{"id":21237,"date":"2017-11-30T07:00:51","date_gmt":"2017-11-30T06:00:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=21237"},"modified":"2021-02-25T10:55:33","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:33","slug":"ribarstvo-u-sjeni-losih-politika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=21237","title":{"rendered":"Ribarstvo u sjeni lo\u0161ih politika"},"content":{"rendered":"

Globalna ugro\u017eenost ribljeg fonda nagnala je mnoge dr\u017eave na politike zabrane izlova. Europska unija, kao i obi\u010dno, odabrala je politiku koja male ribare\u00a0tjera iz sektora, a prepu\u0161ta ga najve\u0107im ribarskim organizacijama. U takvom kontekstu zemlje poput Hrvatske zapostavljaju razvoj\u00a0potrebne\u00a0infrastrukture, riba dobiva na cijeni i odlazi u izvoz, a osiroma\u0161eno lokalno stanovni\u0161tvo jede ribu iz uvoza.<\/strong><\/p>\n

Godina 2013. i ulazak Hrvatske u Europsku uniju ozna\u010dila je (i) u djelatnosti ribarstva prelazak ove zemlje \u2013 te njezina mora i kopnenih voda \u2013 iz tranzicijske u posttranzicijsku fazu ekonomskog, uvjetno re\u010deno, razvoja. Prva od tih faza mo\u017ee se ilustrirati op\u0107im \u0161okom s kraja pro\u0161log stolje\u0107a, kad je najstarija tvornica konzervirane ribe u Hrvatskoj, a gdje je i povijesno zasnovana ta grana prehrambene industrije, doslovno razmontirana i preseljena s otoka Visa u Ni\u0161<\/a>, dakle, u Srbiju, na duboki kontinentalni sjever Balkana. Ujedno, bio je to ovdje prvi ili barem najja\u010di spoznajni efekt o zakonitostima slobodnog tr\u017ei\u0161ta u odnosu prema dotad dominantnom fokusu na usijane me\u0111unacionalne relacije. U novom dru\u0161tvenom ure\u0111enju, drugim rije\u010dima, nije va\u017eno gdje se izvorno lovi riba ili roba op\u0107enito, koliko je presudno gdje kapital grize na mamac sni\u017eene cijene rada i davanja u javni bud\u017eet.<\/p>\n

Mada se u Hrvatskoj i dalje vi\u0161e govori o problemu ribara iz Piranskog zaljeva u me\u0111udr\u017eavnom sukobu oko pomorske granice sa Slovenijom, nego o svim ostalim temama ribarstva zajedno, jasno je da se tu ipak radi samo o odvla\u010denju pa\u017enje s istinskog merituma. Jer, drugu i veoma upadljivu navedenu fazu svakako smo jasno sagledali ve\u0107 po samom ulasku RH u EU, s kojim jedan od neupitnih nacionalnih heroja, general Ante Gotovina, nedugo nakon osloba\u0111aju\u0107e presude u Haagu\u00a0postaje jedan od hrvatskih \u0161ampiona ribarstva<\/a>. Tako\u0111er, njegova nova pozicija od velikog je zna\u010daja u razumijevanju novonastalih odnosa u toj bran\u0161i, ne samo kad je posrijedi Hrvatska. Pripadaju\u0107a scena u EU postala je u me\u0111uvremenu lovi\u0161tem predodre\u0111enim za velike igra\u010de, one s modernim flotama ribarica, s industrijskim ribogojili\u0161tima, i s najuspje\u0161nijom realizacijom povla\u010denja europsko-unijskih javnih subvencija.<\/p>\n

Mali ribari u EU<\/b><\/p>\n

No vratimo se na prevratni moment ulaska u kontinentalno-konfederacijski re\u017eim, do kojeg je hrvatsko ribarstvo jedva nekako bilo uredilo interne proizvodne i trgovinske odnose do podno\u0161ljive i razmjerno odr\u017eive razine. Isticalo se tad kako je RH spremna na ulazak u novi regulacijski kontekst, e da bi praksa ubrzo bolno demantirala optimizam, i to \u0161to zbog subjektivnih mana doma\u0107e ekonomske politike i diplomacije, a \u0161to zahvaljuju\u0107i objektivnim datostima novog doba. Kad je rije\u010d o potonjima, u prvom redu treba uzeti u obzir reakcije na izuzetnu globalnu ugro\u017eenost ribljeg fonda, kao ekolo\u0161ki faktor koji proporcionalno poga\u0111a i Jadransko more. Uslijed rastu\u0107ih zahtjeva svjetskog tr\u017ei\u0161ta hrane i ranije gotovo sasvim nekontroliranog izlova, naime, mnoge konzumno poznate riblje vrste do\u0161le su i u Jadranu na sam rub pukog biolo\u0161kog opstanka. U tako dramati\u010dnom trenutku EU zadaje ograni\u010denja, uspostavljaju\u0107i \u010desto diskutabilne kvote<\/a>, kao \u0161to i pojedine dr\u017eavne ekonomije nastoje mijenjati prilike u podru\u010djima svog utjecaja. Najpoznatiji primjer takve politike u Hrvatskoj je nedavna trogodi\u0161nja zabrana ribolova<\/a> u drasti\u010dno opusto\u0161enoj Jabu\u010dkoj kotlini, najva\u017enijem prirodnom mrijestili\u0161tu Jadrana. No premda su motivi regulacije naoko primarno ekolo\u0161ki, tek daljnje posljedice odaju kako sva nastojanja kona\u010dno bivaju svedena na mjeru tr\u017ei\u0161ta i njime preure\u0111ene odnose.<\/p>\n

I dok je komunikacija s Italijom, ribarskim arhineprijateljem Hrvatske, pone\u0161to unaprije\u0111ena, ba\u0161 kao i doma\u0107a briga za o\u010duvanje ribljeg fonda, ovdje po novome sve vi\u0161e stradavaju manji proizvo\u0111a\u010di u ribarstvu. Kako god okrenuli, tr\u017ei\u0161te je odre\u0111eno upravo socijaldarvinisti\u010dkim pravilom da ve\u0107a riba jede manju, \u0161to se u kona\u010dnici mo\u017ee o\u010ditati na svim modelima za\u0161tite prirodnih resursa, od notornog scrappinga do zabrane pojedinih ribolovnih alata. Scrapping<\/a>, metoda kojom EU poti\u010de \u2013 to\u010dnije, izda\u0161no pla\u0107a \u2013 ribare koji pristanu na uni\u0161tavanje ili trajnu prenamjenu svojih brodova, \u0161irom kontinenta, pa tako i ovdje, ostavlja u biznisu samo velike privatne flote. Interes manjih ribara, \u010dak i neprofesionalnih i rekreativnih, izlo\u017een je najja\u010dem udaru u svim segmentima, od izdavanja dozvola ili smanjenja broja odobrenih alata, do procesa revizije pravilnika i lobiranja oko po\u017eeljnih novih politika.<\/p>\n

Doma\u0107e tr\u017ei\u0161te<\/strong><\/p>\n

Dobar primjer za to nudi nam se ve\u0107 i kratkim osvrtom na aktualni postupak javne rasprave<\/a> na temu Pravilnika o malom obalnom ribolovu. Od ukupno 30 predvi\u0111enih dana, u prvih 18 \u2013 do zaklju\u010denja ovog teksta \u2013 bilje\u017eimo samo jednu sugestiju, a \u010diji je autor Udruga profesionalnih ribara Mare Croaticum. Naravno, kudikamo bolje organizirani profesionalci zala\u017eu se pritom za stro\u017ea ograni\u010denja amaterske konkurencije, dok sami amateri gube neravnopravni ogled, jer nema realne osnove za njihovu tje\u0161nju organiziranost, niti \u0107e se netko formalno neutralan previ\u0161e zabrinuti oko toga. Na isti na\u010din kao \u0161to mali stradavaju od srednjih, pak, srednji uzmi\u010du pred velikima<\/a> i najve\u0107im, a koje ne mu\u010de svi oni problemi o kojima \u010desto govore ribari<\/a> nasukani izvan krupnijih brodarskih zajednica. Navedimo samo poneke od nevolja s kojima se oni suo\u010davaju, dok je tr\u017ei\u0161nim kapitalcima sve rije\u0161eno samim faktom okrupnjenog profitnog ulova: nedostatak dostupnih luka za iskrcaj ribe, neizvjesnost oko javnih poticaja u cijeni brodskog goriva, nepostojanje burze i veletr\u017enica<\/a> dostupnih toj kategoriji ribara, nered u regulaciji koncesioniranja uzgajali\u0161ta npr. \u0161koljaka, itd. Na ruku im ne idu ni trendovi okretanja tr\u017ei\u0161ta k perspektivnijoj akvakulturnoj djelatnosti, maritimnom uzgoju s akcentom na lubina i oradu i tunu, ili dagnju i kamenicu, te slatkovodnoj koji je usmjeren uglavnom na pastrvu i \u0161arana.<\/p>\n

Ukupno, lani je Hrvatska proizvela \u2013 ulovila i uzgojila \u2013 oko 17 tisu\u0107a tona ribe u pribli\u017enoj vrijednosti od 110 milijuna eura, ali ni to nije pomoglo da se prema\u0161i nacionalni prosjek od jedva desetak kila konzumirane ribe po stanovniku RH, \u0161to predstavlja samo za\u010delje na europskoj ljestvici. Uz nesumnjivi podatak da je tome ponajve\u0107i uzrok siroma\u0161tvo, treba dodati i kako Hrvatsku tako\u0111er postupno zahva\u0107a ra\u0161ireni trend<\/a> prema kojem domicilni potro\u0161a\u010d sve manje ima priliku jesti ribu iz svog mora, a sve vi\u0161e uvozi onu iz nerazvijeni(ji)h zemalja. Tome pribrojimo u\u010destale sukobe na moru, uz koje neslaganje Hrvatske i Slovenije oko Piranskog zaljeva izgleda prili\u010dno miroljubivo, i koji se ve\u0107 smatraju uvodom u svjetske ribarske ratove skore budu\u0107nosti<\/a>. Ipak, u Hrvatskoj se barem jo\u0161 nije zapucalo u napetostima izme\u0111u malih i velikih, doma\u0107ih i stranih, EU i RH, ekologije i ekonomije, tr\u017ei\u0161ta i poticaja.<\/p>\n

Ostaje vidjeti koliko to\u010dno mo\u017ee poduzeti dr\u017eava koja se u posljednje doba vidno zala\u017ee u tom sektoru<\/a>, uza sve strukturne nedostatke i relativno slabe izglede za kompenzaciju njihovih posljedica. Koliko god se npr. sada\u0161nji resorni ministar<\/a> iskreno trudio unaprijediti nacionalno ribarstvo, realnost nas upu\u0107uje na zaklju\u010dak da odnosi vi\u0161e nemaju veze s nacionalnim kontekstom, ba\u0161 kao u primjeru s Antom Gotovinom. Pa, mo\u017eda on i nije ne\u0161to poput tr\u017ei\u0161nog zlo\u010dinca, ajde \u2013 jer ga i samog obavezuju nesmiljeni zahtjevi konkurentnosti \u2013 ali definitivno ne mo\u017ee biti pojmljen niti kao heroj nacionalne ekonomije. Njegov je slu\u010daj zapravo ponajprije simptom op\u0107e dominacije privatnog interesa, posljedica sistema koji nala\u017ee striktno okrupnjavanje sredstava za proizvodnju pod tim istim uvjetima, ishod nastojanja da ekolo\u0161ki savjesno spasimo ugro\u017eene riblje vrste i zauzvrat egzistencijalno ugrozimo ve\u0107inu ljudske.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Godina 2013. i ulazak Hrvatske u Europsku uniju ozna\u010dila je (i) u djelatnosti ribarstva prelazak ove zemlje \u2013 te njezina mora i kopnenih voda \u2013 iz tranzicijske u posttranzicijsku fazu ekonomskog, uvjetno re\u010deno, razvoja…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":21239,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[],"theme":[],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-21237","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21237","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21237"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21237\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36519,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21237\/revisions\/36519"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/21239"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21237"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21237"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21237"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=21237"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=21237"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=21237"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=21237"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}