{"id":20189,"date":"2017-09-25T07:00:12","date_gmt":"2017-09-25T06:00:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=20189"},"modified":"2021-02-25T10:55:51","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:51","slug":"mirovinski-sustav-izmedu-niskih-placa-i-demografskih-strahova","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=20189","title":{"rendered":"Mirovinski sustav izme\u0111u niskih pla\u0107a i demografskih strahova"},"content":{"rendered":"

Povijest reformi rumunjskog mirovinskog sustava donekle odska\u010de od tipi\u010dnog tranzicijskog modela po kojemu su biv\u0161e socijalisti\u010dke dr\u017eave tijekom 1990-ih uvodile privatne mirovinske fondove. Rumunjska se odlu\u010dila na uvo\u0111enje mirovinskog sustava od tri stupa tek 2008. godine kada su pora\u017eavaju\u0107i rezultati takvih sustava ve\u0107 bili itekako vidljivi.<\/strong><\/p>\n

Bujica srditih izjava, gnjevnih komentara i ljutitih analiza pojavila se u rumunjskom liberalnom tisku kada je socijaldemokratski premijer Mihai Tudose krajem kolovoza objavio, dodu\u0161e vrlo nejasnim rije\u010dima, namjere vlade da reformira<\/a> mirovinski sustav. Rasprava se razvila u \u010dudan javni okr\u0161aj u kojem su se ekonomski strahovi, fiskalni fatalizam i demografska zabrinutost spojili u jednu diskurzivnu mje\u0161avinu koja zadnjih godina, na\u017ealost, dominira u temama o problemima mirovinskog sustava u Rumunjskoj, a i \u0161ire.<\/p>\n

Kao i u ve\u0107ini dr\u017eava Isto\u010dne Europe, od 2008. rumunjski se mirovinski sustav sastoji od tri stupa: ve\u0107ina doprinosa za socijalno osiguranje odlazi u obvezni javni sustav (prvi stup), u obavezni privatni fond ulazi 5,1 posto doprinosa (drugi stup), dok je tre\u0107i stup privatan i dobrovoljan. Premijerove nejasne izjave, \u010dinilo se, impliciraju zna\u010dajno smanjenje uloge koju igraju privatni mirovinski fondovi iz drugog stupa, unato\u010d \u010dinjenici da je do sad ve\u0107ina vlada obe\u0107avala da \u0107e njihovu ulogu pove\u0107ati. Najavljeni je plan u medijima shva\u0107en kao katastrofalna intervencija dr\u017eave u poslove privatnika, smrtonosni povratak dr\u017eavnog sustava socijalne sigurnosti koji \u0107e ugroziti sve \u0161to je dosad ste\u010deno liberalizacijom ekonomije.<\/p>\n

Rasprave o “nacionalizaciji” mirovinskog sustava postajale su sve \u010de\u0161\u0107e, iako te\u0161ko da je itko iz vlade elaborirao takvu mogu\u0107nost: najsmjeliji prijedlozi i\u0161li su u smjeru smanjivanja doprinosa za drugi stup s 5,1 na 2,5 posto ili njegove transformacije iz obaveznog u izborni. Razli\u010dite organizacije \u0161to zastupaju interese rumunjskih investitora i poduzetnika izrazile su svoju zaprepa\u0161tenost, optu\u017euju\u0107i vladu da se poigrava “na\u0161om budu\u0107nosti” umjesto da rje\u0161ava trenutne prora\u010dunske probleme<\/a>. Me\u0111u zabrinutim upozorenjima na\u0161lo se i vulgarno tuma\u010denje ekonomista Rumunjske sredi\u0161nje banke da su reforme izraz stare \u017eelje rumunjskih politi\u010dara da pove\u0107aju utjecaj dr\u017eave na \u017eivot svojih gra\u0111ana i kontroliraju svaki segment njihova \u017eivota<\/a>.<\/p>\n

Iluzija sukoba privatnog i javnog<\/strong><\/p>\n

S druge strane, premijerove izjave savr\u0161en su primjer katastrofalne PR-strategije: pojavile su se kao grom iz vedra neba, nepotkrijepljene nekim izvje\u0161tajem ili konkretnom analizom, a da pritom premijer nije ponudio uvjerljivo rje\u0161enje problema za koje nitko nije ni znao da postoje. Bilo to dobro ili lo\u0161e, rumunjski privatni mirovinski fondovi nisu izazvali nikakve probleme poput onih kakvi su nastali u Slova\u010dkoj iz 1998. godine ili u nekim drugim sli\u010dnim poku\u0161ajima uvo\u0111enja obveznih privatnih mirovinskih fondova.<\/p>\n

Prije aktualnih rasprava, nitko nije izra\u017eavao potrebu da se mirovinski sustav s tri stupnja preuredi. Pa i sada, jedino su opravdanje za vladine prijedloge nejasne optu\u017ebe da upravitelji privatnih mirovinskih fondova zgr\u0107u profit. Vladin PR-proma\u0161aj omogu\u0107io je opoziciji da iskoristi situaciju<\/a> i prezentira mjere kao jo\u0161 jedan atavizam etatisti\u010dkog mentalnog sklopa: raspirivanje straha od “nacionalizacije” potaknulo je i usporedbe s ma\u0111arskim slu\u010dajem gdje je dr\u017eava jednostavno zaplijenila privatna sredstva kako bi smanjila rastu\u0107i dr\u017eavni dug.<\/p>\n

Me\u0111utim, jo\u0161 je va\u017enije da su vladini kriti\u010dari uspjeli problem uobli\u010diti kao suprotstavljanje privatnog upravljanja nasuprot javnom te dr\u017eave nasuprot tr\u017ei\u0161tu. Veoma pojednostavljeno, a opet dovoljno u\u010dinkovito da se pobjedi u bilo kakvoj ekonomskoj raspravi, \u010dak i sada, toliko godina nakon Velike recesije. Glavno je pitanje postalo koji je od dva sustava u\u010dinkovitiji: stari Pay-as-you-go<\/em>\u00a0sustav (PAYG) po kojemu mirovinski fondovi ovise o me\u0111ugeneracijskoj solidarnosti, demografskim promjenama i fiskalnim politikama ili privatni sustav gdje su rizici individualizirani i gdje nema me\u0111ugeneracijske ovisnosti: mirovine ovise samo o ne\u010dijim osobnim izdvajanjima za mirovinski fond. Iz ovako poop\u0107ene perspektive, odgovor bi mogao biti prili\u010dno jednostavan, posebno ako se javni stup suo\u010dava s realnim pritiskom deficita, tim gore \u0161to se smanjuje broj zaposlenih, a pove\u0107ava broj umirovljenika koji o njima ovisi.<\/p>\n

Na svakih deset zaposlenih koji izdvajaju sustav dolazi devet umirovljenika<\/a>. Broj zaposlenih smanjio se s 8,5 milijuna 1990. na 4,8 milijuna danas<\/a>. Te\u0161ko je iz ovakve apstraktne perspektive izbje\u0107i dojam fatalisti\u010dkog demografskog problema koji poga\u0111a PAYG-sistem, jezgru poslijeratne dr\u017eave blagostanja. Oko tog su se koncepta spojile briga za fiskalne probleme s demografskim strahom od starenja populacije koje \u0107e navodno sistem u\u010diniti dugoro\u010dno neodr\u017eivim. S takvog gledi\u0161ta, Rumunjska je jo\u0161 jedan primjer nepremostivih prepreka koje ima poslijeratni konsenzus utemeljen na PAYG-sustavu, dok su privatni mirovinski fondovi neizbje\u017eno rje\u0161enje za budu\u0107e generacije radnika. Iz ovakvih usporedbi dvaju stupova, privatnog i javnog, PAYG djeluje kao siroma\u0161an ro\u0111ak o kojemu se stalno treba brinuti \u2013 u trajnom je deficitu, zbog demografskih razloga mora porasti, a spa\u0161avati se mo\u017ee jedino uz pomo\u0107 jeftinih prora\u010dunskih trikova.<\/p>\n

Demografski fatalizam ili niska pla\u0107a? <\/strong><\/p>\n

Ono \u0161to ovakve usporedbe, prisutne u rumunjskom tisku, izostavljaju historijske su okolnosti koje \u010dine privatni stup relativno stabilnim dok se javni jo\u0161 bori s financijskom krizom. Prije svega, te\u0161ko je na smanjenje zaposlenih uplatitelja doprinosa gledati samo kao rezultat krutog demografskog zakona, procesa starenja. Ogromni valovi migracija radne snage igraju veliku ulogu u tom smanjenju, a oni su rezultat niskih dohodaka – prije nego prirodnih procesa. Vi\u0161e od dva milijuna Rumunja radi legalno u inozemstvu, \u0161to je gotovo polovica od trenutnih davatelja doprinosa.<\/p>\n

Kako je navedeno<\/a>, ekonomija koja uvelike ovisi o privla\u010denju stranih investitora (FDI) niskim pla\u0107ama te\u0161ko da se mo\u017ee nositi s tro\u0161kovima jednog efikasnog mirovinskog sustava. Udio pla\u0107a kao dio ukupnog BDP-a jedan je od ni\u017eih u Europi, a to ima ogroman utjecaj na sustav socijalnog osiguranja. Depresivno niske pla\u0107e okida\u010d su za nove valove ekonomskih migracija i gubitak velikog broja doprinositelja. Uz to, stariji su radnici izgurani s tr\u017ei\u0161ta rada te stavljeni na teret mirovinskog sustava. To stvara problem sustavu socijalnog osiguranja, a istovremeno smanjuje fiskalne prihode, izgubljene zbog smanjene unutra\u0161nje potro\u0161nje. Te\u0161ko je imati u\u010dinkovit sustav socijalne skrbi bez odgovaraju\u0107e razine pla\u0107a. Umjesto da ih uzmemo kao rezultat demografskih promjena, na trenutne probleme PAYG-sustava treba gledati kao na izravni rezultat ekonomskih strategija koje se pre\u010desto temelje na privla\u010denju vlasnika kapitala niskim pla\u0107ama.<\/p>\n

S druge strane, Rumunjska je, zajedno s \u010ce\u0161kom, jedna od posljednjih zemalja koja se odlu\u010dila za privatizaciju mirovinskog sustava. Pod pritiskom Svjetske banke, Rumunjska je pokazala interes za stvaranje privatnog mirovinskog sektora ve\u0107 u 1990-ima. Unato\u010d tome, socijaldemokratske snage koje su vodile glavnu rije\u010d u tranzicijskom procesu stalno su odga\u0111ale uvo\u0111enje nekih konkretnih mjera. U razdoblju velikog entuzijazma za privatne mirovinske fondove, bio je to dosta smion potez. Uz podr\u0161ku Svjetske banke, po\u010dev\u0161i od \u010dileanskog primjera 1980-ih, privatni mirovinski fondovi postali su do 1990-ih, globalno politi\u010dko oru\u0111e, s podr\u0161kom mo\u0107nih me\u0111unarodnih aktera i grupa za pritisak. Od 1981. do 2005. godine uvo\u0111enje privatnih mirovinskih fondova do\u017eivjelo je impresivan rast, s Latinskom Amerikom kao predvodnicom koju su slijedile zemlje Srednje i Isto\u010dne Europe, ali i zemlje u subsaharskoj Africi\u00a0te Zapadnoj Europi (Engleska, Njema\u010dka, Nizozemska itd.) U kontekstu tada\u0161njeg neoliberalnog entuzijazma, ve\u0107ina dr\u017eava Srednje i Isto\u010dne Europe poku\u0161ala je, rije\u010dima Mitchella Orensteina, u tome nadma\u0161iti<\/a> i Europsku uniju, uvode\u0107i jo\u0161 radikalnije privatizacijske reforme mirovinskog sustava.<\/p>\n

Rumunjski socijaldemokrati pokazali su velik oprez pri razmatranju takvih inovacija. Ironi\u010dno, prvi konkretni koraci u tom smjeru dogodili su se tek 2008., kada je spomenuti globalni entuzijazam po pitanju privatnih fondova ve\u0107 po\u010deo zamirati. Nakon 2005. \u010dak je i Svjetska banka poku\u0161ala ubla\u017eiti svoje preporuke, s obzirom na to da su ranije reforme u Srednjoj i Isto\u010dnoj Europi razotkrile brojne problemati\u010dne aspekte. Kada su 2008. godine, netom prije izbijanja krize, rumunjske vlasti kona\u010dno uspostavile drugi, privatni mirovinski stup, imale su prilike u\u010diti na pogre\u0161kama ostalih dr\u017eava regije: Slova\u010dke, Ma\u0111arske itd. Na neki na\u010din, upravo je to zaka\u0161njenje u Rumunjskoj osiguralo relativan uspjeh privatnih mirovinskih fondova. Tako je postalo mogu\u0107e organizirati mnogo efikasniji sustav nadziranja privatnog sistema, te istovremeno usvojiti strategiju koja ne\u0107e dramati\u010dno utjecati na javni sustav. Ipak, ovaj je potonji aspekt ostao najproblemati\u010dniji.<\/p>\n

Javni teret privatnih mirovinskih fondova<\/strong><\/p>\n

Suprotno mi\u0161ljenjima koja cirkuliraju rumunjskom javnom sferom, odnos privatnih i javnih fondova, PAYS-sustava me\u0111ugeneracijske ovisnosti ili privatno usmjerenog drugog stupa nije samo apstraktna komparacija zasebnih sistema koji jedva da utje\u010du jedan na drugoga i gdje je pitanje jednostavno koji od njih je efikasniji u osiguravanju sretne mirovine.<\/p>\n

Uvo\u0111enje privatnog mirovinskog fonda ve\u0107 dramati\u010dno utje\u010de na javni sistem i vodi do ogromnih financijskih gubitaka. On propu\u0161ta ogromnu koli\u010dinu novca iz javnog mirovinskog sustava u privatne ruke. Suo\u010davanje s tim, kako ih se uvrije\u017eeno naziva<\/a>, tranzicijskim tro\u0161kovima, bilo je jedna od glavnih briga rumunjskih vlasti od 1990-ih. Odgovori i rje\u0161enja mijenjali su se: pove\u0107avanje fiskalnih prihoda, smanjenje iznosa mirovina (mjere \u0161tednje) ili jednostavno potpuna privatizacija javne imovine (kao \u0161to je bio slu\u010daj u Poljskoj). Prora\u010dunski problemi izazvani krizom 2008. godine pogor\u0161ali su pitanje financiranja, pogotovo zbog toga \u0161to su zemlje regije do tada ve\u0107 morale po\u0161tivati mastri\u0161ke kriterije i truditi se da prora\u010dunski deficit ne pre\u0111e 3 posto BDP-a.<\/p>\n

Iz tih razloga, gotovo svaka dr\u017eava Isto\u010dne Europe poku\u0161ava smanjiti drugi stup, vra\u0107aju\u0107i novac u javni sustav. Najekstremnije mjere poduzela je Ma\u0111arska, koja je jednostavno odlu\u010dila nacionalizirati privatni mirovinski fond, djelomi\u010dno kako bi namaknula sredstva za otpla\u0107ivanje svog ogromnog duga. Za biv\u0161u desnu rumunjsku vladu, koja je zemljom upravljala tijekom krize, najprimjerenije rje\u0161enje bila je \u0161tednja, dok je izdvajanje za drugi stup poraslo s 2,5 na 5,1 posto. Ti tranzicijski tro\u0161kovi, ipak, ostaju netaknuta tema stru\u010dnjaka i komentatora \u010dija se analiti\u010dka imaginacija ograni\u010dila na ideju po\u0161tenog natjecanja izme\u0111u dva autonomna sistema, privatnog i javnog, koji ne komuniciraju jedan s drugim i ne utje\u010du jedan na drugoga.<\/p>\n

A ipak, opseg ovih prora\u010dunskih problema vrlo brzo \u0107e porasti i tranzicijske tro\u0161kove u\u010diniti dosad najvidljivijim. Unato\u010d njihovom konfuznom ekonomskom programu, socijaldemokrati na vlasti prate neokejnzijansku politiku koja bi, smanjenjem poreza i pove\u0107anjem pla\u0107a, mogla dovesti do ve\u0107ih prora\u010dunskih deficita koje mastri\u0161ki kriteriji ne dozvoljavaju. Ako se ne reduciraju doprinosi za socijalno osiguranje koji su trenutno usmjereni u privatne mirovinske fondove, javni \u0107e se fond na\u0107i u jo\u0161 ve\u0107im problemima. Onkraj demografskih strahova i fantazija, postoje stvarne ekonomske odluke koje treba donijeti.<\/p>\n

S engleskog prevela: Anja Vladisavljevi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bujica srditih izjava, gnjevnih komentara i ljutitih analiza pojavila se u rumunjskom liberalnom tisku kada je socijaldemokratski premijer Mihai Tudose krajem kolovoza objavio, dodu\u0161e vrlo nejasnim rije\u010dima, namjere njegove vlade da reformira mirovinski sustav…<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":20265,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[51,34],"theme":[455],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[298],"class_list":["post-20189","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-privatizacija","tag-tranzicija","theme-rad","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20189","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=20189"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20189\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":20277,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20189\/revisions\/20277"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/20265"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=20189"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=20189"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=20189"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=20189"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=20189"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=20189"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=20189"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}