{"id":21618,"date":"2017-12-22T02:00:54","date_gmt":"2017-12-22T01:00:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=21618"},"modified":"2021-02-25T10:55:26","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:26","slug":"bolji-zivo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=21618","title":{"rendered":"Ima li “Boljeg \u017eivota” nakon smrti Jugoslavije?"},"content":{"rendered":"

Prije trideset godina emitirana je prva epizoda socijalisti\u010dke sapunice “Bolji \u017eivot”. Boris Postnikov je pogledao sve 82 epizode. Rezultat: ima nam vi\u0161e za re\u0107i o socijalisti\u010dkoj pro\u0161losti i kapitalisti\u010dkoj sada\u0161njosti nego suvremeni kulturni proizvodi i politi\u010dki trendovi.<\/strong><\/p>\n

Mo\u017eda je ba\u0161 ta, 1987. godina, bila presudna. S jedne strane, budu\u0107nost se \u0161iroko otvarala: Zagreb je pod logom Univerzijade ubrzano rastao, Beograd zapo\u010dinjao pripreme za samit Nesvrstanih, nogometna reprezentacija predvo\u0111ena Prosine\u010dkim, Mijatovi\u0107em, \u0160ukerom i Bobanom postala je omladinski prvak svijeta u \u010cileu najaviv\u0161i nikada do\u010dekanu eru dominacije jugoslavenskog fudbala, Kuko\u010d, Divac, Ra\u0111a i ostali istu su, juniorsku titulu svjetskog prvaka uzeli u ko\u0161arci, a kulturna je proizvodnja istodobno ru\u0161ila rekorde pa \u0107e, primjerice, knji\u017ena industrija izbaciti vi\u0161e od 10 hiljada novih naslova, tiskanih u nevjerojatnih 68 milijuna primjeraka…<\/p>\n

S druge strane, naravno, kriza se zao\u0161travala. O\u0161tre mjere \u0161tednje koje je radi otplate kredita nametnuo MMF izazivale su masovni revolt: samo 1987. organizirano je skoro 90 hiljada \u0161trajkova na kojima je sudjelovalo blizu 300 hiljada radnika \u2013 dvostruko vi\u0161e nego prethodne godine \u2013 a jednomjese\u010dna, pa\u017eljivo medijski popra\u0107ena obustava rada labinskih rudara postaje najpoznatijim \u0161trajkom u povijesti Jugoslavije. Na Osmoj sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije jedan perspektivni kadar, biv\u0161i bankar, u izravnom sukobu ru\u0161i svog biv\u0161eg politi\u010dkog mentora Ivana Stamboli\u0107a: Partija dobiva prvog \u010dovjeka koji shva\u0107a da se bijes radnika ne smije ignorirati.<\/p>\n

A zapo\u010dinje shva\u0107ati i koliki je politi\u010dki potencijal nacionalizma: u prolje\u0107e 1987. Slobodan Milo\u0161evi\u0107 ve\u0107 je srpskim i crnogorskim demonstrantima u Kosovu Polju doviknuo “Niko ne sme da vas bije!” pa saznao kako masa na takve poruke reagira. Sada ga samo dvije godine dijele od \u010duvenog gazimestanskog govora: paralelno zapo\u010dinje strelovit uspon nacionalisti\u010dkih elita i u drugim republikama, spirala me\u0111usobnih prijetnji se ubrzava i osnovni su elementi stravi\u010dnog raspleta devedesetih postavljeni. Ali te, 1987. godine, sve je ovo jo\u0161 daleko, a brutalni ratovi, ru\u0161enja, klanja i protjerivanja \u010dine se nemogu\u0107ima. Stvari jo\u0161 uvijek mogu krenuti u bilo kojem smjeru: doga\u0111aji se izmjenjuju freneti\u010dno, vrijeme se zgusnulo. A jedan ga \u010dovjek pa\u017eljivo dokumentira, pi\u0161u\u0107i iz tjedna u tjedan, u real timeu<\/em> pogubnog povijesnog kotrljanja, scenarije za epizode mo\u017eda i najpopularnijeg jugoslavenskog TV-projekta svih vremena: Sini\u0161a Pavi\u0107, odavno etablirani autor niza popularnih filmova (“Otpisani”, “Tesna ko\u017ea”…) i serija (“Pozori\u0161te u ku\u0107i”, “Vru\u0107 vetar”…), te je godine na Prvom programu Radiotelevizije Beograd lansirao svoj najnoviji naslov. U raznoraznim, privatnim i javnim leksikonima yu-mitologija, 1987. ostat \u0107e tako upam\u0107ena i kao godina kada je s emitiranjem zapo\u010deo “Bolji \u017eivot”.<\/p>\n

U kontekstu revizionizma<\/strong><\/p>\n

Ove godine, trideseti jubilej nastanka serije nije bio obilje\u017een medijskim spektaklom: dobili smo tek usputnu vijest<\/a> prikladnu za naslovnice glossy<\/em> magazina, mali nostalgi\u010dni podsjetnik na prolaznost vremena. Ni\u0161ta neobi\u010dno: “Bolji \u017eivot” samo je u Srbiji repriziran ve\u0107 devet puta, u vi\u0161e se navrata zavrtio i u Hrvatskoj i BiH, a eksploatacija sje\u0107anja odavno je odra\u0111ena u \u0161irokom rasponu \u017eanrova, od velikih reklamnih kampanja<\/a> pa do uvrnutih malih fanovskih posveta<\/a>. Stvar je, \u010dini se, potro\u0161ena. \u0160teta: ba\u0161 danas, u etapi galopiraju\u0107eg povijesnog revizionizma koji poprima razli\u010dite artikulacije od jedne do druge postjugoslavenske dr\u017eave \u2013 pa se, recimo, u Srbiji hrani idealiziranim prikazima razdoblja izme\u0111u dva svjetska rata, dok u Hrvatskoj kroz slu\u017ebeno slavljenje onog Domovinskog potura relativizaciju perioda NDH \u2013 gledanje “Boljeg \u017eivota” zapravo je zanimljivije nego ikada prije. Jer ishodi\u0161na to\u010dka ba\u0161 svih revizionisti\u010dkih pripovijesti svodi se na brisanje socijalisti\u010dke povijesti: jer “Bolji \u017eivot”, nasuprot njima, tu povijest iznova priziva.<\/p>\n

Samo u SFRJ, naime, mogla je nastati tako neobi\u010dna TV-sapunica. Strogo \u017eanrovski, dodu\u0161e, serija bi se prije mogla ozna\u010diti kao telenovela: radnja, iako razvu\u010dena kroz \u010dak 82 epizode, relativno je zaokru\u017eena, dok se mno\u0161tvo pripovjednih rukavaca neprestano ukr\u0161ta, ali nikada ne klizi u proizvoljno permutiranje odnosa me\u0111u likovima karakteristi\u010dno za sapunsko zapletanje zbivanja. Svi narativni rukavci “Boljeg \u017eivota” pritom vode natrag u stan obitelji Popadi\u0107, manje-vi\u0161e tipi\u010dne jugoslavenske srednjoklasne porodice. Pater familias, Giga Moravac, vje\u010dito je nervozni pravnik ove\u0107eg beogradskog preduze\u0107a, do\u0161ljak iz Morave, sklon da se napije i spreman da se pobije. Supruga Ema dolazi iz druk\u010dijeg miljea: gimnazijska profesorica latinskog jezika, dobro obrazovana jedinica iz nekada bogate predratne porodice, u intervalima izme\u0111u \u010destih migrena na ku\u0107nom klaviru prebire Chopina.<\/p>\n

I likovi njihovo troje djece postavljeni su tipski: najstariji Sa\u0161a, tako\u0111er pravnik, neodlu\u010dan je i pasivan, pa ga okolnosti bacaju gore-dolje i kroz ljubavne afere i kroz karijeru; ljepotica Violeta, kazali\u0161na glumica, ve\u0107i dio serije bira pogre\u0161ne; najmla\u0111i je Boba lo\u0161 u\u010denik, ali dobar zajebant. Oko Popadi\u0107a \u0161iri se zatim rasko\u0161na galerija sporednih likova: stotinjak urnebesnih scenaristi\u010dkih bravura, nerijetko i briljantnih gluma\u010dkih minijatura. Tu su partijski “te\u0161ka\u0161” i mo\u0107ni rukovodilac Jataganac, direktor, karijerist i oportunist Stevica Kur\u010dubi\u0107, estradna folk-zvijezda u usponu Nina Andrejevi\u0107, borbena samohrana majka Koviljka Koka Stankovi\u0107, Gigina sekretarica, narodska \u017eena \u017divadinka, Emin ljubavnik, profesor Du\u0161an Marinkovi\u0107, svadljiva slu\u017ebenica Seka Sekuli\u0107, Vikin mu\u017e dr. Ivo Luk\u0161i\u0107… Sini\u0161a Pavi\u0107 ionako je sve svoje scenarije gradio oko prepoznatjivih likova, pa je i “Bolji \u017eivot” dobrim dijelom komedija karaktera.<\/p>\n

Serija s kojom je Jugoslavija nestala<\/strong><\/p>\n

Ali tu \u017eanrovska zbrka ne zavr\u0161ava: serija \u0107e neprestano kombinirati “ozbiljne” dramske motive, elemente sit-coma i populisti\u010dku dru\u0161tvenu kritiku, sve dok je pisanje tjednim ritmom \u2013 propu\u0161taju\u0107i u svijet Popadi\u0107a fenomene tada\u0161nje politi\u010dke stvarnosti poput \u0161trajkova, korupcije i uspona nacionalizma \u2013 naposljetku neplanirano ne pretvori u za\u010dudnu, fikcionaliziranu kroniku dr\u017eavnog raspada. Mo\u017eda je, naime, bila zami\u0161ljena tek kao dobra zabava za \u0161iroke narodne mase, bez ozbiljnijih umjetni\u010dkih pretenzija, mo\u017eda nikada nije ciljala da se svrsta u ono \u0161to bismo danas nazvali “quality TV<\/em>“, mo\u017eda nije namjeravala postati naro\u010dito “kvalitetna” serija. Svejedno, pokazat \u0107e se, stvarnost o kojoj je govorila bila je nekvalitetnija: niti dva tjedna nakon \u0161to je emitirana posljednja epizoda, u Sloveniji intervencijom JNA zapo\u010dinje tzv. desetodnevni rat, zloslutni uvod u sve one kasnije, dugotrajnije i neusporedivo krvavije. “Bolji \u017eivot” tako ne\u0107e ostati zapam\u0107en kao serija koja je mogla nastati samo u Jugoslaviji: postat \u0107e serija s kojom je Jugoslavija nestala.<\/p>\n

Zato je dobro \u0161to je njen autor kasnije uporno odbijao prijedloge da napi\u0161e nove nastavke; zato nas, napokon, \u010ditava ona zavrzlama oko \u017eanra navodi na pogre\u0161an trag. Klju\u010d “Boljeg \u017eivota”, naime, kao da je ba\u0161 u njegovoj \u017eanrovskoj neodre\u0111enosti: mije\u0161anje elemenata sapunice, telenovele, sit-coma, drame i dru\u0161tvenog “dokumentarizma” djeluje kao potraga za formom primjerenom vlastitom vremenu. A vrijeme je \u2013 barem ono televizijsko \u2013 u to doba bilo uvelike obilje\u017eeno uvoznom robom, prije svega “Dallasom” i “Dinastijom”, pa je i “Bolji \u017eivot” zna\u010dio poku\u0161aj doma\u0107eg odgovora na popularnost ameri\u010dkih sapunica. Prepoznao je to Igor Mandi\u0107, gostuju\u0107i 1991. u posebnoj emisiji<\/a> Radiotelevizije Beograd posve\u0107enoj fenomenu Pavi\u0107eve serije (od 7’15”): “Trebalo bi napraviti razliku izme\u0111u uobi\u010dajenog pojma amerikanske sapunske opere i ovoga na\u0161ega ‘Boljega \u017eivota'”, zabavno improvizira pred kamerom u skromnoj kuhinjici, tamo gdje su snimane neke scene serije: “Je li ovo ambijent boljega \u017eivota? Jeste, na\u0161ega \u017eivota koji te\u017ei boljemu, ali od sapunskog se razlikuje koliko se mi razlikujemo od Amerike. Ovo nije high life<\/em>, ovdje nema Cadillaca, nema krzna, nema kavijara, nema jastoga… Pogledaj ti ovo: najobi\u010dniji kiseli krastavci!”<\/p>\n

Mandi\u0107 je, naravno, bio u pravu, mada se s dana\u0161nje, tridesetogodi\u0161nje distance specifi\u010dnosti “Boljega \u017eivota” vide jo\u0161 bolje. On nije bio samo duhovita varijacija na “amerikanske” teme snimljena iz perspektive siroma\u0161nije zemlje, nego je ponudio ne\u0161to \u0161to “Dinastija” i “Dallas” nikada nisu mogli: ako su tamo u fokusu bili isklju\u010divo mo\u0107ni bogata\u0161i, kavijar i high life<\/em>, ovdje su podjednaku pa\u017enju dobivali politi\u010dki drmatori i njihove sekretarice, direktori i \u010dista\u010dice, doktori i folk-pjeva\u010dice, nezaposleni i profesorice, sitni obrtnici i vje\u010diti podstanari… \u010citave su se elaborirane linije radnje odvijale u \u0161kolama, sudovima i lije\u010dni\u010dkim ordinacijama, u rasko\u0161nim kancelarijama i na sindikalnim sastancima, u zatvoru i u vojsci: sve su klju\u010dne institucije bile pokrivene. Likove je pokretala potraga za poslom, stanom ili honorarnim anga\u017emanom, mu\u010dili su ih krediti i nepla\u0107eni ra\u010duni, oblikovale jasne klasne razlike. Na stranu urnebesni Gigini \u017eiv\u010dani ispadi, Violetine ljubavne peripetije i Bobine adolescentske avanture, po kojima \u0107e se serija najvi\u0161e pamtiti: mjehur socijalisti\u010dke TV-sapunice bio je dovoljno \u0161irok da obuhvati kompletnu dru\u0161tvenu panoramu, skupa s njenim klju\u010dnim politi\u010dkim, ekonomskim i socijalnim nevoljama.<\/p>\n

Follow the money<\/strong><\/em><\/p>\n

Ako se iz tako ambicioznog zahvata mogu izdvojiti glavni lajtmotivi, dva se \u010dine presudna: “kafica” i pare. Prvi se ne mo\u017ee zaobi\u0107i, jer me\u0111u 82 epizode nema nijedne u kojoj se ne kuha i ne slu\u017ei barem pet-\u0161est kava: one su popratni ritual “normalnog \u017eivota”, mali svakodnevni simbol gostoprimstva, skromnosti i doma\u0107inske opu\u0161tenosti. Drugi je isprva ne\u0161to te\u017ee uo\u010diti: video-rad “Pade\u017ei<\/a>” beogradskog umjetni\u010dkog kolektiva Doplgenger sjajno, me\u0111utim, pokazuje koliko je prisutan. Jo\u0161 od samoga po\u010detka serije, \u017eivotom izme\u0111u kafica uglavnom upravlja novac: premisa glavnog toka zbivanja zapisana je u testamentu kojim pokojna Gigina sestra njegovoj djeci ostavlja po dvije milijarde (starih) dinara, pod uvjetom da ispune odre\u0111ene obaveze, od Sa\u0161inog zaposlenja, preko Violetine udaje pa do Bobinog polaganja \u010detvrtog razreda gimnazije.<\/p>\n

Ali to je samo po\u010detak: neispla\u0107ene pla\u0107e, minimalci i povi\u0161ice, nebrojena dugovanja, rasprodaja obiteljskog blaga, kupovine, darovi, kamate, pozajmice i ostale financijske transakcije neprimjetni su motor radnje sve do zavr\u0161nog kadra. Valjda su zato naro\u010dito zanimljive one narativne linije koje se pletu poljem ekonomije. U “Boljem \u017eivotu” \u010deka nas isti onaj repertoar nu\u017enih mjera \u0161tednje i stezanja remena kojim su nas mediji zatrpavali pro\u0161lih godina, ali i poneki od posljednjih uspjeha samoupravnog modela; pratimo gadne sukobe rukovodioca i radnika pa \u010dujemo \u0161to \u010deka ove druge ako se kojim slu\u010dajem pobune; gledamo kako se u prvim koracima privatizacije snalaze “obi\u010dni” zaposlenici, vidimo i kako \u0107e se sna\u0107i tehnomenad\u017eerska klasa; \u0161trajkovi se pokre\u0107u i lome, a nad svima lebdi ideal razvijene zapadne Evrope…<\/p>\n

I dok je privreda neprestano prisutna, posebno poglavlje “Boljeg \u017eivota” \u010dini pri\u010da o nacionalizmu. Ispripovijedana mahom kroz stereotipe \u2013 pa \u0107e, recimo, za Albance biti rezerviran lik fizi\u010dkog radnika, dok gostuju\u0107i kazali\u0161ni redatelj dolazi, jasno, iz kulturnog Zagreba \u2013 najekstenzivnije je tematizirana u epizodi Bobinog odlaska na slu\u017eenje vojnog roka. I to s ideolo\u0161ki jednozna\u010dnih, antinacionalisti\u010dkih, projugoslavenskih pozicija: Boba se sva\u0111a s \u010detvoricom kolega iz malog vojnog benda \u2013 jedan je, kao u lo\u0161em vicu, Slovenac, drugi Hrvat, tre\u0107i Bosanac, \u010detvrti Crnogorac \u2013 oko toga \u010diju \u0107e narodnu pjesmu obraditi, sve dok im poru\u010dnik ne naredi da sviraju makedonsku i tako ih kona\u010dno pomiri. Postoje barem dva razloga za\u0161to nacionalizam u “Boljem \u017eivotu” nije dobio vi\u0161e prostora.<\/p>\n

Pitanje nacionalizma<\/strong><\/p>\n

Prvi \u2013 manje zna\u010dajan \u2013 je taj \u0161to u drugom ciklusu serije, emitiranom 1990. i 1991. godine, Sini\u0161a Pavi\u0107 odustaje od pisanja u “stvarnom vremenu” i kompletan scenarij isporu\u010duje unaprijed: prema njegovim rije\u010dima, dru\u0161tveno-politi\u010dka zbivanja u tom su se trenutku toliko ubrzala da bi svaka epizoda ve\u0107 do emitiranja postala vijest iz zastarjelih novina. Drugi \u2013 i daleko va\u017eniji \u2013 razlog je, naravno, slu\u017ebena ideologija: jo\u0161 uvijek je bila sasvim nemogu\u0107a pop-serija koja bi o nacionalizmu progovarala izvan imaginarija bratstva i jedinstva. Ali paradoksalno, upravo zato \u0161to je sve sna\u017eniju nacionalisti\u010dku mr\u017enju tako olako prebrisao, “Bolji \u017eivot” danas djeluje relevantnije nego kad je nastao.<\/p>\n

Jer nacionalno uokvireni narativi su nam nakon po\u010detka devedesetih \u010ditavu pripovijest o raspadu Jugoslavije retroaktivno prepri\u010davali isklju\u010divo u klju\u010du me\u0111unacionalnih sukoba, a ekonomski razlozi njihovog zao\u0161travanja \u2013 od zadu\u017eivanja SFRJ na me\u0111unarodnim tr\u017ei\u0161tima kapitala sedamdesetih, preko naglog rasta kamata po\u010detkom osamdesetih, mjera \u0161tednje nametnutih radi vra\u0107anja dugova, neuspjelog radni\u010dkog otpora pa sve do samoupravnog modela koji je u odnose \u017eestoke konkurencije postavljao ne samo pojedina poduze\u0107a, nego i \u010ditave republike, pove\u0107avaju\u0107i tako njihove ekonomske razlike \u2013 naj\u010de\u0161\u0107e su ostajali pre\u0161u\u0107eni. Ako ih nema u povijesnim knjigama i studijama uglednih politologa, dobra vijest je da se, evo, mogu iznova prona\u0107i u jednoj TV-seriji.<\/p>\n

Sve je tu<\/strong><\/p>\n

Jo\u0161 je bolja vijest da “Bolji \u017eivot” skriva i brojna druga iznena\u0111enja. Naknadno zanemarivanja ekonomskih uzroka raspada Jugoslavije, recimo, povratno je sve njene stanovnike pretvorilo u obi\u010dne politi\u010dke naivce: ljudi su glasali za nacionalizam ne znaju\u0107i da glasaju za kapitalizam, glasi pri\u010da, a ukoliko su i znali da biraju kapitalisti\u010dki poredak, zami\u0161ljali su ga sasvim druk\u010dije. Nitko nije slutio sustavno izrabljivanje, iznenadne otkaze, brutalna zatiranja radni\u010dkih prava: svi su sanjali high life<\/em> i jastoge. U stvarnosti \u2013 barem onoliko koliko ona prodire u “Bolji \u017eivot” \u2013 bilo je ipak ne\u0161to druga\u010dije: radnici su dobro znali \u0161to im se sprema, a ako su slu\u010dajno sumnjali, tu su bili rukovodioci da im dodatno pojasne.<\/p>\n

Patroniziraju\u0107i pogled na pro\u0161lo svr\u0161eno vrijeme, prepotentno uvjeren da danas razumijemo ne\u0161to \u0161to nam tada nije bilo jasno, te\u0161ko \u0107e shvatiti i kako se u scenariju na\u0161la prili\u010dno precizna skica javno-privatnog partnerstva, kra\u0107i pou\u010dak o pravilima brendiranja ili prognoza razvoja privatizacijskih procesa… Gotovo da, zapravo, nema nijednog zna\u010dajnijeg motiva na\u0161eg ideolo\u0161kog prezenta \u2013 od privatizacije do korupcije, od zahtjeva vremena do stezanja remena, od fasciniranog pogleda u smjeru razvijenog Zapada do ismijavanja lijenih doma\u0107ih uhljeba \u2013 koji nije prikazan prije trideset godina.<\/p>\n

Ali je zato prikazano i mnogo toga \u0161to ne\u0107emo tako lako prona\u0107i u aktualnoj televizijskoj zabavi: perspektiva radni\u010dkog otpora, redikulizacija novonastaju\u0107ih kapitalista, najava funkcioniranja vi\u0161epartijskog sustava… U ruhu simpati\u010dne sapunice za dokono nostalgi\u010dno gledanje, “Bolji \u017eivot” zahva\u0107a neusporedivo \u0161ire nego suvremeni filmovi i serije, medijske vijesti i komentari, kolumne i politi\u010dke analize: otkriva isto \u0161to i oni, pa onda jo\u0161 dosta vi\u0161e. Upravo u tome je poanta i zato ga, u i\u0161\u010dekivanju novih repriza, vrijedi potra\u017eiti preko torrenta<\/em>: ako je doista bio kvalitetniji od vremena u kojem je nastao, onda je neusporedivo bolji i od vremena u kojem ga danas gledamo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mo\u017eda je ba\u0161 ta, 1987. godina, bila presudna. S jedne strane, budu\u0107nost se \u0161iroko otvarala: Zagreb je pod logom Univerzijade ubrzano rastao, Beograd zapo\u010dinjao pripreme…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":21623,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74,144],"theme":[458],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-21618","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","tag-revizionizam","theme-drustvo","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21618","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21618"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21618\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36508,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21618\/revisions\/36508"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/21623"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21618"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21618"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21618"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=21618"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=21618"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=21618"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=21618"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}