{"id":20763,"date":"2017-10-30T09:02:45","date_gmt":"2017-10-30T08:02:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=20763"},"modified":"2021-02-25T10:55:41","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:41","slug":"poduzetnicki-talent-drzave","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=20763","title":{"rendered":"Poduzetni\u010dki talent dr\u017eave"},"content":{"rendered":"

Slovenska se dr\u017eava nalazi u prili\u010dno neobi\u010dnoj situaciji: unutarnji i vanjski pritisci joj name\u0107u prodaju imovine i poduze\u0107a u njenom vlasni\u0161tvu, dok istovremeno ona tim poduze\u0107ima upravlja profitabilno po kapitalisti\u010dkim kriterijima.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Proklamacije o tome kako je dr\u017eava lo\u0161 gospodar te da je najbolje \u0161to sa svojom imovinom mo\u017ee u\u010diniti jest da je proda, predstavljaju konstantu u slovenskom politi\u010dkom \u017eivotu, uostalom, ba\u0161 kao i drugdje. No razliku \u010dini \u010dinjenica da slovenska dr\u017eava u svojem vlasni\u0161tvu ipak jo\u0161 uvijek dr\u017ei zna\u010dajan vlasni\u010dki udio u ekonomiji. Upravo \u010dinjenica da se u Sloveniji, za razliku od ve\u0107ine tranzicijskih dr\u017eava, rasprodaja nije dogodila preko no\u0107i, bila je temelj famoznog gradualizma, karakteristi\u010dnog za slovenski prijelaz iz samoupravnog socijalizma u tr\u017ei\u0161ni kapitalizam.<\/p>\n

Me\u0111utim,\u00a0i toj je postupnosti s vremenom do\u0161ao kraj, a dru\u0161tveni odnosi mo\u0107i, koji su u devedesetima jo\u0161 bili prili\u010dno fragmentirani zbog privatizacije kroz sustav certifikata, na prijelazu milenija ve\u0107 izrazito prete\u017eu na stranu kapitala. Radnici koji su dobili certifikate, tj. vlasni\u010dke udjele u poduze\u0107ima, ve\u0107inom su ih prodali i tim novcima kupovali potro\u0161a\u010dka dobra, npr. automobile ili bijelu tehniku. S druge strane, kapital je pri svakoj prodaji certifikata iskoristio priliku za pove\u0107anje i koncentraciju vlasni\u0161tva nad poduze\u0107ima.<\/p>\n

To preuzimanje vlasni\u0161tva, odnosno privatizacija, dosti\u017ee vrhunac, ili mo\u017eda bolje re\u010deno dno, u razdoblju najve\u0107eg ekonomskog rasta, u godinama uo\u010di krize 2007\/08. Novac je tada bio jeftin i banke su ekonomske\u00a0subjekte prakti\u010dki prisiljavale na uzimanje kredita, koje su brojni koristili za menad\u017eerske otkupe poduze\u0107a, ili poku\u0161aje takvih otkupa. Radilo se o zadu\u017eivanjima poduze\u0107a, \u010diji je cilj bio kona\u010dna privatizacija, ali su se ti planovi izjalovili, budu\u0107i je dolaskom krize novac opet odjednom postao skup. Banke su zatvorile kreditnu pipu, a poduze\u0107a je, ovisno o veli\u010dini, \u010dekao ili ste\u010daj ili reprogramiranje kredita.<\/p>\n

Poduzetni\u010dki uspjesi dr\u017eave<\/strong><\/p>\n

Tako ponovno dolazimo do dr\u017eave, koja se u razdoblju krize morala jako zadu\u017eiti te tako pove\u0107ati javni dug i prora\u010dunski deficit, a sve kako bi servisirala tzv. bankovnu rupu. Njen uzrok\u00a0bili su upravo krediti koje su banke tako lakomisleno dijelile, a poduze\u0107a ih nakon ekonomskog sloma vi\u0161e nisu mogla otpla\u0107ivati. Te “lo\u0161e” kredite dr\u017eava je prakti\u010dki preuzela na sebe kroz dokapitalizaciju bankarskog sektora te\u0161ku oko 4 milijarde eura te ih ve\u0107inom prenijela na tzv. lo\u0161u banku, \u010dija je zada\u0107a da ih danas opet poku\u0161a prodati privatnom sektoru. Pritom nije niti potrebno nagla\u0161avati kako te rasprodajne cijene niti pribli\u017eno ne\u0107e dosezati iznose kojima ih je spa\u0161avala dr\u017eava.<\/p>\n

Radi se, dakle, o klasi\u010dnoj socijalizaciji gubitaka, koja istovremeno ve\u0107 stvara uvjete za ponovnu privatizaciju dobitaka. Koliko je onda dr\u017eava uistinu lo\u0161 gospodar, kad je upravo ona o\u010dito uvijek ta koja mora spa\u0161avati kapital? Sude\u0107i prema posljednjim makroekonomskim pokazateljima, dr\u017eava uop\u0107e nije lo\u0161 gospodar, dapa\u010de, \u010dini se kako je natprosje\u010dno dobar! Pogledajmo konkretne podatke za posljednje dvije godine.<\/p>\n

U drugom kvartalu pro\u0161le godine, dr\u017eavni je sektor, prvi puta nakon po\u010detka krize, ostvario prora\u010dunski suficit u visini od 52 milijuna eura, odnosno 0,5% bruto nacionalnog proizvoda. Prora\u010dunski deficit je u prvom tromjese\u010dju ove godine iznosio 185 milijuna eura, odnosno 1,9% BDP-a, \u0161to je znatno manje nego u istom razdoblju 2016. godine, kada je iznosio \u010dak 363 milijuna, to jest 3,9% BDP-a. Presudnu ulogu u tom dramati\u010dnom smanjenju deficita igraju prvenstveno pove\u0107ani prihodi dr\u017eave, ve\u0107ina kojih otpada na zna\u010dajan rast poreza i socijalnih doprinosa. I u drugom tromjese\u010dju ove godine nastavljen je zna\u010dajan ekonomski rast i smanjenje prora\u010dunskog deficita. U tom su razdoblju na visoku razinu dr\u017eavnih prihoda utjecali u prvom redu prihodi od udjela u dobiti i dividendama financijskih dru\u0161tava, koji su u odnosu na isto razdoblje lani porasli za \u010dak 90%. Prora\u010dunski suficit u drugom kvartalu 2017. bio je \u010dak i najve\u0107i u posljednjih deset godina. Iznosio je 341 milijun eura, odnosno 3,1% BDP-a.<\/p>\n

Oklijevanje s privatizacijom<\/strong><\/p>\n

Sude\u0107i prema tim podacima dr\u017eava ipak nije tako lo\u0161 gospodar kao \u0161to nas obi\u010davaju uvjeravati isti oni neoliberalni ideolozi koji \u0107e prvi tu dr\u017eavu pozvati u pomo\u0107 kada se poka\u017ee da oni sami nisu na\u0161 najbolji gospodari. Unato\u010d tome mantra o nu\u017enosti povla\u010denja dr\u017eave iz ekonomije i dalje opstaje, a na kraju krajeva to zahtijeva i Europska komisija. Slovenija je 2015. godine donijela zakonski i institucionalni plan za povla\u010denje dr\u017eave iz vlasni\u0161tva poduze\u0107a. Navedena strategija dr\u017eavne vlasni\u010dke udjele dijeli na strate\u0161ke, va\u017ene i portfeljske. Prema tim bi se smjernicama trebao ravnati Slovenski dr\u017eavni holding (SDH), u koji su okupljena sva najva\u017enija dr\u017eavna ulaganja, vlasni\u010dki udjeli itd., kao i tzv. lo\u0161a banka, odnosno Dru\u0161tvo za upravljanje potra\u017eivanjima banaka (Dru\u0161tvo za upravljanje terjatev bank – DUTB), u kojem se nalaze ranije spomenuti podr\u017eavljeni dugovi, pretvoreni u vlasni\u010dke udjele u poduze\u0107ima koje dr\u017eava sada poku\u0161ava prodati.<\/p>\n

Europska komisija negoduje, smatraju\u0107i kako su u Sloveniji kao strate\u0161ki i va\u017eni ozna\u010deni \u010dak i oni dr\u017eavni vlasni\u010dki udjeli koji u drugim zemljama uop\u0107e nisu predmet dr\u017eavnog vlasni\u0161tva. DUTB bi se trebao pobrinuti za povla\u010denje dr\u017eave iz poduze\u0107a kojima upravlja do 2022. godine. Pritom bi tzv. lo\u0161a banka godi\u0161nje trebala rasprodati barem jednu desetinu svoje imovine. Od osnutka 2013. do kraja 2016. godine lo\u0161a banka ostvarila je 800 milijuna eura na osnovi upravljanja imovinom. Slovenski dr\u017eavni holding, s druge strane, nastavlja s prodajom 15 vlasni\u010dkih udjela u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu, koje je jo\u0161 2013. godine odobrio parlament. Prodani su ve\u0107 Adria Airways, Helios, Casino Portoro\u017e, kao i neka druga poduze\u0107a, dok su se nove privatizacije znatno usporile, pa i zaustavile. Kako i ne bi, nakon \u0161to je Nova kreditna banka Maribor prvo dokapitalizirana s vi\u0161e stotina milijuna eura, da bi po nekoliko puta manjoj diskontnoj cijeni bila prodana nekom ameri\u010dkom fondu.<\/p>\n

Imaju\u0107i u vidu visoku profitabilnost dr\u017eavnih vlasni\u010dkih udjela, itekako je razumljivo da je ista politi\u010dka garnitura koja se Europskoj komisiji obvezala na privatizaciju, ustvari po pitanju iste u praksi iznimno rezervirana. Najaktualniji primjer je Nova Ljubljanska banka, koja bi morala biti privatizirana do kraja ove godine. No upravo je to bio razlog pro\u0161lotjednog posjeta Bruxellesu slovenske ministrice financija, Mateje Vrani\u010dar Erman. Sude\u0107i prema izvje\u0161tajima, o\u010dekivano nije uspjela u potpunosti zaustaviti prodaju NLB, ali je Europska komisija ipak pristala na odre\u0111ene koncesije. Do kraja godine \u0107e tako biti prodan tek manji udio, i to poznatom kupcu. A umjesto prodaje ina\u010de profitabilnih podru\u017enica na Zapadnom Balkanu, NLB \u0107e iz vlastitih sredstava kompenzirati dr\u017eavne tro\u0161kove dokapitalizacije, \u0161to je bio i glavni motiv privatizacije.<\/p>\n

Za\u0161to prodaja?<\/strong><\/p>\n

Za\u0161to onda uop\u0107e prodavati 11 milijardi eura vrijednu dr\u017eavnu imovinu, na temelju koje je samo lani ostvareno 600 milijuna eura dobiti? Realno, osim ideolo\u0161kih razloga i pritisaka od strane Europske komisije, koji su i sami na koncu ideolo\u0161ke naravi, za prodaju ne postoje nikakvi pametni razlozi. Znatno bolje bi bilo, kako predla\u017eu neki ekonomisti, vlasni\u0161tvo i profite prenijeti na Demografski razvojni fond (Demografski razvojni sklad) u nastajanju. Sve starije stanovni\u0161tvo i sve dulja o\u010dekivana \u017eivotna dob, rastu\u0107i tro\u0161kovi dugotrajne skrbi, sve su to poznate tendencije stare\u0107ih europskih dru\u0161tava te predstavljaju velik zalogaj za javne financije.<\/p>\n

Jo\u0161 2008. godine prosje\u010dna penzija iznosila je 67% prosje\u010dne pla\u0107e. Pro\u0161le godine je taj udio pao ve\u0107 na 59,5%. Realizacijom gore navedenog prijedloga dr\u017eava bi se potencijalno uistinu mogla pobrinuti za budu\u0107e generacije, kao i za zna\u010dajno pove\u0107anje kvalitete \u017eivota sada\u0161njih. No u pozadini ve\u0107 spomenutih pritisaka u smjeru (ras)prodaje dr\u017eavne imovine nalazi se jo\u0161 jedna ra\u010dunica, koja predstavlja znatno ja\u010di motiv od puke ideolo\u0161ke pravovjernosti (koja je i onako uglavnom karakteristika tek akademskih ekonomista). A to su profitne prilike za kapital. Poduze\u0107a, a posebno usluge, koje su pod dr\u017eavnom kontrolom, za razliku od privatnih, moraju ostati posve\u0107ena i o\u010duvanju te sna\u017eenju, nazovimo ga tako, javnog dobra. Drugim rije\u010dima, pru\u017eanju odre\u0111enih usluga, koje osiguravaju koliko toliko dostojanstven \u017eivot i onima kojima njihova vlastita sredstva to ne bi mogla omogu\u0107iti.<\/p>\n

Bez obzira na uspje\u0161nost dr\u017eavnih poduze\u0107a i na \u010dinjenicu da uvjete rada i eksploataciju unutar njih nikako ne valja podcjenjivati, ona barem cijene svojih usluga ne mogu podizati do astronomskih razina te tako iz ni\u010dega stvarati ekstra profite. Nije slu\u010dajno da nakon privatizacije cijena usluga abnormalno poraste, a njihova kvaliteta jako padne, ba\u0161 kao \u0161to smo mogli vidjeti na primjeru privatizacije britanske \u017eeljezni\u010dke infrastrukture. To je upravo suprotno od onoga \u0161to bi navodno trebala osigurati famozna nevidljiva ruka tr\u017ei\u0161ta. Ona je nevidljiva tek onoliko koliko joj uvijek iznova uspijeva krasti iz nov\u010danika javnog dobra. Poskupljenje usluga i sni\u017eavanje njihove kvalitete su dva jednostavna na\u010dina za ubiranje ekstra profita, a posezanje za kojima si dru\u0161tva u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu u pravilu ne mogu priu\u0161titi.<\/p>\n

Sa slovenskog preveo: Goran Mati\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Slovenska se dr\u017eava nalazi u prili\u010dno neobi\u010dnoj situaciji: unutarnji i vanjski pritisci joj name\u0107u prodaju imovine i poduze\u0107a u njenom vlasni\u0161tvu, dok istovremeno ona tim poduze\u0107ima upravlja profitabilno po kapitalisti\u010dkim kriterijima.\u00a0 Proklamacije o tome kako je dr\u017eava lo\u0161 gospodar te da je najbolje \u0161to sa svojom imovinom mo\u017ee u\u010diniti jest da je proda, predstavljaju konstantu […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":20765,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[110,228],"theme":[456,455],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[131],"class_list":["post-20763","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-drzava","tag-ekonomija","theme-politika","theme-rad","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20763","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=20763"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20763\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":20772,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20763\/revisions\/20772"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/20765"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=20763"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=20763"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=20763"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=20763"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=20763"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=20763"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=20763"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}