{"id":21450,"date":"2017-12-13T07:00:47","date_gmt":"2017-12-13T06:00:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=21450"},"modified":"2021-02-25T10:55:29","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:29","slug":"laske-r-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=21450","title":{"rendered":"Radmanov pou\u010dak"},"content":{"rendered":"

Nedavno potpisani novi ugovor izme\u0111u hrvatske Vlade i nacionalne javne radiotelevizije pro\u0161ao je gotovo\u00a0nezapa\u017eeno. Dok \u0107emo same posljedice gledati na malim ekranima, va\u017eno je\u00a0ne zaboraviti da se zapravo radi o okon\u010danju reformi koje je su zapo\u010dele u ravnateljskom mandatu Gorana Radmana, dakle, za vrijeme SDP-ove vladavine.<\/strong><\/p>\n

Kakve veze ima dana\u0161nji program javne radiotelevizije \u2013 izrazito konzervativiziran, pa \u010dak i zanatski diletantiziran \u2013 s protr\u017ei\u0161nom liberalizacijom djelovanja te ustanove 2013. godine? Nedavno usvajanje novog, to\u010dnije drugog petogodi\u0161njeg ugovora izme\u0111u HRT-a i Vlade RH<\/a> (2018-2022.), dobra je prilika da to ustanovimo. Jer, sve je u tom pogledu zapo\u010delo upravo s prvim takvim ugovorom<\/a> koji za cilj ima definiranje programskih financija, uz paralelno interno restrukturiranje rada na HRT-u po uzoru na tehnokratske nemedijske modele poslovanja. Ne\u0107emo se pritom vra\u0107ati na raniji 22-godi\u0161nji period u kojem je na Prisavlju ve\u0107 bila provedena svojevrsna fa\u0161izacija.<\/p>\n

Bez obzira na kadrovsku \u010distku i radikalno-desni\u010darsko preuzimanje etera kroz posljednju deceniju 20. stolje\u0107a, naime, pokazat \u0107e se zatim da je tako velika i mnogoljudna te sofisticirana institucija unekoliko \u017eilavija negoli se vjerovalo. Jo\u0161 uvijek je, uo\u010di te prevratne 2013. godine, na njoj bilo ne\u0161to medijskih radnika koji su dr\u017eali do progresivnih civilizacijskih i ustavnih vrednota, a nisu dotad bili sasvim zaboravili kako braniti vlastiti rad, kao i organiziranost kolektivnog. No te je pozicije nemogu\u0107e \u0161tititi ba\u0161 dovijeka, imamo li na umu notorni politi\u010dki i ekonomski pritisak koji permanentno trpe. Prljavi posao za univerzalne centre mo\u0107i u kapitalizmu tad \u0107e iznova odraditi lijevi centar, primarno socijaldemokrati koji stoje iza upadljivo brojnih reakcionarnih poteza od strate\u0161kog zna\u010daja u (post)tranzicijskoj Hrvatskoj.<\/p>\n

Nevidljiva ruka menad\u017eerskog restrukturiranja<\/strong><\/p>\n

Na \u010delu kardinalne reforme HRT-a 2013. godine bio je novi glavni ravnatelj Goran Radman, dobro poznat i kao posljednji nositelj iste funkcije u socijalisti\u010dkoj eri. U me\u0111uvremenu se Radman proslavio kao prvi \u010dovjek Microsofta u Hrvatskoj, odradiv\u0161i za tu kompaniju neobi\u010dno povoljne aran\u017emane s ovda\u0161njim dr\u017eavnim vlastima. S njegovim povratkom na Prisavlje koincidira i po\u010detak predsjedavanja Nine Obuljen Kor\u017einek, sada\u0161nje HDZ-ove ministrice kulture, u Programskom vije\u0107u HRT-a. Treba imati na umu da je upravo ona bila tad u Ministarstvu kulture glavna zagovornica teze<\/a> da je ugovor Vlade i HRT-a bio nu\u017eno preuzeta obaveza Hrvatske u pregovorima za ulazak u EU.<\/p>\n

Nema veze \u0161to \u0107emo naknadno uo\u010diti da to s ugovaranjem financija uop\u0107e ne stoji u pravilu tako u zemljama EU-a<\/a>, nego se poslovanje ure\u0111uje na puno razli\u010ditih i boljih na\u010dina. U to vrijeme kompleksa\u0161ki grozni\u010davog utrpavanja ove zemlje me\u0111u \u010dlanice EU-a, bilo je dovoljno da neki lobi u javnosti nametne ideju kakvog obvezivanja, i to je bivalo pouzdano realizirano. Svejedno je li rije\u010d o bankama, brodogradili\u0161tima, medijima ili energetici, Hrvatska je u tom procesu liberalizirana bitno vi\u0161e negoli je doista bilo uvjetovano, \u0161to je naprosto simptom njene drasti\u010dne ekonomsko-politi\u010dke zakr\u017eljalosti. Ali vratimo se na konkretni ugovor i Radmanovu menad\u017eersku reformu: to je oboje smjeralo na korporativizaciju javne radiotelevizije. Radman je, ukratko opisano, izokrenuo paradigmu funkcioniranja najve\u0107e hrvatske medijske ku\u0107e, u kojoj su redakcije bile mahom vezane za odre\u0111eni televizijski ili radijski program.<\/p>\n

Malo potom, redakcija vi\u0161e prakti\u010dno nema, dok se ra\u0111a nova podjela \u010dija glavna os stoji izme\u0111u novinarske i producentske funkcije, s naglaskom na presudni utjecaj potonje. Novinari gube mogu\u0107nost iole demokratskog te sadr\u017eajnog sudjelovanja u kreiranju programskih okolnosti, a obesmi\u0161ljena je u velikoj mjeri i pozicija urednika. Na sve to idealno nalije\u017ee ugovor \u010dija se svrha te\u0161ko mogla opravdati kao dopuna postoje\u0107ih zakonskih definicija programskih obaveza i na\u010dela rada HRT-a, iako se dijelom tako nastojalo prikazati doti\u010dni akt. Zakon o HRT-u i ostali legislativni nalozi ve\u0107 su mogli regulirati sve \u0161to je neophodno za normalan rad javne radiotelevizije, a sam ugovor nije ni donio posebno detaljizirane stavke u potro\u0161nji.<\/p>\n

Nove filozofije financijskog poslovanja<\/strong><\/p>\n

Ali, ugovorom je otvoren prostor za komercijalizaciju funkcije HRT-a, i za nagla\u0161eno trgovinski, kupoprodajni odnos izme\u0111u te adrese i, s druge strane, dr\u017eavnih vlasti i op\u0107e javnosti. Kao \u0161to prikazuje Nacionalni izvje\u0161taj o medijima<\/a> (str. 62 i 75), ugovor to \u010dini po cijenu uno\u0161enja odre\u0111ene dodatne zbrke u modus operandi HRT-ove medijske proizvodnje, sve za ljubav nove filozofije financijskog poslovanja. S njom privatni ili vanjski interes na HRT-u dobiva izuzetne beneficije, dok vi\u0161e nema niti minimuma redakcijske vitalnosti kakva bi eventualno amortizirala poneke stresne nasrtaje na program i nabavu, ili bi za njih predstavljala bar na\u010delnu, potencijalnu branu.<\/p>\n

\u010ceste pokazatelje nadziranog kaosa, direktno prouzro\u010denog izmijenjenim modelom funkcioniranja HRT-a, proteklih godina servirao nam je njegov Nadzorni odbor<\/a>, ne tek mediji. No jedan dobar primjer objavljen je zimus<\/a>, vezano uz otpu\u0161teni tehni\u010dki personal koji se odmah potom tiho vra\u0107a na Prisavlje u vidu autsorsa \u2013 posredstvom privatne agencije Nenada Baki\u0107a. Pri \u010demu su na gubitku i HRT i radnici, dok Baki\u0107 bilje\u017ei profit, ali javnost uop\u0107e ne mo\u017ee o tome saznati to\u010dnu istinu; jedva se pro\u010dulo i da je tamo u novije doba, bez prethodne analize stanja, otpu\u0161teno preko 500 ljudi, od njih oko 3.400. A poslije nevidljive ruke menad\u017eerskog restrukturiranja, s programatskim uvo\u0111enjem ugovorne definicije javne medijske usluge, preo\u010dita ruka politi\u010dke cenzure nije niti potrebna.<\/p>\n

Misijski ciljevi dr\u017eavne<\/em> televizije<\/strong><\/p>\n

Istodobno na HRT-u traje daljnja klerikalizacija i rekonkvista nacionalista, dakle, \u0161to bi tako\u0111er bilo pone\u0161to te\u017ee izvesti da nisu restrukturiranjem stvoreni neki za to bitni uvjeti. I valja primijetiti da je posebno iznevjeren deklamirani cilj transformacije HRT-a iz dr\u017eavne u javnu radioteleviziju, kojem je ugovor navodno trebao pripomo\u0107i, jer je danas HRT ponovno manje javan i ustavno dosljedan negoli je bio. Ugovor s vladom koji stupa na snagu od Nove godine donosi eksplicitniji spomen “hrvatskih nacionalnih vrijednosti” i jasnije “\u010duvanje digniteta i promicanje vrijednosti Domovinskog rata”, zatim se pod misijske ciljeve dome\u0107e da HRT ubudu\u0107e svakako “u svojim informativnim programima poti\u010de primjenu mjera demografske, pronatalitetne i obiteljske politike”. Iako je tekst ugovora uglavnom prepisan iz prethodnog izdanja, zanimljivo je uo\u010diti promjene koje su unesene tek mjestimi\u010dno, nao\u010digled ciljano.<\/p>\n

Tako prvi ugovor propisuje za dokumentarni program da \u0107e HRT “njegovati tematsku raznovrsnost u slu\u017ebi naj\u0161ireg opsega javnosti” te “promicati i popularizirati dru\u0161tvene vrijednosti na razumljiv i \u0161irokom krugu prihvatljiv na\u010din, uva\u017eavaju\u0107i interese manjinskih skupina”. Novi radije propisuje kako bi javni medijski servis dokumentarcima morao “njegovati tematsku raznovrsnost, ali usredoto\u010den na nacionalne, povijesne, prirodne i kulturne specifi\u010dnosti”. S druge strane, odredbe o religijskom programu, odnosno razlika u odnosu na prethodni ugovor, donekle zbunjuju. Naizgled je rije\u010d o primjetnom smanjenju broja zadanih sati, tj. postotka emitiranog religijskog sadr\u017eaja, dok ne obratimo pa\u017enju na definicije.<\/p>\n

U prvoj varijanti to je ne\u0161to podrobniji opis s akcentima na religijskom dijalogu i upoznavanju s razli\u010ditim vjerou\u010denjima, uz zasebne pasa\u017ee o ve\u0107inskoj Rimokatoli\u010dkoj crkvi u ovoj dr\u017eavi. Drugi slu\u010daj prelama se na uop\u0107enoj i skra\u0107enoj noti u poglavlju “Pojmovi i definicije”, gdje se navodi pozitivna dijagnostika za prepoznavanje religijskog programa, a potom je istaknuto intrigantno negativno odre\u0111enje da taj program “isklju\u010duje kulturne, znanstvene, obrazovne i povijesne sadr\u017eaje o religiji u kojima nema religioznog odnosa”. Stvarno interesantno, jer nema daljnjeg obja\u0161njenja kakav je to odnos, i \u0161to to\u010dno mora biti realizirano da bismo ga konzumirali.<\/p>\n

U nedostatku egzaktnih smjernica, naga\u0111ajmo: to mo\u017ee biti svaki televizijski ili radijski prilog koji se bavi crkvom, prvenstveno onom gorespomenutom, a u kojem nema direktnog nefikcijskog prikaza mise, pri\u010desti, crkvenog vjen\u010danja, posve\u0107ivanja domova, procesije, i drugih jednozna\u010dnih obrednih postupaka. Ali van kvote bez ikakvih zapreka mogu biti smje\u0161teni simpoziji Crkve, njezine dru\u0161tvene kampanje na temu obitelji i odgoja i seksa, teolo\u0161ke rasprave, \u017eupne priredbe, emisije o crkvenoj pro\u0161losti, pri\u010de o svecima, te jo\u0161 koje\u0161ta sli\u010dnog. Smanjenje udjela obi\u010dnog religijskog sadr\u017eaja postaje tako samo kulisa za mogu\u0107e novo zatrpavanje programa crkvenom tematikom u mnogim kudikamo bogatije razvedenim obli\u010djima.<\/p>\n

Profitersko nasilje nad radom i programom<\/strong><\/p>\n

Mimo takvih misionarskih psina, obratimo pa\u017enju na pogodovanja vanjskom kapitalu, jer se iza simboli\u010dkih investicija redovito krije ipak posve opipljiv, materijalni profit. Prije svega, budu\u0107i minimalni udio vlastite proizvodnje na televizijskim programima varira od jednog do drugog, a ukupno \u010dak i neznatno raste. \u0160to se ti\u010de daleko mnogobrojnijih radijskih programa u novom ugovoru, me\u0111utim, zadano je drasti\u010dno smanjenje postotka doslovno svima njima: osim Prvog programa Hrvatskog radija koji pada sa 70 na 60 posto, svi ostali programi (HR2, HR3, te zasebne frekvencije Radio Sljemena, Osijeka, Pule, Rijeke, Zadra, Knina, Splita i Dubrovnika) padaju na 30 posto, s dotada\u0161njeg udjela koji se kretao izme\u0111u 50 i 100 postotaka.<\/p>\n

Komercijalnim producentima pogoduje se u jo\u0161 jednom dijelu ove pri\u010de, opet skrojenom po ukusu Nine Obuljen Kor\u017einek<\/a>. Prije pet godina nije se moglo nametnuti apsolutno preferiranje komercijalnih producenata, pa su mjesto u ugovoru imali i neprofitni: pola od 15 postotaka televizijskog godi\u0161njeg programskog prora\u010duna za kupnju iz europske neovisne produkcije bilo je tad namijenjeno “za djela proizvedena izvorno na hrvatskom jeziku, pri \u010demu \u0107e se osobito voditi ra\u010duna o djelima neprofitnih proizvo\u0111a\u010da”. Ugovor za novi period zaustavlja se na prvom dijelu citirane re\u010denice, a sve iza zareza je brisano iz teksta. Netragom je nestao i zacrtani dugoro\u010dni projekt osnivanja regionalnog radija Sjever koji je zaustavio jo\u0161 Sini\u0161a Kova\u010di\u0107<\/a>, lanjski v.d. glavnog \u0161efa HRT-a. Ukupno, s ovakvim \u0107e ugovorom uvjerljivo prosperirati doma\u0107i privatni medijski poduzetnici i popovi, kao i dignitetlije.<\/p>\n

Pod tima posljednjima, naravno, misli se ovdje na razbaru\u0161ene ratno-veteranske politikante, skupa s logistikom u strana\u010dkom kadru. Njihovu ideolo\u0161ku dominaciju pokazala je i nedavna afera s Aleksandrom Stankovi\u0107em<\/a>, voditeljem emisije “Nedjeljom u dva” koji se usudio propitivati dogmu saborske Deklaracije o Domovinskom ratu, usvojenu pod vla\u0161\u0107u \u2013 lijevog centra. Na stranu \u0161to se taj neodr\u017eivi apsurd od falsifikata uru\u0161io i najnovijom presudom Ha\u0161kog suda s dokazanim organiziranim zlo\u010dina\u010dkim pothvatom hrvatskih dr\u017eavnika i vojnika u Bosni i Hercegovini. Treba uo\u010diti da se njime zasnovano ukidanje kriti\u010dkog mi\u0161ljenja \u2013 politi\u010darskog, povjesni\u010darskog, novinarskog \u2013 na samom Prisavlju reproducira profiterskim nasiljem koje starta od aspekta rada i zavr\u0161ava na programu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kakve veze ima dana\u0161nji program javne radiotelevizije \u2013 izrazito konzervativiziran, pa \u010dak i zanatski diletantiziran \u2013 s protr\u017ei\u0161nom liberalizacijom djelovanja te ustanove 2013. godine?<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":21458,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[28],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-21450","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-mediji","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21450","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21450"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21450\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36513,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21450\/revisions\/36513"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/21458"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21450"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21450"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21450"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=21450"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=21450"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=21450"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=21450"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}