{"id":21634,"date":"2018-01-08T08:00:44","date_gmt":"2018-01-08T07:00:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=21634"},"modified":"2021-02-25T10:55:25","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:25","slug":"kad-se-smiju-ugasiti-jedne-novine-raznoliki-pritisci-na-medije-u-bugarskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=21634","title":{"rendered":"Kad se smiju ugasiti jedne novine? Raznoliki pritisci na medije u Bugarskoj"},"content":{"rendered":"

Poput ve\u0107ine manjih isto\u010dnoeuropskih zemalja, Bugarska pro\u017eivljava te\u0161ku krizu medija. Vi\u0161edesetljetne cijenjene medijske institucije nestaju preko no\u0107i u sumnjivim dealovima<\/em>, dok se paralelno razvijaju medijska carstva \u010dija intencija nije “pravovremeno informiranje”. Intelektualci, nekad nosioci zahtjeva za “slobodom tiska”, o\u010dito se ne snalaze u promijenjenom kontekstu.<\/strong><\/p>\n

Tvrdnja da su nezavisni mediji sredi\u0161nji stup svake liberalne demokracije ve\u0107 je dugo izlizani kli\u0161e. No u Bugarskoj je “konsolidacija demokracije” i\u0161la ruku pod ruku sa sve sna\u017enijom monopolizacijom medijskog tr\u017ei\u0161ta koja je dovela do ga\u0161enja niza kvalitetnih publikacija. Nedavno su medijsku scenu potresle jo\u0161 dvije vijesti: najava ga\u0161enja \u010dasopisa Kultura<\/em> i zapljena imovine Ive Prokopieva, vlasnika Economedije, velike medijske grupacije koja uklju\u010duje op\u0107e i poslovne novine. S obzirom na slabu ponudu kredibilnih medija, ove su vijesti izazvale odre\u0111eno nezadovoljstvo me\u0111u “brbljavim klasama<\/a>“. No dok su Prokopievljeve brige potaknule val reakcija (npr. bugarski Helsin\u0161ki komitet slu\u010daj je nazvao<\/a> “napadom na imovinu”), propadanje Kulture<\/em> bilo je pra\u0107eno ti\u0161inom. Kako objasniti ovu selektivnu ljutnju?<\/p>\n

Kultura<\/em> je osnovana 1957., a njezino originalno ime bilo je Narodna kultura<\/em>. O\u010dekivano, novine su preimenovane ranih devedesetih kada su odustale od svojih narodnih pretenzija. Glavna urednica je Koprinka \u010cervenkova, kazali\u0161na kriti\u010darka i biv\u0161a \u010dlanica “disidentskog” intelektualnog krila Partije. Ona je 1989. nakratko izba\u010dena iz novina i iz Partije zbog osnivanja Kluba za potporu Glasnosti i Perestrojki, jedne od prvih organizacija “civilnog dru\u0161tva”. Takva se dru\u0161tva (iako su formalno zalagala za reformu i odr\u017eanje sustava u skladu s ambicijama sovjetskog predsjednika Mihaila Gorba\u010dova) danas slave kao prvi antikomunisti\u010dki pokreti. \u010cervenkova je uz to bila jedna od uzvanica famoznog doru\u010dka koji je za isto\u010dnu umjetni\u010dku i kulturnu inteligenciju organizirao tada\u0161nji francuski predsjednik Fran\u00e7ois Mitterrand.<\/p>\n

Ve\u0107 sljede\u0107e godine, na temelju svoje nove disidentske slave, \u010cervenkova se trijumfalno vra\u0107a u Kulturu<\/em> kao glavna urednica, a Ministarstvo kulture (do tada formalni vlasnik) novine poklanja njezinoj fondaciji. No s tr\u017ei\u0161nim reformama i posljedi\u010dnim povla\u010denjem dr\u017eave iz kulture, novine zapadaju u sve te\u017ee financijske probleme zbog kojih se 2005. najavljuje ga\u0161enje. Tada je apel<\/a> za spas novina potpisao niz istaknutih intelektualaca, uklju\u010duju\u0107i i npr. Mariju Todorovu, a organizirana su i prikupljanja sredstava. U zagovorima spa\u0161avanja novina tada se mije\u0161aju<\/a> zgra\u017eanja nad ukusom masa i apologetske tvrdnje da je Kultura nezavisna i od dr\u017eave i od kapitala.<\/p>\n

Desni\u010darski dobro\u010dinitelj<\/strong><\/p>\n

Apeli o\u010dekivano nisu spasili novine, pa je Kultura<\/em> odustala od svoje proklamirane neovisnosti od kapitala te je prodana fondaciji Communitas koju je osnovao lokalni financija\u0161 i bankar Svetoslav Bo\u017eilov. Proklamirani cilj fondacije je “razvoj civilnog dru\u0161tva”, no njezin koncept “gra\u0111anskog aktivizma” izravno je povezan s ultrakonzervativnom kr\u0161\u0107anskom agendom. Kupnjom Kulture<\/em>, fondacija je dobila mogu\u0107nost da lansira jo\u0161 jedan medij \u2013 nazvan Portal Kultura<\/em> \u2013 koji se ure\u0111uje nezavisno od tiskanog izdanja i promovira kr\u0161\u0107anski fundamentalizam i desni ekstremizam, te osim gorljivog antikomunizma, povremeno objavljuje i antisemitske \u010dlanke. Stara, tiskana Kultura<\/em>, nastoji zadr\u017eati distancu prema svojem portalu i nastavlja promovirati svoj tradicionalni liberalizam i otvoreno dru\u0161tvo, \u0161to dakako uklju\u010duje antikomunizam, ali se ne svodi samo na to.<\/p>\n

Krajem pro\u0161le godine, Kultura<\/em> je najavila kako se tiskana publikacija ipak gasi u lipnju 2018. godine, a nakon toga trebala bi izlaziti nova publikacija pod istim imenom, ali s novim uredni\u010dkim timom koji je do sada radio na portalu. Drugim rije\u010dima, Kulturin<\/em> parazitski ekstremno desni dvojnik preuzima reputaciju starih novina uz pomo\u0107 novog vlasnika. Sve to doga\u0111a se u trenutku kada Bo\u017eilov dobiva nagradu<\/a> Bugarskog donorskog foruma, filantropske organizacije, zbog pomo\u0107i koju je Communitas pru\u017eao kulturnim i obrazovnim projektima. Njegova “pomo\u0107” Kulturi<\/em> je paradoksalno \u010dinila dobar dio tih donacija. Za razlike od reakcije prije dvanaest godina, kada su Kulturini<\/em> \u010ditatelji prosvjedovali protiv ga\u0161enja i pomogli u tra\u017eenju novog vlasnika, najava zatvaranja ove godine nije nikoga potaknula na reakciju.<\/p>\n

Moglo bi se re\u0107i da nestanak stare Kulture<\/em> ozna\u010dava svojevrstan kraj generacije liberalnih intelektualaca iz 1990-ih, kao i njihovih demokratskih aspiracija, te uspon nove ere kojom dominiraju konzervativci i ekstremna desnica. Taj trend na kulturnom i medijskom polju dakako prate i promjene na politi\u010dkom polju, osobito od kad je ekstremna desnica mla\u0111i partner u vlasti. Ovaj sna\u017ean zaokret udesno sa sobom je povukao i mnoge biv\u0161e liberale \u0161to je jedan od razloga za\u0161to nitko ne prosvjeduje protiv preuzimanja Kulture<\/em>. Drugi je taj \u0161to Bo\u017eilov ima reputaciju “po\u0161tenog i kulturnog poduzetnika”, pa tko su intelektualci da dovode u pitanje njegovo sveto pravo da sa svojom imovinom radi \u0161to ga je volja?<\/p>\n

Posva\u0111ani ortaci<\/strong><\/p>\n

Iz istih je razloga reakcija na sudbinu vlasnika Economedije bila sasvim suprotna. Ivo Prokopiev, koji je osniva\u010d liberalnih i poslovnih novina Kapital<\/em> i Dnevnik<\/em>, tako\u0111er ima reputaciju “po\u0161tenog gazde”. Kapital<\/em> je osnovao\u00a0uz pomo\u0107 Reutersa 1993. godine, a taj period danas povremeno opisuje<\/a> kao romanti\u010dnu faza prvobitne akumulacije: “po\u010deli smo s jednim pokvarenim kompjuterom, znate”. Kao \u0161to je spomenuto, imovina (u vrijednosti od preko 100 milijuna eura) nedavno mu je “zamrznuta” odlukom doma\u0107ih antikorupcijskih tijela zbog sumnje u nezakonito poslovanje prilikom kupovine jedne tvornice 2000. godine. Prokopiev, njegovi odvjetnici i mediji, za pravne probleme optu\u017euju konkurentskog tajkuna Deljana Peevskog i njegove veze s vlastima.<\/p>\n

Kapital<\/em> redovito napada Peevskog, no njihov je sukob eskalirao 2013. godine, tijekom velikih prosvjeda nakon njegova imenovanja na va\u017enu poziciju kontrole nad tajnim slu\u017ebama. Prokopiev se tada etablirao kao “prozapadni” oligarh, nasuprot Peevskom. Svog konkurenta Prokopiev optu\u017euje<\/a> za kontrolu nad aktualnom vladom, \u0161to argumentira upravo svojim pravosudnim problemima, navode\u0107i da ina\u010de dr\u017eavna tijela ne istra\u017euju privatizacije starije od deset godina. Taj napad vlade i Peevskog, prema njegovom tuma\u010denju<\/a>, nije usmjeren samo protiv njega osobno, ve\u0107 protiv “slobode medija”. Cijelu situaciju me\u0111utim komplicira \u010dinjenica da je upravo Prokopiev odigrao klju\u010dnu ulogu u postavljanju aktualnog premijera Bojka Borisova na vlast.<\/p>\n

Njih su dvojica, zajedno sa spomenutim Bo\u017eilovim, jo\u0161 2002. godine osnovali udrugu Globalna Bugarska. Njezin proklamirani cilj bilo je stvaranje nove elite koja \u0107e budu\u0107im europskim fondovima upravljati mnogo transparentnije, a sve je uskoro rezultiralo i osnivanjem stranke Gra\u0111ani za europski razvoj Bugarske (GERB) s Borisovim na \u010delu. Ona je trebala poslu\u017eiti konsolidaciji bugarske desnice koja se bila raspala koju godinu ranije. Prokopiev i Bo\u017eilov svojevremeno su osnovali i televizijski kanal koji je slu\u017eio populariziranju nove stranke, ali je on u me\u0111uvremenu uga\u0161en. No iz Prokopievih medija jasno je da su on i Borisov u sukobu ve\u0107 neko vrijeme, \u010dak i prije spomenute istrage.<\/p>\n

Pravila tr\u017ei\u0161ta<\/strong><\/p>\n

Ova dva slu\u010daja jasno pokazuju kako i kontrarevolucija jede svoju djecu, iako iz drugih razloga i na druga\u010diji na\u010din. Svojevremeno je \u010cervenkova, urednica Kulture<\/em>, vjerojatno mislila kako \u0107e njezino djelovanje rezultirati autenti\u010dnijom Perestrojkom od one na koju je dr\u017eavna birokracija u tom trenutku bila spremna. Te\u0161ko da se nadala da \u0107e procesi u \u010dijem je zapo\u010dinjanju ona sudjelovala dovesti do bankrota ne samo njezinih novina, ve\u0107 i njezine generacije “pristojnih” liberala. Isto tako, Prokopiev se u svoju misiju konsolidacije i o\u017eivljavanja tada propale desnice vjerojatno upustio o\u010dekuju\u0107i “stvarni” zaokret prema likvidaciji posljednjih ostataka socijalizma, sada otjelovljenih u korupciji. Nije se sigurno nadao da \u0107e ta desnica, koju je doveo na vlast, jednoga dana uni\u0161titi njegovo medijsko i industrijsko carstvo.<\/p>\n

U reakcijama na ove doga\u0111aje, na vidjelo opet izlazi liberalno shva\u0107anje toga \u0161to \u010dini pravo<\/em> nasilje: ako privatni investitor ugasi kulturnu instituciju staru \u0161ezdeset godina, njegova se suverena odluka ne mo\u017ee dovesti u pitanje, bez obzira na to kakve su njezine posljedice za bugarsku javnost. Osobito, dakako, ako investitor odgovara ideji moralnog gazde, koji svoju poslovnu djelatnost nadopunjuje filantropijom i promocijom ultrakonzervativizma. Brzo je, \u010dini se, zaboravljeno kako se Bo\u017eilov obogatio u sumnjivim privatizacijskim poslovima te da su neki od njegovih najbli\u017eih poslovnih suradnika iz 1990-ih u me\u0111uvremenu likvidirani u mafija\u0161kim obra\u010dunima. Ako pak, s druge strane, nasilje nad medijem dolazi od dr\u017eave, to se percipira kako sasvim nelegitimno dr\u017eavno mije\u0161anje u tr\u017ei\u0161te (ili \u010dak, o\u010dekivano, obnova<\/a> komunizma) koje zahtijeva odlu\u010dan otpor.<\/p>\n

S engleskog preveo Nikola Vukobratovi\u0107<\/p>\n

* Autorica zahvaljuje Martinu Marinosu i Ognjan Kasabovu na komentarima i sugestijama.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tvrdnja da su nezavisni mediji sredi\u0161nji stup svake liberalne demokracije ve\u0107 je dugo izlizani kli\u0161e. No u Bugarskoj je “konsolidacija demokracije” i\u0161la ruku pod ruku sa sve sna\u017enijom monopolizacijom medijskog tr\u017ei\u0161ta koja je zaslu\u017ena za ga\u0161enje niza kvalitetnih publikacija. Nedavno su medijsku scenu potresle jo\u0161 dvije vijesti…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":21638,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[28],"theme":[458],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[191],"class_list":["post-21634","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-mediji","theme-drustvo","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21634","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21634"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21634\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36507,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21634\/revisions\/36507"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/21638"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21634"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21634"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21634"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=21634"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=21634"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=21634"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=21634"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}