Usprkos tome \u0161to u Hrvatskoj u\u010denici\/studenti ostaju izrazito dugo u formalnom obrazovnom sustavu, oni zapravo malo nau\u010de u usporedbi s u\u010denicima i studentima drugih EU zemalja. Odnosno, kako to ka\u017ee Europska komisija: “Iako Hrvatska ima najni\u017eu stopu ranog napu\u0161tanja \u0161kolovanja u Europskoj uniji (2,8 posto, dok je prosjek EU 10,7 posto), ona bilje\u017ei slabljenje osnovnih vje\u0161tina koje su ispod europskog prosjeka.”<\/p>\n
Vi\u0161e puta, sli\u010dne teze potvr\u0111ene su kroz razli\u010dita istra\u017eivanja, no ovdje isti\u010demo samo ono najva\u017enije \u2013 PISA istra\u017eivanje<\/a> \u2013 koje mjeri matemati\u010dke i jezi\u010dne kompetencije 15-godi\u0161njaka.\u00a0Ono je\u00a0provedeno me\u0111u u\u010denicima u dobi od 15 godina u okviru OECD-ova Me\u0111unarodnog programa za procjenu znanja i vje\u0161tina u\u010denika 2015. godine te je pokazalo da svaki \u010detvrti hrvatski u\u010denik nema osnovnu razinu kompetencija u prirodoslovlju (24,6 posto) u usporedbi s prosjekom EU-a (20,5 posto), a u vje\u0161tini \u010ditanja hrvatski su u\u010denici (19,9 posto) blizu prosjeku EU-a (19,7 posto). Posebno slaba to\u010dka hrvatskih u\u010denika su matemati\u010dke vje\u0161tine. Prema rezultatima istra\u017eivanja pribli\u017eno svaki tre\u0107i u\u010denik u dobi od 15 godina ima slabije matemati\u010dke vje\u0161tine (32 posto, dok je u EU-u prosjek 22,1 posto).<\/p>\n Iako Europska komisija u dokumentu Pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2017. godinu<\/em> smatra da su glavni uzroci tome “kvaliteta kurikuluma i nastave”, ovdje bismo istaknuli \u0161iri dru\u0161tveni kontekst. Stefaan Hermans, direktor u Glavnoj upravi za obrazovanje i kulturu Europske komisije smatra, a prenosi N1<\/a>, kako je “Hrvatska jedna od zemalja gdje je u\u010dinak obrazovnog sustava relativno slab, a situacija se proteklih par godina pogor\u0161ava”.<\/p>\n Kurikulum vs. javna ulaganja u znanost i obrazovanje<\/strong><\/p>\n Europska komisija ovim izvje\u0161tajem cjelokupni problem obrazovanja u Hrvatskoj poku\u0161ava svaliti na trenutno “goru\u0107e” probleme (kurikularne reforme<\/a>) ome\u0111ene nacionalnim granicama. Me\u0111utim, ishodi koje \u017eanjemo posljedica su dugogodi\u0161njeg nametanja neoliberalne logike<\/a> u obrazovanje, a takvu politiku EU nastavlja i dalje, kazav\u0161i kako Hrvatska podbacuje u dugogodi\u0161njem “projektu” povezivanja obrazovanja i tr\u017ei\u0161ta rada. No, tr\u017ei\u0161te rada u Hrvatskoj op\u0107enito stvara premali broj novih radnih mjesta da bi apsorbirao “sve” kandidate. Nadalje, i najsavr\u0161enija reforma kurikuluma mijenja primarno sadr\u017eaj onoga \u0161to se podu\u010dava, ne i materijalne uvjete pod kojima se podu\u010dava. Hrvatska ulaganja u obrazovni sektor su izrazito pora\u017eavaju\u0107a, usprkos tome \u0161to je nakon dugog niza godina rezova, ove godine<\/a> prora\u010dun MZOS-a pove\u0107an za 617 milijuna kuna<\/a> – ve\u0107ina sredstava oti\u0107i \u0107e na rashode za zaposlene (447 milijuna kuna) i na infrastrukturne projekte<\/a> (npr. O\u0160 Pribislavec i Nikole Andri\u0107a u Vukovaru. Dok prva nije ure\u0111ivana 200 godina, druga nema status zgrade, nego tek gra\u0111evine). Dio sredstava za obrazovanje u Hrvatskoj\u00a0\u00a0izdvaja lokalna i regionalna uprava i samouprava<\/a>, dok se drugi dio izdvaja iz prora\u010duna sredi\u0161nje dr\u017eave.\u00a0Op\u0107ine i gradovi zadu\u017eeni su za osnovno \u0161kolstvo, (s tim da se grad Zagreb mo\u017ee brinuti i za srednje \u0161kolstvo), dok se \u017eupanije brinu i za srednje i osnovno obrazovanje. Visoko obrazovanje financira se direktno iz prora\u010duna sredi\u0161nje dr\u017eave koja je odredila zakonski minimum kojim poma\u017ee jedinicama lokalne i regionalne uprave i samouprave u financiranju materijalnih rashoda za osnovno i srednje obrazovanje, \u0161to je u nadle\u017enosti ni\u017eih razina vlasti. Ostatak sredstava koja su potrebna da bi se pokrili navedeni tro\u0161kovi moraju osigurati gradovi\/op\u0107ine odnosno \u017eupanije iz vlastitih prihoda u skladu sa svojim mogu\u0107nostima. Sredi\u0161nja dr\u017eava osigurava novac za pla\u0107e iz prora\u010duna ministarstva znanosti, obrazovanja i \u0161porta.<\/p>\n Dok EU prosjek izdvajanja za cjelokupno obrazovanje iznosi 4,5 posto, hrvatski je prosjek 3,5 posto. Pritom, EU ulaganja u znanost iznose 2,5 posto, dok je u Hrvatskoj ta brojka ispod 0,8 posto BDP-a (ionako malenog). Uz to,\u00a0postotak tro\u0161kova za zaposlene (pla\u0107e i ostala davanja) iznosi vi\u0161e od 80%, dok za sve materijalne tro\u0161kove, investicijsko odr\u017eavanje, obnovu inventara i opreme ostaje ne\u0161to\u00a0manje od 20%. Iz takve strukture prihoda i rashoda postaje ne\u0161to jasnije da nema previ\u0161e prostora za razvojnu komponentu obrazovanja.\u00a0Rezovi i mjere \u0161tednje provo\u0111ene posljednjih desetak godina u ovom resoru imale su razaraju\u0107e u\u010dinke. Javna izdvajanja za znanost i obrazovanje frapantno su smanjena. Ukratko, infrastruktura \u0161kola ne prati pedago\u0161ke standarde, ve\u0107ina rashoda odlazi na hladni pogon, no usprkos tome u\u010ditelji i profesori su potpla\u0107eni. Odgojno pedago\u0161ke funkcije su izrazito zapu\u0161tene, pa je tako nedavno vije\u0161\u0107u postalo da Gorski kotar napokon dobiva logopeda<\/a> (!), itd.<\/p>\n Stoga, aspekt koji Europska komisija u izvje\u0161taju \u0161to ga je financirala namjerno zanemaruje, ima znatno ve\u0107e posljedice na obrazovni sustav od politi\u010dke sva\u0111e politi\u010dkog centra i desnice u Hrvatskoj na temu kurikuluma. Pitanje koje se name\u0107e je koji bi drugi aspekt EK prokazala kao glavni rezultat podba\u010daja hrvatskog obrazovanja da nema problema s kurikulumom? Te\u0161ko bi bilo u Europi prona\u0107i\u00a0zemlju s uznapredovalom neoliberalnom politikom u obrazovanju koja bilje\u017ei bolju obrazovanost i lak\u0161u socijalnu mobilnost. Suprotno tome, zemlje koje su uspjele odoliti takvoj politi\u010dkoj doktrini bilje\u017ee sve bolje ishode obrazovanja. Kao i obi\u010dno, Finska je i dalje idealan primjer. Suprotno u\u010denicima u Hrvatskoj, oni finski su godinama ve\u0107 najbolji po PISA istra\u017eivanjima. Finski sustav iz ove je perspektive najbolji, no ujedno nama i najbli\u017ei. Mnogo elemenata koje jo\u0161 uvijek ima finsko obrazovanje, nekada je imalo i jugoslavensko, a svi se ti aspekti postupno gube kroz posljednjih 25 godina. Osnovno na\u010delo u oba sustava, od kojeg smo mi odustali, i kojeg Finci jo\u0161 uvijek dr\u017ee, bilo je da se obrazovanje ne mo\u017ee kupiti.<\/p>\n Obrazovanje se mo\u017ee kupiti<\/strong><\/p>\n Kako je Velika Britanija od EU zemalja najdalje oti\u0161la u privatizacijama obrazovanja, u toj su zemlji rano zapo\u010deta istra\u017eivanja odnosa socioekonomskog statusa obitelji i ishoda u\u010denja. Tako su brojna istra\u017eivanja dala gotovo iste ishode: “Rezultati<\/a> pokazuju statisti\u010dki zna\u010dajne, korozivne u\u010dinke obiteljskih financijskih pote\u0161ko\u0107a na kognitivni razvoj i bihevioralnu prilagodbu djece. Oni impliciraju da dugotrajna izlo\u017eenost sna\u017eno negativno utje\u010de na razvojne ishode. Navedeni problemi se ponajprije o\u010dituju u procjeni spremnosti djece za \u0161kolu, a pod kojom se podrazumijevaju razvijene sposobnosti (kognitivne, emocionalne, socijalne, motivacijske, tjelesne) i postizanje odre\u0111enog stupnja funkcioniranja koji djetetu omogu\u0107ava da primjereno odgovori na \u0161kolske zahtjeve. To nije isklju\u010divo posljedica spontanog biolo\u0161kog sazrijevanja, ve\u0107 u tome zna\u010dajnu ulogu imaju i uvjeti u kojima dijete \u017eivi”.<\/p>\n