{"id":21389,"date":"2017-12-08T08:00:02","date_gmt":"2017-12-08T07:00:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=21389"},"modified":"2021-02-25T10:55:30","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:30","slug":"sdp-izmedu-morala-i-kapitala","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=21389","title":{"rendered":"SDP izme\u0111u morala i kapitala"},"content":{"rendered":"

Dinamika smjena na dr\u017eavnom vrhu u Hrvatskoj posljednjih se nekoliko godina znatno ubrzala. Izvanredni izbori i koalicijski preokreti postali su uobi\u010dajeni. No u tom kaosu jedna je konstanta: najve\u0107a opozicijska stranka od kada je pala s vlasti vi\u0161e nije ozbiljan konkurent za povratak na pozicije mo\u0107i. Potezi njezinog aktualnog lidera ne sugeriraju da bi se to skoro moglo promijeniti.<\/strong><\/p>\n

Vjerojatno danas ne postoji puno poslova u politici koji daju tako malo nade u uspjeh kao \u0161to je to posao lidera neke socijaldemokratske partije. Naime, ta se politi\u010dka opcija u Europi u posljednjih dvadesetak godina doslovno strmoglavljuje. Izborna im se baza, izvorno smje\u0161tena u proletarijatu, prakti\u010dki posve demobilizirala, tradicionalne veze sa sindikatima uglavnom su pokidane, a novo se izborno upori\u0161te u okviru srednjeg sloja nije uspjelo trajnije konstituirati. Kao primjer pada navest \u0107emo podatak da je 2000. godine socijaldemokratska opcija bila na vlasti ili u vladaju\u0107oj koaliciji u \u010dak deset zemalja od tada\u0161njih 15 \u010dlanica Europske unije, da bi se danas, 17 godina kasnije, kad Unija broji 28 \u010dlanica, svela na samo nekoliko dr\u017eava (Portugal, Malta, \u0160vedska, Rumunjska i Slova\u010dka, dok je socijaldemokratsku vlast ove jeseni izgubila \u010ce\u0161ka).<\/p>\n

Te 2000. godine u svojevrsnom labu\u0111em pjevu europske socijaldemokracije ili njezinom predsmrtnom hropcu, ako se ho\u0107e grublje, sudjelovala je i Hrvatska, kad je koalicija predvo\u0111ena Ivicom Ra\u010danom formirala prvu lijevu vladu u Republici Hrvatskoj nakon smrti Franje Tu\u0111mana. Godine poslije toga obilje\u017eila je svojevrsna “pasokizacija<\/a>” europske socijaldemokracije. To je demisioniranje, koje je zapravo po\u010delo puno prije te prekretni\u010dke godine, uglavnom vezano uz napu\u0161tanje izvornih na\u010dela socijaldemokracije zarad pristajanja na konsenzus sa strankama zagovarateljicama kapitala, uz razbla\u017eivanje lijeve retorike i odustajanje od sredi\u0161njih mjesta u strana\u010dkim programima, \u0161to je sve posebno do\u0161lo do izra\u017eaja za mandata Tonyja Blaira (npr. nestanak tzv. \u010detvrte klauzule koja je laburistima u Velikoj Britaniji nalagala borbu za dru\u0161tveno vlasni\u0161tvo nad sredstvima za proizvodnju), a sve to za posljedicu je imalo slom socijaldemokracije do stupnja sada\u0161nje gotovo pa politi\u010dke irelevantnosti na europskoj razini.<\/p>\n

Oba dosada\u0161nja predsjednika hrvatskih socijaldemokrata, i Ivica Ra\u010dan i Zoran Milanovi\u0107, svoja su vi\u0161emandatna razdoblja na \u010delu partije na kraju uspjeli krunisati premijerskim polo\u017eajem. Ra\u010dan je k tome bio prvi socijaldemokratski predsjednik koji je, kako to vole nagla\u0161avati neki od pobornika hrvatske ljevice poput Antuna Vuji\u0107a, do premijerske funkcije stigao na slobodnim izborima. Njihovom nasljedniku na mjestu predsjednika SDP-a rijetko tko predvi\u0111a takav razvoj karijere, odnosno malotko Davora Bernardi\u0107a, koji je na \u010delu socijaldemokrata ne\u0161to dulje od godinu dana, vidi kao budu\u0107eg esdepeovskog \u0161efa vlade. Rejting stranke lijevog centra ve\u0107 du\u017ee vremena stagnira oko dvadeset posto potpore anketnih ispitanika, ustalila se javna percepcija da je pomalo nejasno koga stranka zapravo reprezentira, a Bernardi\u0107evo amatersko nesnala\u017eenje (\u010destitke ekstremisti\u010dkom mladencu, nepoznavanje me\u0111unarodnog zakonodavstva, odgovori u vezi Ha\u0161kog suda i sl.) dodatni je uteg svemu tome. Razlozi za pote\u0161ko\u0107e ne le\u017ee samo u negativnim trendovima europske socijaldemokracije, nego je dosta njih i interne prirode.<\/p>\n

Opozicija bez odgovora<\/strong><\/p>\n

Valja re\u0107i i to da je, ruku na srce, ve\u0107 du\u017ee vremena krajnje nezahvalno voditi politiku socijaldemokratskog tipa, pogotovo u dana\u0161njoj dru\u0161tvenoj atmosferi kojom dominira permanentni rat niskog intenziteta protiv navodno rastro\u0161nog javnog sektora, rat koji je obi\u010dno zaogrnut \u0161iroj javnosti prihvatljivim pla\u0161tem pravedni\u010dkog bijesa protiv dr\u017eavnih sinekura (jedan od naj\u010ditanijih portala ve\u0107 mjesecima pani\u010dno na dnevnoj bazi prokazuje tzv. uhljebe, a ne tako davno rastro\u0161nost javnog sektora prikazivala se putem displeja na centralnom gradskom trgu s dramati\u010dnim odbrojavanjem visine javnog duga). Tako\u0111er, nezgodno je danas biti socijaldemokrat i zato jer je manevarski prostor za djelovanje i na drugim podru\u010djima bitno su\u017een.<\/p>\n

Recimo, prakti\u010dki je nemogu\u0107e voditi bilo kakvu suvislu poreznu politiku jer je granica tolerancije poreznih obveznika na bilo kakve porezne korekcije manje-vi\u0161e dosegnuta (prijedlog o uvo\u0111enju poreza na nekretnine pao je zbog gotovo unisone antiporezne histerije, premda je ljevica imala prostora da otvori i nametne temu npr. o izrazito regresivnim u\u010dincima PDV-a, tim vi\u0161e \u0161to je Hrvatska me\u0111u europskim zemljama s najve\u0107im prihodima od PDV-a i tro\u0161arina). Ni\u0161ta bolje nije ni u odnosu javnosti prema dr\u017eavnom aparatu koji se uglavnom do\u017eivljava iz “anarholiberalnog” ugla i percipira kao ne\u0161to \u0161to ne slu\u017ei ni\u010demu drugome doli nepo\u0161tenoj transmisiji novca iz d\u017eepova poreznih obveznika u pla\u0107e navodnih parazitskih struktura u dru\u0161tvu. Budu li kao odgovor na sve to bili ponu\u0111eni tek oportunisti\u010dko podila\u017eenje bira\u010dima i puki elektoralizam, \u010demu je SDP sklon, to posve sigurno ne\u0107e biti dovoljno za uspjeh.<\/p>\n

Problem je i u tome \u0161to SDP sa sada\u0161njim vodstvom i kadrovima najprisutnijima u javnosti nije u stanju pokrenuti neku novu mobilizaciju: na planu bilo kakve politi\u010dke konceptualizacije ne uspijevaju ponuditi ama ba\u0161 ni\u0161ta novo, osim \u0161to pre\u017evakavaju stare tre\u0107eputa\u0161ke sheme, poput onih o potrebi harmoniziranja odnosa izme\u0111u rada i kapitala, ili o potrebi da se tr\u017ei\u0161te u\u010dini pone\u0161to prijateljskijim, pa da ga se onda poku\u0161a obuzdati i preusmjeriti prema, barem djelomi\u010dno, op\u0107im dru\u0161tvenim ciljevima, ili pak nude vjeru da \u0107e tzv. trickle down<\/em> efekt reducirati socijalne nejednakosti i smanjiti jaz izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih, ili pak da se rast mo\u017ee osigurati nekakvom magi\u010dnom kombinacijom dr\u017eavnih i privatnih investicija itd.<\/p>\n

U takvim okolnostima Davor Bernardi\u0107 u ovih ne\u0161to vi\u0161e od godinu dana nakon abdikacije svog prethodnika poku\u0161ava profilirati novi SDP. U okviru tog rebrendiranja dosada\u0161njeg luzerskog imid\u017ea stranke na red je do\u0161ao i novi statut Socijaldemokratske partije Hrvatske \u2013 upravo se ovih dana privodi kraju unutarstrana\u010dka javna rasprava o njegovim izmjenama. Kako se moglo pro\u010ditati u medijima, oponenti su optu\u017eivali Bernardi\u0107a da radi statut kako bi si osigurao vlast u stranci te su u prvoj verziji vidjeli i neke diktatorske ovlasti ili, kako su rekli neki anonimni strana\u010dki protivnici, “ne bi ga se postidio ni sjevernokorejski vo\u0111a, ovo je pisano za faraona…” Nacrtu statuta se izme\u0111u ostalog prigovara neformalno ukidanje frakcija, omogu\u0107avanje predsjedniku da samostalno i bez ve\u0107e kontrole raspola\u017ee nov\u010danim sredstvima stranke, da sam bira svoje potpredsjednike, da ne mora na unutarstrana\u010dku provjeru nakon eventualnih izgubljenih izbora i sl.<\/p>\n

Moraliziranje ispred politike<\/strong><\/p>\n

No kad se konzultira druga strana, ona Bernardi\u0107eva, odnosno kad se pita Erika Fabijani\u0107a, jednog od sastavlja\u010da novog statuta, ispada da je prijedlog na tragu danas naro\u010dito popularnih politi\u010dkih organizacija horizontalisti\u010dkog usmjerenja. “Kad je o demokratizaciji stranke rije\u010d”, ka\u017ee Fabijani\u0107, “klju\u010d je samo jedan: \u010dlanovi izravno biraju ljude u svim tijelima stranke na svim razinama, uklju\u010duju\u0107i i predizbore za saborske zastupnike, na\u010delnike, gradona\u010delnike, \u017eupane itd. Nema vi\u0161e izbornih konvencija s delegatima, sve ide izravno, a konvencije \u0107e biti programske, i bavit \u0107e se sadr\u017eajima. Smanjuje se i birokratiziranje \u2013 vi\u0161e ne treba prikupljati potpise za kandidature, mo\u017ee se kandidirati svatko za sve.”<\/p>\n

E sad, je li posrijedi “monarhisti\u010dki” statut s nepreglednim ovlastima predsjednika stranke ili je pak rije\u010d o reorganizaciji partije u pravcu formiranja platforme karakteristi\u010dne za socijalne pokrete, pokazat \u0107e rezultati interne rasprave koja je upravo zavr\u0161ila i \u010dije rezultate o\u010dekujemo na strana\u010dkoj konvenciji do kraja godine. Me\u0111utim, i ovakvo opozitno tuma\u010denje jednog te istog dokumenta govori o poprili\u010dnim idejnim i politi\u010dkim lutanjima unutar vode\u0107e opozicijske stranke. Ta svojevrsna politi\u010dka i vrijednosna unutarstrana\u010dka shizofrenija reflektira se i kroz neke istupe samog predsjednika stranke. Tako Bernardi\u0107 poput kakvog poslovnog gurua govori o tzv. “moralnom kapitalizmu koji bi mogao u cijeloj Hrvatskoj garantirati model za izgradnju dobre i vrijedne zemlje”. Kad mo\u017ee pomirba morala i kapitala, \u0161to se pomiriteljski duh ne bi mogao ugurati i izme\u0111u antifa\u0161izma i Kaptola? Najprije se u Srb pokloniti, pa onda na Kaptol pri\u010destiti ili, rije\u010dima samog Bernardi\u0107a, “SDP-u je mjesto na obilje\u017eavanju Dana ustanka naroda Hrvatske u Srbu, ali ja osobno odlazim u katedralu na bo\u017ei\u0107nu polno\u0107ku”.<\/p>\n

Mo\u017eda unutarstrana\u010dka rasprava oko novog statuta poka\u017ee da u stranci, negdje zapretan, le\u017ei obnoviteljski duh \u010diji bi \u017ear mo\u017eda mogao razgoriti upravo Bernardi\u0107. Ionako mu je jako stalo do remoralizacije dru\u0161tva, o \u010demu govori i njegova izjava: “Smatram da se \u017eivot temelji na obitelji, zajedni\u0161tvu, uzajamnoj pomo\u0107i i solidarnosti. Temelj na\u0161eg odgoja i zdravog dru\u0161tva je obitelj koja je uvijek, pogotovu u najte\u017eim trenucima, na\u0161e najsna\u017enije upori\u0161te i zato su izgradnja i o\u010duvanje obiteljskih vrijednosti va\u017eni za pojedinca i dru\u0161tvo u cjelini”. Kad se ovoj moralnoj agendi (obitelj, vjera, odgovornost) doda i prstohvat orvelov\u0161tine u stavu da je “NATO jamac stabilnosti”, o \u010demu je govorio u svojoj predizbornoj kampanji za \u0161efa stranke, idejna i politi\u010dka zbrka \u010dini se kompletnom. Ne znamo koliko je oportuno na ovom portalu citirati pokojnog prvog predsjednika, ali njegova objekcija o opoziciji iz 1996., dana na aerodromu koji, zahvaljuju\u0107i upravo SDP-ovoj vlasti, sad nosi njegovo ime, kao da stoji i danas: “Sve su to smu\u0161enjaci i jalnu\u0161ki diletanti.” Naravno, Tu\u0111man je imao svoje motive za ovakvu ocjenu, a na\u0161a se temelji na SDP-ovom diletantskom traganju za novim kursom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vjerojatno danas ne postoji puno takvih poslova u politici koji daju tako malo nade u uspjeh kao \u0161to je to posao lidera neke socijaldemokratske partije. Naime, ta se politi\u010dka opcija u Europi u posljednjih dvadesetak godina doslovno strmoglavljuje…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":21390,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[],"theme":[],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[200],"class_list":["post-21389","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21389","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21389"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21389\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36514,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21389\/revisions\/36514"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/21390"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21389"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21389"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21389"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=21389"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=21389"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=21389"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=21389"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}