{"id":20242,"date":"2017-09-22T07:00:15","date_gmt":"2017-09-22T06:00:15","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=20242"},"modified":"2021-02-25T10:55:52","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:52","slug":"nevidljiva-cijena-jeftinog-busa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=20242","title":{"rendered":"Nevidljiva cijena jeftinog busa"},"content":{"rendered":"<p><strong>Aktualni egzodus hrvatskih radnika prema zemljama Zapadne Europe skrenuo je pozornost i na prijevozni\u010dki sektor, koji odr\u017eava komunikaciju izme\u0111u zavi\u010daja i radne destinacije. U tom su se sektoru naime nedavno odvile zna\u010dajne promjene, osobito dolaskom <em>Flixbusa<\/em>, njema\u010dke kompanije s inovativnim poslovnim modelom. Novi je igra\u010d za sada znatno snizio cijene na tr\u017ei\u0161tu, no sli\u010dna iskustva s drugim oblicima prijevoza ipak pozivaju na oprez.<\/strong><\/p>\n<p>&#8220;Nekad platim 15, nekad 30 eura, ovisno o potra\u017enji&#8221; \u2013 zapo\u010dinje opis svog iskustva stalna korisnica FlixBusa, autobusnog operatera \u010dijom linijom relaciju Zagreb-Budimpe\u0161ta od otprilike 350 kilometara prije\u0111e za \u010detiri do pet sati. &#8220;Autobusi uglavnom imaju toalet, glazba koju pu\u0161ta \u0161ofer je s radija. Do granice je to obi\u010dno Otvoreni, a poslije granice Radio Pet\u0151fi, ali uvijek je diskretna. Ima i grickalica i vode u bo\u010dici, \u0161to se mo\u017ee kupiti kod voza\u010da, stvarno je jeftino. I, dakako, jako dobar Wi-Fi, napravim pola posla dok do\u0111em u Budimpe\u0161tu. Vikendom je bus pun, kao i preko bo\u017ei\u0107nih i ljetnih praznika, a u ostalom dijelu godine popuni se obi\u010dno dopola, tada je i karta jeftinija&#8221;, dovr\u0161ava svoj kratki izvje\u0161taj na\u0161a sugovornica koja je poslom vezana uz Budimpe\u0161tu.<\/p>\n<p>Manje-vi\u0161e sva poslovna filozofija niskotarifnih prijevozni\u010dkih operatera s diskontnim cijenama karata sadr\u017eana je u ovom sa\u017eetom opisu. Sam FlixBus nastao je prije \u010detiri godine kao <em>start-up<\/em> u Njema\u010dkoj, od 2015. \u0161ire se na me\u0111unarodno tr\u017ei\u0161te gdje podugovaraju lokalne, uglavnom manje prijevoznike (&#8220;jedinstvena kombinacija tehnolo\u0161kog <em>start-upa<\/em>, <em>online<\/em> kupovine i prijevozni\u010dke tvrtke omogu\u0107ila nam je upravljanje najve\u0107om evropskom me\u0111unarodnom autobusnom mre\u017eom u vrlo kratkom vremenu&#8221;, hvali\u0161u se na svojim hrvatskim <em>web<\/em>-stranicama), a u Hrvatskoj su prisutni od 2016. te u Zagrebu otvaraju i svoju regionalnu podru\u017enicu za Srednju i Isto\u010dnu Evropu.<\/p>\n<p>Njihova aplikacija, kao i u nekim drugim primjerima tzv. <em>sharing<\/em> ili ekonomije dijeljenja (niskotarifni avioprijevoznici, Uber, Airbnb i sl.), korisnicima omogu\u0107uje online kupnju, uz <em>first\/last minute<\/em> ponudu i <em>booking<\/em> samo 15 minuta prije po\u010detka putovanja&#8230; Cijeli se postupak ubrzava i pojeftinjuje jer nema vi\u0161e \u010dekanja u redovima pred \u0161alterima, kartni se kod jednostavno o\u010dita preko <em>smartphonea<\/em> prilikom ulaska u vozilo, a povlastica je i ta da je u ionako vrlo povoljnu cijenu karte uklju\u010dena i prtljaga \u2013 na kraju cijeli paket ko\u0161ta otprilike duplo manje od usluge klasi\u010dnog autobusnog prijevoznika.<\/p>\n<p><strong>Deregulacija prijevoza<\/strong><\/p>\n<p>Pomislilo bi se da je jeftini autobusni operater meta, prije svega, nove tzv. Erasmus generacije, studentske i omladinske populacije koja, obi\u010dno s rubova Evrope, \u017eedno upire pogled prema sveu\u010dili\u0161nim centrima u Berlinu, Amsterdamu ili Parizu. Me\u0111utim, osim ultramobilnih studenata kojima je <em>sharing<\/em> ekonomija ionako dio \u017eivotnog stila i digitalnih <em>freelancera<\/em>, poput akterice s po\u010detka pri\u010de, usluge FlixBusa sve vi\u0161e koriste i tzv. <em>neo-voyageurs<\/em>, kako u Francuskoj zovu nove potro\u0161a\u010de koji su se zbog visokih cijena karata ranije puno te\u017ee odlu\u010divali na putovanje. Oduvijek su postojali jeftini prijevozi, no sad su se putne perspektive prvi put otvorile i najni\u017eim plate\u017enim slojevima evropskog stanovni\u0161tva. Pa \u0107e se tako neka majka iz Vinkovaca ili Osijeka lak\u0161e odlu\u010diti da se za nekoliko desetaka eura, ako ne i manje, gu\u017eva jedno devet-deset sati na sjedalu kako bi posjetila k\u0107i gastarbajtericu u M\u00fcnchenu ili Frankfurtu.<\/p>\n<p>Premijer Francuske Emmanuel Macron upravo je u takvim primjerima vidio benefite novog biznis-modela i entuzijasti\u010dno je izjavio da \u0107e sada &#8220;i siroma\u0161ni lak\u0161e putovati&#8221;. Ne treba ni re\u0107i da je s istim poletom prije godinu i pol, dok je jo\u0161 bio ministar privrede, industrije i digitalnog sektora, zakonsku regulativu u javnoprijevozni\u010dkom sektoru Francuske usmjerio ba\u0161 u pravcu olak\u0161avanja ovakvog tipa poslovanja, uz o\u010dekivanje da bi se iz nove ekonomije moglo generirati i do 30 milijuna eura poreznih prihoda godi\u0161nje.<\/p>\n<p>Ina\u010de, ovaj transportni model posve je komplementaran \u017eelji eurooptimista za permanentnom pokretljivo\u0161\u0107u kontinentalnog stanovni\u0161tva, \u010dak i onih podprivilegiranih, a ne samo supergra\u0111ana Unije i brzo pokretljivih biznis-elita, jer bi to mogao biti remedij protiv ozbiljno rastu\u0107eg euroskepticizma. Tako Evropska unija upravo razmi\u0161lja da podjelom besplatnih karata za InterRail (subvencionirane \u017eeljezni\u010dke karte namijenjene mladima) svakom 18-godi\u0161njaku omogu\u0107i da jedno takvo putovanje do\u017eivi kao &#8220;svjetionik koji \u0107e im obasjati Evropu razli\u010ditosti&#8221;, kako kampanju koja je u toku opisuju njezini protagonisti.<\/p>\n<p>Ako je evropska administracija, kad je niskotarifni tip transporta u pitanju, oko \u010dega skepti\u010dna, onda je to sigurnosni karakter takvog tipa mobilnosti, jer se njime mogu okoristiti i \u010dlanovi &#8220;crne internacionale&#8221;. Ako je vjerovati policijskim izvje\u0161tajima, pro\u0161logodi\u0161nji po\u010dinitelj napada u Njema\u010dkoj, Anis Amri, prilikom bijega iz Berlina fliksbusnuo se preko Nizozemske do Francuske, vjerojatno pritom jo\u0161 i naoru\u017ean.<\/p>\n<p><strong>Nelojalna konkurencija<\/strong><\/p>\n<p>\u0160to se normativnog okvira u drugim evropskim zemljama ti\u010de, s deregulacijom se najprije, kako je i red, krenulo u Njema\u010dkoj. Tamo su i prije starta novog <em>biznis-startera<\/em> autobusne dugopru\u017ene linije posve isporu\u010dene tr\u017ei\u0161nom re\u017eimu. Malo tko se oko toga ne\u0161to uzbu\u0111ivao, \u010dak su i Zeleni i socijaldemokrati to uglavnom od\u0161utjeli, da bi se tek iz redova stranke Ljevice (Die Linke) tome usprotivili. Thomas Lutze iz Bundestagovog Odbora za transport u ovoj liberalizaciji prijevozni\u010dkog tr\u017ei\u0161ta vidi tek kratkoro\u010dnu dobrobit za putnike, jer \u0107e ekspanzivna kompanija prije ili kasnije monopolizirati tr\u017ei\u0161te i tad \u0107e, kako je istaknuo taj zastupnik Ljevice, &#8220;biti pitanje dana kad \u0107e se cijene vratiti na staro&#8221;.<\/p>\n<p>U Italiji pak postoji ozbiljno anti-FlixBus raspolo\u017eenje: postavljaju se zahtjevi da se tr\u017ei\u0161te autobusnih prijevoznika regulira tako da na njemu svi budu koliko-toliko ravnopravni. O \u010demu zapravo govore najjasnije je iz slu\u010daja Ubera: &#8220;stari&#8221; i &#8220;tromi&#8221; taksi servis, kakvim smo se dosad slu\u017eili, javnost je alarmirao o svojim nejednakim pozicijama u odnosu na uberovce. Doista, ako klasi\u010dni taksisti u Hrvatskoj moraju svaka tri ili svakih \u0161est mjeseci i\u0107i na tehni\u010dki pregled, a voza\u010di svake dvije godine obaviti lije\u010dni\u010dki, ako moraju osigurati putnike i imati obrt i licencu za obavljanje posla, i zadnji bi se liberal morao slo\u017eiti da bi bilo fer da s takvih startnih pozicija krene i novi ambiciozni taksi prijevoznik. Me\u0111utim, kako nas u\u010di logika kapitalizma, do\u0107i \u0107e do niveliranja, ali prema lo\u0161ijem, dakle prema Uberu, pa \u0107emo nakon njegovog eventualnog preuzimanja tr\u017ei\u0161ta umjesto dosada\u0161njeg izbora izme\u0111u skupljeg i sigurnog prijevoza s jedne strane te jeftinijeg i nesigurnog s druge dobiti uslugu koja \u0107e na kraju biti \u2013 skupa i nesigurna.<\/p>\n<p>Ako su ponajve\u0107e koristi od niskotarifizacije prijevoza omogu\u0107avanje velikom broju ljudi da jeftino putuju i dr\u017eavi da iz nove ekonomije ubire prihode, postoji li, ipak, dru\u0161tvena cijena koja se u vezi toga ima platiti? I tko je taj koji je pla\u0107a? Budu\u0107i da je ovakav model odranije prisutan u avioprijevozni\u010dkom sektoru, valja se osvrnuti na posljedice u njemu.<\/p>\n<p><strong>Pritisak na rad<\/strong><\/p>\n<p>Ryanair i sli\u010dne kompanije u cjenovni rat s velikim aviokompanijama krenule su tako \u0161to su pilotima i kabinskom osoblju najprije reducirale pla\u0107e. \u010cesto anga\u017eiraju manje iskusan i manje utreniran kadar, uglavnom polije\u0107u s drugorazrednih i udaljenijih aerodroma, jer tako izbjegavaju pla\u0107anje visokih aerodromskih pristojbi, a usluge su im generalno sve nepouzdanije, recimo polupopunjeni letovi me\u0111u manje atraktivnim lokacijama \u010desto kasne jer se do posljednjeg trenutka \u010dekaju presjedanja. \u0160trajk kabinskog osoblja Croatia Airlinesa otprije nekoliko godina jednim je dijelom tako\u0111er bio posljedica sve lo\u0161ijeg plasmana doma\u0107eg avioprijevoznika u nemogu\u0107oj konkurenciji s novim jeftinijim kompanijama.<\/p>\n<p>I kod ovog tipa autobusa situacija je sli\u010dna. Busevi \u010desto izbjegavaju parkiranje na peronima kako bi se izmaknuli naplati kolodvorskih taksi. Pritisak na voza\u010de je takav da su im pauze izme\u0111u vo\u017enji sve kra\u0107e, a ture sve dulje. Osoblje flote neproporcionalno je radno optere\u0107eno u odnosu na druge radnike iz istog sektora, manje je socijalne sigurnosti me\u0111u prijevozni\u010dkim radnicima i manje sigurnosti na samom radnom mjestu. U ovakvom radnom re\u017eimu poduzetniku je dozvoljeno \u2013 jer obi\u010dno nema sindikalne za\u0161tite \u2013 da masu radne snage upo\u0161ljava isklju\u010divo prema potrebi posla, dakle da u vrijeme <em>rush houra<\/em> broj radnika pove\u0107a, a u vrijeme zati\u0161ja smanji. Pritisak koji osje\u0107aju sami pokreta\u010di <em>start-upova<\/em>, naime da izdr\u017ee s dampin\u0161kim cijenama i da ulaga\u010dima osiguraju obe\u0107anu zaradu, prenosi se ve\u0107inom na radnike. Stoga ne iznena\u0111uje \u010desto prijazna retorika koju uprava koristi kako bi radni\u0161tvu, s vremena na vrijeme, priop\u0107ila da je do novih restrikcija moralo do\u0107i. Rije\u010d je uvijek o ljubaznim molbama da se novi pogor\u0161ani uvjeti prihvate, dakako radi rasta tvrtke&#8230;<\/p>\n<p>Kako pokazuje studija o evoluciji tr\u017ei\u0161ta rada u vezi s razvojem niskotarifnih aviokompanija, ra\u0111ena na inicijativu Evropske federacije transportnih radnika, liberalizacija zra\u010dnog prometa po\u010detkom 1990-ih donijela je korist putnicima u pogledu jeftinijih letova i raznolike ponude, ali na konto sigurnosti i standarda usluge. Poslovi u zrakoplovstvu, koji su neko\u0107 bili presti\u017eni i kvalitetni, nestaju, autsorsaju se ili zamjenjuju jeftinijim. Takav se trend, ka\u017ee se u studiji, mo\u017ee pripisati liberalizaciji industrije bez socijalne regulacije koja dovodi do socijalnog dampinga: avioprijevoznici se suo\u010davaju sa \u017eestokom konkurencijom, a poslodavci tra\u017ee na\u010dine za smanjenje tro\u0161kova kako bi ostali konkurentni. I uglavnom ih nalaze u smanjenju cijene rada.<\/p>\n<p>Nema razloga vjerovati da \u0107e s prijevoznicima poput FlixBusa biti druga\u010dije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&#8220;Nekad platim 15, nekad 30 eura, ovisno o potra\u017enji&#8221; \u2013 zapo\u010dinje opis svog iskustva stalna korisnica FlixBusa, autobusnog operatera \u010dijom linijom relaciju Zagreb-Budimpe\u0161ta od otprilike 350 kilometara prije\u0111e za \u010detiri do pet sati. &#8220;Autobusi uglavnom imaju toalet, glazba koju pu\u0161ta \u0161ofer je s radija&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":20247,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[],"theme":[],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[200],"class_list":["post-20242","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20242","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=20242"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20242\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":20251,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20242\/revisions\/20251"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/20247"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=20242"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=20242"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=20242"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=20242"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=20242"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=20242"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=20242"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}