{"id":20893,"date":"2017-11-09T08:00:01","date_gmt":"2017-11-09T07:00:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=20893"},"modified":"2021-02-25T10:55:39","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:39","slug":"pernar-ludilo-antipoliticke-autenticnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=20893","title":{"rendered":"Pernar: ludilo antipoliti\u010dke autenti\u010dnosti"},"content":{"rendered":"

Jedan od najizra\u017eenijih globalnih politi\u010dkih procesa proteklih godina rastu\u0107e je nepovjerenje u institucije i politi\u010dki sustav, koje ipak rijetko nalazi suvisle izraze. Regija nije po\u0161te\u0111ena ovih tendencija, a kao jedan od njezinih reprezentativnih primjera name\u0107e se Ivan Pernar iz hrvatske parlamentarne stranke \u017divi zid.<\/strong><\/p>\n

Nakon pro\u0161logodi\u0161njih parlamentarnih izbora, najaktivniji i najzanimljiviji akter postao je novi saborski zastupnik Ivan Pernar. Unato\u010d tomu, analize njegovog uspona i popularnosti su rijetke, a medijska cenzura oko njega i \u017divog zida skoro sveobuhvatna (iako nije uvijek bilo tako). Unato\u010d tome, pro\u0161lotjedna anketa<\/a> Ipsosa i Nove TV pokazuje da je \u017divi zid iznena\u0111uju\u0107e sko\u010dio na tre\u0107e mjesto, odmah iza dvije najve\u0107e stranke. Ovotjedna anketa<\/a> agencije Promocije plus pozicionira \u017divi zid (7,5 posto) na \u010detvrto mjesto iza HDZ-a (31,3), SDP-a (22,9) i MOST-a (8,7 posto), a sam Pernar presko\u010dio je po popularnosti Davora Bernardi\u0107a (SDP), navodno \u010delnika najve\u0107e opozicijske stranke. Te\u0161ko je re\u0107i kojoj anketi treba vjerovati, ali \u017divi zid se sve vi\u0161e profilira kao vrlo izgledna tre\u0107a opcija, dok Pernarova popularnost raste.<\/p>\n

Takav politi\u010dki razvoj mogao bi uvelike zakomplicirati situaciju nakon sljede\u0107ih parlamentarnih izbora. Zato nije neobi\u010dno da se povodom ovih anketa javio i dugovje\u010dni HDZ-ov spletkar, siva eminencija<\/a> koja u suton \u017eivota povla\u010di konce iz pozadine, kroje\u0107i budu\u0107u HDZ-ovu taktiku u zakulisnim dvorskim intrigama. U vjernoj kopiji Erdo\u011fanovog antidemokratskog obra\u010duna<\/a> s opozicijom, Vladmir \u0160eks izrazio<\/a> je tobo\u017enju zabrinutost za stabilnost politi\u010dkog sustava i predlo\u017eio podizanje izbornog praga na sedam posto te pove\u0107avanje broja zastupnika u sredinama (Dalmacija i Slavonija) gdje jo\u0161 uvijek \u010dvrsto vlada HDZ.<\/p>\n

U ovim povezanim sli\u010dicama politi\u010dkog mozaika, na jednoj strani otkriva nam se dakle uspon stranke \u0161to je \u017eestoko u\u0161la u obra\u010dun s politi\u010dkim establi\u0161mentom, a na drugoj otvoreni zahtjev za \u0161to ve\u0107im isklju\u010divanjem \u0161irokih slojeva iz demokratskog procesa.<\/p>\n

Pernarovi po\u010deci<\/strong><\/p>\n

Najzaslu\u017eniji za trenutnu popularnost \u017divog zida nedvojbeno je Ivan Pernar. U svojim \u017eivopisnim i borbenim parlamentarnim nastupima uspio je zagrabiti u sve dublji bunar rastu\u0107eg nezadovoljstva dru\u0161tvenom stvarno\u0161\u0107u i profilirati se kao akter o\u0161tro suprotstavljen vladaju\u0107em HDZ-ovom establi\u0161mentu. No radi jasno\u0107e pregleda i razumijevanja trenutne popularnosti mo\u017eda je ipak bolje kronolo\u0161ki rekonstruirati njegovu politi\u010dku prisutnost. Potkraj februara 2011. godine, u vrijeme kada je ekonomska kriza ve\u0107 uo\u010dljivo izjedala dru\u0161tvenu koheziju, a drugi se HDZ-ov mandat bli\u017eio kraju, u Zagrebu izbijaju prosvjedi u kojima Pernar izranja u prvi plan. Njegova spremnost da se baci pod \u0161titove interventne policije, pa ga u medijski ekscesnom momentu odnesu u maricu, brzo ga je gurnula u sredi\u0161te zbivanja.<\/p>\n

Same prosvjedne \u0161etnje zapo\u010dele su eufori\u010dno, odlaskom pred sredi\u0161njice HDZ-a i SDP-a, skidanjem i paljenjem strana\u010dkih zastava, kao i zastave Europske unije. Svakih nekoliko dana u Zagrebu se okupljalo izme\u0111u nekoliko stotina i nekoliko hiljada demonstranata, politi\u010dkih uvjerenja \u0161irom ideolo\u0161kog spektra, ali s centralnim zahtjevom ru\u0161enja HDZ-ove vlasti i raspisivanja prijevremenih izbora. Mediji Pernara (kao samozvanog lidera tog \u0161irokog prosvjednog pokreta) nisu \u0161tedjeli i brzo su ga otpisali kao nesuvislog i narcisoidnog egzibicionistu isklju\u010divo \u017eeljnog medijske pozornosti. Premda ne daleko od istine, ovaj fokus na pojedinca i njegova diskvalifikacija su situaciju protiv koje se prosvjedovalo ostavili izvan fokusa. Pernar je pola godine kasnije poku\u0161ao iskoristiti medijsku prepoznatljivost, pa je u kasnu jesen 2011. iza\u0161ao na parlamentarne izbore sa strankom Savez za promjene koja je na razini cijele zemlje skupila oko 14 hiljada glasova i skoro u svim izbornim jedinicama ostala ispod jedan posto.<\/p>\n

Sljede\u0107e godine grupa mla\u0111ih ljudi oko Pernara formira udrugu \u017divi zid. Cilj im je formalno zaustaviti delo\u017eiranje ljudi iz ovr\u0161enih domova. Time svjesno i strate\u0161ki odlu\u010duju adresirati neke od klju\u010dnih problema o kojim politi\u010dke elite izbjegavaju govoriti, a jo\u0161 manje se njima baviti, poput rastu\u0107eg broja gra\u0111ana s blokiranim<\/a> ra\u010dunima (oko 330 hiljada), pove\u0107anog broja ovrha<\/a> te naposljetku delo\u017eacija. Spremnost da postave svoja tijela izme\u0111u interventnih policajaca i izgubljenih domova, snime mu\u010dne scene policijske brutalnosti i proka\u017eu surovost sistema u kojem banke hladno ovr\u0161avaju nepla\u0107ene kreditne rate, nerijetko ih je guralo me\u0111u udarne vijesti internetskih portala. Tiskani i elektroni\u010dki korporativni mediji, vi\u0161e ovisniji o reklamama iz bankarskog sektora, pridavali su puno manje pa\u017enje, tek i eventualno na razini kratke vijesti.<\/p>\n

No na razini poruke odaslane sa samih popri\u0161ta sukoba vladala je op\u0107a konfuzija i posvema\u0161nji manjak suvislosti. Borbu protiv delo\u017eacija uokvirili su kroz uvjerenje da je hitno potrebna reforma monetarnog i financijskog sustava koji je neodr\u017eiv i poguban dok god je “novac dug, centralna banka mjenja\u010dnica, a valutna klauzula plja\u010dka”. Ove nejasne i apstraktne poruke, provu\u010dene kroz dualisti\u010dku metafiziku demonskih bankarskih elita i po\u0161tenog malog \u010dovjeka, ostale su do danas temelj njihovog politi\u010dkog programa. Pernar ih papagajski ponavlja skoro u svakoj prilici, malo shva\u0107aju\u0107i da grebe po povr\u0161ini ne\u010deg \u0161to uop\u0107e ne razumije. Ali njegova autenti\u010dna i iskrena ambicija da na delo\u017eacijama “objasni” monetarni sustav proizvela je zato koreografije i stilske ekspresije fascinantnije<\/a> od bilo \u010dega \u0161to danas mo\u017ee proizvesti suvremeni hrvatski teatar.<\/p>\n

Politi\u010dki proboj<\/strong><\/p>\n

Usprkos svim sukobima s policijom i mu\u010dnim momentima privo\u0111enja, Pernar i \u017divi zid i dalje su ostajali izolirani, tapkaju\u0107i po nevidljivom rubu politi\u010dkog spektra, posve izvan interesa mainstream<\/em> elektroni\u010dkih medija. Situacija se promijenila krajem 2014. godine, kada je Savez za promjene preimenovan u \u017divi zid, a njihov \u010dlan Ivan Vilibor Sin\u010di\u0107 krenuo u skupljanje potpisa za predsjedni\u010dku kandidaturu. Iako su u tom trenutku djelovali ve\u0107 skoro tri godine, potpisi nisu dolazili glatko, ali onog trenutka kada je Sin\u010di\u0107 postao kandidat, dobili su i \u017eeljeni prostor na nacionalnim televizijama. Svjestan medijske slike o sebi, Pernar se povukao u drugi plan, prepustiv\u0161i Sin\u010di\u0107u svjetla politi\u010dke pozornice.<\/p>\n

Predsjedni\u010dki izbori sa svega \u010detvero kandidata Sin\u010di\u0107u su otvorili dovoljno medijskog prostora da progovori o du\u017eni\u010dkoj ovisnosti i sveprisutnoj korupciji. Svoje protukandidate nije \u0161tedio, prozivaju\u0107i ih je za kompromitirane politike odgovorne za krizu, neima\u0161tinu i delo\u017eacije. Premda komunikacijski kolebljiv i nesnala\u017eljv u zadanom medijskom formatu, Sin\u010di\u0107 je mobilizirao protestno nezadovoljstvo politi\u010dkim sustavom, osvojio 16,5 posto glasova (293 hiljade) i profilirao se kao novi vo\u0111a \u017divog zida.<\/p>\n

Zanimljivo je primijetiti kako je \u2013 iako je \u017divi zid skoro tri godine djelovao nastoje\u0107i zaustaviti delo\u017eacije \u2013 taj rad imao relativno vrlo ograni\u010den politi\u010dki odjek, \u0161to je bilo vidljivo u problemima sa prikupljanjem potpisa. Razlozi su vjerojatno u nedostatku jasne organizacijske strukture, ad-hoc<\/em> karakteru, nejasnoj artikulaciji i politi\u010dkoj i medijskoj izoliranosti. No sama je ta borba Sin\u010di\u0107evoj antipoliti\u010dkoj kampanji dala legitimitet autenti\u010dnog protivnika suprotstavljenog korumpiranoj vlasti. Njihova borba za za\u0161titu domova potvr\u0111ena je na taj na\u010din retroaktivno, dakle tek u trenutku kad je u institucionalnoj sferi aktivirao antipoliti\u010dke reflekse. Sama borba nije donijela sve ove izborne glasove, ali je osigurala vjerodostojnost u politi\u010dkom nastupu.<\/p>\n

S medijskom vidljivosti i imid\u017eem jedine antipoliti\u010dke opcije, popularnost \u017divog zida po\u010dela je rasti. Na parlamentarnim izborima odr\u017eanim u jesen 2015. godine osvojili su blizu sto hiljada glasova, ali samo su u jednoj izbornoj jedinici uspjeli pre\u0107i prag, dobiv\u0161i jednog zastupnika. Bio je to upravo Sin\u010di\u0107. Ubrzo se ipak ukazala nova prilika. Tada izglasana vlada potrajala je samo pola godine, a Sin\u010di\u0107 se nije skoro uop\u0107e isticao nastupima u Saboru. U jesen 2016. raspisani su novi izbori, a \u017divi zid ih je do\u010dekao u op\u0107em rasulu. Eskalirali su unutarstrana\u010dki obra\u010duni<\/a>, a liste za izbore morali su sastavljati u koaliciji sa strankama prevrtljivaca i oportunista jer ih sami nisu mogli popuniti.<\/p>\n

“Delegati Sotone”<\/strong><\/p>\n

Koalicija \u017divog zida na izborima 2016. godine osvojila je oko 120 hiljada glasova i osam pralmentarnih mandata, pre\u0161av\u0161i prag u isto toliko izbornih jedinica. No spomenuti prevrtljivci iz koalicije su u predvidljivom scenariju brzo pretr\u010dali onome tko je nudio vi\u0161e, pa je od osam zastupnika koalicije \u017divi zid zavr\u0161io sa trojicom (Pernar, Sin\u010di\u0107, Bunjac).<\/p>\n

Ve\u0107 u prvom svom nastupu prilikom izglasavanja povjerenja novoj vladi Pernar je kona\u010dno do\u0161ao na svoje: napokon je pred sobom imao centralnu politi\u010dku arenu, medijski nezaobilaznu, gdje je do\u0161ao “spreman govoriti istinu najvi\u0161e razine” i opozvati korumpirani politi\u010dki establi\u0161ment. I doista, nije ih \u0161tedio. Vladu je optu\u017eio da su marionete Europske unije i NATO-a, pobrojao zlo\u010dine ovih organizacija, a onda ih povezao sa razorenim socijalnim stanjem u zemlji. U idu\u0107im tjednima, voditelji parlamentarnih sjednica na\u0161li su se na sto muka s Peranrom, bez jasne taktike kako se postaviti. Odgovarali su u pravilu represijom: opomenama i oduzimanjem rije\u010di jer se ne dr\u017ei teme i “naru\u0161ava dignitet Sabora” (vjerojatno naju\u010destalija izgovorena fraza). Samo je bilo pitanje vremena kada \u0107e cijela stvar eskalirati. Nakon jedne od sva\u0111a, predsjedavaju\u0107i ga je izbacio sa sjednice, Pernar je odbio iza\u0107i, a potom je uslijedio \u0161ou sa saborskom stra\u017eom koja ga iznosi iz dvorane. U HDZ-u su ubrzo shvatili da tom taktikom najvi\u0161e \u0161tete nanose sami sebi, pa je forsiranje sukoba uglavnom prestalo i pre\u0161lo se na taktiku ignoriranja.<\/p>\n

Konflikt sa HDZ-ovim zastupnicima ne bi trebao iznenaditi, jer upravo je ta stranka, opisana kao ogromna korupcijska hobotnica koja je omotala \u010ditavo dru\u0161tvo, glavna meta Pernarovih govora. To su zapravo njegovi najbolji nastupi i postaju posebno efektni kada HDZ povezuje sa uni\u0161tenom ekonomijom i katastrofalnim socijalnim posljedicama. No ti govori nerijetko igraju na ranije spomenuti okvir metafizike dobra i zla, vjerno prenesen ravno iz teorija zavjera i ud\u017ebenika antisemitizma. U manihejskoj crno-bijeloj naraciji, na jednoj strani se nalazi paklena bankarska masonerija otjelovljena u SAD-u, Europskoj uniji i NATO-u, koja vlast zadr\u017eava kreditnim novcem (“novac je dug”) i medijskom lobotomijom. Na drugoj su strani po\u0161teni, ali porobljeni narodi, od kojih je ruski na \u010delu s Putinom jedan od onih koji pru\u017ea otpor.<\/p>\n

Pernar je na ovaj na\u010din u sredi\u0161te pa\u017enje postavio pojedine teme o kojima se malo ili uop\u0107e ne raspravlja (siroma\u0161tvo, novac, dugovi, vanjska politika, medijska cenzura…), i to rje\u010dnikom oslobo\u0111enim oko\u0161talog i licemjernog birokratskog \u017eargona. Problem je samo \u0161to njihov sadr\u017eaj naivno uobli\u010den u iracionalnim, predpoliti\u010dkim terminima borbe dobra i zla, jednostavnim formulama koje ne poma\u017eu ni razumijevanju stvarnosti ni njezinoj promjeni. Kada napada<\/a> najve\u0107eg ovr\u0161itelja u dr\u017eavi, njegov fokus je na njegovom \u010dlanstvu u masonskoj lo\u017ei (“delegat sotone koji dolazi iz pakla i koje je prodao du\u0161u vragu…”), a ne na \u010dinjenici da se radi od jednom od krupnih kapitalista koji provodi ovrhe jer na njima zara\u0111uje, a ne zato jer je prodao du\u0161u vragu.<\/p>\n

No da bi zauzeo taj stav Pernar bi morao odbaciti predpoliti\u010dki dualizam i pozabaviti se samim kapitalizmom, \u0161to on i njegova stranka odbijaju. Sin\u010di\u0107 je to jasno izrazio u jednom od intervjua<\/a>: “Mi u \u017divom zidu jako cijenimo privatnu inicijativu i po\u0161tujemo privatno vlasni\u0161tvo. Protiv kapitalista koji stvaraju nove vrijednosti nemamo ama ba\u0161 ni\u0161ta i striktno ih odvajamo od bankara koje uglavnom smatramo dru\u0161tvenim \u0161teto\u010dinama.” No pri\u010dati o novcu nemogu\u0107e je bez pri\u010de o kapitalizmu. Postoje\u0107i kreditni sustav nije mogu\u0107e odvojiti od kapitalisti\u010dkog sustava jer je njegov sastavni dio i omogu\u0107uje ekspanziju i reprodukciju kapitala. Ne postoji zlo bankarstvo i dobra “realna ekonomija”. Radi se o dijelovima istog sustava. U skladu sa slikom svijeta kojim vladaju sile dobra i zla, Pernar preuzima pozu proroka i dobrog duha naroda, pa u propovjedni\u010dkom zanosu citira Novi zavjet i evocira epizode s farizejima da bi progovorio o farizejima oko sebe, politi\u010darima \u0161to jedno misle, a drugo govore.<\/p>\n

Za njega politika nije ni\u0161ta druk\u010dija od kazali\u0161ta. Zato Pernar svojim nastupom nastoji pokazati da je i parlament pozornica, fikcija i prevara. Poput djeteta on se poigrava sa zastupnicima u parlamentu i provocira ih, nastoje\u0107i ukazati na njihov nesposobnost samostalnog mi\u0161ljenja i bespogovorne podre\u0111enosti politi\u010dkim centrima. On poziva \u0161iroke mase da prestanu vjerovati ovim ljudima, da shvate kako je politi\u010dki \u017eivot obi\u010dna simulacija, da prestanu vjerovati u la\u017e jer je samo tako mogu\u0107e mijenjati stvarnost. U jednom od svojih Facebook<\/em> statusa Pernar zapisuje: “Politika je karneval, jedan veliki cirkus, a politi\u010dari glumci koji samo odra\u0111uju zadanu ulogu. Ja sam jedan od rijetkih koji ima svoje ja i koji je glumac samo za vrijeme karnevala, a ne cijelu godinu. Nisam na koncu niti na daljinski upravlja\u010d i zato sam im trn u oku.”<\/p>\n

Antipoliti\u010dka autenti\u010dnost<\/strong><\/p>\n

Pernar svoju viziju stvarnosti komunicira izravno, otvoreno i autenti\u010dno. No njegov uspjeh ne proizlazi iz navedenih ideolo\u0161kih konfuznih stavova, ve\u0107 se \u010dini da je popularan primarno zato jer zaziva otpor postoje\u0107em politi\u010dkom poretku i postoje\u0107em dru\u0161tvenom stanju. Takvo se obja\u0161njenje moglo \u010duti u nizu poziva koje je dobio tokom intervjua na Studentskom radiju nakon \u0161to ga je saborska stra\u017ea iznijela iz parlamenta. Skoro svaki poziv imao je isti sadr\u017eaj: ne sla\u017eem se s mnogim tvojim stavovima, ali drago mi je da si u Saboru i dere\u0161 HDZ.<\/p>\n

Objektivne dru\u0161tvene okolnosti stvorile su Pernara, a on ih je maestralno iskoristio. Njegovu popularnost treba vidjeti iz kuta devastirane dru\u0161tvene svakodnevice i historijskog trenutka obilje\u017eenog ra\u0161irenom obespravljeno\u0161\u0107u, siroma\u0161tvom i jeftinom radnom snagom, ovrhama i delo\u017eacijama, opusto\u0161enim regijama, ra\u0161irenom nemo\u0107i pred birokratskim aparatom, korumpiranim institucijama, ravnodu\u0161nim politi\u010dkim elitama, sveop\u0107om \u0161utnjom i malogra\u0111anskim strahom, no\u0107nim morama pro\u0161losti i blokiranoj budu\u0107nost. U toj mo\u010dvari u kojoj se svakodnevno valjamo ne bi trebalo iznenaditi da je Pernarova pojava izazvala osvje\u017eenje i mobilizirala antipoliti\u010dki refleks, pa \u010dak i usprkos njegovim stavovima s kojima se mnogi ne\u0107e slo\u017eiti. Odgovor na pitanje o razlozima njegovog uspjeha ne le\u017ei u nekakvoj sklonosti “populizmu”, ve\u0107 u otvaranju o\u010di za stvarnost.<\/p>\n

Ono \u0161to osigurava vjerodostojnost njegovom odbacivanju \u010ditavog politi\u010dkog establi\u0161menta sadr\u017eano je u autenti\u010dnosti onog \u0161to radi. Pernar se ne boji izgubiti dignitet u borbi za ono u \u0161to vjeruje. Na ulici su ga pljuvali, ga\u0111ali \u010da\u0161ama i napadali, no to ga nije nimalo pokolebalo ve\u0107 samo motiviralo da nastavi jo\u0161 ustrajnije. U jednom od svojih Facebook<\/em> statusa zapisuje: “Najve\u0107i strah koji kontrolira ljude jest onaj: ‘\u0161to \u0107e drugi misliti o meni’. Sve \u0161to je dovoljno da sustav ima potpunu kontrolu nad dru\u0161tvom, nisu zatvori i policija, nego ljudi koji \u0107e svojim bli\u017enjima nametati vrijednosni sustav nametnut s vrha piramide mo\u0107i.”<\/p>\n

Mediji vs. Pernar<\/strong><\/p>\n

Reakcija medija (i velikih i malih) na Pernarov ulazak u parlament i njegove govore zapo\u010dela je kanonadom proma\u0161enog ismijavanja i prvolopta\u0161kih diskreditacija. No to je samo sveprisutni simptom nemogu\u0107nosti doma\u0107eg novinarstva da kriti\u010dki postavlja pitanja te elitisti\u010dkog prezira prema pojavama koje ne dolaze iz politi\u010dkog centra. Ve\u0107 u prvom velikom intervjuu<\/a> na N1, novinar Petar \u0160tefani\u0107 zapo\u010dinje razgovor opisivanjem kako stvari u \u017divom zidu “vi\u0161e li\u010de na Jerry Springer show nego na klasi\u010dnu politiku.” \u017divi zid sigurno nije centar politi\u010dke suvislosti, ali u usporedbi s “klasi\u010dnom politikom” neusporedivo je bezazlenija pojava. Ta politika na koju aludira \u0160tefani\u0107 prostor je kojim hodaju ratni zlo\u010dinci, obiteljski nasilnici, utajiva\u010di poreza, a o \u010detama klasi\u010dno-politi\u010dkih oportunista i karijerista da i ne govorimo. No to samo pokazuje koliko smo navikli da taj politi\u010dki talog uzimamo zdravo za gotovo i jo\u0161 da mu se pokoravamo. Utoliko nam Pernar svojim prisustvom doista razobli\u010duje odre\u0111ene aspekte politike i medija.<\/p>\n

Istovremeno je Ante Tomi\u0107 u kolumni<\/a> u Jutarnjem listu demonstrirao svoje uobi\u010dajeno nerazumijevanje s ciljem da malo oraspolo\u017ei skandalizirani malogra\u0111anski sloj: “Sve dalje \u0161to \u0107emo gledati od \u017divog zida je freak show<\/em>, uvrnuti cirkus s kepecima, guta\u010dima ma\u010deva, bradatim \u017eenama, ljudima od gume i, najgorima od svih, hrvatskim dance<\/em> zvijezdama.” Mo\u017eemo jo\u0161 spomenuti i Slobodana Prosperova Novaka, konzervativca iz akademskog polja, koji je u emisiji Pola ure kulture za\u017ealio za vremenom dok se u parlamentu govorio latinski jer je to bilo doba kada nije svatko mogao biti zastupnik: “Ivan Kukuljevi\u0107 Sakcinski ukinuo je latinski, a da nije, Pernar bi previjao neke starce u njema\u010dkim bolnicama i mi bi bili rije\u0161eni ovog problema.”<\/p>\n

Svjestan da ne postoji lo\u0161a reklama, Pernar se nije dao pokolebati medijskom hajkom: “Oni to ne shva\u0107aju, ali kada bi pratili dinamiku rasta moje Facebook<\/em> stranice shvatili bi da je to dio moje strategije. Zato sam zahvalan svim medijima koji me napadaju i molim ih da nastave s tim punom parom.” Naime, Pernarova popularnost puno duguje i vje\u0161tom baratanju dru\u0161tvenim mre\u017eama. Nakon neuspjelog poku\u0161aja da ga diskreditiraju i uti\u0161aju, svi mainstream<\/em> mediji ubrzo su se okrenuli HDZ-ovoj parlamentarnoj taktici: ignoriranju. U uvjetima isprva neprijateljskih medija, a potom izolacijom iz politi\u010dkih debata, Pernar je spretno svoj Facebook<\/em> pretvorio u vlastiti medij koji “podr\u017eava” 217 hiljada ljudi.<\/p>\n

Na toj stranici nailazimo na razli\u010dite medijske \u017eanrove kojima se obra\u0107a publici: najve\u0107u popularnost imaju video sadr\u017eaji koji bilje\u017ee njegove nastupe u parlamentu (pojedini klipovi imaju i preko 200 hiljada pregleda), intervjue ili monologe na razli\u010dite teme. Tu su i svojevrsna pisma \u010ditatelja: poruke podr\u0161ke, bijesa i razo\u010daranja koje mu privatno \u0161alju razli\u010diti ljudi, a on ih dijeli s javnosti bez otkrivanja identiteta po\u0161iljatelja. U ovim se porukama nerijetko mo\u017ee primijetiti jasan antipoliti\u010dki stav, izra\u017een gnjevom prema postoje\u0107em establi\u0161mentu. Zatim su tu i statusi koji se ti\u010du tema od privatnog \u017eivota te politi\u010dke refleksije. Pernar nedvojbeno u\u017eiva u pozornosti koju dobiva i onome \u0161to radi sve do razine nepodno\u0161ljive narcisoidnosti.<\/p>\n

U kona\u010dnici, korporativni i dr\u017eavni mediji rast njegove popularnosti ne mogu zaustaviti, iako on u njima gotovo uop\u0107e ne postoji, kao \u0161to ne postoje ni vijesti o delo\u017eacijama. Primjerice, o dvije pro\u0161lotjedne delo\u017eacije samo je HRT u regionalnoj panorami donio kratku vijest o jednoj, dok ostali mediji nisu prenijeli ni to. Ako mediji i novinari ne mogu, ne \u017eele ili ne smiju govoriti i svjedo\u010diti o najsumornijim i najo\u010dajnijim socijalnim pejza\u017eima, onda se ne smiju ni \u010duditi rastu Pernarove popularnosti.<\/p>\n

Antipolitika kao globalna pojava?<\/strong><\/p>\n

U svojem posthumno objavljenom djelu Ruling the Void<\/a><\/em> (Vladanje prazninom), politolog Peter Mair pi\u0161e o kraju strana\u010dke demokracije. Istra\u017euju\u0107i politi\u010dku situaciju u nizu zemalja Europske unije, Mair na temelju podataka o izlaznosti bira\u010da, nestanka lojalnosti tradicionalnim politi\u010dkim strankama, sve manjem \u010dlanstvu u strankama i sindikatima te sve ve\u0107oj nepredvidljivosti i promjenjivosti glasovanja donosi zaklju\u010dak o nezaustavljivom procesu odvajanja ljudi od politike. Ve\u0107ina ljudi u dru\u0161tvu vi\u0161e ne vjeruje politi\u010dkim strankama (i to s dobrim razlogom), uklju\u010denost u politiku opada, a bira\u010di u sve manjem broju izlaze na izbore. Iako je ekonomska kriza 2008\/9. ubrzala ovaj trend, taj se proces odvija du\u017ee vrijeme.<\/p>\n

Pojedini teoreti\u010dari, poput australskih marksista Tada Tietzea i Jamesa Robertsona, ovaj proces opisuju<\/a> konceptom antipolitike. Antipolitika je obilje\u017eena odvojeno\u0161\u0107u \u0161irokih slojeva od politi\u010dkih procesa, nestankom dru\u0161tvenih baza na koje su oslonjene tradicionalne stranke, nepovjerenjom prema institucijama te otvorenim neprijateljstvom i prezirom prema politi\u010darima. Bijes ne iskazuju samo gubitnici ekonomskih procesa nego i sve \u0161iri dijelovi srednje klase koja sustav vi\u0161e ne smatra funkcionalnim i smislenim. Takva situacija mo\u017ee eskalirati prosvjedima i politi\u010dkom krizom, ali nema izgleda za razrje\u0161enje ako se ne pojavi organizirano vodstvo. Istovremeno se pojavljuju politi\u010dki akteri iz cijeloga ideolo\u0161kog spektra, koji nastoje iskoristiti ove okolnosti za ostvarivanje vlastitog politi\u010dkog programa.<\/p>\n

Na antipoliti\u010dkoj kampanji svoj projekt<\/a> temeljio je Donald Trump, kao \u0161to je i Brexit upravo rezultat takvog raspolo\u017eenja. Na antipolitici zasniva se uspon Beppea Grilla i njegovog pokreta Pet zvijezda u Italiji. Predsjedni\u010dka kampanja “Ljubi\u0161e Preleta\u010devi\u0107a Belog” u Srbiji tako\u0111er je u svojim performansima bila \u010dvrsto oslonjena na odbacivanje politi\u010dkog establi\u0161menta. Sa lijevog politi\u010dkog spektra, na antipolitiku su se jednim dijelom oslanjali i Sirizina kampanja, kao i uspon Podemosa.<\/p>\n

Ivan Pernar i \u017divi zid vjerno odra\u017eavaju ove primjere, \u0161tovi\u0161e eksplicitno se pozivaju na talijanski pokret Pet zvijezda. Njihova spremnost da mobiliziraju antipoliti\u010dko raspolo\u017eenje temelj je njihovog politi\u010dkog uspjeha. Odlu\u010dnost da se sukobe sa establi\u0161mentom \u010dine ih privla\u010dnim svim onima koji su bijesni na politi\u010dki poredak. Konfuzni koktel ideolo\u0161kih pozicija u cijeloj pri\u010di ostaje sekundaran (\u0161to ne zna\u010di da nije problemati\u010dan), ne\u0161to na \u0161to simpatizeri manje obra\u0107aju pozornost, svojevrsni dodatak na antipoliti\u010dku kampanju. To ne zna\u010di da se Pernar ne mo\u017ee ideolo\u0161ki profilirati, ve\u0107 da iz njegovih teorija ne\u0107emo razumjeti ni njegov uspjeh ni rast popularnosti \u017divog zida. Upravo je odvojenost od odre\u0111ene socijalne baze i izbjegavanje jasnih ideolo\u0161kih stavova ono \u0161to Pernaru omogu\u0107uje da bude efikasniji u svojem antipoliti\u010dkom nastupu. Mo\u017ee zagrabiti u nezadovoljstvo cijelog politi\u010dkog speketra.<\/p>\n

Mo\u017eda se to jo\u0161 ne vidi na povr\u0161ini, ali hrvatski politi\u010dki sustav ulazi u razdoblje potpunog rasula. Potpora HDZ-u jo\u0161 je uvijek najkonzistentnija iako broj njegovih glasa\u010da opada, SDP tek korak dijeli od kompletnog raspada, a na zadnjim izborima glasovalo je tek malo vi\u0161e od 50 posto bira\u010da. Pernar i \u017divi zid zagrabili su u rezervoar golemog bijesa i nezadovoljstva i njihova potpora lako bi mogla nastaviti rasti. Vladimir \u0160eks ve\u0107 planira odgovor u obliku autoritarnijeg politi\u010dkog re\u017eima, ne\u0161to \u0161to je ve\u0107 postala realnost niza europskih zemalja.<\/p>\n

No ostaje pitanje gdje je tre\u0107a opcija, odnosno zahtjev za radikalnom demokratizacijom politi\u010dkih, ekonomskih i kulturnih procesa i institucija, jasno artikulirani otpor kapitalizmu u svim njegovim manifestacijama i izmje\u0161tenjima. Antipoliti\u010dke opcije privremeno su rje\u0161enje, provizorno stanje koje ne mo\u017ee razrije\u0161iti postoje\u0107e kontradikcije kapitalizma i \u010dija vlast u provo\u0111enju promjena ne\u0107e biti ni\u0161ta efikasnija od tradicionalnih stranka. Jedina alternativa oduvijek je bila poznata, ali ve\u0107 predugo ovijena dimnom pra\u0161inom i sveop\u0107om bukom. No kada glasovi utihnu, a oblak pra\u0161ine raspline, stvarnost se mo\u017ee materijalizirati ili u dru\u0161tvu pro\u017eetom uni\u0161tenjem i nasiljem ili dru\u0161tvu slobodnih i jednakih ljudi, barbarizmu ili socijalizmu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nakon pro\u0161logodi\u0161njih parlamentarnih izbora, najaktivniji i najzanimljiviji akter postao je novi saborski zastupnik Ivan Pernar. Unato\u010d tomu, analize njegovog uspona i popularnosti su rijetke, a medijska cenzura oko njega i \u017divog zida skoro sveobuhvatna (iako nije uvijek bilo tako)…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":20895,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103,12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[111],"class_list":["post-20893","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20893","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=20893"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20893\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36533,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20893\/revisions\/36533"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/20895"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=20893"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=20893"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=20893"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=20893"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=20893"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=20893"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=20893"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}