I onda su si, pri\u010da ka\u017ee, stvorili svoju “jugoslavensku” enklavu u kulturnim institucijama i pre\u017eivjeli ve\u0107 duboko u 21. stolje\u0107u. Najo\u010ditiju podlogu toj teoriji dao je nebrojeno puta Zlatko Hasanbegovi\u0107 govore\u0107i o “jugoslavenskim kulturnim elitama”. Ipak, nije samo ta de\u0161ifrirana putanja “crvene bur\u017eoazije” bila razlog pretvaranja kulture u bojno polje. Naime, kultura je itekako klasno kodiran prostor. Intuitivno je to jasno bilo svakome kad je prvi put u\u0161ao u kazali\u0161te ili na otvaranje izlo\u017ebe suvremene umjetnosti, a da nije odgojen i formiran u obitelji s usvojenim kulturnim navikama. Tako\u0111er je to intuitivno jasno i desnici kao samoprogla\u0161enoj predstavnici hrvatskog naroda. A jasno nije valjda jedino onima koji se trenutno brane od napada s desna. \u010citanje i razumijevanje suvremene umjetnosti i kulture duboko je odre\u0111eno klasnom pozicijom i popratnim simboli\u010dkim kapitalom. I tu desnica parazitira na prepoznatljivom trendu: suvremena umjetnost se sve vi\u0161e oblikuje kao enklava s licenciranim pristupom, dok kulturne politike sustavno zaobilaze pitanje kulturnih potreba i obrazovanja naj\u0161irih dru\u0161tvenih slojeva.<\/span><\/p>\n

Povijesna ironija<\/strong><\/p>\n

Da klasna dimenzija nije samo intuitivno prisutna <\/span>u <\/span>desnim nastojanjima, bilo je vidljivo u priop\u0107enju sada ve\u0107 zamrle desni\u010darske novinarske udruge HNIP prilikom obrane imenovanja Zlatka Hasanbegovi\u0107a na mjesto ministra kulture. <\/span>Tamo su eksplicitno pisali o odnaro\u0111enoj naravi suvremene umjetnosti. Samo \u0161to kao recept nisu ponudili demokratizaciju kulture, ve\u0107 vra\u0107anje u okove tradicionalnog ki\u010da i nazadnih ideologija <\/span>kao tobo\u017ee iskaza narodnih nagnu\u0107a<\/span>. Pritom ih, naravno, nije smetala povijesna ironija: upravo je jugoslavenski period napravio daleko najvi\u0161e po pitanju demokratizacije kulture i njene dostupnosti \u0161irokim narodnim masama. <\/span><\/p>\n

No, pozivanje na jugoslavensku tradiciju nije ni pribli\u017eno uvjerljivo oru\u0111e u borbi protiv ovih tendencija. Upravo zato \u0161to ta tradicija sada \u017eivi prvenstveno u srednjoklasnom kulturnom pam\u0107enju, a ne u politi\u010dkom djelovanju. Kao \u0161to ni antifa\u0161izam nije stvar kulture i ku\u0107nog odgoja, kako se \u010desto u Hrvatskoj zna re\u0107i u zadnje vrijeme, ve\u0107 politi\u010dke strategije s izra\u017eenom klasnom dimenzijom. Ne zato \u0161to su ideologija i fa\u0161isti\u010dke tendencije svodivi na klasu, ve\u0107 zato \u0161to se bez nje ne mogu objasniti.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Trend se o\u010dito nastavlja i u ovoj godini. Zbog pritiska Udruge udovica branitelja Domovinskog rata, Hrvatska radiotelevizija (HRT) je inicijalno otkazala…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":15543,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-21745","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21745","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21745"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21745\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21757,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21745\/revisions\/21757"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/15543"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21745"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21745"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21745"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=21745"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=21745"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=21745"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=21745"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}