{"id":20990,"date":"2017-11-15T01:00:14","date_gmt":"2017-11-15T00:00:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=20990"},"modified":"2021-02-25T10:55:37","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:37","slug":"euro-na-pogon-anemicnog-tandema","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=20990","title":{"rendered":"Monetarna anemija"},"content":{"rendered":"

Strategija uvo\u0111enja eura u Hrvatskoj koju su nedavno predstavili premijer Andrej Plenkovi\u0107 i guverner Boris Vuj\u010di\u0107 nosi sa sobom dva klju\u010dna politi\u010dka obilje\u017eja: nema strategije i nema alternative. Dovoljno bezli\u010dno da njih dvojica mogu bildati politi\u010dke profile.<\/strong><\/p>\n

U dubokoj sjeni medijske sapunice oko Agrokora zapo\u010dela je prije dva tjedna kampanja \u010dije \u0107e posljedice biti va\u017enije i sna\u017enije od sudbine biv\u0161eg Todori\u0107evog koncerna: Vlada i Hrvatska narodna banka predstavile su Strategiju uvo\u0111enja eura u Hrvatskoj<\/a>, slu\u017ebeno otvoriv\u0161i javnu raspravu o ulasku u eurozonu. Planirani efekt dobro koordinirane predstave bio je, valjda, baciti posve novo svjetlo na glavne aktere: najednom ih vidimo kao ozbiljne politi\u010dke igra\u010de jasne vizije, ljude koji name\u0107u agendu i kontroliraju ekonomske procese umjesto da pani\u010dno reagiraju na nepredvidljive turbulencije tr\u017ei\u0161ta, neo\u010dekivane slomove i uru\u0161avanja poslovnih carstava poput Todori\u0107evog.<\/p>\n

Poliranje imid\u017ea proaktivnog dr\u017eavnika, uostalom, itekako treba premijeru Andreju Plenkovi\u0107u koji je u drugu godinu mandata kliznuo niz silaznu putanju popularnosti u svim relevantnijim anketama, uz minimalnu ve\u0107inu u Saboru i bez pamtljivijeg dr\u017eavni\u010dkog poteza iz dosada\u0161nje etape vladanja. Jo\u0161 i vi\u0161e guverneru Borisu Vuj\u010di\u0107u, koji idu\u0107e godine kre\u0107e po drugi mandat na \u010delu HNB-a i sasvim sigurno ne \u017eeli da se predizborna rasprava svede na razgovor o kreditima u \u0161vicarskim francima ili izdavanju mjenica bez pokri\u0107a Agrokoru, po \u010demu javnost uglavnom pamti njegovih prvih pet godina.<\/p>\n

Strategija koja to nije<\/strong><\/p>\n

Ako lansiranje strategije uvo\u0111enja eura doista slu\u017ei bildanju politi\u010dkog profila vladaju\u0107eg tandema, onda sve \u0161to o njegovim realnim dometima mo\u017eemo znati stane u prvu re\u010denicu slu\u017ebene prezentacije guvernera Vuj\u010di\u0107a: “Ova eurostrategija, kao \u0161to je napomenuo i premijer, ne odre\u0111uje ciljani datum uvo\u0111enja eura jer to ne ovisi samo o nama.” Ako prva re\u010denica ipak nije dovoljna, tu je nastavak: “Bilo bi stvarno lijepo da se poklopi na\u0161e predsjedanje Europskom unijom 2020. godine s ciljem ulaska u te\u010dajni mehanizam.” Kona\u010dno, ako nije dovoljno ni fiksiranje strate\u0161kog datuma lijepim poklapanjem, tu je argumentacija u korist fiksiranja te\u010daja: “\u0160to se te\u010daja ti\u010de, budu\u0107i da je ve\u0107ina na\u0161eg duga u devizama i zbog toga Hrvatska narodna banka odr\u017eava stabilan te\u010daj, kao \u0161to je nekad Bob Dylan pjevao: Kad ni\u0161ta nema\u0161, nema\u0161 ni\u0161ta ni za izgubiti.”<\/p>\n

Ili da sumiramo: najdalekose\u017eniji manevar hrvatske ekonomske politike posljednjih godina, potez koji bi trebao (p)ostati glavna politi\u010dka zaostav\u0161tina Andreja Plenkovi\u0107a i Borisa Vuj\u010di\u0107a, ima formu strategije koja ni pribli\u017eno ne mo\u017ee prognozirati kada \u0107e uop\u0107e biti sprovedena, ako to ipak poku\u0161a poziva se na ono “\u0161to bi bilo lijepo”, a glavni razlog za veliku monetarnu promjenu vidi u tome \u0161to ionako “nemamo ni\u0161ta za izgubiti”. Da stvar bude gora, ukoliko je ne\u0161to u takvoj strategiji zaista skandalozno, onda je to \u010dinjenica da nikakvog skandala zapravo nema.<\/p>\n

Jer ni Plenkovi\u0107 ni Vuj\u010di\u0107 nisu rekli ni\u0161ta pogre\u0161no: naravno da Strategija uvo\u0111enja eura ne mo\u017ee prognozirati \u010dak ni datum vlastite realizacije kada se proces pristupa eurozoni svodi na ispunjavanje strogih uvjeta i strpljivo \u010dekanje zelenog svjetla iz Bruxellesa; naravno da u takvim okolnostima preostaju uglavnom prazne \u017eelje i ma\u0161tanja o onome “\u0161to bi bilo lijepo”; naravno da dobar dio doma\u0107eg duga jeste denominiran u eurima \u2013 ba\u0161 kao \u0161to je kompletna ekonomija visoko eurizirana \u2013 pa je manevarski potencijal te\u010dajne politike smije\u0161no sku\u010den a najavljena promjena valute gotovo da ga i ne mijenja. Sve je tu, dakle, potpuno jasno. Osim, eventualno, odgovora na pitanje za\u0161to bi se dokument koji po\u010diva na ovakvim premisama uop\u0107e trebao zvati “strategija”: on \u010dak i deklarativno predstavlja puku potvrdu unaprijed zadanog stanja.<\/p>\n

Alternativa koja to nije<\/strong><\/p>\n

O razli\u010ditim argumentacijskim linijama strategije koja to nije jo\u0161 \u0107e se, naravno, voditi brojne diskusije ekonomskih i monetarnih stru\u010dnjaka: u prvim danima nakon predstavljanja, me\u0111utim, daleko je interesantnije promotriti njene politi\u010dke u\u010dinke. Jer dvostruko kodiranje rasprave koju Strategija name\u0107e \u2013 predstavljaju\u0107i uvo\u0111enje eura kao ne\u0161to \u0161to je istodobno i po\u017eeljno i neizbje\u017eno \u2013 nipo\u0161to nije novo: otvaranje javne rasprave \u010diji je ishod unaprijed poznat, jer vladaju\u0107a garnitura raspola\u017ee redstvima da raspravu zatvori onako kako to njoj odgovara, tako\u0111er nije novost.<\/p>\n

Svi dosada\u0161nji evrointegracijski procesi vo\u0111eni su na sli\u010dan na\u010din: s jedne strane uvjeravanjem javnosti da bi bilo koja alternativa pribli\u017eavanja evropskim institucijama bila neusporedivo lo\u0161ija, s druge grubim podsje\u0107anjem da alternative ionako nema. Isti je to onaj politi\u010dki diskurs koji je dulje od jednog desetlje\u0107a pripremao javnost na referendum o pristupu Uniji: obe\u0107avaju\u0107i s jedne strane ekonomski prosperitet, slobodu kretanja i pravocrtno civiliziranje dru\u0161tva, mlataraju\u0107i s druge strane prijetnjama poput notorne izjave Vesne Pusi\u0107 da dr\u017eava ne\u0107e ispla\u0107ivati mirovine ne u\u0111emo li u EU.<\/p>\n

Diskurs je to, uostalom, dovoljno otporan da bez ozbiljnijih o\u0161te\u0107enja do\u010deka aktualni epilog ulaska: godine u kojima umjesto ekonomskog prosperiteta promatramo spori oporavak nakon duboke recesije, dok se “sloboda kretanja” pretvara u goleme valove emigracija a najavljivano \u0161irenje gra\u0111anskih vrijednosti u \u017eestoki konzervativni kontraudar, revizionisti\u010dku rehabilitaciju fa\u0161istoidnih kvislinga i kampanje za zabranu abortusa. Diskurs dovoljno otporan, napokon, da pre\u017eivi sve ono \u0161to se danas \u0161irom Evropske unije doga\u0111a: od radikalnog skretanja udesno najve\u0107eg dijela isto\u010dnog bloka, preko sli\u010dnih tendencija sa Zapada pa do ekonomskog pusto\u0161enja periferije i pro\u0161logodi\u0161njeg Brexita.<\/p>\n

Krivci koji to nisu<\/strong><\/p>\n

Sve \u0161to Andrej Plenkovi\u0107 i Boris Vuj\u010di\u0107 \u010dine, poku\u0161avaju\u0107i ostaviti dojam sna\u017enih politi\u010dkih igra\u010da kristalnih vizija i \u010dvrstih odluka, samo je novi primjer takti\u010dkog snala\u017eenja unutar strogih pravila takvog diskursa. Zato se, uostalom, dobar dio njihove argumentacije iscrpljuje u patroniziraju\u0107em umirivanju javnih strahova prethodno istra\u017eenih naru\u010denim anketama, poput bojazni izazvane onom popularnom pri\u010dom koja ka\u017ee da uvo\u0111enje eura mo\u017ee poslu\u017eiti lukavim trgovcima da, zaokru\u017euju\u0107i cijene, neprimjetno poskupe proizvode za koju kunu.<\/p>\n

I zato, uostalom, kada se u raspravi susretnu s problemom kudikamo ozbiljnijim od sitnog \u0161ibicarskog podizanja cijena, papagajski ponavljaju slu\u017ebenu briselsku verziju istine: govore\u0107i, primjerice, o “prekomjernom priljevu kapitala i akumulaciji neravnote\u017ee” \u2013 odnosno, o tzv. Gr\u010dkom scenariju i ubrzanom javnom zadu\u017eivanju zemalja periferije koje je uslijedilo nakon njihovog ulaska u eurozonu \u2013 Vuj\u010di\u0107 za produbljivanje deficita okrivljuje isklju\u010divo prezadu\u017eene dr\u017eave, propu\u0161taju\u0107i re\u0107i da je zadu\u017eivanje periferije izravno financiralo ekonomski rast centra a pritom, da stvar bude gora, nisu postojali dovoljno mo\u0107ni redistribucijski mehanizmi koji bi osigurali da se neravnote\u017ea koliko-toliko ispravi.<\/p>\n

Ni fondovi koji su u me\u0111uvremenu uvedeni takvoj ulozi nisu dorasli: eurozona jest monetarna, ali nije i fiskalna unija, ona je zajedni\u010dki monetarni prostor dr\u017eava koje ne dijele zajedni\u010dku poreznu politiku, a u takvom politi\u010dko-ekonomskom dizajnu one siroma\u0161nije obi\u010dno prve nastradaju. Ili tako, barem, glasi jedan od glavnih argumenata kriti\u010dara evropske monetarne unije: ako ga se gura u stranu ili potpuno pre\u0161u\u0107uje, onda to ne zna\u010di samo falsificiranje javne rasprave, nego izravno promoviranje ekonomske logike centra u dr\u017eavi koja po svemu pripada periferiji.<\/p>\n

Uspjeh koji to nije<\/strong><\/p>\n

Ne treba, naravno, sumnjati da \u0107e ta promocija na kraju uspjeti: ovdje ionako nije rije\u010d o javnoj raspravi izme\u0111u ravnopravnih pozicija koja \u0107e pravednim vaganjem argumenata dovesti do optimalnog ishoda, nego je rije\u010d o tome tko dr\u017ei poluge mo\u0107i za nametanje ekonomske politike. Ali problem ionako nije \u0161to je ishod unaprijed poznat niti \u0161to javna rasprava djeluje fingirano: problem je u frustraciji koju takvo fingiranje javne rasprave proizvodi. Problem je u dominantnom diskursu koji ve\u0107 deceniju i pol istodobno promovira pravo na politi\u010dki izbor i tvrdi da izbora zapravo nema. Problem je u raskoraku izme\u0111u tog diskursa i stvarnosti na koju se on navodno odnosi: \u0161to je raskorak ve\u0107i, to je \u0161iri prostor za bujanje novih, antielitisti\u010dkih i “antipoliti\u010dkih” pokreta koji vrlo lako mogu skrenuti jo\u0161 radikalnije udesno od ovih koje trenutno gledamo.<\/p>\n

Zato je odgovornost Plenkovi\u0107a i Vuj\u010di\u0107a neusporedivo ve\u0107a od manevarskog prostora HNB-ove te\u010dajne politike: to je odgovornost za reprodukciju sustava koji ni\u010dim nije dokazao da odgovara potrebama ve\u0107ine Evropljana. A promatraju\u0107i njih dvojicu, ne \u010dini se da su takvoj odgovornosti dorasli. Ono \u0161to vidimo je dobro uskla\u0111en nastup dva istaknutija predstavnika kompradorske elite koja svoje lokalne politi\u010dke interese spretno spaja s op\u0107im kursom Unije.<\/p>\n

Vidimo tandem briselskih birokrata koji uzaludno poku\u0161ava ostaviti dojam odlu\u010dnih leadera<\/em>. Dvojac koji \u2013 sapet turbulencijama tr\u017ei\u0161ta, interesima Bruxellessa, te\u010dajem eura, uru\u0161avanjem megakoncerna i nizom drugih faktora na koje nema ba\u0161 nikakvog utjecaja \u2013 ipak neobi\u010dno \u017eeli ostvariti imid\u017e dinami\u010dnog dua doma\u0107e ekonomske politike. Ali mu to ba\u0161 i ne uspijeva. Plenkovi\u0107 i Vuj\u010di\u0107, premijer i guverner, u epizodi uvo\u0111enja eura kroz raspravu kojoj unaprijed znamo rezultat, s rokovima koje diktiraju drugi, pomo\u0107u strategije koja to nije: ne\u0161to kao anemi\u010dni duo hrvatske politi\u010dke ekonomije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U dubokoj sjeni medijske sapunice oko Agrokora zapo\u010dela je ovih dana kampanja \u010dije \u0107e posljedice biti va\u017enije i sna\u017enije od sudbine biv\u0161eg Todori\u0107evog koncerna…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":20997,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228,243],"theme":[456,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-20990","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","tag-eu","theme-politika","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20990","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=20990"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20990\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36529,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20990\/revisions\/36529"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/20997"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=20990"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=20990"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=20990"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=20990"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=20990"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=20990"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=20990"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}