{"id":21179,"date":"2017-11-28T08:00:44","date_gmt":"2017-11-28T07:00:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=21179"},"modified":"2021-02-25T10:55:33","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:33","slug":"klasicna-glazba-izmedu-klasnog-afektiranja-i-populizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=21179","title":{"rendered":"Klasi\u010dna glazba izme\u0111u klasnog afektiranja i populizma"},"content":{"rendered":"

Predstavlja li \u010dinjenica da mladi ne slu\u0161aju klasi\u010dnu glazbu znak kontinuiranog propadanja “pravih vrijednosti” ili je pak rije\u010d o neminovnoj posljedici modernizacije i napretka? Ovakve diskusije uglavnom preska\u010du klju\u010dno pitanje uloge glazbe, kako u simboli\u010dkoj reprezentaciji dru\u0161tvenih nejednakosti, tako i u poku\u0161ajima obrazovanja za egalitarnije i demokrati\u010dnije dru\u0161tvo.<\/strong><\/p>\n

Kako proizvoditi publiku za klasi\u010dnu glazbu u Hrvatskoj? To je pitanje u posljednjih mjesec dana dobilo znatno ve\u0107u pa\u017enju nego \u0161to je uobi\u010dajeno. Prvo je u sklopu 54. Glazbene tribine Hrvatskog dru\u0161tva skladatelja (HDS), odr\u017eane sredinom studenog u Opatiji, organiziran okrugli stol “Ra\u0111anje publike iz duha glazbe” na kojem se raspravljalo o aktualnim kulturnim politikama. Zatim je svega nekoliko dana kasnije Hrvatska glazbena mlade\u017e (HGM) odr\u017eala konferenciju za medije na kojoj su njezini predstavnici, tobo\u017ee potaknuti zabrinjavaju\u0107im statistikama Eurostata, izrazili zgra\u017eanje nad \u010dinjenicom da “mladi slu\u0161aju cajke”, isti\u010du\u0107i potom va\u017enost vlastitih projekata u izvo\u0111enju mladih na “pravi put”.<\/p>\n

Naposljetku, srodnim se temama bavila i Me\u0111unarodna autorska kreativna konferencija (MAKK) koju je krajem pro\u0161log tjedna u zagreba\u010dkom Muzeju za suvremenu umjetnost organizirala Slu\u017eba za\u0161tite autorskih muzi\u010dkih prava HDS-a (HDS-ZAMP). Na njoj su popularne javne li\u010dnosti raznih profila iznosile svoje stavove o kreativnosti i njenoj ulozi u obrazovanju i dru\u0161tvu, pokazuju\u0107i da \u2013 u slu\u010daju nekih govornika \u2013 “biti kreativan” mo\u017ee zna\u010diti i (pre)le\u017eerno govoriti o dru\u0161tvenim problemima uz vrlo malo razumijevanja njihove slo\u017eenosti.<\/p>\n

U tom smislu MAKK-ova kreativnost stoji u opreci prema tradicionalisti\u010dkom stavu koji je u svojem predstavljanju zauzeo HGM, a koji se u dobroj mjeri oslanja na lamentaciju o navodnoj kontinuiranoj kulturnoj degradaciji dru\u0161tva. Dakako, moralna panika oko vrijednosti ili bezvrijednosti odre\u0111enih glazbi \u2013 popularna me\u0111u glazbenim radnicima i izvan kruga HGM-a \u2013 prili\u010dno je neplodna strategija, pod uvjetom da joj je cilj rje\u0161avanje nekih realnih problema, a ne samo deklamacija vlastite klasne nadmo\u0107i. Naposljetku, klju\u010dni “argument” o tome da hrvatskoj publici nedostaje “kulture” te\u0161ko je obraniti s obzirom na vrlo bogatu kulturnu i koncertnu ponudu, koju je ponekad \u010dak nemogu\u0107e popratiti.<\/p>\n

Statusno konzumiranje<\/strong><\/p>\n

Dakako, moralna se panika ne javlja oko nedostatka koncertne ponude kao takve, ve\u0107 samo oko mogu\u0107e nedovoljne frekventnosti koncerata glazbe s velikim G, odnosno glazbe odre\u0111ene historijske tradicije, redovito vezane za najvi\u0161e dru\u0161tvene slojeve. No ukoliko upravo ta glazba (u pravilu klasi\u010dna) ima problem s publikom, to bi mogao biti rezultat razli\u010ditih procesa koji su postepeno dovodili do toga da dru\u0161tveni sloj koji joj je bio klju\u010dni konzument vi\u0161e nema glavnu ni zadnju rije\u010d, ve\u0107 je glazbeno tr\u017ei\u0161te otvoreno razli\u010ditim ukusima i kulturnim potrebama, pa se \u010dini da u \u0161arolikosti kulturne ponude ona koja tradicionalno pripada dru\u0161tvenim elitama postaje manje vidljiva.<\/p>\n

Tako\u0111er, kao \u0161to su ve\u0107 prije \u010detrdesetak godina uvjerljivo argumentirali sociolo\u0161ki radovi Pierrea Bourdieua, ali i npr. predavanje<\/a> Richarda Taruskina nedavno odr\u017eano na zagreba\u010dkoj Muzi\u010dkoj akademiji, “konzumentski” odabir umjetni\u010dkih djela s renomeom “visoke umjetnosti” nije toliko povezan s prepoznavanjem imanentne vrijednosti takvih djela ili pak sa superiornijim ukusom onih koji \u010dine taj odabir, nego s legitimacijom ukusa i polo\u017eaja vi\u0161ih klasa. Drugim rije\u010dima, ljudi \u0107e odabrati biti konzumentima visoke kulture zato \u0161to misle ili znaju da to potvr\u0111uje njihov dru\u0161tveni status.<\/p>\n

U tom je smislu va\u017eno primijetiti da ti isti slojevi dru\u0161tva trenutno imaju na izbor vi\u0161e glazbenih \u017eanrova kojima legitimiraju svoj status. Unutar popularnoglazbenih \u017eanrova koji su nekada “pripadali” mladima ili ni\u017eim slojevima dru\u0161tva, do\u0161lo je do tzv. odrastanja i starenja publike, pa danas mnogi popularni \u017eanrovi \u2013 poput jazza, bluesa, rocka \u2013 koji su se nekada gurali u domenu zabavne, trivijalne glazbe, danas dr\u017ee status ozbiljno-glazbenih, ili barem “ozbiljnijih”. Prema tome, pripadnici vi\u0161ih dru\u0161tvenih slojeva, nekada tradicionalna publika klasi\u010dno-glazbenih manifestacija, sada imaju na izbor ve\u0107u lepezu glazbi koje pretendiraju na to najvi\u0161e mjesto glazbe s velikim G.<\/p>\n

Svjesno ili nesvjesno ignoriranje njezinog elitizma \u2013 a ne \u010dinjenica da “mladi slu\u0161aju neke druge glazbe” \u2013 je ono \u0161to doista mo\u017ee naru\u0161iti dru\u0161tvenu prisutnost i va\u017enost klasi\u010dne glazbe. S druge strane, prije nego po\u010dnemo slaviti demokratizaciju glazbenog tr\u017ei\u0161ta i pokapati tragove starih dru\u0161tvenih elita, trebalo bi upozoriti na problem “manjinskog polo\u017eaja” odre\u0111enih glazbi. Ovdje prije svega mislimo na ono \u0161to su u svojim istra\u017eivanjima<\/a> o glazbi i medijima \u0161vedski etnomuzikolozi Krister Malm, Dan Lundberg i Owe Ronstr\u00f6m nazvali “dvostrukom o\u0161tricom glazbene produkcije”, koja se tobo\u017ee temelji na tome \u0161to publika najvi\u0161e \u017eeli slu\u0161ati.<\/p>\n

U\u010denje slu\u0161anja<\/strong><\/p>\n

Suprotno o\u010dekivanom rezultatu, pokazalo se kako su demokratizacija i “uga\u0111anje publici” u glazbenoj industriji doveli ne do ve\u0107e raznolikosti, ve\u0107 suprotno, do homogenizacije zvuka glazbe koju naj\u010de\u0161\u0107e dobivamo putem medija. U slu\u010daju ove studije, autore je zanimalo kako \u0161vedska glazbena industrija (ne)odra\u017eava multikulturalnost \u0161vedskog dru\u0161tva, a zaklju\u010dci ka\u017eu da upoznavanje i cijenjenje novih i druga\u010dijih kulturnih formi zahtijeva odre\u0111en napor za koji se ne mo\u017ee o\u010dekivati da ga publika sama podnese, ako im ranije nije bila redovno izlo\u017eena.<\/p>\n

Klasi\u010dna glazba, zajedno s razli\u010ditim tradicijskim glazbama, danas bez sumnje ima manjinski status, utoliko \u0161to, ako se ne u\u010di razumijevati pri slu\u0161anju, vrlo brzo postaje bezna\u010denjski \u0161um ili parodija same sebe. U postupku razumijevanja i upoznavanja, obrazovni sustav je taj koji ima presudnu ulogu. U tom je smislu zanimljivo da je na MAKK-ovoj konferenciji nesu\u0111eni predvodnik kurikularne reforme Boris Joki\u0107 svoje izlaganje nastavnog programa glazbene kulture povremeno nadopunjavao i samostalnim sugestijama inovacija u nastavi koje se oslanjaju na primjere iz popularne glazbe.<\/p>\n

Uvo\u0111enje popularne glazbe u osnovno\u0161kolsku nastavu glazbenog nije dakako ni\u0161ta lo\u0161e, a da je Joki\u0107 iole upu\u0107en u glazbenu pedagogiju, znao bi da nije niti ni\u0161ta novo. No zato nekriti\u010dki popularizatorski momenti u reformi \u0161kolstva kakvi su zbrzano predstavljeni na konferenciji mogu postati potencijalno opasni, jer mogu neke te\u0161ke i djeci daleke sadr\u017eaje dodatno udaljiti i i\u0107i lak\u0161im putem posezanja za materijalom koji je djeci ionako bli\u017ei i poznatiji. Umjesto toga, a \u0161to su govornici na MAKK-u, dodu\u0161e, rado isticali, unutar obrazovnog sustava bi se moralo puno vi\u0161e raditi na razvijanju kriti\u010dkog razmi\u0161ljanja, koji bi u\u010denike i studente pripremio na selekciju unutar velike koli\u010dine dostupnih informacija i razvijanje vlastitih stavova o tome \u0161to su putem tih informacija dobili.<\/p>\n

Budu\u0107nost infrastrukture<\/strong><\/p>\n

Pri tome, kriti\u010dko razmi\u0161ljanje se u nastavi glazbenih predmeta ne bi smjelo zlorabiti u svrhu dociranja o tome koje glazbe su dobre, a koje lo\u0161e (\u0161to je pouzdano proma\u0161ena metoda), nego koristiti za svjesno i promi\u0161ljeno slu\u0161anje, razumijevanje konteksta glazbe koja se slu\u0161a i njenog pozicioniranja u dru\u0161tvu, kao i pozicioniranja vlastitih identiteta prema toj glazbi. A gdje su u svemu tome glazbenici, glazbeni pedagozi i svi oni koji od glazbenog rada \u017eive? Koji god bili novi modeli kulturnih politika, \u010dini se kao da se glazbenici oko njih i bilo kakvog drugog politi\u010dkog na\u010dina razmi\u0161ljanja nerado anga\u017eiraju.<\/p>\n

Pred svega nekoliko godina, bilo je nezamislivo da se institucija poput zagreba\u010dke Koncertne direkcije ugasi, a to se ipak dogodilo, i mo\u017eemo se slobodno zapitati za\u0161to se me\u0111u glazbenicima nije javila reakcija i inicijativa kakvu je npr. u plesnoj zajednici izazvao poku\u0161aj ga\u0161enja Zagreba\u010dkog plesnog centra. Glazbena infrastruktura koja danas postoji u Hrvatskoj \u2013 javno financirane glazbeno-obrazovne institucije, glazbene i koncertne ustanove, orkestri i ansambli \u2013 jest na\u0161 civilizacijski doseg koji je pa\u017eljivo gra\u0111en generacijama. Ipak, to ne zna\u010di da je on jednom zauvijek izboren i da \u0107e ostati neupitan budu\u0107im generacijama.<\/p>\n

Vrlo je, dapa\u010de, zamislivo, da \u0107e neka od budu\u0107ih vlasti propitati potrebu za javno financiranim glazbenim \u0161kolama, \u010dije bi ukidanje za kompletnu glazbeni\u010dku struku zna\u010dio gotovo propast, i da \u0107e biti potrebno ispo\u010detka dokazivati korist glazbenog obrazovanja za cijelo dru\u0161tvo. Sli\u010dno je i s drugim glazbenim institucijama: glazbeni radnici moraju biti spremni braniti njihovo postojanje i dru\u0161tvenu korisnost, ne elitisti\u010dkim zgra\u017eanjem nad idejom da bi se netko u to uop\u0107e usudio dirnuti, nego osvije\u0161tenim oslu\u0161kivanjem dru\u0161tvenih i politi\u010dkih promjena u odnosu na koje se kao struka moraju pozicionirati.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako proizvoditi publiku za klasi\u010dnu glazbu u Hrvatskoj? To je pitanje u posljednjih mjesec dana dobilo znatno ve\u0107u pa\u017enju nego \u0161to je uobi\u010dajeno. Prvo je u sklopu 54. Glazbene tribine Hrvatskog dru\u0161tva skladatelja (HDS), odr\u017eane sredinom studenog u Opatiji, organiziran okrugli stol…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":21181,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[293],"class_list":["post-21179","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21179","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21179"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21179\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36520,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21179\/revisions\/36520"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/21181"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21179"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21179"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21179"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=21179"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=21179"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=21179"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=21179"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}