{"id":20208,"date":"2017-09-21T07:00:39","date_gmt":"2017-09-21T06:00:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=20208"},"modified":"2021-02-25T10:55:52","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:52","slug":"sasa-klima-radno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=20208","title":{"rendered":"Poljoprivreda: klimatske promjene i klimave politike"},"content":{"rendered":"

Poljoprivredna pitanja postaje sve te\u017ee odvojiti od klimatskih promjena jer vremenski ekstremi uni\u0161tavaju sve ve\u0107i dio usjeva. Nove agrarne strategije ne mogu se graditi bez istovremenog suo\u010davanja s \u010dinjenicom da se ekonomski sustav treba mijenjati.<\/strong><\/p>\n

Prizori su\u0161om spaljenih njiva diljem regiona, uz prate\u0107e po\u017eare, su zasigurno slike koje su obilje\u017eile ovo ljeto. Posljedice rekordnih temperatura su gubici ljudskih \u017eivota i ogromne materijalne \u0161tete u poljoprivredi. Preko milijun hektara obra\u0111enih povr\u0161ina stradalo je pod naletom su\u0161e u regionu. U Srbiji, procijenjena \u0161teta iznosi vi\u0161e od milijarde eura, u Hrvatskoj se brojka vrti oko 134 milijuna eura, dok je u BiH zabilje\u017eeno oko 300 milijuna eura gubitaka<\/a>. Mada bi se na prvu loptu moglo pomisliti da su takve vru\u0107ine sporadi\u010dne te da se doga\u0111aju jednom u nekoliko ili vi\u0161e godina, stru\u010dnjaci za globalne klimatske promjene upozoravaju da \u0107e takvi scenariji u budu\u0107nosti, uz ovakvu dinamiku neprekidnog ekonomskog rasta baziranog na fosilnim resursima,\u00a0postati sve \u010de\u0161\u0107i.<\/p>\n

Osim prihoda poljoprivrednika, \u0161tete u poljoprivredi \u0107e se direktno odraziti na sve ostale sektore prehrambene industrije poput mesne, mlije\u010dne i prera\u0111iva\u010dke, \u0161to \u0107e za posljedicu imati vi\u0161e cijene svih proizvoda direktno vezanih za poljoprivrednu industriju. Iz nadle\u017enih ministarstava kao rje\u0161enje za poljoprivrednike najavljuje se izgradnja sustava za navodnjavanje, kad se radi o poljima veli\u010dine nekoliko stotina tisu\u0107a hektara, a to je ogromna i te\u0161ko izvediva investicija. Ministarstvo poljoprivrede sigurno ju ne\u0107e mo\u0107i realizirati u okviru bud\u017eetskih mogu\u0107nosti. Uz to, veliki broj poljoprivrednika nema vlastite resurse za takve pothvate, \u0161to se posebno odnosi na male poljoprivrednike. Rje\u0161avanje problema u agraru u kontekstu globalnog zatopljenja tehni\u010dko-tehnolo\u0161kim mjerama poput navodnjavanja, modificiranja sjemena, promjene vremena sjetve itd. mogu kratkoro\u010dno pomo\u0107i poljoprivrednicima u borbi protiv klimatskih promjena<\/a>. Me\u0111utim, vode\u0107i se upozorenjima svih eminentnih stru\u010dnjaka na podru\u010dju klimatologije, takva rje\u0161enja su kratkog daha. Za dugoro\u010dnu stabilnost i sigurnost, posebno u kontekstu spa\u0161avanja poljoprivrede i odr\u017eivosti planeta i ljudskih \u017eivota, potrebno je sagledati stvari iz \u0161ire perspektive i uzeti u obzir da rje\u0161enje mora sadr\u017eavati\u00a0 spre\u010davanje daljnjeg naru\u0161avanja klime. A determiniraju\u0107i faktor je kontrola emisija CO2 na globalnom nivou.<\/p>\n

Kao \u0161to ka\u017ee Jeremy Grantham, glavni nadzornik investicija u GMO Capital (kompanija \u010dija vrijednost imovine iznosi 106 milijardi dolara globalno) ilustriraju\u0107i snagu klimatskih promjena i utjecaj na poljoprivredu: “Ponekad u crnom humoru volim re\u0107i da je isto\u010dna Australija imala prosje\u010dne padaline posljednjih sedam godina. Prvih \u0161est godina su bile najsu\u0161nije od kad postoje mjerenja, a sedmoj nam je voda od poplava do\u0161la do grla. Takve ‘prosje\u010dne padaline’ ote\u017eavaju poljoprivrednicima uzgoj hrane<\/a>.”<\/p>\n

Dvije strane pri\u010de o klimi
\n<\/strong><\/p>\n

Debate i teorije o klimatskim promjenama u znanstvenim krugovima vuku korijene duboke 200 godina. No, tek od druge polovice 20. st. po\u010dinje se ozbiljnije dovoditi u pitanje \u010dovjekov utjecaj na globalne klimatske promjene, a u kontekstu pove\u0107ane emisije CO2 plinova u atmosferu, uslijed rapidne industrijalizacije upogonjene fosilnim gorivima. U 21. stolje\u0107u mnogobrojne studije dokazale su da je \u010dovjek uzrok globalnih klimatskih promjena, tj. da je kori\u0161tenje fosilnih goriva kao izvora energije glavni uzrok globalnog zatopljenja i ve\u0107ine vremenskih neravnote\u017ea \u0161to se manifestiraju kroz oluje, uragane, tajfune, su\u0161e itd. James Hansen, jedan od vode\u0107ih svjetskih stru\u010dnjaka na podru\u010dju klimatologije, s grupom autora 2016. godine napravio je studiju o nu\u017enosti smanjivanja CO2 emisija kako bi mogli osigurati zdrav i odr\u017eiv planet sljede\u0107im nara\u0161tajima. U uvodnom dijelu studije, tvrdi se kako je SAD u historijskom kontekstu emisije CO2 po glavi stanovnika, odgovorniji 10 puta od Kine i 25 puta od Indije za pove\u0107anje uglji\u010dnog dioksida u atmosferi na razine ve\u0107e od predindustrijskog doba<\/a>.<\/p>\n

Ipak, takve studije nisu sprije\u010dile predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da ove godine izi\u0111e iz Pari\u0161kog sporazuma<\/a>, usprkos njegovoj neobvezuju\u0107oj naravi. Negacijom i diskreditacijom alarmantnih podataka i mi\u0161ljenja struke, Trump je pokazao nevjerojatnu dru\u0161tvenu neodgovornost i potpunu nebrigu za budu\u0107nost sljede\u0107ih generacija. Kako bi ukazali na posljedice izlaska SAD-a iz Pari\u0161kog dogovora, grupa aktivista u pratnji Jamesa Hansena i organizacije Earth Guardians pokrenula je civilnu tu\u017ebu protiv SAD-a s premisom odgovornosti za o\u010duvanja planeta za sljede\u0107e nara\u0161taje<\/a>. Uzgred, Pari\u0161ki sporazum ratificiralo je 148 dr\u017eava zadav\u0161i si cilj sprje\u010davanja prosje\u010dnog godi\u0161njeg porasta temperature na vi\u0161e od 1,5 stupnjeva Celzijusa, s obzirom na temperaturu predindustrijskog doba. Tako\u0111er, James Hansen u navedenoj studiji pokazuje kako \u0107e aktualnom stopom emisija CO2 u atmosferu, biti potrebno ulo\u017eiti vrtoglavih 104 do 570 bilijuna dolara u ovom stolje\u0107u za tehnologije ekstrakcije CO2 iz atmosfere, kao \u0161to je bioenergija za hvatanje i pohranu uglji\u010dnih \u010destica. S druge strane, kad bi se stope emisije CO2 smanjile na razinu takvu koja bi onemogu\u0107ila zagrijavanje na vi\u0161e 1,5 stupnjeva Celzijusa, metode po\u0161umljavanja i pove\u0107anja apsorpcije CO2 u tlu u poljoprivredi, bile bi dovoljno efikasno rje\u0161enje u borbi protiv CO2 emisija.<\/p>\n

S druge strane, postoje studije znanstvenika koji ne vjeruju u povezanost utjecaja \u010dovjeka i CO2 emisija na klimatske promjene. Jedan od njih je profesor Roy Spencer sa univerziteta Alabama koji je sastavio studiju slo\u017eenu od kojekakvih mitova<\/a>, mahom ve\u0107 potpuno znanstveno raskrinkanih, a vezanih uz klimatske promjene. Spencerova studija je jedan obi\u010dan “mi\u0161-ma\u0161”, s namjerom obmane javnosti i prikrivanja stvarnih posljedica. Spencer je dakako raskrinkan, i u mainstreamu<\/em>, npr. na britanskom portalu Guardianu<\/a> koji je pokazao da je njegova studija financirana sredstvima lobista industrije fosilnih goriva, no s njegovim autorskim dignitetom nisu nestali i mitovi koje je promovirao kao ni interesi naftnih kompanija. Zahvaljuju\u0107i njima, zastupljenost stavova skeptika prema klimatskim promjenama mo\u017eda se \u010dini medijski ravnopravno prezentirana kao “druga strana pri\u010de” \u0161to ponekad zamagljuje \u010dinjenicu da u stru\u010dnim (akademskim) krugovima postoji gotovo pa konsenzualno razumijevanje o \u010dovjeku kao velikom faktoru ubrzavanja klimatskih promjena. I o ovome dakako postoji studija<\/a>, koja je pokazala da se 97 posto klimatolo\u0161kih istra\u017eivanja provedenih u periodu 1991. i 2011. godine zaklju\u010duje kako izgaranje fosilnih goriva predstavlja izravan faktor u promjenama klime.<\/p>\n

Klima poslije ekonomskog rasta<\/strong><\/p>\n

Pa ipak, usprkos tome, sustav postavlja druga\u010dije prioritete. Industrija fosilnih goriva uspje\u0161no je pridobila javne politike ali i javno mi\u0161ljenje na svoju stranu stvoriv\u0161i dru\u0161tveni stav koji u izboru izme\u0111u ekonomskog rasta i \u010distog okoli\u0161a favorizira rast. Ankete koje je Gallup provodi jednom godi\u0161nje u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, po\u010dev\u0161i od 2000. godine, pokazuju jasan trend. \u010cim ekonomija malo posustane Amerikanci favoriziraju rast na u\u0161trb okoli\u0161a. U publikaciji “Climate after Growth<\/a>“, autori Asher Miller iz Postcarbon Institutea i Rob Hopkins iz Transition Movementa zaklju\u010duju kako se radi o la\u017enom izboru jer je kontinuirani ekonomski rast mjeren u BDP-u stvar pro\u0161losti zbog \u010dinjenice da \u017eivimo na planetu s ograni\u010denim resursima. Ekonomski razvoj budu\u0107nosti ne mo\u017ee se mjeriti kontinuiranim rastom ekonomije iako pojedine grane, npr. zelena industrija, mogu bilje\u017eiti uspone. Autori argumentiraju kako tro\u0161kovi ekstrakcije fosilnih goriva postaju sve ve\u0107i jer je industrija energenata primorana tra\u017eiti nove izvore poput plina i nafte iz \u0161kriljca itd. Takva ekstrakcija je skuplja od tradicionalne zbog kompleksnije tehnologije, te\u017ee dostupnosti izvora i ve\u0107eg utro\u0161ka vremena. To dovodi do pove\u0107anja cijena energenata, dok su prate\u0107e ekolo\u0161ke posljedice takvih metoda ekstrakcije fatalne.<\/p>\n

Kontinuirani ekonomski rast baziran na fosilnim izvorima u budu\u0107nosti mo\u017ee biti samo jo\u0161 skuplji po okoli\u0161. Ovo pak poskupljuje proizvodnju i transport hrane rezultiraju\u0107i visokim cijenama gotovih poljoprivrednih proizvoda. Hrana time postaje te\u017ee dostupna najsiroma\u0161nijim klasama. S druge strane rezultat je isti kad sagledamo posljedice neprilago\u0111enosti dru\u0161tava na kratkotrajne rapidne promjene u atmosferi koje rezultiraju sezonskim su\u0161ama, po\u017earima i poplavama, a s kojima smo zapo\u010deli tekst. I ovo ima dvostruke posljedice. Jedna je nemogu\u0107nost odr\u017eavanja usjeva u slu\u010dajevima poplava i ispiranja plodnih polja ki\u0161om no\u0161enih bujica, kao \u0161to je bio upravo slu\u010daj na dalmatinskim otocima, a druga je politi\u010dka nepripremljenost. Sustavi za navodnjavanje na Balkanu, s po\u010detka ove pri\u010de, zbog svojih ogromnih tro\u0161kova moraju biti javnofinancirani projekti jer je njihov interes eklatantan primjer dru\u0161tvenog interesa. Poskupi li hrana toliko da postane nedostupna najizlo\u017eenijim dijelovima dru\u0161tva iza nje slijede dru\u0161tveni nemiri, a iza njih obi\u010dno ratovi.<\/p>\n

Stoga je pitanje klimatskih promjena, na Balkanu ali i \u0161ire, postalo usko povezano s pitanjem agrarne politike, a sve zajedno poraslo je na listi dru\u0161tvenih i strana\u010dkih prioriteta. Sve agrarne politike budu\u0107nosti trebaju krenuti odavde, od me\u0111usobnih utjecaja klime, poljoprivrede i dugoro\u010dnih dru\u0161tveno-politi\u010dkih interesa. Treba u kona\u010dnici imati na umu da na\u0161e pasivno prihva\u0107anje klimatskih promjena le\u017ei i u njihovoj sporosti. Rije\u010dima Daniela Gilberta, psihologa s univerziteta Harvard: “Globalno zatopljenje nema ljudsko nali\u010dje, \u0161to zna\u010di da ga te\u0161ko mo\u017eemo percipirati kao neprijatelja, dok se u isto vrijeme klimatske promjene odvijaju dovoljno sporo da se na\u0161im umovima u\u010dine normalnima. Upravo u tome le\u017ei opasnost.”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prizori su\u0161om spaljenih njiva diljem regiona, uz prate\u0107e po\u017eare su zasigurno slike koje su obilje\u017eile ovo ljeto. Posljedice rekordnih temperatura su gubici ljudskih \u017eivota i ogromne materijalne \u0161tete u poljoprivredi…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":20219,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[245,70],"theme":[455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[346],"class_list":["post-20208","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-balkan","tag-poljoprivreda","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20208","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=20208"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20208\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36548,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20208\/revisions\/36548"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/20219"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=20208"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=20208"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=20208"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=20208"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=20208"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=20208"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=20208"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}