{"id":20414,"date":"2017-10-06T07:00:27","date_gmt":"2017-10-06T06:00:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=20414"},"modified":"2021-02-25T10:55:48","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:48","slug":"a-sto-s-onima-koji-u-nase-ime-gube","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=20414","title":{"rendered":"A \u0161to s onima koji u na\u0161e ime gube?"},"content":{"rendered":"

Otac jednog od slovenskih ko\u0161arka\u0161kih heroja, Luke Don\u010di\u0107a, nalazio se prije 25 godina me\u0111u “izbrisanima”. Te\u0161ko je prona\u0107i ilustrativniji primjer ksenofobnog cinizma slovenske dr\u017eave i dijela dru\u0161tva: uspje\u0161ni su na\u0161i, neuspje\u0161ni su sme\u0107e. Na tom tragu donosimo pri\u010du o odjeku europskog ko\u0161arka\u0161kog zlata u slovenskom dru\u0161tvu.<\/strong><\/p>\n

Pobjeda slovenske ko\u0161arka\u0161ke reprezentacije na Europskom prvenstvu lansirala je Sloveniju u svojevrsnu euforiju. Devet pobjeda u nizu te titula najbolje europske reprezentacije, stvorili su u medijima, dr\u017eavi i dru\u0161tvu posebno raspolo\u017eenje. Zanos je rastao iz utakmice u utakmicu, da bi apsolutni vrhunac dosegnuo nakon pobjede u finalu. Malo je vjerojatno da \u0107e u dogledno vrijeme slovenskom sportu po\u0107i za rukom\u00a0ostvariti usporediv uspjeh, pa je odu\u0161evljenje razumljivo. No u ovom nas tekstu ne\u0107e zanimati sportska strana tog postignu\u0107a, ve\u0107 odjek koji je ostvario u slovenskom dru\u0161tvu. O tome da se radilo o tjednima koji su protresli Sloveniju nema spora te se oko toga sla\u017eu prakti\u010dki svi koji su o njima izvje\u0161tavali. Ali \u0161to se to\u010dno, ako uop\u0107e i\u0161ta, u stvarnosti promijenilo?<\/p>\n

Mediji su reprezentativcima naj\u010de\u0161\u010de \u010destitali na tome \u0161to su uspjeli ujediniti Sloveniju. Uobi\u010dajene podjele na desne i lijeve, partizane i domobrane, sindikaliste i poduzetnike, potisnute su u pozadinu, pa \u010dak i suspendirane za vrijeme trajanja prvenstva. Ba\u0161 kao u anti\u010dkoj Gr\u010dkoj u vrijeme odr\u017eavanja Olimpijskih igara, primijetio je jedan kolumnist, i u Sloveniji je na snazi bila nepisana zabrana svih politi\u010dkih sukoba. Istini za volju, takvi trenuci jedinstva nisu ne\u0161to posve novo te su se barem nakratko doga\u0111ali i ranije, prilikom manjih sportskih uspjeha. Ono \u0161to jedinstvo i zajedni\u0161tvo u ovom slu\u010daju \u010dini novima i posebnima jest raznovrsnost (nacionalnog, eti\u010dnog itd.) koja se slila u jednu dr\u017eavnu reprezentaciju – u ko\u0161arka\u0161ku reprezentaciju.<\/p>\n

Ksenofobni izazovi<\/strong><\/p>\n

Dakle, radi se o ne\u010demu drug\u010dijem nego, recimo, u slu\u010daju\u00a0alpskih sportova u kojima se slovenski sporta\u0161i natje\u010du za slovensku dr\u017eavu. Naravno, i tamo se stvari mijenjaju, \u0161to dokazuje, recimo, vrhunski biatlonac, Jakov Fak, ina\u010de Hrvat, koji se natje\u010de za Sloveniju. Ipak, zimski sportovi su u pro\u0161losti bili vi\u0111eni, prvenstveno od strane politike, kao prilika za razlikovanje od ostalih jugoslavenskih republika, dakle kao sredstvo u izgradnji, a kasnije i u u\u010dvr\u0161\u010divanju nacionalne svijesti. Ko\u0161arka\u0161ka reprezentacija razbija taj okvir, pokazuju\u0107i se znatno raznolikijom i raznovrsnijom. Za dio navija\u010da, a posebno dio medija i glasnika jedinstvenosti i nacionalnog ponosa, predstavljalo je to u najmanju ruku odre\u0111en izazov, ako ve\u0107 ne i problem. To da je \u010dlan slovenske reprezentacije afroamerikanac Anthony Randolph, da je vodi Srbin Igor Koko\u0161kov, da su o\u010devi Gorana Dragi\u0107a i Luke Don\u010di\u0107a srpskih korijena, a majke im slovenskih, sve to predstavljalo je konceptualne probleme za raznorazne (ne)pozvane buditelje i \u010duvare nacionalne svijesti i ponosa.<\/p>\n

Anthony Randolph je ubrzo prekr\u0161ten u Antona, odnosno, od milja u Ton\u010dka. Ni porijeklo reprezentativaca i njihovih roditelja vi\u0161e nije bilo \u201cproblemati\u010dno\u201d. Uostalom, upravo bi ponovno ujedinjena jugoslavenska reprezentacija neosporno bila na vrhu Europe, zar ne? Suo\u010deni s tom neo\u010dekivanom \u0161irokogrudno\u0161\u0107u, kako politike, tako i medija te dobrog dijela slovenskog dru\u0161tva, prisiljeni smo, na\u017ealost, tu sliku donekle pokvariti. Naime, da je odnos dr\u017eave i dru\u0161tva prema takvim i druga\u010dijim strancima oduvijek bio tako blag i dobronamjeran, onda o svemu ovome ne bi bilo potrebno pisati. No, tome nije, niti je bilo tako. Koliko brzo je slovenska dr\u017eava spremna od oprati ruke pokazuje slu\u010daj migrantskih radnika (najve\u0107im dijelom iz Bosne i Hercegovine), koji su u polurobovskim uvjetima mukotrpno radili za danas propale gra\u0111evinske gigante, da bi na kraju \u010desto ostali nepla\u0107eni. Iako se danas vozimo po cestama, kupujemo u trgovinama i \u017eivimo u stanovima koje su nam izgradili ti radnici, za njih tada nitko nije navijao, a ponajmanje dr\u017eava. Potreban je bio sna\u017ean pritisak civilnog dri\u0161tva i kriti\u010dkih medija kako bi se to podru\u010dje po\u010delo regulirati. Svje\u017eiji primjer nalazimo u tu\u017enom slu\u010daju sirijske obitelji s novoro\u0111en\u010detom, koje je ta ista dr\u017eava, unato\u010d sna\u017enim protestima, bez zadr\u0161ke prognala pa si i od toga oprala ruke.<\/p>\n

Dobri i lo\u0161i stranci<\/strong><\/p>\n

Mora se u tom kontekstu spomenuti i slu\u010daj izbrisanih. Tek danas, vi\u0161e od dvadeset godina nakon brisanja, ta se nepravda ispravlja, barem simboli\u010dno i kroz isplatu od\u0161teta. A brojni je jednostavno nisu do\u010dekali. Kada je 18. juna ove godine istekao rok za podno\u0161enje tu\u017ebi prema \u201cZakonu o povratu od\u0161tete osobama koje su bile izbrisane iz registra stalnog prebivali\u0161ta\u201d, dr\u017eava je mogla izra\u010dunati kako je na izbrisanima \u201cu\u0161tedjela\u201d dobrih 100 milijuna eura. Toliko je, naime, manji iznos podnesenih tu\u017ebi od svote koju je vlada ranije predvi\u0111ala. Sam otac \u010duda od djeteta, Luke Don\u010di\u0107a, Sa\u0161a Don\u010di\u0107, \u010dak i sam svojedobno ko\u0161arka\u0161, devedesetih je bio me\u0111u izbrisanima. Zanimljivo je zapaziti jo\u0161 jednu paralelu. Slu\u017ebenici su izbrisanima nakon isteka roka za izbor dr\u017eavljanstva poni\u0161tavali dokumente kao na teku\u0107oj traci. Dvadeset i pet godina kasnije, slu\u017ebenici su kao na teku\u0107oj traci izdavali putne listove za slovenske navija\u010de koji su u zadnji tren odlu\u010dili otputovati u Istanbul na ko\u0161arka\u0161ko finale. Vjerojatno su barem neki od tih slu\u017ebenika bili \u010dak i isti.<\/p>\n

Na kraju se ne mo\u017eemo othrvati dojmu kako za manje ili vi\u0161e latentne ksenofobe, a u prvom redu za ksenofobiju uklesanu u politi\u010dki i administrativni aparat slovenske dr\u017eave, \u010dovjek \u010dovjeku niti pribli\u017eno nije jednak. Ba\u0161 kao i u ve\u0107ini liberalnih demokracija suvremenog svijeta, i u Sloveniji postoje dobri i lo\u0161i stranci. A kako definiramo dobro i lo\u0161e? \u010cini se kako bi na to pitanje slovenski urednici i politi\u010dari najradije odgovorili s Nietzscheom: \u201c\u0160to je dobro? – Sve \u0161to u \u010dovjeku poti\u010de osje\u0107aj mo\u0107i, volju za mo\u0107, mo\u0107 samu. \u0160to je lo\u0161e? – Sve \u0161to potje\u010de iz slabosti.\u201d Prosje\u010dno strano lo\u0161ije je od prosje\u010dnog na\u0161eg, a ispodprosje\u010dno strano, recimo poput socijalnih i ekonomskih status, ve\u0107 bi moglo biti i kriminalno. Sve je to bilo, a i dalje jest prisutno u reakcijama na izbjegli\u010dku krizu. Tek zaista nadljudski napori i postignu\u0107a mogu strano u\u010diniti zaista na\u0161im.<\/p>\n

Stoga je potrebno biti znatno oprezniji, pa i suzdr\u017eaniji, nego \u0161to su to bili pojedini komentatori kada su ocjenjivali kako se radi o ujedinjenju Slovenije, nadila\u017eenju podjela i kvalitativno novoj razvojnoj fazi rasprave o tome \u0161to sve ima domovinsko pravo biti slovenskim. Uostalom, te\u0161ko bi bilo zamisliti da oni koji u na\u0161e ime pobje\u0111uju ne bi bili na\u0161i. Naravno da priliku za prisvajanje uspjeha nije propustila ni politi\u010dka vrhu\u0161ka, koja je po hitnom postupku otputovala na finale kako bi i njih malo obasjao sjajan uspjeh ko\u0161arka\u0161a. Osim toga, zanimljivo je kako je slovenski politi\u010dki vrh, nakon preko no\u0107i otkrivenog entuzijazma za ko\u0161arku, uspio dobiti najbolja mjesta, unato\u010d tome \u0161to ih je agencija ve\u0107 bila prodala obi\u010dnim smrtnicima. Povodom toga mo\u017eemo samo jo\u0161 jednom napomenuti – \u0161to je dopu\u0161teno bogovima, nije dopu\u0161teno volu.<\/p>\n

Tenisice Luke Don\u010di\u0107a umjesto dr\u017eave<\/strong><\/p>\n

Glavno pitanje je, naravno, kada i kako \u0107emo posti\u0107i da na\u0161i budu i oni koji u na\u0161e ime gube? Oni \u010dlanovi dru\u0161tva koji su zaboravljeni i nemaju jednake mogu\u0107nosti. I na to smo pitanje odgovor prakti\u010dki dobili, i to u produ\u017eecima ko\u0161arka\u0161ke euforije. Program Pokroviteljstvo (Botrstvo) koji provodi Savez prijatelja omladine Ljubljana-Moste (Zveza prijateljev mladine Ljubljana-Moste), a glavni medijski sponzor mu je Val 202, radio postaja RTV Slovenije, namijenjen je pobolj\u0161anju kvalitete \u017eivota djece i mladih. Bavi se onim mladima koji se suo\u010davaju s te\u0161kim materijalnim, socijalnim ili zdravstvenim problemima te su zbog toga ugro\u017eeni, diskriminirani ili socijalno isklju\u010deni. Projekt se provodi od 2010. godine, a otada je kroz njega prikupljeno ve\u0107 vi\u0161e milijuna eura. Obi\u010dno se radi o malim iznosima koje pokrovitelji doniraju djeci kako bi im omogu\u0107ili koliko-toliko ugodno djetinjstvo. Povremeno se dogode i ve\u0107e akcije, poput primjerice aukcije tenisica Luke Don\u010di\u0107a, u kojima je nastupao na europskom prvenstvu. U kona\u010dnici je aukcija donijela 30.000 eura, a novac \u0107e biti namijenjen mladim i perspektivnim sporta\u0161ima koji dolaze iz te\u0161kih socijalnih uvjeta\u00a0te im je ote\u017ean puni razvoj njihovih sportskih sposobnosti i talenata. Me\u0111u primateljima donacije su i trojica tinejd\u017eera, posebno nadarenih ko\u0161arka\u0161a, koji se ve\u0107 sada natje\u010du u vi\u0161im starosnim kategorijama. Prvome su umrli roditelji, a druga dvojica su s majkom pobjegla od nasilnog oca. Tek dvije me\u0111u nebrojenim sli\u010dnim pri\u010dama.<\/p>\n

Bez dvojbe, lijepo je i sasvim zaslu\u017eeno da se iskazala tolika solidarnost te da \u0107e se novac upotrijebiti u tako dobre svrhe. No, ponovno se postavlja pitanje gdje je tu dr\u017eava, koja bi morala biti prva u nizu sustava pomo\u0107i i potpore, ali naj\u010de\u0161\u0107e zataji ili nema prave odgovore. Kao \u0161to \u0107e voditelji samog projekta Pokroviteljstvo prvi priznati, najsretniji bi bili kada takav projekt vi\u0161e ne bismo trebali, kada bi (socijalna) dr\u017eava znala adresirati i rje\u0161avati takve probleme. Umjesto vrhunskih ko\u0161arka\u0161a i velikodu\u0161nih pokrovitelja, upravo bi ona trebala biti ta koja \u0107e ujediniti Sloveniju, kako bi pomogla i osna\u017eila \u010dak i one koji u na\u0161e ime gube.<\/p>\n

Sa slovenskog preveo: Goran Mati\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pobjeda slovenske ko\u0161arka\u0161ke reprezentacije na Europskom prvenstvu lansirala je Sloveniju u svojevrsnu euforiju. Devet pobjeda u nizu te titula najbolje europske reprezentacije…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":20416,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[],"theme":[],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[131],"class_list":["post-20414","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20414","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=20414"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20414\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":20420,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20414\/revisions\/20420"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/20416"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=20414"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=20414"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=20414"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=20414"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=20414"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=20414"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=20414"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}