{"id":21151,"date":"2017-11-24T08:30:03","date_gmt":"2017-11-24T07:30:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=21151"},"modified":"2021-02-25T10:55:34","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:34","slug":"uljanik-trn-u-investitorskom-oku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=21151","title":{"rendered":"Uljanik: trn u investitorskom oku"},"content":{"rendered":"

\u010cini se da nam predstoji jedna od posljednjih epizoda u neizvjesnoj sudbini hrvatskih brodogradili\u0161ta. Pritom je posebno\u00a0indikativna pri\u010da o pulskom Uljaniku, donedavno poznatome kao “jedinom zdravom” brodogradili\u0161tu. Njegovi poslovni problemi prelamaju se preko razjedinjenih radni\u010dkih interesa i turisti\u010dke vizije razvoja grada.<\/strong><\/p>\n

Kako bi se stekao dojam o zna\u010daju brodogradili\u0161ta Uljanik u svekolikom \u017eivotu grada Pule dovoljno je primijetiti kako danas njegovo ime nose brojne i raznolike institucije: kulturno umjetni\u010dka dru\u0161tva, nogometni i no\u0107ni klub, odredi izvi\u0111a\u010da… Uljanik tako generacije Puljana prati kroz sve sfere i razdoblja \u017eivota, izgradio je, te dan danas odr\u017eava i u\u010dili\u0161te i tzv. sama\u010dke domove, odnosno smje\u0161tajne kapacitete za svoje radnike.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, moglo bi se re\u0107i kako je Uljanik, odnosno brodogradili\u0161te, izgradilo suvremenu Pulu. Naime, gotovo nevjerojatno zvu\u010di podatak kako je Pula, nekada me\u0111u ve\u0107im gradovima na isto\u010dnoj obali Jadrana, 1851. godine brojala jedva 1.100 stanovnika te slovila za mo\u010dvaran i malari\u010dan \u201cgrad duhova\u201d. Eksponencijalan rast stanovni\u0161tva, ure\u0111enje i \u0161irenje grada doga\u0111a se nakon \u0161to je Pula progla\u0161ena ratnom lukom Austro-Ugarskog Carstva, a carica Elizabeta, 9. decembra 1856. godine, polo\u017eila kamen temeljac za izgradnju Pomorskog arsenala, dana\u0161njeg brodogradili\u0161ta Uljanik. Ve\u0107 1857. godine Pula broji preko 8 tisu\u0107a \u017eitelja, a do kraja stolje\u0107a prema\u0161uje brojku od 30 tisu\u0107a! Imaju\u0107i to u vidu, ne\u0161to manje \u010dudi neobi\u010dno \u010desto iskazivana nostalgija dijela lokalnog stanovni\u0161tva za tako davno pro\u0161lim austro-ugarskim vremenima.<\/p>\n

No, umjesto da se Pula ovih dana u miru priprema za sve\u010dano obilje\u017eavanje nadolaze\u0107eg 161. ro\u0111endana svojeg brodogradili\u0161ta, koji bi se komotno mogao slaviti i kao ro\u0111endan same suvremene Pule, situacija u Uljaniku, samo prividno odijeljenom od grada gotovo 2 kilometra duga\u010dkim i preko 4 metra visokim zidom, unosi nemir i neizvjesnost. Donedavno poznato kao \u201cjedino zdravo\u201d hrvatsko brodogradili\u0161te, Uljanik Grupa je, nakon privatizacije 2012. godine, za 1 kunu od dr\u017eave kupila i rije\u010dko brodogradili\u0161te 3. maj, sve kako bi Hrvatska ispunila uvjete koje je pred nju postavila Europska unija, a koje mo\u017eemo sa\u017eeti u povla\u010denju dr\u017eave iz brodogra\u0111evne industrije. No recentni problemi koji se o\u010dituju u porastu duga, uglavnom prema dobavlja\u010dima i kooperantima, pokazuju kako su svi oni koji su upozoravali na neodr\u017eivost brodogradnje bez odre\u0111enog oblika dr\u017eavnih subvencija i potpora bili u pravu.<\/p>\n

Sindikalna (ne)organiziranost<\/strong><\/p>\n

Vratimo se jo\u0161 na trenutak u povijest. Osim \u0161to je u 19. stolje\u0107u uskrsnulo grad, brodogradili\u0161te je i porodilo prve radni\u010dke organizacije i sindikalne akcije. Kao prvu zna\u010dajniju, Tone Crnobori u svojoj monografiji radni\u010dkog pokreta u Puli, pod nazivom \u201cBorbena Pula\u201d, navodi \u010detverosatni \u0161trajk solidarnosti s pomorskim radnicima u Trstu. Taj moment spremnosti na solidarnu borbu, u te\u0161kim i potencijalno pogubnim uvjetima (\u0161trajk u Trstu imao je i ljudske \u017ertve me\u0111u radnicima), postaje posebno zanimljiv ukoliko znamo kako je upravo izostanak radni\u010dke solidarnosti obilje\u017eio recentna doga\u0111anja u i oko dana\u0161njeg Uljanika, a prijeti i da dugoro\u010dno odredi smjer u kojem \u0107e se njegova pri\u010da razvijati. Posebice imamo li na umu kako pravi izazovi za Uljanik tek dolaze, u vidu najavljenog restrukturiranja, potpunog prestanka dr\u017eavnih potpora brodogradnji planiranog za idu\u0107u godini, kao i najavljenog ulaska strate\u0161kog partnera.<\/p>\n

No krenimo redom, te ocrtajmo ukratko kronologiju posljednjeg kome\u0161anja iza Uljanikovih zidina. Javnost prvi put za probleme doznaje na sjednici Sabora, iz usta zastupnice Mosta, Ines Strenje Lini\u0107, koja upozorava na ogromne iznose dugovanja Uljanik Grupe prema dobavlja\u010dima i kooperantima. Za pretpostaviti je kako je njezino pitanje bilo motivirano porukom koju je jedan od o\u010dajnih radnika kooperanata, od kojih mnogi nisu dobili pla\u0107u nekoliko mjeseci, dan-dva ranije poslao na vi\u0161e politi\u010dkih adresa. Ministrica Dali\u0107, kojoj je pitanje bilo upu\u0107eno, odgovara kako Vlada nema ingerencija nad Uljanik Grupom, budu\u0107i da se radi o privatnom poduze\u0107u, no da je ministarstvo Grupu upozorilo da smanji dug prema kooperantima. Nakon \u0161to je izre\u010deno i javno, na saborskoj pozornici, Uprava Uljanika je, \u010dini se, upozorenje napokon shvatila ozbiljno. Naime, pod obrazlo\u017eenjem isplate potra\u017eivanja kooperantima i dobavlja\u010dima, radnici samog Uljanika u studenom isprva dobivaju samo polovicu pla\u0107e, \u0161to rezultira i prvim ozbiljnijim reakcijama sindikata.<\/p>\n

Tokovi (pretakanja) novca i njegove posljedice, kao i obi\u010dno, efikasno ocrtavaju konstelacije bitnih odnosa. U sferi radni\u0161tva tako imamo dvije grupe radnika: jo\u0161 uvijek poprili\u010dno sindikalizirane radnike Uljanik Grupe, u kojoj djeluju 4 sindikata, te s druge strane radnike u kooperantskim poduze\u0107ima, prekarne, fragmentirane i (sindikalno) neorganizirane, iz sasvim objektivnih razloga, od kojih su neki, eto, upravo i navedeni, a nadodati mo\u017eemo i ve\u0107 poslovi\u010dno \u201cobeshrabrivanje\u201d sindikalnog organiziranja od strane poslodavaca. Za razliku od radnika Uljanika, koje \u0161tite odredbe kolektivnog ugovora, radnici kooperanata suo\u010deni su s mnogo gorim uvjetima rada: ve\u0107inom su zaposleni na ugovore na odre\u0111eno vrijeme, rade najte\u017ee i po zdravlje naj\u0161tetnije poslove, \u010desto im se uskra\u0107uje pravo i na bolovanje i godi\u0161nji odmor, a pla\u0107e, ako im se uop\u0107e ispla\u0107uju, ispla\u0107uju se po principu \u201cpola na ra\u010dun, pola na ruke\u201d.<\/p>\n

Pokidane veze s lokalnom zajednicom<\/strong><\/p>\n

Iako su alarm o\u010dito oglasili upravo najranjiviji radnici, uslijed nepostojanja ozbiljnije organizacije, njihovi su problemi vrlo brzo nestali iz fokusa javnosti, a zamijenio ih je niz medijskih reakcija uprave, Vlade i sindikata. I dok su radnici Uljanika drugu polovicu pla\u0107e dobili u obe\u0107anom roku, prema trenutno dostupnim informacijama, radnici kooperanata jo\u0161 \u010dekaju svoje pla\u0107e. Ta \u010dinjenica, kao i neuspjeh neformalnog \u0161trajka radnika dijela kooperanata, koji je s lako\u0107om slomljen dovo\u0111enjem radnika drugih kooperantskih poduze\u0107a, jasno ukazuje kako je nasu\u0161no potrebno da nesindikalizirani radnici uspostave neki oblik organizacije kako bi mogli kontinuirano zagovarati svoje interese. Trenutno tu prazninu nastoji popuniti pulska organizacija Radni\u010dke fronte, koja je pozvala na ujedinjenje i koordinaciju radnika Uljanika i kooperanata, te na dru\u0161tvenim mre\u017eama dijeli njihove pri\u010de, daju\u0107i im kakav takav glas u javnosti.<\/p>\n

Na\u017ealost, ni me\u0111u sindikalno organiziranim radni\u0161tvom ne cvatu ru\u017ee. Oni se sve glasnije \u017eale na sindikate, zamjeraju\u0107i im nedovoljnu borbenost i pretjeranu birokratiziranost, te lo\u0161u komunikaciju s \u010dlanstvom koje nema mogu\u0107nosti utjecati na njihov rad. Posebno iritantnim nalaze konkurenciju me\u0111usobno zava\u0111enih sindikata i energiju koju u ta prepucavanja ula\u017eu. Osim toga, na sindikalnom se polju niti ne naziru ozbiljniji poku\u0161aji prilagodbe taktike okolnostima dominacije prekarnog rada i poprili\u010dno dramati\u010dnog pada \u010dlanstva. I dok je sasvim razumljivo biti zate\u010den radikalnim promjenama koje je donijelo \u201cneoliberalno doba\u201d, ipak je nedopustivo biti zate\u010den deset, pa i vi\u0161e godina. I dok, primjerice, britanski sindikat \u201cUnite\u201d odgovore na ove izazove suvremenog kapitalizma poku\u0161ava prona\u0107i u povezivanju s lokalnom zajednicom, na\u0161i sindikati su i dalje vrlo zatvoreni za takvu suradnju i \u201ceksperimente\u201d, pa \u010dak i u slu\u010daju privrednih subjekata toliko vitalnih za lokalnu zajednicu, kao \u0161to je to Uljanik za Pulu, ili 3.maj za Rijeku. No, spomenuto sve ve\u0107e nezadovoljstvo radnika, kao i op\u0107enito sve negativnija slika javnosti o njihovoj dru\u0161tvenoj ulozi, sugeriraju da \u0107e, \u017eele li ostati relevantni, sindikati morati po\u010deti mijenjati svoje oko\u0161tale obrasce funkcioniranja.<\/p>\n

Destinacijska scenografija<\/b><\/p>\n

Uza sve probleme koje Uljanik dijeli s ostalim brodogradili\u0161tima, koja bez dr\u017eavnih potpora i subvencija ne mogu konkurirati svjetskim brodogradili\u0161tima (\u0161to na ovaj ili onaj na\u010din imaju izda\u0161nu potporu svojih mati\u010dnih dr\u017eava), Uljanik je odavno predmet pomalo shizofrenog odnosa lokalnih politi\u010dkih elita, odnosno IDS-a. Unato\u010d izrazito liberalnoj retorici i ideologiji, \u010delni ljudi te stranke svojedobno su bili vrlo oprezni<\/a> prema privatizaciji Uljanika, a nakon dovr\u0161avanja tog procesa znali su se\u00a0pohvaliti<\/a> svojom podr\u0161kom brodogradili\u0161tu, odnosno \u201codli\u010dnim primjerom suradnje javnog i privatnog sektora\u201d. Ovih dana, dodu\u0161e, gradona\u010delnik Pule i predsjednik IDS-a, Boris Mileti\u0107, upadljivo \u0161uti o temi o kojoj pri\u010da cijeli grad.<\/p>\n

S druge strane, nije se nikada skrivalo da svojom vizurom brodogradili\u0161te naru\u0161ava njihovu viziju razvoja pulskog zaljeva s luksuznim hotelima i marinom na sjevernoj te golf resortom na ju\u017enoj obali, odnosno Muzilu. Ivan Jakov\u010di\u0107, biv\u0161i istarski \u017eupan, trenutno europarlamentarac, jo\u0161 je prije 10-ak godina govorio o izmje\u0161tanju Uljanika iz grada, no u me\u0111uvremenu se na tu ideju pomalo i zaboravilo, jer budimo realni, sva\u0161ta je Ivan Jakov\u010di\u0107 u svojoj karijeri pri\u010dao. Na dizalice \u0161kvera postavljena je atraktivna rasvjeta, \u010dime one postaju \u201cSvijetle\u0107i divovi\u201d i dio brendiranja Pule kao \u201cdestinacije\u201d te se \u010dinilo kako \u0107e se stvari ipak kretati u smjeru integracije brodogradili\u0161ta u viziju razvoja turizma. No, ovih dana kuloari bruje o tome kako gradska vlast ozbiljno razgovara s upravom brodogradili\u0161ta o prepu\u0161tanju Uljanikovog \u201cotoka\u201d investitoru Danku Kon\u010daru, kojem je ve\u0107 dodijeljena koncesija na podru\u010dju sjeverne obale zaljeva.<\/p>\n

Zaklju\u010dimo tako \u0161to \u0107emo zatvoriti krug povijesnog ekskursa kojim smo tekst zapo\u010deli. Moglo bi se re\u0107i kako je pozicija Uljanika na mapi vladaju\u0107ih struktura danas, u mnogome sli\u010dna vremenima \u201cokupatora\u201d, Austrije i Italije. I danas je brodogradili\u0161te u pulskom zaljevu za vladaju\u0107e elite istovremeno i trn u oku i nasu\u0161na nu\u017enost. I dok su Austrija i Italija u njemu gradile svoje vojne mornarice o kojima je ovisio njihov opstanak, danas je on vladaju\u0107ima bitan jer direktno ili indirektno hrani tisu\u0107e obitelji. No danas Uljanik, barem za sada, na\u017ealost, nije problemati\u010dan kao ko\u0161nica radni\u010dkog organiziranja i borbe za napredne dru\u0161tvene promjene, ve\u0107 je sveden na gotovo doslovan trn u doslovnome oku investitora u obale pulskog zaljeva.<\/p>\n

\u010cini se, dakle, kako je u ovom trenutku ba\u0161 sve okrenuto protiv Uljanika. I makroekonomska situacija na tr\u017ei\u0161tima, i neoliberalni politi\u010dki diktat Europske unije, i \u201cvizija\u201d lokalnih vladara. Ukoliko radnici i sindikati \u017eele imati ikakvog izgleda da se odupru svim tim silnim interesima, moraju ve\u0107 sada zapo\u010deti rad na obnovi davno naru\u0161enih veza solidarnosti, kako me\u0111u sobom, tako i prema lokalnoj zajednici, tj. lokalnom stanovni\u0161tvu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako bi se stekao dojam o zna\u010daju brodogradili\u0161ta Uljanik u svekolikom \u017eivotu grada Pule dovoljno je primijetiti…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":21157,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[75],"class_list":["post-21151","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21151","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21151"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21151\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36522,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21151\/revisions\/36522"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/21157"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21151"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21151"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21151"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=21151"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=21151"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=21151"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=21151"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}