{"id":20776,"date":"2017-10-31T02:00:39","date_gmt":"2017-10-31T01:00:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=20776"},"modified":"2021-02-25T10:55:41","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:41","slug":"novinarstvo-pred-kapijom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=20776","title":{"rendered":"Novinarstvo pred kapijom"},"content":{"rendered":"

Pored ekonomskih i pravnih zavrzlama, klimaks slu\u010daja Agrokor zanimljivo je i medijski re\u017eiran. Negdje izme\u0111u uvodne scene Vrdoljakovih “Glembajevih” i pre\u0161u\u0107enog filma “Gazda”, redale su se scene tabloidiziranih ma\u0161tanja o \u017eivotu s one strane kapije.<\/strong><\/p>\n

Ako je medijska svakodnevica hiperspektakularizirana, u odre\u0111enom trenutku posve gubi spektakularni naboj, nema tu neke mudrosti. Medijska publika jasno prepoznaje “taj” trenutak koji sinesteti\u010dki nalikuje namjernom i polaganom ispuhivanju dje\u010djeg balona. A \u0161to se doga\u0111a nakon toga, kad se isprazni sadr\u017eaj tabloidnog novinarstva? I je li efekt (naglog) “gubitka sadr\u017eaja” uop\u0107e mogu\u0107 u logici karaktera hiperra\u0161irene medijske vrste?<\/p>\n

Mora da je tu rije\u010d o samoobnavljaju\u0107em procesu. Medijskoj tautologiji stupidnih \u017eanrovskih izraza. Nastavku lo\u0161eg medijskog \u017eivota na eroziji eti\u010dkih pravila old school<\/em> novinarstva. Kona\u010dnoj podjeli doma\u0107eg novinarstva na u\u017easan mejnstrim i pravovjernu marginu. I tako dalje, u natuknicama cehovske obrane op\u0107ih mjesta suvremenog novinarstva u doma\u0107im okvirima.<\/p>\n

Gotovo \u017ealimo \u0161to smo ovako impregnirali uvod o medijskoj “Akciji Agrokor”. Kao da nas je sram, grcamo u problemima metodi\u010dke sumnje u potrebu ovakve teme. I skoro da je rije\u010d o reprizi gledateljskog srama nad kona\u010dnom devalvacijom novinarskog dostojanstva pred kapijom Kulmerovih dvora u rano jutro 16. listopada, kad su zdru\u017eene policijske i novinarske snage demonstrirale uhi\u0107enje dvanaest osoba osumnji\u010denih za malverzacije financijskih izve\u0161taja Agrokora u razdoblju od 2006. do 2017. godine.<\/p>\n

Ranojutarnja smjena<\/strong><\/p>\n

Prije prvih jutarnjih vijesti na Hrvatskoj televiziji, novinarka Maja Sever je s kolegama novinarima drugih, komercijalnih teve ku\u0107a, bila “spremna” ispred kapije Kulmerovih dvora. Njezino konspirativno svjedo\u010denje situacije ispred doma Ivice Todori\u0107a i njegove obitelji bilo je, naravno, identi\u010dno “svjedo\u010denju” ostalih kolega s komercijalnih medija i zatim takvo, repriznog karaktera do besvijesti, isprekidano kratkim, tematsko-klasnim kle\u0161om “razgovora” s, primjerice, odvjetnikom \u010cedom Prodanovi\u0107em koji je vlastitim automobilom na\u010das prekinuo monotoniju. Prodanovi\u0107 napu\u0161ta prostor Kulmerovih dvora: kapija se otvara, pa zatvara.<\/p>\n

Medijski materijal nadalje strahovito buja, od jutra do ve\u010deri 16. listopada. Fotoreporta\u017ee i snimke bombasti\u010dnih uhi\u0107enja \u010dlanova “zlo\u010dina\u010dkih organizacija” koje u povijesti doma\u0107eg novinarstva pamtimo kao korifeje javnog paparazzo-novinarstva, mogu se odsad sakriti pred “suspensom” kamere ispred obiteljskog doma Canjuga u ranu zoru tijekom “Akcije Agrokor”. Tko zna kada su se fotoreporteri tiskanih medija morali, u dogovoru sa specijalnim policijskim snagama, pojaviti pred rezidencijom Canjuga na Pantov\u010daku? Je li ve\u0107 svitalo pred tom kapijom? To je va\u017eno za odabir fotografskog ili snimateljskog rakursa, kompeticija je izuzetna u tom \u017eanru.<\/p>\n

A budu\u0107i da je rije\u010d o posebnom medijskom projektu suradnje javne policije i medijskih radnika (uglavnom) komercijalnih ku\u0107a, pitanje je imaju li ti radnici pravo na naknadu iz javnog prora\u010duna? Tko treba platiti njihov rad u obranu javnog informiranja? Kao i u svemu \u0161to ima veze s dinastijom Todori\u0107 i dr\u017eavnim prora\u010dunom, bilo bi po\u0161teno postupiti u skladu s dobrom praksom.<\/p>\n

Filmski predlo\u017eak<\/strong><\/p>\n

Zapravo, kao da je rije\u010d o travestiji modernisti\u010dkog klasika “Blowup” (Pove\u0107anje) Michelangela Antonionija, gospo\u0111a \u010dlanica Uprave Agrokora Piru\u0161ka Canjuga medijski je transponirana u manekenku uhidbene zgode. \u0160iroka medijska publika nije imala dovoljno informacija da procijeni je li odjevni i kozmeti\u010dko dekorativni autfit gopo\u0111e Canjuga 16. listopada odudarao od njezine poslovne rutine. Bez obzira na to, a posebno zanemaruju\u0107i \u010dinjeni\u010dnu ulogu gospo\u0111e u slu\u010daju Agrokor, mediji svih mogu\u0107ih profila i adresa danima su, posprdno iako tobo\u017ee trendseterski, razvla\u010dili motiv leopardovog krzna kakav je Piru\u0161ka Canjuga nosila na dan uhi\u0107enja.<\/p>\n

Taj je kulminirao desecima dana nakon te medijske zornice, u hercig-pitanju kratke rubrike “\u0160to poznati misle danas?” Jutarnjeg lista<\/em>. Na pitanje “\u0160to mislite o leopardovom uzorku” dana tog i tog listopada 2017., ozbiljno su odgovarale gospo\u0111e javnog medijskog \u017eivota, a \u010ditatelji nisu ostali zbunjeni odabirom i konotacijom motivike pitanja. I ba\u0161 usput zanimljivo, od nekoliko desetaka uhi\u0107enih u “Akciji Agorkor”, jedino je Piru\u0161ka Canjuga procijenjena kao medijski lik podoban za “dubinsko” portretiranje. Osim njezine garderobe i kozmetike, braka sa Zlatkom Canjugom i skena njihova poslovnog uspona, izuzetno je zabavna ispala i “rana biografija” gospo\u0111e Canjuga \u010dije je \u010dinjenice pod naslovom “Bila je slatka ki bonon, a nu, pogledaj sad\u2026” objavljena u Slobodnoj Dalmaciji u formi reporta\u017ee iz “njezinih rodnih Glavica”. Tabloidna potencija se br\u017ee obnavlja kroz implicitni rasizam, stoput je dokazano.<\/p>\n

Ina\u010de, taj ponedjeljak 16. listopada zna\u010dajan je datum i u pop-kulturnoj povijesti filmske topografije i motivike. Do toga datuma, najpoznatija “filmska kapija” bila je prekrasna metalna \u010dipka na ulazu u rezidenciju (Krle\u017einih) Glembajevih, koja se uz glazbu Arsena Dedi\u0107a polako otvarala u uvodu filma “Glembajevi” iz 1988. godine Antuna Vrdoljaka. Originalno, ta kapija (jo\u0161 uvijek) pripada ogradi zagreba\u010dke Psihijatrijske klinike Vrap\u010de. U novim okolnostima megalomanije doma\u0107eg “novinarstva pred kapijom” glembajevska metalna \u010dipka je detronizirana. Da, kapija Todori\u0107evih mo\u017eda jest slika jeftine simbolike aktualnog politi\u010dkog trenutka, ali \u0161to nam ostaje osim takvog jalovog simboli\u010dkog kapitala? \u0160to bi onda bila stvarnosna medijska reprezentacija te kapije?<\/p>\n

Pre\u0161u\u0107ivanje filmskog dokumenta<\/strong><\/p>\n

Konkretno, bila bi to nevjerojatna \u010dinjenica pre\u0161u\u0107ivanja filma “Gazda” Darija Juri\u010dana na kanalima javnog tv-servisa. Taj dugometra\u017eni dokumentarni film kronologije uspona Ivice Todori\u0107a iz 2016. godine, prikazivao se na svim komercijalnim tv-kanalima koji to nisu odbili, i u svim nezavisnim doma\u0107im kinima u Hrvatskoj. Prate\u0107a knjiga “Gazda: ovo nije pri\u010da o Ivici Todori\u0107u” Sa\u0161e Paparelle donirana je svim knji\u017enicama i nezavisnim kulturnim institucijama, koje takvu autorsku donaciju nisu odbile.<\/p>\n

Dakle, Juri\u010danov “Gazda” i Paparellina knjiga jedini su formalni dokument, jedini filmski dokaz duboke sprege Todori\u0107a i svih dosada\u0161njih vlada u Hrvatskoj. Jedini fakat izvan Todori\u0107eve nedodirljive kapije, na temelju kojega gra\u0111ani mogu argumentirano kop\u010dati dijakroniju todori\u0107evskog sistema. U trenutku kad za Ivicom Todori\u0107em biva raspisana me\u0111unarodna tjeralica, mla\u0111a generacija profesionalaca HTV-a ula\u017ee velike licemjerne napore da ne spomene Juri\u010danov film i Paparellinu knjigu, ne referira na kronologiju Todori\u0107a poznatu jedino iz tog filma i knjige, ne podsjeti da, u krajnjem kolektivnom analiti\u010dkom i eti\u010dkom ishodu, todori\u0107izam nije svima i uvijek bio tabula rasa.<\/p>\n

Aktualni profesionalci HTV-a tabloidnost vlastitog sadr\u017eaja ionako lako namaknu multiplikacijom katoli\u010dkog ki\u010da i “obrambene” propagande poput spektakulariazacije “prijema nove generacije ro\u010dnika”, koja se sve\u010dano obra\u0111uje u centralnom Dnevniku. To nije u pitanju. Ali kad bi \u010dovjek ve\u0107 pomislio da mla\u0111e generacije profesionalaca javne televizije uop\u0107e ne brinu o procesu proizvodnje vlastitog tabloidnog sadr\u017eaja \u2013 budu\u0107i da im je savr\u0161eno svejedno \u0161to “konspirativno” govore u kameru i kako njihov rad korespondira s zdravorazumskom koncepcijom politi\u010dke istine \u2013 doga\u0111aji ga demantiraju.<\/p>\n

Miss i Mister News<\/strong><\/p>\n

Na prvom programu HTV-a u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska”, uz par poslovi\u010dno vedrih voditelja magazinske emisije nedavno je sve\u010dano nastupio Sini\u0161a Kova\u010di\u0107, urednik i voditelj Tre\u0107eg Dnevnika HTV-a i biv\u0161i v.d. ravnatelja HRTV-a, u povodu progla\u0161enja titule “Mister News”. Po svemu marginalan, iako na HTV-u \u010desto spominjan i uva\u017eavan, internetski desni\u010darski portal “direktno.hr” proveo je, naime, “natjecanje ljepote i stila” me\u0111u novinarkama i novinarima doma\u0107ih televizijskih medija radi progla\u0161enja titule “Miss i Mister News”. Ovakva medijska debilnost zahvatila je, naravno, samo one tv-profesionalce koji su im odranije skloni, pa se ne isplati nizati listu gubitnika. Kakogod, reporterka HTV-a Dajana \u0160o\u0161i\u0107 je na kau\u010du prijepodnevne emsije HTV-a za dokone gra\u0111ane, mrtvo hladno progla\u0161ena “Miss News” zbog \u010dega se Kova\u010di\u0107 kao punopravni pripadnik elite HTV-a, izimno \u0161irokopojasno izrazio: “Ovo je potvrda vjerodostojnosti i povjerenja u Hrvatsku radioteleviziju.”<\/p>\n

I to je posve to\u010dno, \u010destitamo i podr\u017eavamo daljnju karnevalizaciju slu\u010daja. Jer je doista rije\u010d o \u0161irem projektu, slu\u010daju \u0161irokih proporcija na kojemu radi umre\u017eena ekipa medijskih, vjerskih i politi\u010dkih radnika desnice. Javna televizija u tom projektu ima ulogu medijskog trampolina, odsko\u010dne daske novih politi\u010dkih elita. Pri tome je, naravno, HTV tek jedna od ostalih raspolo\u017eivih televizijskih ku\u0107a doma\u0107eg medijskog prostora, koje se bavi tim jednostavnim promotivnim poslom. Rije\u010d je o brzopoteznoj ideolo\u0161koj tabloidizaciji u kojoj je staromodno shva\u0107eni medijski sadr\u017eaj nepo\u017eeljan. \u010cak i ono jutarnje “novinarstvo pred Todori\u0107evom kapijom” sa svojom trileroznom konspiracijom izgleda komi\u010dno pred bagatelnim postupkom tabloidnog osna\u017eivanja profesionalaca HTV-a.<\/p>\n

Samoobnavljaju\u0107i koncept takve proizvodnje zna\u010di odr\u017eivi rast javne televizije u njezinom aktualnom statusu. Ali tko, da ne bude ikakve zabune, to\u010dno predstavlja novu politi\u010dku elitu na na\u0161em obzoru, koju bez ostatka promoviraju doma\u0107i (uglavnom televzijski) mediji? Osim profesionalaca katoli\u010dke desnice poput \u017deljke Marki\u0107, Stjepe Bartulice, Vice Batarela i aktivista njegove udruge “Vigilare”, tu su i medijski aktivisti marginalnih desni\u010darskih portala koji u\u017eivaju povjerenje Predsjednice Republike i\/ili podr\u0161ku javne televizije; kao i aktivisti\/ce razli\u010ditih braniteljskih udruga koji se uz blagoslov Ministarstva kulture u posljednje vrijeme upu\u0161taju u programiranje kalendara kazali\u0161nih proslava i nadzor dizajna kazali\u0161nih propagandnih plakata.<\/p>\n

Zaboravljeni performans<\/strong><\/p>\n

U okolnostima nultog medijskog erosa, u atmosferi prevladavaju\u0107eg napregnutog, reporta\u017enog novinarstva “ispred institucija koje rade svoj posao u slu\u010daju Todori\u0107”, nova politi\u010dka elita me\u0111utim u\u017eiva druga\u010diju vrstu bla\u017eenog medijskog poslanja. Mirno gusla svoj repertoar, rizik ulaganja je nizak, dionice rastu. \u0160teta njihova ipak, \u0161to se \u010ditava njihova operacija odigrava na kolektivnoj palubi medijskog Titanika \u2013 jer nema gdje drugdje \u2013 a ondje se rizik ideolo\u0161kih gre\u0161aka, u kona\u010dnici, ipak zbraja. U ime takvog salda, ali i u povodu superiorne todori\u0107evske teme koja nije, naravno, ro\u0111ena 16. listopada, valja se sjetiti jednog aktivisti\u010dkog doga\u0111aja nezavisne zagreba\u010dke scene, koja iz povijesne distance djeluje izuzetno prosvije\u0107eno, da ne velimo genijalno.<\/p>\n

Bila je godina 2009., stotinu aktivista zagreba\u010dkih udruga, Prava na grad i Zelene akcije, autobusom je stiglo pred kapiju Kulmerovih dvora. Bio je to performans u kojemu su aktivisti do\u0161li opremljeni koferima kao turisti, da bi tobo\u017ee zatra\u017eili smje\u0161taj u Kulmerovim dvorima. Naime, prema javnim dokumentima \u0161to datiraju iz 2003. godine, Kulmerovi dvori predstavljaju “predmetni kompleks \u010dija je javna namjena definirana lokacijskom dozvolom \u2013 za reprezentativni hotel”. Aktivisti su, dakle, za\u017eeljeli konzumirati svoje gra\u0111ansko pravo na hotelski smje\u0161taj u Kulmerovim dvorima. Scena se doga\u0111a ispred kapije Todori\u0107evih, tra\u017ei se odgovorna osoba koja \u0107e replicirati zahtjevima gra\u0111ana. “Jel’ mo\u017eete nazvati vlasnika hotela? Mi bi se potu\u017eili?”, ka\u017ee jedan aktivist slu\u017ebenoj osobi koja je stala pred “turiste”. “Imate knjigu \u017ealbe mo\u017eda?”, pita drugi akivist na \u0161to odgovorna osoba ispred Kulmerovih dvora izjavi : “Obja\u0161njenje je kratko i jednostavno, Objekt pred kojim stojite je u privatnom vlasni\u0161tvu. S obzirom da za hotel treba izvr\u0161iti kategorizaciju, postupak \u010dega je u tijeku, hotel jo\u0161 nije u funkciji, nije otvoren.” \u201cA vi ste menad\u017eer hotela ili?\u201d, pita jedan aktivist. \u201cNe, hotel jo\u0161 nije u funkciji, ja sam savjetnik u Agrokoru\u201d, odgovara odgovorna osoba. \u201cMo\u017eemo li barem na WC onda\u201d, nastavlja aktivist\u2026<\/p>\n

I da sa\u017ememo. Struka je tu gdje jest, mladomedijski lavovi uz pratnju desne ideolo\u0161ke infrastrukture glume nevina\u0161ca; njihovi mentori koji su doju\u010der vodili ra\u010duna o Todori\u0107evoj ljubavi prema kravama i njegovu statusu u reklamnom prostoru, neposredno pred po\u010detak sredi\u0161njeg Dnevnika peru ruke i skupa sa svojim \u0161ti\u0107enicima nabrzinu u\u010de klju\u010dne doga\u0111aje iz povijesti Agrokora – bez spominjanja relevantnih izvora. Svi \u010dekaju pred Kapijom, kao nevini u ludnici: slika\u0161 li mirno, Glembaju Leone?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako je medijska svakodnevica hiperspektakularizirana, u odre\u0111enom trenutku posve gubi spektakularni naboj, nema tu neke mudrosti…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":20579,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[28],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[121],"class_list":["post-20776","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-mediji","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20776","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=20776"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20776\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":20788,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20776\/revisions\/20788"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/20579"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=20776"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=20776"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=20776"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=20776"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=20776"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=20776"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=20776"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}