Izricanjem pravomo\u0107ne presude “hercegova\u010dkoj \u0161estorci”, \u010delnicima nekada\u0161nje Herceg-Bosne, ju\u010der je s djelovanjem zavr\u0161io Me\u0111unarodni sud za ratne zlo\u010dine na podru\u010dju biv\u0161e Jugoslavije. Premda je potvrda prvostupanjske presude bila u prili\u010dnoj mjeri o\u010dekivana, sasvim neo\u010dekivan rasplet ha\u0161ke sudske drame ponudio je general Slobodan Praljak. Nakon \u0161to mu je presuda izre\u010dena, Praljak je proklamirao svoju nevinost te po\u010dinio samoubojstvo ispiv\u0161i otrov.<\/p>\n
Taj je \u010din, naravno, presudno obilje\u017eio reakcije na presudu, prvenstveno s hrvatske strane. Svojom \u0161okantno\u0161\u0107u uspio je u prili\u010dnoj mjeri odstraniti same ratne zlo\u010dine iz fokusa rasprave. I ne samo to, kao da je, svojom navodnom moralnom uzvi\u0161eno\u0161\u0107u, omogu\u0107io politi\u010dkim akterima da slobodno priznaju da su se zlo\u010dini dogodili, ali da su vrijedni samo moralnog bon-tona, ali ne i politi\u010dke pravde. A pitanja politi\u010dke pravde i smisla Ha\u0161kog suda, Praljak je svojim \u010dinom razrije\u0161io tako da je cijelu pri\u010du sveo na sukob moralnog pojedinca i prora\u010dunatog, politikantskog suda.<\/p>\n
Aritmetika zlo\u010dina<\/strong><\/p>\n Reakcije na hrvatskoj politi\u010dkoj sceni mahom su vjerno reproducirale Praljkov naputak za tuma\u010denje zbivanja. Njegov \u010din se zapravo tretira kao zavr\u0161na presuda povijesnoj misiji Ha\u0161kog suda. Kao da je njegovo samoubojstvo bila naprosto gr\u010devita reakcija na sve nedore\u010denosti i proturje\u010dja djelovanja samog suda te licenca za politi\u010dko brisanje, naravno, selektivno, vjerodostojnosti i legitimnosti njegovih odluka. Matrica dovo\u0111enja u pitanje same presude ostala je ista kao i u svim prethodnim slu\u010dajevima, samo je ovaj put bila sna\u017eno obilje\u017eena i “legitimirana” Praljkovom aurom.<\/p>\n Dakle, zlo\u010dini se priznaju, ali onda slijedi logika sli\u010dna onoj koju djeca koriste u prokazivanju roditeljskih odluka u korist brata ili sestre. Da, zlo\u010din se dogodio, ali dogodili su se i zlo\u010dini muslimanskih postrojbi nad Hrvatima u Srednjoj Bosni koji nisu sankcionirani. To je to\u010dno i njihovo nesankcioniranje jest propust, ali li\u0161ava li to “\u0161estorku” krivice? Kako je Republika Hrvatska mogla biti agresor na Bosnu i Hercegovinu, ako se u to vrijeme tisu\u0107e bosanskih izbjeglica nalazilo u Hrvatskoj, ako je potpisan Washingtonski sporazum i ako su Hrvatska vojska i Armija BiH kasnije sura\u0111ivale u vojnim akcijama? To je, tako\u0111er, to\u010dno, ali tijek rata se mijenjao, pogotovo pod me\u0111unarodnim pritiscima. \u0160to ne zna\u010di da na podru\u010dju Herceg-Bosne nisu po\u010dinjeni zlo\u010dini i da ta tvorevina nije bila pod izravnim nadzorom politi\u010dkog Zagreba. Kao \u0161to nije nemogu\u0107e da se u takvim kompleksnim zbivanjima, odvijaju dva proturje\u010dna procesa: prihvat izbjeglica i vojna intervencija, pogotovo zato \u0161to se sama politi\u010dka nakana nije mogla eksplicitno artikulirati.<\/p>\n Zavr\u0161na gesta<\/strong><\/p>\n Ovakva aritmetika zlo\u010dina svoj krajnji izraz zadobiva u odgovornosti politi\u010dkih vrhova za zbivanja devedesetih godina. Tako se, prema uobi\u010dajenoj shemi konstruiranja politi\u010dkog mozaika iz dijelova presuda u razli\u010ditim slu\u010dajevima, u hrvatskoj javnosti ju\u010der iznova dovodila u pitanje vjerodostojnost Ha\u0161kog suda jer se u nedavnoj presudi Mladi\u0107u ne spominje uloga srpskog dr\u017eavnog vrha u zbivanjima i zlo\u010dinima u BiH, a u presudi “\u0161estorci” izrijekom spominje ona Tu\u0111mana i suradnika. Pritom se zaboravlja da je Slobodan Milo\u0161evi\u0107 bio na haa\u0161koj optu\u017eeni\u010dkoj klupi. U\u017easno spori procesi, \u010desto neuvjerljive presude, izleti u politi\u010dke interpretacije koje zbog pravnih okvira pojedinih slu\u010dajeva variraju, kao i uloga suda u politi\u010dkom discipliniranju ovda\u0161njih elita, priu\u0161tili su tim istim elitama “pjesni\u010dku slobodu” u interpretaciji devedesetih.<\/p>\n Naime, dok im je jedini politi\u010dko-ekonomski cilj u\u010diniti vlastiti zemlju \u0161to atraktivniju investitorima (\u010ditaj: smanjiti pla\u0107e i socijalne usluge), jedino \u0161to zauzvrat mogu ponuditi jest slavljenje herojskog doba devedesetih. Makar uklju\u010divalo i zlo\u010dine. Praljkovo samoubojstvo, koje je i \u0160e\u0161elj “pohvalio”, postat \u0107e klju\u010dan element tog narativa. Tako da u kona\u010dnici Hrvatska ne\u0107e imati previ\u0161e problema s naslje\u0111em Ha\u0161kog suda: osloba\u0111aju\u0107a presuda Gotovini i Marka\u010du u\u010dinila je Domovinski rat nedodirljivim, a Praljkov \u010din \u0107e politiku Hrvatske u Bosni i Hercegovini izmjestiti iz sfere politike u\u00a0onu sakralnog: Praljak je zapravo svojom zavr\u0161nom gestom “iskupio” Tu\u0111mana i politi\u010dki projekt Herceg-Bosne.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Izricanjem pravomo\u0107ne presude “hercegova\u010dkoj \u0161estorci”, \u010delnicima nekada\u0161nje Herceg-Bosne, ju\u010der je s djelovanjem zavr\u0161io Me\u0111unarodni sud za ratne zlo\u010dine…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":21255,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[25],"theme":[456],"country":[35,38],"articleformat":[205],"coauthors":[291],"class_list":["post-21249","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-nacionalizam","theme-politika","country-bih","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21249","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21249"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21249\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21270,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21249\/revisions\/21270"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/21255"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21249"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21249"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21249"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=21249"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=21249"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=21249"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=21249"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}