{"id":2044,"date":"2014-08-14T07:00:56","date_gmt":"2014-08-14T06:00:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=2044"},"modified":"2021-02-25T11:06:23","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:23","slug":"strukturne-reforme","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=2044","title":{"rendered":"\u0160to zna\u010de \u201cstrukturne reforme\u201d?"},"content":{"rendered":"

Strukturne reforme su vjerojatno naju\u010destalija sintagma u javnom prostoru proteklih nekoliko godina, pogotovo u perifernim zemljama. Gotovo nitko ne dovodi u pitanje njihovu nu\u017enost, a gotovo svi nastoje locirati onoga aktera koji ih prije\u010di. Dok tako postavljen okvir slu\u017ei estradnom nadmetanju i skupljanju izbornih poena “populista” i “tehnokrata”, ono strukturno u strukturnim reformama \u2013 klasni sukob i budu\u0107nost demokracije \u2013 redovito u raspravi izostaje.<\/strong><\/p>\n

Dok posljednji kvartalni podaci pokazuju da se Italija, nakon kratkog izranjanja krajem 2013., postupno vra\u0107a u recesiju, raste pritisak na vladu Mattea Renzija da provede ono \u0161to je obe\u0107ao: u\u0161tede u javnoj potro\u0161nji, smanjenje poreza i privatizaciju dr\u017eavne imovine. 1<\/a><\/sup> Giorgio Squinzi, trenutno na \u010delu udruge talijanskih poslodavaca (Confindustria<\/i>) izjavio je kako se nada da \u0107e premijer Renzi “imati hrabrosti za intervenciju, \u010dak i kada je rije\u010d o mjerama koje imaju svoju cijenu… te da \u0107e postaviti prave prioritete u zemlji”. 2<\/a><\/sup> Istovremeno je predsjednik talijanske agencije za za\u0161titu tr\u017ei\u0161nog natjecanja Giovanni Pitruzzella upozorio da zemlja kojoj je za servisiranje duga potrebno oko 400 milijardi eura godi\u0161nje nema veliki manevarski prostor u pogledu fiskalne politike, te stoga ne smije podle\u0107i pritiscima pojednih interesnih skupina, ve\u0107 treba nastaviti sa strukturnim reformama. 3<\/a><\/sup> Naravno, doga\u0111aji u Italiji s obzirom na tijek i intenzitet krize u Europu nikoga ne za\u010du\u0111uju. Pritisak za provedbu strukturnih reformi nije talijanska posebnost ve\u0107 retori\u010dki obrazac prisutan u svim perifernim dr\u017eavama eurozone. Ustvari, pozivanja na provedbu strukturnih reformi su mo\u017eda jo\u0161 nagla\u0161enija u javnom diskursu europske periferije izvan eurozone.<\/p>\n

Usprkos tome \u0161to je zazivanje reformi doseglo to\u010dku retori\u010dkog zasi\u0107enja, uvijek se iznova ispostavlja problemati\u010dnost njihovog ekonomsko-politi\u010dkog sadr\u017eaja, usprkos jasnoj tendenciji kod zagovornika strukturnih reformi da ih prika\u017eu kao tehni\u010dki neutralne procedure. U rijetkim poku\u0161ajima politi\u010dkog \u010ditanja, poput onog biv\u0161e ministrice financija Martine Dali\u0107<\/a>, strukturne su reforme odre\u0111ene kao instrument \u0161irenja djelovanja tr\u017ei\u0161ta i privatnog sektora u kontekstu dru\u0161tva koje nije “sasvim napustilo i zaboravilo socijalizam”. Kako dalje pi\u0161e Dali\u0107 “[r]azlikovanje tr\u017ei\u0161nog (kapitalisti\u010dkog) dru\u0161tva od socijalisti\u010dkog je par excellence <\/i>ideolo\u0161ko pitanje. Ali o tom se ideolo\u0161kom pitanju u hrvatskoj politici ne raspravlja i nikada se nije posebno raspravljalo, preko njega se prelazi \u0161utke. Kao rezultat, ekonomija se u politi\u010dkom prostoru smatra tehni\u010dkim pitanjem, pitanjem kojim se bave oni koji politiku i ideologiju, kao, ne razumiju.”<\/p>\n

Uvo\u0111enje opreke kapitalizma i socijalizma, u slu\u010daju biv\u0161e ministrice Dali\u0107 motivirano afirmacijom tr\u017ei\u0161ne privrede, ima za pozitivan u\u010dinak odbacivanje neko\u0107 popularne teze o kraju ideologija i napu\u0161tanje depolitiziranog tuma\u010denja strukturnih reformi. Na to dobrodo\u0161lo razlikovanje i tematiziranje razli\u010ditih ekonomskih ure\u0111enja \u0107emo se vratiti na kraju, no prije toga je potrebno ne\u0161to re\u0107i o sadr\u017eaju i neposrednoj funkciji strukturnih reformi u kontekstu globalne krize kapitalizma.<\/p>\n

Poraz mjera \u0161tednje<\/strong><\/p>\n

Prije svega, kada je rije\u010d o europskoj periferiji unutar i izvan eurozone, retorika i implementacija strukturnih reformi dolazi na pozadini o\u010ditog neuspjeha da se politikama \u0161tednje ostvari fiskalna konsolidacija. Mjere \u0161tednje nisu proizvele ekspanzivnu fiskalnu konsolidaciju, 4<\/a><\/sup> nego su ukopale zemlje Unije, osobito njezine \u010dlanice na periferiji, na pozicijama niskih stopa ekonomskog rasta i visokih stopa nezaposlenosti.<\/p>\n

Prora\u010dunato proma\u0161ena dijagnoza krize eurozone prema kojoj njezin uzrok le\u017ei u neumjerenim javnim izdacima i fiskalnim deficitima \u2013 usprkos \u010dinjenici da su neumjereni izdaci privatnog sektora (to jest, akumulirani deficiti privatnog sektora koji se u kona\u010dnici bilje\u017ee u bilanci kao dug) odgovorni za stvaranje makroekonomske neravnote\u017ee u u desetlje\u0107u koje je prethodilo po\u010detaku globalne krize \u2013 zatvorila je raspravu u uski okvir fiksacije na javnu potro\u0161nju i fiskalni saldo. Stoga ne treba \u010duditi \u0161to se u raspravama proteklih godina mnogo toga moglo \u010duti o odr\u017eivosti javnog duga, dok se odr\u017eivost privatnog duga jedva spominjala.<\/p>\n

Rastu\u0107i fiskalni deficiti i javni dug predstavljaju tek posljedice, a ne uzroke krize, pri \u010demu treba imati na umu ono \u0161to Paul De Grauwe spominje kao najupe\u010datljiviju ostav\u0161tinu politika \u0161tednje<\/a>\u00a0\u2013 naime, \u010dinjenicu da uza svu intenzivnost zagovaranja i provo\u0111enja \u0161tednje zadu\u017eene dr\u017eave nisu u bilo kojem zna\u010dajnom pogledu pove\u0107ale svoj kapacitet servisiranja dugova. Krizno razdu\u017eivanje i smanjenje potro\u0161nje privatnog sektora dodatno je pogor\u0161ano mjerama \u0161tednje uslijed \u010dega se porezni prihodi pokazuju nedovoljnim, a rezanje rashoda suvi\u0161e blagim, proizvode\u0107i rast omjera javnog duga i BDP-a te dovode\u0107i u pitanje vjerodostojnost fiskalne konsolidacije. Rejting agencije tuma\u010de ovaj proces na na\u010din da sni\u017eavaju rang dr\u017eavnih obveznica stvaraju\u0107i tako jo\u0161 nepovoljnije uvjete zadu\u017eivanja za pojedine zemlje nakon \u010dega slijedi dodatni pritisak europskih institucija prema jo\u0161 agresivnijoj fiskalnoj konsolidaciji na osnovi bjelodano \u0161tetnih procedura.<\/p>\n

Periferne dr\u017eave, poput Italije ili Hrvatske, u tom pogledu i nemaju mnogo izbora: uhva\u0107ene izme\u0111u fatalnih institucionalnih manjkavosti projekta europske integracije (osobito jedinstvenog monetarnog re\u017eima; za detaljniju analizu vidi ovdje<\/a> i ovdje<\/a>) i vlastitih nagomilanih pote\u0161ko\u0107a vezanih uz nezaposlenost, zadu\u017eenost i slabu privrednu aktivnost, one \u0107e morati provoditi fiskalnu konsolidaciju nastoje\u0107i pritom izbje\u0107i, kako ju je Krugman nazvao, zamku \u0161tednje<\/a>. Me\u0111utim, situacija u kojoj centar i periferija istovremeno te\u017ee ka fiskalnoj konsolidaciji mo\u017ee samo zna\u010diti, u uvjetima suspenzije monetarnog suvereniteta, poja\u010davanje onih tendencija koje su od samih po\u010detaka eurointegracija razdijelile europski prostor na centar i periferiju. Uslijed nemogu\u0107nosti izlaska iz poro\u010dnog kruga ekonomske kontrakcije, rezanja rashoda i\/ili pove\u0107anja poreza, proma\u0161ivanja fiskalnih ciljeva i novog pogor\u0161anja ekonomskih uvjeta, strukturne reforme ozna\u010davaju onaj dugoro\u010dni<\/i> cilj bez \u010dijeg ostvarenja “stvarne” promjene nisu mogu\u0107e.<\/p>\n

Legitimacija strukturnih reformi<\/strong><\/p>\n

Dakako, ekonomska je komponenta u prvom planu. Strukturne reforme zna\u010de usredoto\u010denje na postizanje me\u0111unarodne konkurentnosti(\u0161to je za periferne zemlje, s obzirom na monetarna i fiskalna ograni\u010denja, posljednji izlaz), no time se otvaraju neugodna pitanja klasnog sukoba unutar europskih dru\u0161tava i nejednakih me\u0111unarodnih odnosa na razini Unije. Stoga zagovaranje strukturnih reformi donosi sa sobom i prepoznatljivu moralnu ekonomiju koja se mahom svodi na psihologizaciju \u201cotpora reformama\u201d u vidu identificiranja strahova i drugih oblika psiholo\u0161ke inercije koji sprje\u010davaju promjenu. Osim toga, jo\u0161 zna\u010dajnija komponenta moralne ekonomije strukturnih reformi ti\u010de se internalizacije pojmovnog aparata teorije javnog izbora koja politi\u010dko polje reducira na niz interesnih skupina usmjerenih isklju\u010divo na maksimizaciju vlastite koristi. Dakako, u takvom poop\u0107avanju pripovijesti o tragediji zajedni\u010dkih dobara<\/a>\u00a0institucije tr\u017ei\u0161ta i privatnog vlasni\u0161tva postaju neizostavna sastavnica stabilnog dru\u0161tvenog poretka i jamac u\u010dinkovitosti. Ako se vratimo korak unatrag i pogledamo \u0161to strukturne reforme sadr\u017eajno podrazumijevaju, najjezgrovitije odre\u0111enje svodilo bi se, uz reformu radnog zakonodavstva, na zauzimanje \u0161to vi\u0161e pozicije na Doing business<\/i><\/a> ljestvici.<\/p>\n

U hrvatskom slu\u010daju, primjerice, kompozitni indeks Svjetske banke Doing business <\/i>posljednjih je godina bio zna\u010dajna referentna to\u010dka ekonomskih komentatora i donositelja odluka. Katarina Ott<\/a> iz Instituta za javne financije dr\u017ei da bi Doing business <\/i>publikacija trebala biti Biblija rada izvr\u0161ne vlasti, \u0161to nije ostalo bez odjeka kod Milanovi\u0107eve administracije ako je suditi po dokumentu Nacionalni program reformi Republike Hrvatske<\/a>\u00a0iz travnja 2014. u kojemu taj indeks igra prominentnu ulogu.<\/p>\n

U svakom slu\u010daju, Doing business<\/i> smatra se po\u017eeljnim mjerilom jer se pretpostavlja da su pokazatelji lako\u0107e poslovanja ujedno pokazatelji ekonomskog uspjeha. No, pitanje ekonomskog uspjeha je ne\u0161to slo\u017eenije nego \u0161to ga zagovaratelji strukturnih reformi \u017eele prikazati. ITUC (International trade union confederation<\/i>) je nedavno razvio vlastiti indeks pod nazivom Global rights index <\/i>koji rangira 139 zemalja prema stupnju po\u0161tivanja radni\u010dkih prava. Na slici 1 vidimo stupanj kr\u0161enja radni\u010dkih prava u deset najbolje rangiranih zemalja na Doing Business<\/em> ljestvici.<\/p>\n

\"GRI-manji\"<\/a><\/p>\n

Dvije stvari je potrebno primjetiti i usvojiti. Prvo, neke visoko rangirane zemlje na Doing Business<\/i> ljestvici imaju pora\u017eavaju\u0107e rezultate u pogledu po\u0161tovanja radni\u010dkih prava, odnosno institucionalni aran\u017emani u tim zemljama su dru\u0161tveno regresivni \u0161to ukazuje na opasnost nepromi\u0161ljenog kori\u0161tenja takvih ljestvica u funkciji neupitnog benchmarka <\/i>ili Biblije ekonomskih reformi. Nadalje, samo odre\u0111enje ekonomskog uspjeha ovisi o pozicioniranju u pogledu odnosa izme\u0111u kapitala i rada. Iz perspektive rada posve je bespredmetno govoriti o ekonomskom uspjehu koji ne donosi zaposlenost, kvalitetne uvjete rada i po\u0161tivanje radni\u010dkih prava.<\/p>\n

Kada je pak rije\u010d reformi radnog zakonodavstva sa svrhom stvaranja \u0161to fleksiblinijeg tr\u017ei\u0161ta rada, posljednje izvje\u0161\u0107e<\/a> Europskog sindikalnog instituta (European Trade Union Institute<\/i>)\u00a0govori o zna\u010dajnim reformama radnog zakonodavstva u gotovo svim zemljama Europske unije. Reforme radnog zakonodavstva pokrenute nakon po\u010detka krize 2007. godine u najve\u0107oj su mjeri usmjerene prema ukidanju ste\u010denih radni\u010dkih prava, promoviranju nesigurnih oblika zaposlenja pri \u010demu agenda fleksibilizacije na kojoj inzistira Europska komisija mjestimice proturje\u010di onome \u0161to je zapisano na razini primarnog i sekundarnog prava Europske unije. Iz izvje\u0161taja se tako\u0111er mo\u017ee i\u0161\u010ditati da su dosad implementirane reforme radnog zakonodavstva imale negativan u\u010dinak na pregovara\u010dku poziciju rada, osobito kad je rije\u010d o perifernim \u010dlanicama, pove\u0107avaju\u0107i broj otpu\u0161tenih radnika i ote\u017eavaju\u0107i nala\u017eenje zaposlenja mla\u0111im ljudima.<\/p>\n

Ideolo\u0161ka dimenzija i strukturni interesi<\/strong><\/p>\n

Ovdje se mo\u017eemo vratiti na prethodno otvoreni problem ideolo\u0161ke dimenzije i postaviti na\u010delno pitanje odnosa kapitalizma i strukturnih reformi u kontekstu krize eurointegracija. Postoji li dobar razlog za vjerovanje da \u0107e provo\u0111enje razli\u010ditih elemenata strukturnih reformi, uklju\u010duju\u0107i one koje su barem nominalno podjednako prihvatljive za pozicije i rada i kapitala (primjerice borba protiv korupcije i klijentelizma) imati u\u010dinaka na sve izra\u017eeniju divergenciju centra i periferije Europe, nastalu uslijed liberalizacije financijskih tr\u017ei\u0161ta i implementacije nedomi\u0161ljenog institucionalnog okvira? Literatura koja se dosad bavila odnosom centra i periferije u povijesti kapitalizma, po\u010dev\u0161i od Prebisch-Singerove hipoteze<\/a>\u00a05<\/a><\/sup>\u00a0i utjecajnih radova Paula Barana pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, ukazuje na \u010dinjenicu da periferija nije jednostavna geografska odrednica, nego ishod povezan s karakteristikom kapitalizma da koncentrira ekonomsku, a zatim i politi\u010dku mo\u0107. Iako su se spomenuti autora mahom bavili zemljama Latinske Amerike, te\u0161ko je ne uo\u010diti istu dinamiku razdvajanja kada danas promatramo odnose me\u0111u \u010dlanicama Europske unije. Bez obra\u0107anja pa\u017enje na tu dimenziju europskih odnosa predlaganje strukturnih reformi, \u010dak i kada bi njihov sadr\u017eaj bio posve neproblemati\u010dan, ostaje slijepo za niz faktora koji zna\u010dajno utje\u010du na budu\u0107nost europske periferije.<\/p>\n

Kona\u010dno, implementacija strukturnih reformi u obliku u kojem ih danas zagovaraju europske elite sastavni je dio formiranja konsolidacijske dr\u017eave. 6<\/a><\/sup>) Konsolidacijska dr\u017eava koja nastaje u okviru politike vi\u0161erazinskog upravljanja Europskom unijom posve\u0107ena je ne samo formuliranju politike javnih financija u korist igra\u010da na financijskom tr\u017ei\u0161tu, nego i gradnji \u010dvrstog zida izme\u0111u ekonomskog polja i mehanizama demokratskog odlu\u010divanja. Demokracije su, navodno, trome, neu\u010dinkovite, a za libertarijanske autore poput Bryana Caplana i iracionalne. 7<\/a><\/sup> Tr\u017ei\u0161ta, s druge strane, zahtijevaju brze i “ispravne” reakcije u trenucima krize \u0161to se najbolje mo\u017ee posti\u0107i razdvajanjem ekonomskog upravljanja i demokracije, putem prebacivanja prava na dono\u0161enje va\u017enih ekonomskih odluka nadnacionalnim europskim tijelima, dok se nacionalnim demokratskim mehanizmima ostavlja bavljenje supply-side<\/i> mjerama (npr. porezna politika ili restrukturiranje tr\u017ei\u0161ta rada) za postizanje me\u0111unarodne konkurentnosti. Prijedlozi strukturnih reformi kakvi su danas na stolu sasvim se pristojno uklapaju u dominantne tendencije uklanjanja posljednjih ostataka “socijalnog modela” na razini upravljanja Unijom i u tom pogledu ne predstavljaju vi\u0161e od priloga uspostavi konsolidacijske dr\u017eave na periferiji. Ako uzmemo u obzir stvarno postoje\u0107i klijentelizam i korupciju politi\u010dkih elita nije te\u0161ko uvidjeti odakle strukturne reforme crpe svoju retori\u010dku snagu u javnom diskursu. U zagovaranju strukturnih reformi redovito su isprepleteni zdravorazumski zahtjevi, populisti\u010dko obra\u010dunavanje s interesnim skupinama i ona na po\u010detku identificirana ideolo\u0161ka agenda. Me\u0111utim, neposredni poticaj njihove implementacije proizlazi iz duboke transformacije ekonomskog i politi\u010dkog upravljanja Unijom koja se danas sasvim otvoreno manifestira kao nedemokratski kapitalizam.<\/p>\n

  1. Raffaele Laudani, Izostale reforme Mattea Renzija<\/em>, Le Monde Diplomatique – hrvatsko izdanje, srpanj, 2014.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Business association warns over Italy\u2019s weak growth<\/em>, Financial Times, June 26, 2014[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Regulator says \u2018crony capitalism\u2019 undermines Italy\u2019s economy<\/em>, Financial Times, June 30, 2014[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  4. Zagovornici ove hipoteze dr\u017ee da se znatno smanjenje dr\u017eavne potro\u0161nje mo\u017ee prevesti u vjerodostojnu fiskalnu konsolidaciju koja pozitivno utje\u010de na o\u010dekivanja ekonomskih aktera i smanjuje tro\u0161kove financiranja \u010dime se stvaraju pretpostavke za nove investicije i ekonomski rast.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  5. John Toye i Richard Toye,\u00a0The origins and interpretation of the Prebisch-Singer thesis<\/i>, History of political Economy 35(3)., 2003.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  6. Wolfgang Streeck,\u00a0Buying Time<\/i>, Verso, 2014 (poglavlje 3.\u00a0The politics of consolidation state<\/i>[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  7. Bryan Caplan,\u00a0The Myth of Rational Voter<\/i>, Princeton University Press, 2006.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Dok posljednji kvartalni podaci pokazuju da se Italija, nakon kratkog izranjanja krajem 2013., postupno vra\u0107a u recesiju, raste pritisak na vladu Mattea Renzija…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":2046,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103,64],"theme":[456,455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[147],"class_list":["post-2044","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-kriza","theme-politika","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2044","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2044"}],"version-history":[{"count":26,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2044\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36853,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2044\/revisions\/36853"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2046"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2044"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2044"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2044"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=2044"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=2044"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=2044"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=2044"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}