{"id":21557,"date":"2017-12-21T08:00:38","date_gmt":"2017-12-21T07:00:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=21557"},"modified":"2021-02-25T10:55:26","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:26","slug":"nacionalni-muzej-na-vjetrometini-povijesti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=21557","title":{"rendered":"Nacionalni muzej na vjetrometini povijesti"},"content":{"rendered":"

Me\u0111u institucijama koje od 19. stolje\u0107a predstavljaju kulturne “stupove” projekata nacionalnih dr\u017eava, sredi\u0161nji muzeji obi\u010dno imaju istaknuto mjesto. Tim je neobi\u010dnije da je Hrvatski povijesni muzej do danas ostao svojevrsno ne\u017eeljeno dijete, \u0161to je dobra ilustracija sudara dominantne ideologije romanti\u010dnog nacionalizma s tranzicijskom stvarno\u0161\u0107u na europskoj periferiji.<\/strong><\/p>\n

Najdragocjeniji artefakti izvu\u010deni su po\u010detkom mjeseca iz depoa zagreba\u010dkog Hrvatskog povijesnog muzeja kako bi pokazali djeli\u0107 onoga \u0161to u nekoj maglovitoj budu\u0107nosti mo\u017eemo o\u010dekivati u stalnom postavu te institucije. Izlo\u017eba pod nazivom “Nedostupna ba\u0161tina \u2013 tajne \u010duvaonica Hrvatskog povijesnog muzeja”, otvorena u baroknoj pala\u010di Or\u0161i\u0107-Rauch gdje Muzej djeluje vi\u0161e od pola stolje\u0107a, \u017eeli upozoriti javnost na neuspje\u0161an poku\u0161aj rje\u0161avanja problema s prostorom i podsjetiti na nikad ostvaren plan preseljenja Muzeja s Gornjeg grada u zapadni dio Zagreba, odnosno prostor nekada\u0161njih hala Tvornice duhana Zagreb. Povodom izlo\u017ebe, a i ususret 2018. koja je progla\u0161ena godinom ba\u0161tine, razgovarali smo s dugogodi\u0161njom kustosicom Hrvatskog povijenog muzeja Elom Jurdanom.<\/p>\n

Susreli smo se na ulazu u sjeverno krilo pala\u010de \u2013 u kojoj se muzej zajedno s bujaju\u0107im depoom predugo tiska \u2013 kako bismo zajedno pogledali \u0161to je tim od \u010detrnaest kustosa predstavio javnosti. “Izlo\u017eba nema jednu, jedinstvenu pri\u010du niti je prati standardni linearni narativ”, obja\u0161njava kustosica, nagla\u0161avaju\u0107i tzv. to\u010dkasti koncept, \u0161to zna\u010di da je postav kreiran na temelju najatraktivnijih artefakata iz fundusa pri \u010demu svaki funkcionira kao zasebna “to\u010dka” izlo\u017ebe, ali i to\u010dka u povijesti koju s drugim artefaktima povezuje tek labavo postavljena tema (politika, gospodarstvo, kultura, obrazovanje, mediji…). Tom su gestom kustosi u \u0161irokom luku zaobi\u0161li anakroni linearni narativ, ali i “ideolo\u0161ke sukobe” u interpretaciji povijesti koje bi takav pristup neminovno generirao.<\/p>\n

U ostakljenim vitrinama, od kojih su neke prekrivene drvenim vrata\u0161cima koja posjetitelje pozivaju da ih se otvori kako bi se istra\u017eilo “skriveno blago”, izlo\u017een je \u0161arolik spektar eksponata: od svilenih baroknih \u017eenskih cipelica na petu do gumenih igra\u010daka Disneyevih likova iz danas propale tvornice Biserka; od ko\u010dije u kojoj je 1928. na groblje Mirogoj prevezeno tijelo Stjepana Radi\u0107a do fotografija sa sprovoda splitskog kralja funka<\/em> Dina Dvornika… Svojevrsni kontrapunkt eksponatima \u010dine radovi suvremenih umjetnika poput Borisa Cvjetanovi\u0107a, Mladena Stilinovi\u0107a ili Sanje Ivekovi\u0107, tako\u0111er iz fundusa Muzeja, koji su ujedno i jedini interpretativni glas u ovom “Wunderkammeru<\/em> povijesti hrvatskih zemalja”.<\/p>\n

Bezdomna institucija<\/strong><\/p>\n

Instalacija “Nada Dimi\u0107” Sanje Ivekovi\u0107 tako progovara o heroini komunisti\u010dkog pokreta, ali i uni\u0161tenju istoimene tvornice te popratnim \u0161pekulacijama zemlji\u0161tem u centru Zagreba. Time je teret interpretacije dru\u0161tveno-politi\u010dkih preokreta suvremene povijesti vezanih uz osjetljive teme elegantno preba\u010den na le\u0111a umjetnika, pri \u010demu se kriti\u010dka o\u0161trica komentara omek\u0161ava aurom umjetnosti. Spomenuti rad Sanje Ivekovi\u0107 ujedno uvodi u jo\u0161 jednu temu \u2013 onu vezanu uz javni prostor i industrijsku ba\u0161tinu \u2013 koja je od posebnog zna\u010daja ba\u0161 za ovaj muzej. Pitanje je na izlo\u017ebi pokriveno vrlo decentno komentarom kustosice Jurdane, tako\u0111er omek\u0161anim smje\u0161tanjem uz “umjetni\u010dku” instalaciju sa\u010dinjenu od terakotnih tegli i umjetnih suncokreta.<\/p>\n

Pod naslovom “Muzej je (od)rastao neplanski i usput” komentar daje \u0161turu kronologiju razvoja te institucije od 1940., kada Muzej u Banovini Hrvatskoj dobiva svoj prvi prora\u010dun, do 2017. koja je ozna\u010dena kao deseta godina od kada je Muzeju dodijeljena zgrada Tvornice duhana Zagreb, \u010dija adaptacija u muzejske svrhe jo\u0161 uvijek nije zapo\u010dela. No saga o ovoj \u2013 jo\u0161 uvijek na neki na\u010din bezdomnoj \u2013 kulturno-obrazovnoj instituciji znatno je du\u017ea i kompleksnija te povezana s naglim promjenama u shva\u0107anju i tuma\u010denju nacionalne povijesti i muzeja, ali i stanjima u bud\u017eetima za kulturu te \u0161irim dru\u0161tveno-ekonomskim procesima, poput dezindustrijalizacije. Ironi\u010dno je u tom smislu da povijest HPM u metanarativu otvara upravo onu pri\u010du koja se izlo\u017ebom poku\u0161ava, ali ne mo\u017ee izbje\u0107i.<\/p>\n

Jer, povijest nacionalne muzejske institucije zapravo se\u017ee u sredinu 19. stolje\u0107a kada je osnovan Narodni muzej s histori\u010dkim<\/em> odjelom. U jeku zanosa vezanog uz narodni preporod, doma\u0107e se plemstvo zajedno sa zamecima bur\u017eoazije anga\u017eiralo u prikupljanju i doniranju prvih predmeta iz vlastitih zbirki, pa \u010dak i novca za otkup koji \u0107e \u010diniti temelj budu\u0107eg fundusa. No zgrada za histori\u010dku<\/em> namjenu Narodnog (\u0161to je u tom vremenu zna\u010dilo nacionalnog) muzeja pokazala se ipak kao prevelik zalogaj za doma\u0107e vladaju\u0107e klase, pa nikada nije izgra\u0111ena. Osnivanje Banovine Hrvatske o\u010dito je poslu\u017eilo kao nov poticaj u\u010dvr\u0161\u0107ivanju nacionalnih institucija, pa se u tom periodu pojedini odjeli Narodnog muzeja osamostaljuju, uklju\u010duju\u0107i Arheolo\u0161ki i Povijesni, koji su od tada do kraja Drugog svjetskog rata dijelili privremeni prostor u zgradi Akademije znanosti i umjetnosti.<\/p>\n

Pitanje prioriteta<\/strong><\/p>\n

Naznake nekih ambicioznijih muzejskih rje\u0161enja javljaju se tek iza 1945. kada se osniva Muzej narodnog oslobo\u0111enja (kasnije poznat kao Muzej revolucije) pri \u010demu nalog za sakupljanje gra\u0111e iz narodnooslobodila\u010dke borbe dobiva dosada\u0161nji Povijesni muzej. Neobi\u010dni nesporazumi izgleda dominiraju kada se radi o doga\u0111ajima nakon oslobo\u0111enja: prema interpretaciji<\/a> muzeologinje Ankice Pand\u017ei\u0107 u jednom od rijetkih tekstova objavljenih o povijesti te institucije, “djelatnost Hrvatskog dr\u017eavnog povijesnog muzeja [1945.] gotovo je likvidirana. Odr\u017eala se samo zahvaljuju\u0107i nekolicini odgovornih i ustrajnih muzealaca, entuzijasta koji su i u tim okolnostima nastojali sa\u010duvati muzejsku gra\u0111u.” No kako saznajemo dalje, Povijesni muzej ne samo da nije ukinut, ve\u0107 je od 1952. ponovno pod upravom Akademije da bi ga 1962. preuzeo Narodni odbor grada Zagreba.<\/p>\n

Ve\u0107 krajem 1950-ih Povijesnom muzeju je donirano dana\u0161nje sjedi\u0161te, pala\u010da Or\u0161i\u0107-Rauch, ali kao privremeno rje\u0161enje. Novi Muzej revolucije naroda Hrvatske je pak smje\u0161ten u Me\u0161trovi\u0107ev paviljon. U tom je smislu zanimljivo primijetiti da, ako je Povijesni muzej “jedva pre\u017eivio” promjenu re\u017eima 1945. godine, Muzej revolucije nije pre\u017eivio promjenu 1990-ih. Taj je muzej ukinut ili “spojen” s Povijesnim muzejom (sada kao dr\u017eavnom, a ne gradskom institucijom) koja je tako dobila i cjelokupni fundus Muzeja revolucije, a ostala u neadekvatnom prostoru koji joj je privremeno dala socijalisti\u010dka vlast jo\u0161 1950-ih. Narednih petnaest godina pitanje prostora za ovu novu-staru nacionalnu muzejsku instituciju o\u010dito nije bilo na listi prioriteta.<\/p>\n

Tek 2007., u mandatu ministra kulture Bo\u017ee Bi\u0161kupi\u0107a, Muzeju je dodijeljen prostor biv\u0161e Tvornice duhana Zagreb (TDZ). Za razliku od drugih zagreba\u010dkih objekata devetnaestostoljetne industrijske ba\u0161tine koju se sustavno (i planski) zanemaruje do propadanja (tvornica Badel, Paromlin, Bubara npr.), TDZ spada u o\u010duvanije primjerke. Dodu\u0161e, sama zgrada o\u010duvala se primarno zahvaljuju\u0107i kontinuiranoj proizvodnji duhanskih proizvoda od 1881. do 2006., kada je po nalogu novog vlasnika \u2013 TDZ-u dotad konkurentske Tvornice duhana Rovinj (Adris grupe) \u2013 proizvodnja, unato\u010d \u0161trajkovima i otporima<\/a> radnika i sindikata, prekinuta. Repovi vezani uz tu prodaju dr\u017eavne tvornice privatnom konkurentu te kasniji dr\u017eavni otkup<\/a> napu\u0161tene nekretnine od novog vlasnika za 70 milijuna kuna jo\u0161 uvijek se vuku.<\/p>\n

Muzej u raljama privatizacije<\/strong><\/p>\n

I nije taj kupoprodajni ping-pong izme\u0111u dr\u017eave i Adris grupe oko TDZ-a jedini privatizacijski skandal vezan uz zgradu. Prilagodba prostora u muzej se trebala odvijati po principu privatno-javnog partnerstva, o \u010demu je odlu\u010deno za mandata Andreje Zlatar Violi\u0107. Povjesni\u010darka umjetnosti Snje\u0161ka Kne\u017eevi\u0107, stru\u010dnjakinja za pitanja za\u0161tite spomenika kulture, za Bilten obja\u0161njava: “Petljanje i pripetavanje s muzejom smatram hrvatskom nacionalnim kulturnom sramotom. A skandaloznom ideju da se kapitalni kulturni projekt realizira prema modelu privatno-javnog partnerstva, kako je najavljeno 2013. godine. To neupitno upu\u0107uje na nezainteresiranost politike za kulturu, ili na poznate izgovore: nema novaca, pa \u0107e ‘usko\u010diti’ privatnik s osobitim smislom za kulturu. \u0160to privatnik ima s tim muzejom? \u0160to \u0107e mu se ondje ‘unajmiti’ u ime partnerstva, kakav \u0107e biti njegov utjecaj na muzej i \u2013 uop\u0107e za\u0161to bi netko dao tako veliku svotu da se za deset godina bespovratno povu\u010de?”<\/p>\n

Zgrada TDZ-a danas zjapi prazna i propada. Dodu\u0161e, u njezinom je dvori\u0161tu niknuo poslovni toranj Adris grupe, koji mo\u017eemo svrstati u top tri najlo\u0161ije interpolacije korporativne arhitekture u povijesnoj jezgri Zagreba. “Iza predimenzioniranog i arhitektonski mnogo pretencioznijeg poslovnog sklopa stoji mo\u0107na i bogata korporacija, koja u na\u0161em dru\u0161tveno-politi\u010dkom sistemu mo\u017ee sve \u0161to ho\u0107e. Kad je dr\u017eava nemalim novcem od Adrisa kupila staru tvorni\u010dku zgradu, a prije nego \u0161to je 2007. raspisan natje\u010daj za novu Adrisovu zgradu, trebalo je definirati odnos dvaju sadr\u017eaja i interesa: javnog, kulturnog i korporacijsko-poslovnoga. U tome je prednost, ili barem nu\u017eno po\u0161tovanje trebao dobiti muzej”, smatra Kne\u017eevi\u0107.<\/p>\n

Ovom temom mogla bi se pozabaviti ozbiljnija \u010deta istra\u017eiva\u010dkih novinara da ta profesija nije na umoru. Ovako se njome bavi tek Dr\u017eavno odvjetni\u0161tvo koje, dodu\u0161e poprili\u010dno usporeno<\/a>, \u010ditav slu\u010daj istra\u017euje godinama. U me\u0111uvremenu, na\u010din na koji se sudbina jedne ovakve nacionalne institucije uvezala s privatizacijskim skandalom slu\u017ei kao zanimljiva ilustracija i sudbine nacije u procesu “tranzicije”. Sav patriotski patos nije o\u010dito bio dovoljan da temeljne kulturne ustanove izbjegnu sistemska ograni\u010denja polo\u017eaja u kojoj se na\u0161la (ili u koju je ba\u010dena) cijela zemlja. S idejom da fundus Hrvatskog povijesnog muzeja zaslu\u017euje da bude adekvatno izlo\u017een nije se te\u0161ko slo\u017eiti. No adekvatni tretmani ne samo muzeja, nego doma\u0107e kulture op\u0107enito, mo\u017eda \u0107e zahtijevati jo\u0161 jedan \u0161iri dru\u0161tveno-politi\u010dki zaokret, poput onih kakve je povijest Povijesnog muzeja ve\u0107 zabilje\u017eila.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Najdragocjeniji artefakti izvu\u010deni su po\u010detkom mjeseca iz depoa zagreba\u010dkog Hrvatskog povijesnog muzeja kako bi pokazali tek djeli\u0107 onoga \u0161to u nekoj maglovitoj budu\u0107nosti mo\u017eemo o\u010dekivati u stalnom postavu te institucije…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":21563,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[169],"class_list":["post-21557","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21557","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21557"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21557\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36509,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21557\/revisions\/36509"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/21563"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21557"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21557"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21557"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=21557"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=21557"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=21557"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=21557"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}