{"id":2121,"date":"2014-08-20T07:00:42","date_gmt":"2014-08-20T06:00:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=2121"},"modified":"2021-02-25T11:06:22","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:22","slug":"zivjeti-iznad-svojih-mogucnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=2121","title":{"rendered":"\u017divjeti iznad svojih mogu\u0107nosti"},"content":{"rendered":"<p><strong>Posljednja je kriza potaknula kratkotrajni val kritike dosada\u0161njih ekonomskih modela i pani\u010dnu potragu za novima. No, u <strong>Europi pod njema\u010dkom hegemonijom ubrzo je prihva\u0107en model \u201c\u0161tednje\u201d koji poku\u0161ava izjedna\u010diti upravljanje dr\u017eavnim prora\u010dunom s bud\u017eetom jednog ku\u0107anstva, a odgovornost za krizu prebaciti na stanovni\u0161tvo koje je \u017eivjelo \u201ciznad svojih mogu\u0107nosti\u201d. Odgovara li ovaj jednostavan model doista na\u010dinu na koji se upravlja javnim financijama? <\/strong><br \/>\n<\/strong><\/p>\n<p>Iako se iz dana\u0161nje perspektive \u010dini zanemarivom epizodom u povijesti ideja, jesen 2008. je u politi\u010dkom i ideolo\u0161kom smislu bila vrlo turbulentno razdoblje na globalnoj razini. Prisjetimo se kronologije. Kao ikoni\u010dki po\u010detak krize, sad ve\u0107 i ovjeren historiografskim konsenzusom, uzima se 15. rujan 2008. i obznana bankrota Lehman Brothersa, tada \u010detvrte najve\u0107e investicijske banke u Sjedinjenim Dr\u017eavama. Zavladala je panika, financijski sustav se uru\u0161avao, rje\u0161enja nisu bila nadohvat ruke, preispitivala su se osnovna na\u010dela funkcioniranja sustava, Keynes se pojavio u rukama, Marx na policama. Simboli\u010dki najupe\u010datljiviji i medijski najrasprostranjeniji iskaz tada\u0161nje neizvjesnosti dogodio se 23. listopada, tokom svjedo\u010denja Alana Greenspana pred Kongresnim odborom. Greenspan, koji je na \u010delu ameri\u010dkih Federalnih rezervi proveo 19 godina, od 1987. do 2006., jedan od najprominentnijih zagovornika neoliberalizma, deregulacije financijskog sektora i nu\u017enog odsustva dr\u017eavnih intervencija, ponovno je u optjecaj vratio ve\u0107 zaboravljeni \u017eanr samokritike. Priznao je pogre\u0161ku u svojoj ekonomskoj filozofiji, uz ogradu da jo\u0161 ne zna koliko je zna\u010dajna i ispravljiva, ali da ga je prili\u010dno potresla. Tako\u0111er je nazna\u010dio da djelovanje u vlastitom interesu razli\u010ditih ekonomskih aktera, prvenstveno banaka, ne donosi optimalne ishode.<\/p>\n<p>Skepsa se vrlo brzo prenijela i preko Atlantika. Tada\u0161nji britanski premijer i francuski predsjednik, Gordon Brown i Nicolas Sarkozy, javno izra\u017eavaju sumnju u odr\u017eivost globalnog financijskog sistema zasnovanog na isklju\u010divo slobodnotr\u017ei\u0161nim principima i zazivaju dogovore o regulaciji i novom poretku. Ukratko, kriza je toliko ozbiljna da vladaju\u0107a klasa pored previranja i rasprava oko ekonomsko-tehni\u010dkih mjera i rje\u0161enja, ne mo\u017ee uspostaviti niti ideolo\u0161ku konsolidaciju, \u0161to izme\u0111u sebe, \u0161to u legitimacijskom iskoraku prema podre\u0111enim klasama. No, nije trebalo \u010dekati dugo, kratka i precizna retori\u010dka gesta u Stuttgartu po\u010detkom prosinca te godine bila je prvi i odlu\u010dni korak prema preuzimanju ideolo\u0161kog kormila nad neizvjesnom kriznom putanjom. U Stuttgartu se tada odr\u017eavao kongres CDU-a (njema\u010dke Kr\u0161\u0107ansko-demokratske unije) i Angela Merkel se u svom govoru osvrnula na sve sna\u017enije pritiske da se kriza poku\u0161a rije\u0161iti stimulativnom fiskalnom politikom i deficitarnom potro\u0161njom: &#8220;Kad smo ve\u0107 ovdje u Stuttgartu, u Baden-W\u00fcrtembergu, mo\u017eemo pitati za mi\u0161ljenje \u0161vapsku doma\u0107icu. Ona bi nam odgovorila djeli\u0107em mudrosti koji je kratak koliko i to\u010dan: &#8216;dugoro\u010dno, ne mo\u017ee se \u017eivjeti iznad svojih mogu\u0107nosti&#8217;.&#8221; Ostalo je povijest. Rije\u010di prosje\u010dne \u0161vapske doma\u0107ice po\u010deli su ponavljati gotovi svi, krizni menad\u017ement dobio je svoju ultimativnu u\u010diteljicu, a politi\u010dke elite retori\u010dki as u rukavu za sve neugodne momente koje kriza sa sobom nosi \u2013 ne mo\u017eemo \u017eivjeti iznad svojih mogu\u0107nosti. Jer kako se bilo tko mo\u017ee suprotstaviti ne\u010demu toliko jednostavnom i to\u010dnom kao \u0161to je opaska da se na duge staze ne mo\u017ee \u017eivjeti iznad svojih mogu\u0107nosti? Ako je ikad postojao zakon socijalne fizike to je taj. Opaska je vrlo brzo postala iznimno ideolo\u0161ki u\u010dinkovita. No, u svoj toj prezasi\u0107enoj samorazumljivosti dvije implikacije treba ipak preispitati \u2013 kako se formira taj homogeni \u201cmi\u201d i kako se odre\u0111uju mogu\u0107nosti iznad kojih se \u017eivi ili ne \u017eivi?<\/p>\n<p><strong>Zamjena dr\u017eave i ku\u0107anstva<\/strong><\/p>\n<p>Osnovna pre\u0161utna implikacija od koje treba krenuti je izjedna\u010davanje prora\u010dunske logike dr\u017eave i ku\u0107anstva. <sup><a href=\"#footnote_1_2121\" id=\"identifier_1_2121\" class=\"footnote-link footnote-identifier-link\" title=\"Vi&scaron;e o osnovama prora\u010dunske logike dr\u017eave pogledaj ovdje.\">1<\/a><\/sup> To izjedna\u010davanje, osim u slu\u017ebi ekonomskog obrazlo\u017eenja je i prvi korak uspostavljanja toga &#8220;mi&#8221;, usporedba dr\u017eave s ku\u0107anstvom i svim njegovim konotacijama ima za ideolo\u0161ki u\u010dinak homogenizaciju i eliminiranje konfliktnih i kontradiktornih dru\u0161tvenih odnosa unutar kojih se formira dr\u017eavni prora\u010dun. Me\u0111utim, ako pogledamo osnovne parametre funkcioniranja dr\u017eave i ku\u0107anstva i pravila igre u kojima se kre\u0107u neizbje\u017eno \u0107emo ustanoviti da izjedna\u010davanje ne funkcionira. Kako funkcionira prora\u010dunska logika ku\u0107anstva? Ako se na primjer donese odluka u kupnji automobila ili namje\u0161taja, u banci se podigne kredit i do roka otpla\u0107ivanja, ukoliko nema nepredvi\u0111enih promjena u dohocima, \u017eivi se &#8220;siroma\u0161nije&#8221;, odnosno \u0161tedi se na nekim drugim stvarima, da bi se otplatio auto ili namje\u0161taj jer se to iz potro\u0161a\u010dke perspektive i potreba u\u010dinilo korisnijim. I presudna stvar, kori\u0161tenje tog automobila ili namje\u0161taja, odnosno njihova potro\u0161nja, ne otvara mogu\u0107nost novih prihoda koji bi otpla\u0107ivali kredit i rasteretili ku\u0107ni prora\u010dun. Odnosno, kau\u010d ne mo\u017ee otplatiti sam sebe. S druge strane, prora\u010dunska logika dr\u017eave i njena uloga u reprodukciji kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje je prili\u010dno druk\u010dija.<\/p>\n<p>Dr\u017eava kroz zadu\u017eivanje i potro\u0161nju aktivno intervenira u ekonomsku dinamiku i utje\u010de na akumulaciju kapitala i stimulira ekonomski rast. Primjerice, investiranjem u infrastrukturu ili \u0161kolski sustav osigurava povoljnije uvjete za investiranje privatnog kapitala, \u010dini poslovanje pogodnijim i jednostavnijim. Pretpostavka je da \u0107e se poja\u010danom ekonomskom aktivno\u0161\u0107u pove\u0107ati i porezni priljev sredstava koji \u0107e omogu\u0107iti bezbolno servisiranje dugova. Tako\u0111er, dr\u017eava mo\u017ee pove\u0107anom potro\u0161njom kompenzirati nedostatak potra\u017enje na tr\u017ei\u0161tu i tako potaknuti ekonomski rast koji \u0107e ve\u0107 spomenutom logikom dovesti do rasta prihodovne strane prora\u010duna i postepeno neutralizirati zadu\u017eivanje koje je prethodilo potro\u0161nji. Dr\u017eava mo\u017ee i mijenama porezne strukture koje eventualno kratkoro\u010dno iziskuju zadu\u017eivanje poku\u0161ati intenzivirati ekonomsku aktivnost. Kao jedan od primjera takvih kalkulacija mo\u017ee se navesti nedavna najava ministra financija Lalovca o rastere\u0107enju poreza na dohodak koji bi za pri\u017eeljkivani u\u010dinak imao rast potro\u0161nje gra\u0111ana i pove\u0107anu ekonomsku aktivnost, \u0161to bi onda kroz druge poreze, prvenstveno PDV, povratno izda\u0161nije punilo prora\u010dun nego \u0161to je slu\u010daj s trenutnom poreznom strukturom. Navedimo jo\u0161 jedan primjer \u2013 dr\u017eavu na zadu\u017eivanje mogu prisiliti i dogovorene subvencije pojedinim sektorima ili porezne olak\u0161ice pojedinim investicijskim projektima. Ponovno vo\u0111ena rezonom poticanja ukupnog ekonomskog rasta i posljedi\u010dne stabilizacije dr\u017eavnih financija. Sa\u017eeto, dr\u017eava je ovisna o akumulaciji kapitala jer se financira kroz poreze. I aktivno sudjeluje u postizanju pogodnijih uvjeta akumulacije koji utje\u010du i na njene fiskalne kapacitete. To je \u010dini podlo\u017enom potpuno druk\u010dijoj financijskoj logici od ku\u0107anstava jer se iznos njenog duga ne mjeri u apsolutnim veli\u010dinama ve\u0107 u odnosu prema BDP-u, ali ju tako\u0111er \u010dini i klasno neneutralnom. Potrebno je napomenuti da dr\u017eave ne uspijevaju uvijek u ovim kalkulacijama i ulaze u probleme sa servisiranjem dugova, ali i da se odre\u0111ena zadu\u017eivanja ne vr\u0161e uvijek iz razvojnih razloga, \u010demu primjerice svjedo\u010di i kategorija <a href=\"http:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Odious_debt\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">odioznog duga<\/a>. Problem klasne neutralnosti i razli\u010ditih logika zadu\u017eivanja nas vra\u0107a na pitanje formiranje onoga &#8220;mi&#8221;.<\/p>\n<p><strong>Tko odre\u0111uje na\u0161e \u201cmogu\u0107nosti\u201d?<\/strong><\/p>\n<p>Na prvi, zdravorazumsko administrativni pogled, &#8220;mi&#8221; se ne \u010dini previ\u0161e problemati\u010dnim. Jednostavno, radi se o svim dr\u017eavljanima odre\u0111ene nacionalne dr\u017eave koji sudjeluju na razli\u010dite na\u010dine u punjenju dr\u017eavnog prora\u010duna, uslugama koje iz tog prora\u010duna proizlaze, a i sudjeluju na izborima na kojima biraju one koji tim prora\u010dunom upravljaju. No, taj minimum homogenosti se u\u010dini prili\u010dno nategnutim ako to &#8220;mi&#8221; prelomimo kroz vlasni\u010dke, proizvodne i odnose mo\u0107i. Jer to &#8220;mi&#8221; implicitno formulirano u mudrosti koju nam je prenijela kancelarka Merkel prvenstveno je poslu\u017eilo kao ideolo\u0161ki manevar reinterpretacije uzroka kriza \u2013 privatni dugovi koji su izazvali kolaps financijskih tr\u017ei\u0161ta naknadno su sanirani javnim novcem \u0161to je pridonijelo rastu prora\u010dunskog deficita i zadu\u017eivanja i interpretativnim trikom su se taj deficit i visina duga proglasili uzrokom, a ne posljedicom krize. Uzrok kojem smo svi mi, jer sudjelujemo u dr\u017eavnim prora\u010dunima na ovaj ili onaj na\u010din, pridonijeli. I kojeg svi kroz samodisciplinu i racionalnost moramo odstraniti, \u017eivljenjem na razini, ili bar neko vrijeme i ispod svojih mogu\u0107nosti. Ali, iza tog &#8220;mi&#8221; se kriju vrlo razli\u010diti dru\u0161tveni interesi i antagonizmi, kao i razli\u010diti dosezi utjecaja na politiku. Najbanalniji primjer \u2013 kako se mogu izjedna\u010diti utjecaj na poslovnu (pa i na dr\u017eavnu\u00a0politiku) predsjednika uprave Hrvatskog telekoma i radnice koja je tamo zaposlena preko studentskog ugovora? Ili, kako se mo\u017eemo smatrati svi &#8220;mi&#8221; odgovornima za stanje prora\u010duna samo zato \u0161to jednom u \u010detiri godine mo\u017eemo glasati na izborima? A tokom mandata nemamo nikakvog utjecaja na dono\u0161enje odluka o prihodima i rashodima, kao ni o logici i mehanizmima zadu\u017eivanja? Kako svi \u010dinimo to &#8220;mi&#8221; ako se novac od nekoga posu\u0111uje, ako netko posjeduje novac koji nama &#8220;nedostaje&#8221; i diktira nam razinu mogu\u0107nosti na kojoj mo\u017eemo ili ne mo\u017eemo \u017eivjeti? Za\u0161to dr\u017eava ne promijeni strategiju \u2013 umjesto da posu\u0111uje novac od onih koji ga imaju &#8220;vi\u0161ka&#8221;(u slu\u010daju unutarnjeg javnog duga koji u Hrvatskoj iznosi oko 60%) za\u0161to te iste aktere ne oporezuju i priskrbi si taj novac bez kamata? Zato \u0161to bi taj \u010din bio politi\u010dki, a na\u010din na koji su novac stekli oni koji ga posu\u0111uju je prirodni? Ili da stvar postavimo u okvire me\u0111unarodne podjele rada i konkurencije \u2013 za\u0161to je radnik s periferije koji je pomo\u0107u kredita banke iz centra kupio automobil proizveden u zemlji centra \u017eivio iznad svojih mogu\u0107nosti, a radnik iz zemlje centra koji radi u toj tvornici nije, iako bi vjerojatno ostao bez posla da nije bilo kreditnih plasmana na periferiju koji su omogu\u0107ili potra\u017enju za tim automobilima, ili drugim proizvodima koji si uslijed dostizanja konkurentnosti i smrzavanja rasta nadnica ne mogu osigurati doma\u0107u potra\u017enju?<\/p>\n<p>Ova pitanja nas usmjeravaju ka zaklju\u010dku da je razina mogu\u0107nosti na kojoj se \u017eivi ili ne \u017eivi politi\u010dko pitanje, a ne zakon socijalne fizike \u010diju primjenu nadgledaju rejting agencije. U kapitalisti\u010dkom sistemu dva su osnovna parametra koja oblikuju mogu\u0107nosti \u017eivljenja \u2013 velika ve\u0107ina ljudi je prisiljena prodavati radnu snagu kao jedini izvor mogu\u0107nosti stjecanja sredstava za \u017eivot i mogu\u0107nosti investiranja i proizvodnje su odre\u0111eni visinom profitne stope. U takvom okviru, u kojem nu\u017enost prodaje radne snage podrazumijeva nemogu\u0107nost sudjelovanja u odlukama o na\u010dinu i obimu proizvodnje na radnom mjestu, a posredno i \u0161ire, i u kojem profitni imperativ eliminira logiku proizvodnje podlo\u017enu dogovorenim ljudskim i dru\u0161tvenim potrebama, implicirati da netko autonomno donosi odluke o vlastitoj razini mogu\u0107nosti \u017eivljenja i eventualnom prekora\u010denju je prili\u010dno proma\u0161eno. Ako u raspravama o razinama mogu\u0107nosti \u017eivljenja ne raspravljamo i o druk\u010dijim na\u010dinima proizvodnje koji uvjetuju te mogu\u0107nosti rasprave nisu daleko od bespredmetnih. Ili u pone\u0161to zao\u0161trenijoj varijanti, prvo pitanje koje moramo postaviti glasi \u2013 \u017eivimo li mi iznad svojih mogu\u0107nosti ili kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje ograni\u010dava razvoj na\u0161ih mogu\u0107nosti?<\/p>\n<ol class=\"footnotes\"><li id=\"footnote_1_2121\" class=\"footnote\"> Vi\u0161e o osnovama prora\u010dunske logike dr\u017eave pogledaj <a href=\"http:\/\/www.rosalux.de\/publication\/38962\/is-the-whole-world-going-bankrupt.html\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">ovdje<\/a>.<span class=\"footnote-back-link-wrapper\">[<a href=\"#identifier_1_2121\" class=\"footnote-link footnote-back-link\">&#8617;<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Iako se iz dana\u0161nje perspektive \u010dini zanemarivom epizodom u povijesti ideja, jesen 2008. je u politi\u010dkom i ideolo\u0161kom smislu bilo vrlo turbulentno razdoblje na globalnoj razini&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":2120,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[110,103,64],"theme":[456,455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-2121","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-drzava","tag-ideologija","tag-kriza","theme-politika","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2121","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2121"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2121\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36852,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2121\/revisions\/36852"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2120"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2121"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2121"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2121"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=2121"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=2121"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=2121"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=2121"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}