{"id":2010,"date":"2014-08-08T07:00:51","date_gmt":"2014-08-08T06:00:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=2010"},"modified":"2021-02-25T11:06:24","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:24","slug":"bugarska-srednja-klasa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=2010","title":{"rendered":"Figura srednje klase u bugarskoj politi\u010dkoj dinamici"},"content":{"rendered":"

Zadnjih par godina u Bugarskoj obilje\u017eeno je intenzivnom politi\u010dkom dinamikom, kako na prosvjednom tako i na strana\u010dkom planu. Kao klju\u010dno ideolo\u0161ko \u010dvori\u0161te te dinamike etablirala se figura srednje klase. Pritom se uspjela probiti van medijskog, kulturnog i akademskog okvira i postala, u nedostatku presudnijih politi\u010dko-ekonomskih strana\u010dkih razmimoila\u017eenja, operativni faktor parlamentarne politike i borbe za vlast.<\/strong><\/p>\n

Politi\u010dka figura “srednje klase” pojavila se u Bugarskoj 1990-tih s razli\u010ditim i neodre\u0111enim zna\u010denjima, ali kao ne\u0161to \u010demu treba aspirirati 1<\/a><\/sup>. Godine 2012. dijelovi ekolo\u0161kog pokreta tako\u0111er su je prisvojili, ali uspjela se uspostaviti kao kolektiv sa zahtjevima tek za vrijeme prosvjedne mobilizacije protiv postavljanja medijskog mogula Deljana Peevskoga na \u010delo nacionalne sigurnosne slu\u017ebe u lipnju 2013. (tzv. pokret #DANSwithme). Ovakvu “srednju klasu” komercijalno najuspje\u0161niji bugarski kazali\u0161ni redatelj Javor Gardej\u00a0opisao je<\/a> kao klasu “koja se ne mo\u017ee identificirati s mentalitetom i kulturom parlamentarnih zastupnika”, kao “one koji imaju intelektualnu sposobnost da zarade za \u017eivot”.<\/p>\n

Po\u010detkom 2013., kada je stranka desnog centra GERB(Gra\u0111ani za europski razvoj Bugarske) bila na vlasti, desetine tisu\u0107a ljudi iz cijele Bugarske iza\u0161li su na ulice razbje\u0161njeni poskupljenjem elektri\u010dne energije i mjerama \u0161tednje. Glavni zahtjev prosvjednika nije bila ostavka vlade. Njihovi ciljevi varirali su od nacionalizacije mre\u017ee distribucije energije do njezine daljnje liberalizacije, no nepromjenjivo su inzistirali na izravnoj participaciji gra\u0111ana<\/a> u upravljanju. Ivan Dob\u010dev (popularni kazali\u0161ni redatelj) u \u010dlanku iz 2013.<\/a> pi\u0161e da su prosvjednici iz velja\u010de “mase” koje “nas vra\u0107aju u \u0161piljsko doba, mongoloidnim hordama koje znaju samo kopati i orati”. Redatelj ove neproduktivne horde smatra glavnim neprijateljem svih “onih koji razumiju zakone civilizacije koja je ovdje, u na\u0161oj zemlji, kr\u0161\u0107anska civilizacija”. Izjave poput ove stvorile su pretpostavke samoidentifikacije “srednje klase” sa\u010dinjene od protuvladinih i anti-BSP(Bugarska socijalisti\u010dka partija koja je u me\u0111uvremenu bila preuzela vlast) prosvjednika koji su se mobilizirali u lipnju, kao suprotstavljenih “neprosvijetljenim klasama koje prosvjeduju samo kad je njihova fizi\u010dka egzistencija ugro\u017eena’. 2<\/a><\/sup><\/p>\n

Samopoimanje srednje klase<\/strong><\/p>\n

Naravno, srednja klasa se ne opisuje samo negativno: razni novinari i pisci, koji su dio pokreta #DANSwithme skiciraju i dominantno zanimanje njezinih pripadnika. U \u010dlanku novinarke Lore Fileve<\/a> koji izvje\u0161tava o prvom danu pro\u0161lolipanjskih protuvladinih prosvjednih mobilizacije, objavljenom u glavnom desno orijentiranom news<\/em>\u00a0portalu, \u010ditamo da se ondje moglo vidjeti mnogo biv\u0161ih ministara i politi\u010dara bliskih DSB-u ili njegovih \u010dlanova (DSB je konzervativna stranka, nastala raskolom Unije demokratskih snaga, najve\u0107e antikomunisti\u010dke koalicije 1990-tih) ili UDS-u, zajedno sa “sucima, pravnicima, akademicima, poduzetnicima, menad\u017eerima, blogerima, kopirajterima”. Prosvjednike povezuje navodno postojanje specifi\u010dnog zajedni\u010dkog iskustva jo\u0161 od antikomunisti\u010dkog pokreta iz 1990-tih. Fileva opisuje zanimljiv prizor toga dana: “‘Ovo me vra\u0107a u djetinjstvo’, ka\u017ee djevojka upravo kad je gomila zapo\u010dela skandirati ‘crvene bitange’, popularni slogan protiv komunista i socijalista iz 1990-tih”. UDS i DSB su dobili malu izbornu podr\u0161ku nakon jedinog mandata koji je UDS proveo na vlasti u kojem je sproveo masovnu privatizaciju i uveo o\u0161tre mjere \u0161tednje. Me\u0111utim, intelektualci bliski takvim strankama uspjeli su ostvariti hegemoniju u kulturnoj sferi (think-tankovi, sveu\u010dili\u0161ta, nevladine organzacije u kulturi i mediji). To im daje legitimitet da pripisuju identitete i esencijaliziraju socijalne kategorije dok naizgled opisuju ve\u0107 postoje\u0107e fenomene poput “srednje klase”. Pored takve “klasne teorije”, antikomunizam je bio tako\u0111er va\u017ean dio nastojanja da se legitimiraju razorne nejednakosti u Bugarskoj, koje se opisuju kao logi\u010dan rezultat napora “prikrivene komunisti\u010dke elite” koja nas sprje\u010dava da se pretvorimo u potpunu europsku zemlju s “autenti\u010dnim” kapitalizmom. Ovakav diskurs uspje\u0161no je prisvojio populisti\u010dki GERB.<\/p>\n

Na po\u010decima prosvjedne mobilizacije u lipnju 2013. svjedo\u010dili smo konsolidaciji novog kolektiva: uspje\u0161na srednja\/kreativna klasa, sposobni i neovisni, za razliku od prosvjednika iz velja\u010de. Unato\u010d \u010dinjenici da su ovaj identitet popularizirali #DANSwithme aktivisti, istovremeno se koristi da povratno negativno opi\u0161e provladine aktiviste. Identifikacija se ukorijenila upravo u opoziciji s imaginiranom zajednicom “protuprosvjednika” (provladinih aktivista) koji su navodno nesposobni, ignoranti, eksploatirani, siroma\u0161ni, proma\u0161eni, Romi. Konstrukcija protuvladine mobilizacije kao zajednice individua koje dijele zajedni\u010dko iskustvo ne bi bila uspje\u0161na bez istodobne konstrukcije imid\u017ea provladinih prosvjednika kao “izmanipuliranih masa”, kako ih u razli\u010ditim \u010dlancima i intervjuima opisuju popularni bugarski pisci, sveu\u010dili\u0161ni profesori i umjetnici (koji su dio provladinih kao i protuvladinih mobilizacija). #DANSwithme prosvjednici naj\u010de\u0161\u0107e se opisuju ili sami sebe identificiraju kao one koji “odradili svoj radni tjedan”, “spontani, originalni, kreativni” za razliku od “pla\u0107enih i izmanipuliranih”. Georgij Gospodinov, najpopularniji suvremeni bugarski knji\u017eevnik, tvrdi<\/a> da su oni “u\u010ditelji, novinari, pisci, biciklisti, kazali\u0161ni radnici, in\u017eenjeri, studenti, oni koji \u010ditaju”. \u010cinjenica da se mnogi aktivisti iz protuvladinih prosvjeda iz ljeta 2013. identificiraju s ovim opisom i da prepoznaju pisca kao svojeg predstavnika zapravo omogu\u0107ava da grupa objektivno egzistira u politi\u010dkom polju. Me\u0111utim, ovakav opis nije samo pozitivan, on funkcionira u opoziciji spram protivnika: u istom \u010dlanku, Gospodinov se podsmjehuje mnogim zahtjevima prosvjednika iz velja\u010de (referiraju\u0107i se na slogane koji pozivaju na uvo\u0111enje “irskog ili islandskog modela” i nacionalizaciju). Pisac tako\u0111er svodi \u0161irok dru\u0161tveni pokret na ad hoc demonstracije nogometnih navija\u010da. Za razliku od njih, Gospodinov od lipanjskih prosvjednika o\u010dekuje da prosvjeduju u “dostojanstvenom bijesu” i pri\u010dekaju da “moralni eksperti” do\u0111u i razrije\u0161e krizu.<\/p>\n

Glavni zahtjev pokreta #DANSwithme postao je zahtjev za ostavkom vlade do kraja lipnja. Smatrali su da je vlada komunisti\u010dka, protiv Europske unije te da “slu\u017ei ruskim interesima”, i to unato\u010d naj\u017ee\u0161\u0107im nastojanjima koalicijskih partnera Bugarske socijalisti\u010dke partije i DPS-s (Pokreta za prava i slobode) da se predstave kao jednostavno tehnokratska i apoliti\u010dna vlada i unato\u010d nedostatka bilo kakvih politika koje bi ukazivale na njezinu navodnu komunisti\u010dki zavjeru.<\/p>\n

Strana\u010dke profilacije<\/strong><\/p>\n

Srednja klasa ili “oni pametni”, prema DSB-ovom vo\u0111i Radanu Kanevu<\/a>, sastoji se uglavnom od desno orijentiranih ljudi koji \u010deznu za “ekonomskim progresom, progresom zasnovanim na zakonu, pravima i pravilima”. Ovu krajnje konzervativnu viziju razvoja promi\u010de i GERB (najve\u0107a politi\u010dka stranka u Bugarskoj). Za vrijeme novih protuvladinih prosvjeda iz druge polovice 2013., formiran je “Refomski blok”: koalicija nekoliko desni\u010darskih stranaka me\u0111u kojima je uz, primjerice, DSB, bila i najuspje\u0161nija ekolo\u0161ka politi\u010dka stranka Zeleni, koja je naknadno, po\u010detkom studenog, napustila formaciju. Iako vo\u0111e GERB-a kao i Reformskog bloka neprestano demantiraju glasine o izbornom savezu, pro\u0161log je mjeseca uspostavljen novi “Institut za desno orijentiranu politiku” koji ima za cilj osigurati preduvjete plodonosne rasprave i suradnju izme\u0111u ove dvije politi\u010dke formacije. Institut su osnovali i podupiru \u010dlanovi stranaka okupljenih u Reformskom bloku, razni politolozi, te teolog i sveu\u010dili\u0161ni profesor Kalin Janakijev. Janakijev, jedan od utemeljitelja DSB-a, tvrdio je<\/a> da je za suprotstavljanje ljevi\u010darskoj oligarhiji potrebna desni\u010darska alijansa izme\u0111u “populisti\u010dke stranke” GERB i “inteligentne, disidentske i malobrojnije desnice iz Sofije”, dakle Reformskog bloka. Pa iako se ove dvije formacije sla\u017eu po pitanju mnogih politika, konstantno ula\u017eu napore da se distingviraju, predstavljaju\u0107i RB-a kao cool i neautoritarnu alternativu GERB-u i njegovu lideru Bojku Borisovu. Ovaj potonji pak poku\u0161ava kombinirati populisti\u010dku nostalgiju za socijalisti\u010dkim periodom s antikomunisti\u010dkom retorikom usmjerenom protiv BSP-a.<\/p>\n

Simboli\u010dka mo\u0107 omogu\u0107uje legitimaciju objektivnih nejednakosti diskursom koji opisuje individue ili prakse. Ova mo\u0107, koju u Bugarskoj dr\u017ee desni\u010darski aktivisti na klju\u010dnim pozicijama u akademskom i politi\u010dkom polju, trebala bi reproducirati uvjete proizvodnje ovih klasifikacija. Ideolo\u0161ke borbe nisu izravan odraz dru\u0161tvenih baza koje provode politi\u010dke prakse, nego same proizvode neovisne efekte. Ovo su tako\u0111er borbe oko prilike za nametanje legitimne vizije dru\u0161tvenih struktura. Bez obzira na internu heterogenost srednje klase koju prepoznaju i opisuju mnogi desni i lijevi intelektualci te izborni neuspjeh UDS-a i njegov raspad na vi\u0161e stranaka, uspjeli su mobilizirati veliku grupu politi\u010dkih aktivista koji su ovog srpnja postigli svoj osnovni cilj: ostavku vlade.<\/p>\n

S engleskog prevela Milena Ostoji\u0107<\/p>\n

  1. Vidi moj prethodni tekst<\/a> o borbama oko “srednje klase”[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. O strana\u010dkoj dinamici u Bugarskoj i razlici izme\u0111u prosvjeda u velja\u010di i lipnju 2013. vidi vi\u0161e u tekstu Georgija Medarova<\/a>[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Politi\u010dka figura “srednje klase” pojavila se u Bugarskoj 1990-tih s razli\u010ditim i neodre\u0111enim zna\u010denjima, ali kao ne\u0161to \u010demu treba aspirirati…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":2015,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[66],"theme":[458],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[91],"class_list":["post-2010","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-klasa","theme-drustvo","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2010","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2010"}],"version-history":[{"count":19,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2010\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36855,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2010\/revisions\/36855"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2015"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2010"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2010"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2010"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=2010"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=2010"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=2010"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=2010"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}