{"id":21511,"date":"2017-12-18T07:00:52","date_gmt":"2017-12-18T06:00:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=21511"},"modified":"2021-02-25T10:55:28","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:28","slug":"brza-moda-prepuni-sweatshopovi-i-stampedo-u-lidlu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=21511","title":{"rendered":"Brza moda: prepuni sweatshopovi i stampedo u Lidlu"},"content":{"rendered":"

Tekstilna industrija kakvu danas poznajemo postala je neodr\u017eiva, \u0161tetna za ljude i planet, a “brza moda” je njen posebno nakaradan oblik. Da bi se nametnuti brzi tempo proizvodnje odr\u017eao, najva\u017enija je stavka jeftini ljudski rad, a takvoga ne nedostaje ni na na\u0161im prostorima.<\/strong><\/p>\n

Nedavno pokrenuta suradnja velikog trgova\u010dkog lanca Lidl i njema\u010dkog supermodela Heidi Klum izvrstan je primjer funkcioniranja “brze mode”. Modni odjevni komadi iz kolekcije “Esmara by Heidi Klum: Heidi & The City” od ovog rujna mogli su se kupiti u \u010dak 92 Lidlove trgovine u Hrvatskoj. Tome je prethodilo nekoliko tjedana reklamiranja “odjevnih predmeta koje jednostavno morate imati”. Na samom predstavljanju suradnje, Heidi Klum ljupko je zagovarala egalitarnost u pristupu visokoj modi: “Moda treba biti zabavna i svatko bi trebao imati mogu\u0107nost priu\u0161titi si to veselje!”, a na dan otvaranja kolekcije mogli smo popratiti kako je “nezapam\u0107eni stampedo na zagreba\u010dkoj Kne\u017eiji” poharao Lidlov du\u0107an. Hajp koji je nastao oko Heidine kolekcije proizlazi iz dugog procesa stvaranja la\u017enih potreba za novim artiklima u svrhu ispunjavanja nu\u017ede za profitom, bez \u010dega dana\u0161nja modna industrija ne bi mogla funkcionirati.<\/span><\/p>\n

Vrlo brzo, nakon uspje\u0161ne prve kampanje Lidl i Heidi ne propu\u0161taju priliku da zarade na blagdanskom konzumerizmu te u predbo\u017ei\u0107no vrijeme lansiraju drugu kolekciju, #LETSCELEBRATE s komadima “savr\u0161enim za blagdansko, slavljeni\u010dko raspolo\u017eenje pred nama”. Kako je Lidl, koji \u010dak i nije specijaliziran za tekstilne artikle, unutar veoma kratkog perioda, u prvoj polovici nekada\u0161nje sezone jesen\/zima, ve\u0107 izbacio dvije kolekcije, jasno je da ta savr\u0161ena efikasnost ima i svoju cijenu.<\/span><\/p>\n

Ubrzanoj modnoj produkciji, koja, kao \u0161to vidimo, mo\u017ee zavr\u0161iti i prodajom u supermarektu, prethodilo je uspostavljanje masovne proizvodnje odje\u0107e po\u010detkom Prvog svjetskog rata kad su mu\u0161karci dobili vojne uniforme, a \u017eene radna odijela, da bi se sve vi\u0161e taj princip prenio i na odje\u0107u za sve dobne skupine i za sve ostale prigode.\u00a0<\/span>Serijska proizvodnja odje\u0107e zadavala je glavobolje kreativnom sektoru odjevnog biznisa, naviknutom na izradu unikatnih modela ili proizvodnju vrlo malih koli\u010dina, koji bi se prodavali po iznimno visokim cijenama. S daljnjim razvojem masovne proizvodnje mijenjala se i ciljana skupina \u2013 modni tajkuni shvatili su kakve im prednosti donosi proizvodnja robe za masovno tr\u017ei\u0161te, umjesto fokusa samo na bogati dru\u0161tveni sloj.<\/p>\n

Stoga je “brza moda” (engl. fast fashion<\/em>), koju karakterizira brzo kretanje (relativno) jeftinijih dizajnerskih komada s modne piste u du\u0107ane, optimalan kompromis izme\u0111u modnih kreativaca i zahtjeva tr\u017ei\u0161ta. Takva je brza smjena modnih trendova u\u010dinila nedostatnom tradicionalnu podjelu kolekcija, prema vremenskim i temperaturnim uvjetima, na sezone prolje\u0107e\/ljeto, jesen\/zima pa je cijeli lanac proizvo\u0111a\u010da i distributera ponukan da radi br\u017ee i profitabilnije. Uzmimo poznati primjer, modni brend Zara godi\u0161nje razvije 12.000 novih modela, a njegovi dizajneri stvaraju oko tri modela dnevno.<\/p>\n

Naravno, tim zahtjevima ne mogu udovoljiti svi proizvo\u0111a\u010di. Na globalnom tr\u017ei\u0161tu monopol dr\u017ee velike me\u0111unarodne korporacije koje posjeduju i desetke naizgled konkurentskih brendova. Na primjer, osniva\u010d spomenute Zare, pro\u0161le godine progla\u0161en najbogatijim \u010dovjekom svijeta, Amancio Ortega<\/a>, stoji iza jo\u0161 nekih poznatih brendova \u2013 Bershka, Pull and Bear, Stradivarius, Massimo Dutti \u2013 me\u0111usobno razli\u010ditih po cijeni i kvaliteti. Nije slu\u010dajno da u velikim \u0161oping centrima njegove trgovine stoje jedna do druge jer se u tom nizu kupci mogu lako smjestiti prema bud\u017eetu kojim raspola\u017eu.<\/p>\n

Eksploatacija i \u0161tednja u tu\u0111em dvori\u0161tu<\/strong><\/p>\n

Masovna konzumacija jeftine odje\u0107e u potro\u0161a\u010dkim zemljama potaknuta je slobodnim izmje\u0161tanjem proizvodnje sa skupljeg globalnog sjevera na jeftiniji globalni jug, u tzv. zemlje Tre\u0107eg svijeta, gdje je liberalizacijom poreznog sustava i radnog zakonodavstva utrt put za otvaranje pogona radno intenzivne industrije poput tekstilne, obu\u0107arske ili ko\u017earske. Da bi H&M, Zara, Bershka ili bilo koji drugi me\u0111unarodni modni brend mogli lansirati pedesetak kolekcija godi\u0161nje 70 milijuna radnika (80 posto ukupnog broja \u010dine \u017eene) tekstilnoj industriji osu\u0111eno je na golo pre\u017eivljavanje. Tako je Banglade\u0161, drugi najve\u0107i proizvo\u0111a\u010d odje\u0107e na svijetu, koji godi\u0161nje izvozi robu u vrijednosti od 19 milijardi dolara, veoma privla\u010dna proizvodna destinacija Lidlu i drugim trgova\u010dkim gigantima, ponajvi\u0161e zbog iznimno niske minimalne zakonske nadnice za radnike u tekstilnoj industriji (23 penija po satu, oko 48 funti mjese\u010dno).<\/p>\n

Primjer “Lidlove” tvornice u Banglade\u0161u otkriva i drugi vrlo va\u017ean izvor profita \u2013 u\u0161tedu na materijalima i izgledu odje\u0107e, \u0161to mo\u017eemo primijetiti i kod spomenute kolekcije Heidi Klum<\/a> \u2013 uglavnom je vrlo jednostavna, elasti\u010dna i bez previ\u0161e detalja \u2013 \u0161to je vi\u0161e gumba, d\u017eepova i ostalih dodataka cijena raste.<\/p>\n

Osim toga, treba isplatiti tro\u0161kove slanja robe u potro\u0161a\u010dke zemlje, no tu u pomo\u0107 kompanijama uska\u010du liberalne politike koje predvodi Svjetska trgovinska organizacija (WTO), nastoje\u0107i ukloniti \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e prepreka cirkulaciji kapitala. Faktori liberalizacije globalne trgovine tekstila bili su pro\u0161irivanje Europske unije 2004. i sporazum WTO-a o tekstilu i odje\u0107i \u0161to je zapravo i dovelo do porasta broja izrabljiva\u010dkih tvornica (tzv. sweatshops<\/em>) u zemljama globalnog Juga. Zadnja karika u proizvodnom lancu su posrednici koji uvoze odje\u0107u i potom je prodaju supermarketima. Oni tako\u0111er moraju uzeti svoj udio, a Lidl i drugi opet uzimaju od njih.<\/p>\n

Kad je Banglade\u0161 predaleko<\/strong><\/p>\n

Autsorsanje radno intenzivnih faza \u0161ivanja u zemlje jeftinije proizvodnje zapo\u010delo je jo\u0161 sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a kad je pokrenut takozvani lohn<\/em> ili OPT (Outward Processing Trade \u2013 trgovina s vanjskom obradom) proces, koji je osamdesetih dodatno razvijan seljenjem proizvodnje iz Zapadne u Isto\u010dnu Njema\u010dku, Jugoslaviju i druge isto\u010dnoeuropske zemlje. Raspad Jugoslavije te pretvorba i privatizacija tada razvijene industrijske infrastrukture dodatno su pogodovali realokaciji proizvodnje, dok je rat devedesetih prisilio kompanije na izmje\u0161tanje izvan prostora biv\u0161e Jugoslavije, u zemlje poput Rumunjske ili Bugarske. Tarifne i carinske za\u0161tite koje je EU postavila prema zemljama isto\u010dne i jugoisto\u010dne Europe definirale su periferiju i poluperiferiju EU kao pod\u010dinjenu i ovisnu o zapadnim tr\u017ei\u0161tima mo\u0107nih zemalja centra, bez obzira na to radi li se o zemljama \u010dlanicama, kandidatkinjama ili ne-kandidatkinjama.<\/p>\n

Zemlje europske periferije i poluperiferije nude nekoliko “konkurentskih prednosti” zapadnim zemljama, \u0161to ih \u010dini atraktivnom proizvodnom destinacijom \u2013 blizinu zbog koje je vrijeme isporuke robe kra\u0107e, jeftinu radnu snagu, \u010desto nepo\u0161tivanje zakona te usluge kompradorskih vlada. Potonje podrazumijeva “vjerovanje” u “spasonosne strane investicije” koje bi trebale spasiti posrnula gospodarstva postjugoslavenskih dr\u017eava, no nerijetko se pokazuje da se ulaganje stranog kapitala svodi na iskori\u0161tavanje dr\u017eavnih i lokalnih resursa, rasprodaju dr\u017eavne imovine i maksimalno izvla\u010denje profita.<\/p>\n

Prema podacima iz 2011.<\/a> godine u Hrvatskoj je zaposleno 22.067 radnika u odjevnoj, a 5.820 u obu\u0107arskoj industriji, \u0161to je neusporedivo s predratnih 120 tisu\u0107a. Od ukupno 1.311 tvornica odje\u0107e i jo\u0161 125 obu\u0107arskih tvornica 80 posto zapo\u0161ljava manje od 10 ljudi. Sustavno uni\u0161tavanje i propast nekada\u0161njih tekstilnih giganata poput recentnih slu\u010dajeva zagreba\u010dkog DTR-<\/a>a ili \u010dakove\u010dkog MT\u010c-a uglavnom prolazi ispod medijskog radara i bez buke u javnosti, kao i sudbine njihovih radnika i radnica, izba\u010denih na ulicu, u zna\u010dajnom broju slu\u010dajeva bez ispla\u0107enih pla\u0107a, ve\u0107inom u godinama pred mirovinom u kojima bi, \u010dak i da ne vlada op\u0107a nezaposlenost, vrlo te\u0161ko na\u0161le novo zaposlenje.<\/p>\n

Danas se tekstilna industrija Hrvatske svela na nekoliko tvornica koje zapo\u0161ljavaju po par stotina radnika, dominantan tip proizvodnje su doradni poslovi, a radi se ve\u0107inom za strane kompanije, na primjer, osje\u010dki Olimpias tekstil d.o.o. zapo\u0161ljava oko 450 radnika, a proizvodi za Benetton, Haix d.o.o. u Maloj Subotici bavi se proizvodnjom za\u0161titne obu\u0107e za njema\u010dkog investitora, a zapo\u0161ljava oko 700 radnika, \u010dakove\u010dka tvornica Tubla d.o.o. radi za Calzedoniu, Meiso d.d. Gori\u010dan ima oko 460 radnika, a proizvode za modni brend Paul Green, koji ima i svoju tvrtku u Prelogu. Rijetke tvornice koje su jo\u0161 u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu pod prijetnjom su da postanu privatizirane, poput vukovarskog Borova koje ima sedamstotinjak zaposlenih.<\/p>\n

Tekstilna industrija ima najni\u017ee pla\u0107e u cijeloj prera\u0111iva\u010dkoj industriji \u2013 oko minimalca \u2013 kona\u010dan iznos pla\u0107e \u010desto ovisi o (ne)pla\u0107anju prekovremenih sati, a u nekim firmama iznosi pla\u0107a se umanjuju jer radnici nisu postigli prethodno “od oka” podignutu normu. Dr\u017eati radnike u stalnom strahu za radno mjesto, uz sveprisutne prijetnje realokacijom proizvodnje u jeftinije zemlje taktika je kojom se tvrtke koriste kako bi radnike zadr\u017eale na egzistencijalnom minimumu, odnosno kako bi izvor profita bio stalan, te kako bi sprije\u010dile potencijalne proteste, o \u010demu svjedo\u010di i antisindikalna atmosfera, osobito sna\u017ena u privatnim tvrtkama.<\/p>\n

\u010cesto ponavljanu mantru kojom se opravdavaju niske pla\u0107e, kako rad u tekstilnoj industriji nije previ\u0161e fizi\u010dki naporan najbolje pobijaju sama iskustva radnica koje, nakon radnog vijeka provedenog za \u0161iva\u0107im strojem, odlaze u mirovinu sa zdravstvenim problemima poput o\u0161te\u0107enja kralje\u017enice, glavobolja, lo\u0161e cirkulacije, utrnu\u0107a ruku i sl. Stres, zaga\u0111en zrak, nezadovoljavaju\u0107i sanitarni uvjeti tako\u0111er \u0161tete zdravlju radnika. K tome, dr\u017eava pokazuje nezainteresiranost za njihove probleme \u010dak i kod otvorenih pobuna poput one radnika INKOP-a iz Poznanovca<\/a> ili po\u017ee\u0161kog Zve\u010deva, osim kad u tvornicu treba dovesti “strate\u0161ke partnere”. Sli\u010dne, nerijetko gore slu\u010dajeve<\/a>, nepo\u0161tivanja (negdje i nepostojanja) radnog zakonodavstva nalazimo diljem isto\u010dne i jugoisto\u010dne Europe.<\/p>\n

Alternative usmjerene na potro\u0161a\u010de<\/strong><\/p>\n

Prema izvje\u0161taju<\/a>\u00a0inicijative Circular Fibres, svake sekunde otprilike jedan kamion tekstila zavr\u0161i na otpadu ili je spaljen. Rastu\u0107a globalna svijest o pogubnosti dominantnog na\u010dina proizvodnje nagnala je velike brendove da se prilagode i po\u010dnu promovirati recikliranje i “odr\u017eivost proizvodnje”, zato H&M u jednoj od svojih recikla\u017enih kampanja navodi kako su njihovi “napori po pitanju odr\u017eivosti ukorijenjeni u posve\u0107enosti dru\u0161tvenoj i ekolo\u0161koj odgovornosti”, dok u isto vrijeme za svaku predanu vre\u0107u odje\u0107e nudi popuste na kupnju robe u njihovim trgovinama, proizvedene na isti na\u010din kao i ranije, samo se ovdje stvara dojam da su dio rje\u0161enja, a ne problema.<\/p>\n

Kako se ve\u0107inom krivnja prebacuje na potro\u0161a\u010de, sukladno tome, oni bi trebali voditi ra\u010duna o proizvodima koje kupuju. Zbog toga se javlja ideja eti\u010dne mode i tzv. spora moda (engl. slow fashion<\/em>), inicijative koje, dodu\u0161e, odbacuju mnoge principe industrije brze mode, progovaraju o radni\u010dkim pravima, okrutnosti prema \u017eivotinjama i zaga\u0111enju okoli\u0161a, me\u0111utim, ve\u0107 prvo njihovo ograni\u010denje su visoke cijene. Primjerice, haljina iz People Treeja, velikog proizvo\u0111a\u010da “po\u0161tene mode”, ko\u0161ta 100 eura, a u Lidlu se mo\u017ee na\u0107i za 15. Eti\u010dna moda zauzima tek jedan posto \u010ditavog tr\u017ei\u0161ta odje\u0107e i o\u010digledno, to nije odr\u017eivo rje\u0161enje.<\/p>\n

Razmjeri \u0161tete koju nanosi ostalih 99 posto modne industrije puno su ve\u0107i. Uz radni\u0161tvo na rubu egzistencijalnog minimuma, egzistencija mladih tekstilaca i dizajnera tako\u0111er je nesigurna te se suo\u010davaju s nepla\u0107enim sta\u017eiranjem i nezaposlenosti, obavljanjem posla kojeg mo\u017eda niti ne vole jer dominantna industrija njeguje dizajnerski elitizam. \u017divoti tisu\u0107a manekenki uni\u0161tavani su zbog pritiska na odr\u017eavanje dana\u0161njih standarda ljepote, nebrojeno mnogo \u017eivotinja uzgaja se u masovnom uzgoju i ubija na okrutne na\u010dine kako bi se dobila ko\u017ea i krzno za odje\u0107u. Stoga supostojanje “brze” i “spore” mode nema previ\u0161e smisla, zapravo bi prva trebala drasti\u010dno usporiti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Modni odjevni komadi iz kolekcije “Esmara by Heidi Klum: Heidi & The City” od ovog rujna mogli su se kupiti u \u010dak 92 Lidlove trgovine u Hrvatskoj.<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":21512,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[199],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[332],"class_list":["post-21511","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-industrija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21511","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21511"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21511\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36511,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21511\/revisions\/36511"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/21512"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21511"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21511"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21511"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=21511"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=21511"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=21511"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=21511"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}