{"id":2159,"date":"2014-08-25T07:00:43","date_gmt":"2014-08-25T06:00:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=2159"},"modified":"2021-02-25T11:06:20","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:20","slug":"livno-na-pola-puta-izmedu-njemacke-i-realnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=2159","title":{"rendered":"Livno \u2013 na pola puta izme\u0111u Njema\u010dke i realnosti"},"content":{"rendered":"

Povijest Livna posljednjih dvadesetak godina se u osnovnim crtama ne razlikuje puno od povijesti ostalih deindustrijaliziranih gradi\u0107a diljem biv\u0161e Jugoslavije. Specifi\u010dnosti se mogu prona\u0107i u retori\u010dkim obrascima zanemarivanja presudne uloge deindustrijalizacije: obe\u0107ana zemlja Njema\u010dka i poduzetni\u010dko-katoli\u010dka pripovijest o putu od tvrdog kamena do debelih ra\u010duna koji je svakom Livnjaku na raspolaganju.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Prije nekoliko dana gledatelji HTV-a u su magazinu “7 dana” imali priliku pogledati reporta\u017eu o Livnu, gradu udaljenom sat vremena od Splita, kako glasi uobi\u010dajena relacija kojom Livnjaci neupu\u0107enom strancu poma\u017eu u snala\u017eenju. U sasvim kratkom prilogu dobili smo priliku vidjeti cijelu plejadu likova koji pripovijedaju o livanjskom kraju, \u017eivotu i njegovim raseljenim stanovnicima. Tako su se nizali uspje\u0161ni poduzetnici, predani duhovnjaci, odli\u010dni sporta\u0161i, zaneseni slikari itd., kako bi pospje\u0161ili uprizorenje mita o te\u017ea\u010dkom \u017eivotu na kamenu kao zalogu uspje\u0161ne budu\u0107nost u inozemstvu. Svi oni smatraju kako je livanjsko \u017eivotno iskustvo itekako va\u017ean element sazrijevanja, a svaki ga dobar poslodavac zna cijeniti. Na\u017ealost, bildungsroman<\/em> (ne)uspje\u0161nih Livnjaka ima i druge aktere nadindividualne prirode o kojima \u0107e kasnije biti rije\u010di.<\/p>\n

Ipak, kratkim prilogom dominirali su uspje\u0161ni poduzetnici podrijetlom iz Livna te lokalni kler, \u010duvar tradicionalnih vrijednosti, \u010dija bi sinergija, valjda, trebala generirati taj toliko o\u010dekivani ekonomsko-moralni progres. U maniri iskusnih “strikana” oni nam pri\u010daju dobro poznatu (tranzicijsku) pri\u010du o uspjehu. Prvi, vlastitim svjedo\u010danstvima da samo uporan rad i odricanje vode ka uspjehu, a drugi svojim duhovnim savjetima daju moralnu snagu u tom te\u017ea\u010dkom usponu. Izdvojit \u0107emo dva uspje\u0161na primjera. Prvi je onaj Jake Andabaka, najponosnijeg Livnjaka i vatrenog hajdukovca-dioni\u010dara, poduzetnika i hotelijera, koji je svojih 1.400 zaposlenika smjestio s jedne strane granice, u Hrvatskoj, a svoj velebni ran\u010d u selu Li\u0161tani, gdje se odmara, naravno, s druge strane. Drugi je primjer Ivana Rimca, tako\u0111er poduzetnika i vatrenog dioni\u010dara, koji tvrdi da samo hrvatski ulaga\u010d, koji voli raditi, mo\u017ee donijeti prosperitet hrvatskom narodu, dok strani ulaga\u010di te\u017ee profitu. Rimac je, ina\u010de, trenutno nepravomo\u0107no osu\u0111en<\/a> na 3 godine i 10 mjeseci zatvora zbog malverzacija sa zemlji\u0161tem u Sibinju.\u00a0Navodno je na tome zaradio 3,5 milijuna eura. Kardinal vrhbosanski Vinko Pulji\u0107 svojom je izjavom da su samo oni koji znaju \u0161to je \u017ertva sposobni darivati tako zaklju\u010dio ovaj brevijar nu\u017enih savjeta za otre\u017enjenje radnika-Livnjaka koji pomisli\u0161e da planska privreda i multinacionalna sredina ipak mogu opstati.<\/p>\n

Povijesna dinamika<\/strong><\/p>\n

\u0160lagvort cijelog izvje\u0161taja jest da je Livno osim po \u0161irokom polju i siru tako\u0111er poznato po svojim (iseljenim) stanovnicima. Statistika ka\u017ee da izvan Livna po broju ljudi \u017eive jo\u0161 dva Livna, dominantno raspore\u0111eni po Zagrebu i Njema\u010dkoj, ali i dalje. Iako su na\u0161i govornici jasno trasirali put uspjeha mi \u0107emo se ipak zadr\u017eati u stvarnom Livnu kako bi pokazali da ono nije moralo i ne treba ostati u okovima ovog samoispunjavaju\u0107eg proro\u010danstva. U svojoj historiji ono je moglo imati i druga\u010diji put. Na na\u0161u \u017ealost, nisu svi Livnjaci tako probita\u010dni po ovim te\u017ea\u010dko-moralnim ar\u0161inima, a krivica najmanje da je njihova individualna. Kako oni u inozemstvu tako i oni u samom gradu.<\/p>\n

Kada se, dakle, iz tog imaginarija trijumfa volje i znoja spustimo u pravo Livno, najve\u0107i grad u slabo naseljenom Kantonu 10 u Bosni i Hercegovini, osim sira i \u0161irokog (neobra\u0111enog) polja \u010deka nas i ova “vesela” bilanca \u010diju se crtu jo\u0161 ne usu\u0111ujemo podvu\u0107i: Livno je, naime, prema posljednjem popisu stanovni\u0161tva (i prvom nakon rata) iz 2013. godine op\u0107ina s 37.487 stanovnika. Sam grad broji oko 10.000 stanovnika. Stvarni Livnjaci su u Novu godinu na renoviranom gradskom trgu u\u0161li s 4.084 nezaposlene osobe. Radi se o nezaustavljivom trendu rasta nezaposlenosti jo\u0161 od kraja 2008. kada smo operirali s brojkom od 3.673. Nezaposlenost u Kantonu je po\u010detkom godine zabilje\u017eena na brojci od 9.412, \u0161to je tako\u0111er veliki porast u odnosu na kraj 2008. kada je bilo 8.471 nezaposlenih. Presko\u010dimo li sada sastavni dio post-tranzicijske proze kako se radi o gradu slu\u010daju, dugoj agoniji itd., ostaju nam ipak neke opipljive uspomene o tome \u0161to je to ovaj kraj pro\u0161ao u proteklih 100 godina s posebnim naglaskom na posljednjih dvadeset. Onda \u0107e biti jasnije \u0161to je to Livno dosad imalo i \u0161to to sada nema.<\/p>\n

Pogledamo li malo bolje, zapravo je nevjerojatno koliko je grad rapidno izgubio svoje predratne gabarite. Nestali su (doslovno) svi vitalni znaci bilo kakve proizvodnje. Livno, ekonomski gledano, ne stoji bolje nego \u0161to je bio u vrijeme austrougarskog aneksa. Tada biste na putu od Splita do Travnika (zna\u010dajnijeg sredi\u0161ta) zatekli provincijski gradi\u0107 s vunovla\u010darskim manufakturama, sto\u010darstvom i konacima u koje bi austrijski \u010dinovnici navra\u0107ali na putu prema Srednjoj Bosni.<\/p>\n

Ono \u0161to je nemogu\u0107e pore\u0107i jest da grad svoj zna\u010dajniji ekonomski razvoj po\u010dinje nakon Drugog svjetskog rata strate\u0161kim planom i razvojem. Bez obzira \u0161to je taj kraj i u vrijeme Jugoslavije bilje\u017eio ni\u017ee stope razvoja zbog neravnomjerno raspore\u0111enih investicija, on se ipak uspio osoviti na vlastite noge i okrupniti stanovni\u0161tvo (u kraju koji bilje\u017ei izuzetno visoke stope emigriranja).<\/p>\n

Grad u posljednjem ratu na svu sre\u0107u nije do\u017eivio ve\u0107a izravna razaranja \u0161to je postoje\u0107e industrijske pogone ostavilo netaknutima. No bez obzira, nagla i plja\u010dka\u0161ka privatizacija no\u0161ena valom nacionalne euforije (\u010ditaj: kadrovske \u010distke), politi\u010dka tromost i kalkulacije dovr\u0161ile su i ono \u0161to rat nije uspio dohvatiti. \u010ci\u0161\u0107enje svih ostataka tzv. “komunisti\u010dkog re\u017eima” odra\u0111ene su sa zavidnom spretno\u0161\u0107u. Tako danas imamo cijela naselja pomno ispresijecana knezovima i kraljevima kojemu bi pozavidio i srednjo\u0161kolski ud\u017ebenik. I Livno je, na kraju, dio niza malih gradova diljem Jugoslavije koji su nakon 90-ih ponovno postali bezna\u010dajni.<\/p>\n

Kako bismo pokazali s kojom privrednom infrastrukturom je Livno u\u0161lo u 90-e napravit \u0107emo kratki pregled nositelja privrednog \u017eivota u kraju. Krenimo redom.<\/p>\n

Bilanca deindustrijalizacije<\/strong><\/p>\n

Livno Bus. Pri\u010da o “Livno Busu” oduzima dah i danas. Ako bismo ve\u0107 ne\u0161to morali imenovati rije\u010dju “gigant” onda bi to svakako bio ovaj prijevozni\u010dki gigant Jugoslavije. Razvoju ove firme kumovala je i \u010dinjenica \u0161to su na ovom podru\u010dju vladale ve\u0107e stope odlazaka na privremeni rad preko granice tako da je firma ubrzo postala jedan od lidera u prijevozu putnika u cijeloj Jugoslaviji sa svakodnevnim linijama za Njema\u010dku, Austriju i \u0160vicarsku. Poduze\u0107e je osnovano 1945. godine. Po\u010detni vozni kontingent \u010dinila je donacija zapadnih saveznika u vidu dvadesetak vozila kojima su se odr\u017eavale putni\u010dke linije prema okolici. Firma je kasnije preimenovana u “Bosna Livno” i pred sam rat brojala je oko 900 radnika i imala vozni park od stotinjak autobusa te oko \u010detiri stotine motornih i priklju\u010dnih vozila za prijevoz tereta. U vlasni\u0161tvo firme spadalo je i 4.000 \u010detvornih metara prostora namijenjenog za servis i remont vozila. Po\u010detkom devedesetih od “Bosne Livno” nastaju tri poduze\u0107a, a onaj koji se bavio prijevozom putnika promijenio je ime u “Livno bus” i 1998. je dokapitaliziran<\/a>.\u00a0Prema sklopljenom ugovoru ukupni osniva\u010dki kapital iznosio je 13.470.588,00 DM. Na\u017ealost, dokapitalizanti nisu ispo\u0161tovali stavke ugovora te je dokapitalizacija bila samo fiktivna. Bez obzira na to, 2004. godine Agencija za privatizaciju potpisala je ugovor o privatizaciji “Livno busa” s jednim od dokapitalizanata (biv\u0161im direktorom autobusnog kolodvora), koji se obavezao preuzeti 152 zaposlenika i obaviti ulaganja u iznosu od 380.000,00 KM u roku od dvije godine. Vrijednost poduze\u0107a je pala s 13 mil. DEM (1998.) na 151.156,34 KM (2006). Cijelo to vrijeme opadala je vrijednost dr\u017eavnog udjela u tvrtki. Od po\u010detnih 4.580.000,00 KM (34%) pri sklapanju ugovora 1998. pala je krajem 2003. na 116.602 KM (!). Taj put prema dnu dovr\u0161en je 2014. godine kada je poduze\u0107e likvidirano prodajom (malobrojno preostale) pokretne i nepokretne imovine (autobusni kolodvor) jednom od konkurenata.<\/p>\n

Livtex. Tvornica vunenih tkanina “Livtex”, u Livnu poznatija kao “Preslica” dominirala je veli\u010dinom proizvodnih hala. U zadnje vrijeme poznata i kao posljednja livanjska tvornica, u ratu neokrznuta, prema svom kraju je krenula\u00a0prestankom proizvodnje<\/a> 2007. zbog “vi\u0161emjese\u010dne blokade \u017eiro-ra\u010duna uzrokovane nelikvidno\u0161\u0107u i nemogu\u0107no\u0161\u0107u izmirivanja obaveza prema radnicima, dobavlja\u010dima, fondovima i bankama”,\u00a0dugovi su dosezali iznos od sedam milijuna KM, a da bi bila likvidirana ste\u010dajnim postupkom 2009. godine. Uz barem minimalnu politi\u010dku volju ova se ogromna tvornica koja je prije rata zapo\u0161ljavala oko 800 radnika, imala tr\u017ei\u0161te i prepoznatljive brendove, mogla spasiti. Nakon rata broj zaposlenih spao je na 100 i u proizvodni proces bi ulazili samo ako bi se javile direktne narud\u017ebe. Radnici koji su ostali bez posla (u vrijeme dok su se njima bavili mediji) potra\u017eivali su 27 (!) pla\u0107a i 15 godina neupla\u0107enih doprinosa. Tvornica ni nakon tri neuspje\u0161na javna natje\u010daja nije mogla prona\u0107i kupca te joj je shodno tome i padala cijena s po\u010detnih 12 mil. KM, 6 mil KM na i 3 mil. KM. Na kraju su vjerovnici pristupili prodaji tvornice u dijelovima (!), tako da su skupe ma\u0161ine i kotlovnice isje\u010dene i zavr\u0161ile kao sekundarne sirovine. Ono \u0161to je ostalo, kablovi, instalacije itd., pokupili su sakuplja\u010di \u017eeljeza i ostalih sirovina. U vlasni\u0161tvu firme nalazio se i poslovni prostor na atraktivnoj lokaciji u Beogradu procijenjen na 400.000 eura gdje se nalazilo predstavni\u0161tvo i trgovina, u stopostotnom vlasni\u0161tvu Livtexa.<\/p>\n

Modna odje\u0107a. Prevrtljivost radno-pravnog statusa u privatnom poduze\u0107u imale su prilike osjetiti radnice “Modne odje\u0107e”, njih 40-ak, koje su 2009. godine dobile otkaz. Radnice su ve\u0107 prije poslane na godi\u0161nji odmor zbog manjka posla i otkazivanja prethodnih narud\u017ebi. Livanjska konfekcija koja je prije rata zapo\u0161ljavala preko stotinu radnika i bilje\u017eila proizvodne uspjehe tako je umjesto na godi\u0161nji odmor zauvijek oti\u0161la s tr\u017ei\u0161ta. Ne trebamo dodati da doprinosi za mirovinsko osiguranje godinama nisu bili upla\u0107ivani.<\/p>\n

Li-trans. Jednom najmo\u0107nija autoprijevozni\u010dko poduze\u0107e u BiH s vi\u0161e stotina kamiona koji su 80-ih godina dospjeli i do Iraka, Irana i Libije prevoze\u0107i metke, pi\u0161tolje, projektile iz, u to vrijeme, izuzetno jake bosanskohercegova\u010dke vojne industrije. Firma je zbog prezadu\u017eenosti, odnosno nemogu\u0107nosti otpla\u0107ivanja dugova, dva puta i\u0161la u ste\u010dajni postupak, drugi put po\u010detkom 2000. na zahtjev radnika koji su ostali bez posla. Postupak se protegnuo<\/a> na 10 godina a nezakonitom prodajom pokretne imovine (vozni park, ma\u0161ine i tehni\u010dka oprema) radnici nisu dobili ni\u0161ta.<\/p>\n

Tu je jo\u0161 cijeli niz pri\u010da. A u onu tragikomi\u010dnu notu tranzicijskog bluesa spada poduze\u0107e “Cincar” koje se bavilo primarnom preradom drva te svojevremeno zapo\u0161ljavala 550 radnika. Iza propasti<\/a> krije se stanoviti Talijan koji je uzeo u zakup Cincarove kapacitete te pod izlikom da se kre\u0107e u obnovu proizvodnih pogona krenulo je demontiranje i prodaja postoje\u0107ih.\u00a0Nakon toga mu se gubi svaki trag, a proizvodnja se vi\u0161e nije mogla pokrenuti iz o\u010ditih razloga. Ostatak drvne industrije u kantonu tako\u0111er ne bilje\u017ei najljep\u0161e dane bez obzira na bogatstvo \u0161uma kojima ovo podru\u010dje obiluje. Tradicionalni izvoz u Hrvatsku (posebice zadarsko zale\u0111e) postao je ote\u017ean zbog prodora slovenskih i austrijskih proizvoda koji zbog dr\u017eavnih subvencija konkuriraju ni\u017eim cijenama.<\/p>\n

Odnos s Hrvatskom: izme\u0111u resursa i kulture<\/strong><\/p>\n

Spomenimo i zanimljiv primjer prirodnog potencijala koji se naveliko eksploatira. Bu\u0161ko jezero je umjetna akumulacija, jedna od ve\u0107ih u ovom dijelu Europe. Nalazi se nedaleko od Livna, a u njega se slijevaju tri livanjske rijeke koje se 1996. kalkulacijama propalog politi\u010dkog projekta Hrvatske republike Herceg-Bosne (koji i dalje generira ideje i mitove) na\u0161lo uknji\u017eeno na JP Hrvatsku Elektroprivredu. Zadnjih godina op\u0107ine Livno i Tomislavgrad (na \u010dijem se podru\u010dju nalazi jezero, jedna tre\u0107ina Livno, dvije tre\u0107ine Tomislavgrad) aktivirale su se kako bi se pove\u0107ale mizerno malene naknade za potopljenu povr\u0161inu. HEP, naime, godi\u0161nje iz hidropotencijala Bu\u0161kog jezera, koji pokre\u0107e hidroturbine na Cetini, zaradi do 70 mil. konvertibilnih maraka dok op\u0107ine Livno i Tomislavgrad dobiju jedva 3 milijuna. Po trenutnim procjenama za naknade kori\u0161tenja jezera HEP bi trebao op\u0107inama upla\u0107ivati i do 30 mil. maraka. Nepotrebno je uop\u0107e spominjati koliki bi zna\u010daj takav priljev novca mogao imati za cijelo podru\u010dje ovih dviju op\u0107ina budu\u0107i da bi ona nadma\u0161ila \u010dak i godi\u0161nje op\u0107inske prora\u010dune. Nesvakida\u0161nji poklon bio je zajedni\u010dki projekt SR BiH i SR Hrvatske po\u010detkom 1970-ih. Ilustracije radi, energetski potencijal Bu\u0161kog jezera ve\u0107i je \u010dak i od atomske centrale \u201eKr\u0161ko\u201c.<\/p>\n

Ipak, svake godine odre\u0111ena se sredstva preliju natrag preko granice u vidu projekata potpore na polju kulture (ve\u0107inom u smislu financiranja KUD-ova, folklora i obrazovanja) na \u0161to se RH \u010dak i ustavno obavezala. Na taj na\u010din RH \u0161titi sliku skrbnika, financiraju\u0107i lokalne projekte njihovim vlastitim novcem. Ta “kompenzacija” ujedno je i mehanizam ideolo\u0161ko-kulturne konsolidacije hrvatskog stanovni\u0161tva u BiH koja ujedno i slu\u017ei u svrhu ja\u010danja slike RH kao bezuvjetno predane strane u osiguravanju opstanka bh\u00ad. Hrvata.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu je i turisti\u010dki potencijal Bu\u0161kog jezera sasvim minimalno iskori\u0161ten. S vremena na vrijeme organizira se pliva\u010dki maraton ili jedrili\u010darska regata \u0161to je ni\u0161ta s obzirom na veli\u010dinu i polo\u017eaj jezera.<\/p>\n

Dana\u0161nja emigracija i politi\u010dki okvir<\/strong><\/p>\n

Na kraju je nu\u017eno dodati i crticu o radnicima i radnicama na privremenom ili stalnom radu u inozemstvu. Budu\u0107i da je iz teksta jasno u kakvoj situaciji se grad na\u0161ao na prijelazu stolje\u0107a shodno tome je i porastao broj odlazaka. Primarna odredi\u0161ta su, tradicionalno, Njema\u010dka, Austrija i \u0160vicarska, ali zadnjih godina i Dalmacija. Nije ni \u010dudo \u0161to se poznavanje njema\u010dkog jezika i danas smatra velikim simboli\u010dkim kapitalom. S dolaskom krize taj se broj vi\u0161estruko pove\u0107ao. Za razliku od prija\u0161njih odlazaka dominantno mu\u0161karaca koji bi radom prehranjivali obitelji sada imamo veliki porast odlazaka \u017eena, ali i cijelih obitelji. Predod\u017eba o “sre\u0111enom \u0160vabi” i dalje opstaje iako ovda\u0161nji radnici i radnice po\u010dinju osje\u0107ati “blagodati” zajedni\u010dkog europskog tr\u017ei\u0161ta rada u vidu \u017eestoke konkurencije radnika iz biv\u0161eg Isto\u010dnog Bloka koji, u doma\u0107oj percepciji, naru\u0161avaju zdravu sinergiju doma\u0107ih ruku i njema\u010dkog kapitala. Da prvenstveno \u017eene bez VSS-a tu vi\u0161estruko gube izli\u0161no je uop\u0107e napominjati. Potpla\u0107eni poslovi \u010dista\u010dica, sprema\u010dica i pralja uz visoke cijene stanovanja i \u017eivota, bez obzira na koli\u010dinu samoodricanja na koju su spremne, ne donose im materijalnu sigurnost kojoj su se nadale.<\/p>\n

Na kraju se postavlja pitanje je li razvojna putanja Livna ipak morala dobiti ovakve konture? Ovisno o ideolo\u0161koj pozadini dobivat \u0107emo razli\u010dite, ali dobro poznate odgovore. Grad Livno definitivno je, uz jasnu i brzu politi\u010dku volju, i u kapitalisti\u010dkim tr\u017ei\u0161nim uvjetima mogao nastaviti i uspostavljati stanoviti vid ekonomske aktivnosti i autonomnosti. Livno ovdje nije izoliran tranzicijski slu\u010daj tako da je izli\u0161no jo\u0161 jednom locirati sve probleme. Problemi grada sasvim su jasni, ali \u010dinjenica da medijski prostor pune poduzetnici i \u0161arlatani koji ovaj ekonomsko-dru\u0161tveni egzodus tuma\u010de u kategorijama mentaliteta i \u0161krtosti podneblja sasvim jasno ukazuje na nedostatak prave politi\u010dke i ekonomske alternative koja bi ovakvim iskazima iz pu\u010dke onostranosti mogla stati na kraj.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prije nekoliko dana gledatelji HTV-a u su magazinu “7 dana” imali priliku pogledati reporta\u017eu o Livnu, gradu udaljenom sat vremena od Splita, kako glasi uobi\u010dajena…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":2158,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103,34],"theme":[456,455],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[148],"class_list":["post-2159","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-tranzicija","theme-politika","theme-rad","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2159","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2159"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2159\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36850,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2159\/revisions\/36850"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2158"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2159"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2159"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2159"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=2159"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=2159"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=2159"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=2159"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}