{"id":20055,"date":"2017-09-13T02:00:35","date_gmt":"2017-09-13T01:00:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=20055"},"modified":"2021-02-25T10:58:00","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:00","slug":"festivali","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=20055","title":{"rendered":"Festivalska ekonomija: samo da je hibridno"},"content":{"rendered":"

Smiraj ljetne festivalske sezone u Hrvatskoj prigoda je da\u00a0sagledamo nove trendove. A jedan je vi\u0161e nego uo\u010dljiv: gotovo da i nema festivala posve\u0107enog samo jednoj “disciplini”. No, to nadovezivanje programskih linija nije tek izraz dovitljivosti organizatora. Posrijedi je simptom nove kulturne politike \u010dije negativne u\u010dinke primje\u0107ujemo uglavnom zaobilazno.<\/strong><\/p>\n

Ne znamo tko je to\u010dno ni kada proglasio Hrvatsku “zemljom tisu\u0107u festivala”, ali slogan se lijepo lijepi: eno ga u medijima, u (post)ljetnim mjesecima, skupa s popularnim formulama o “festivalskom boomu” i “festivalizaciji kulture”. I tako ve\u0107 godinama: barem od po\u010detka stolje\u0107a, kada je kulturna scena otkrila knji\u017eevni potencijal FAK-a, tulume na ZFF-u, fotogeni\u010dnu vizuru Motovuna. Stvar je, utoliko, paradoksalna. S jedne strane doznajemo da su festivali nova kulturna paradigma; s druge, da sve \u0161to o toj paradigmi umijemo re\u0107i stane u dvije-tri stare sintagme.<\/p>\n

Ni\u0161ta neobi\u010dno, naravno, niti je naro\u010dito te\u0161ko nasumi\u010dno nizati razloge zbog kojih se medijski razgovor o festivalima tako spontano pretvara u formulai\u010dno tapkanje sigurnim zonama. Prvi bi mogao biti generalna erozija kulturnih rubrika unutar ionako erodiranih medija. Drugi refleksna reprodukcija piarovskog diskursa, ona proku\u0161ana novinarska formula: kopi, pejst, vijest. Tre\u0107i hipertrofija festivalskih zbivanja koja skoro svakog kulturnjaka prije ili kasnije usisa u neki od programa: aran\u017emani su pretijesni, malo je prostora za kriti\u010dku distancu… I tako dalje, i tako dalje: sve dalje od onoga \u0161to bi se o festivalima moglo re\u0107i mimo medijskih pokroviteljstava, slu\u017ebenih sponzorskih ugovora i pre\u0161utnih frendovskih dogovora.<\/p>\n

Od craft piva do meditacije<\/strong><\/p>\n

A nije da se ne bi moglo re\u0107i dosta toga: o ubrzanom raslojavanju festivalskih iskustava, recimo, koje s jedne strane razvrstava ekskluzivnu ponudu za bogatiju evropsku publiku, sve te garden resorte<\/em> i outlookove<\/em>, a s druge skromnije programe za lokalne goste. O ekonomiji volonterskog anga\u017emana: nekoliko tjedana nepla\u0107enog rada u zamjenu za dobru zabavu, javnu zahvalu, odli\u010dan provod na zavr\u0161nom partyju. O kalendarskoj rastezljivosti festivalskog formata: dva mjeseca luksuznog Obonjana<\/a>, ali i priredbe koje traju jedva dva dana. U igri su ekonomske razlike publike, eksplozivna disperzija sadr\u017eaja, sinergija kulture i turizma, u igri su profitabilan biznis i supstitucija aktivizma: kompleksna, uzbudljiva dinamika, odavno nesvodiva na intelektualne varijacije negativne fascinacije i priru\u010dna analiti\u010dka oru\u0111a s po\u010detka stolje\u0107a. Jer festivalska se produkcija ubrzano transformira. Vrijedilo bi, dakle, kalibrirati koncepte; vrijedilo bi podesiti instrumente.<\/p>\n

Na\u0161timati ih tako da, primjerice, registriraju trenutak u kojem razvikani InMusic Festival<\/a> po prvi put, prije \u010detiri godine, u svoj program uvodi kazali\u0161ne predstave. Pa odatle povu\u0107i liniju prema upravo zavr\u0161enom Festivalu svjetske knji\u017eevnosti<\/a> u Splitu i Zagrebu, koji je od po\u010detka postavljen “interdisciplinarno” da sada ve\u0107 skoro \u010detvrtinu svoga programa rezervirao za ne-knji\u017eevne doga\u0111anja: koncerte, filmske projekcije, likovnu izlo\u017ebu, novinarsku radionicu… Zatim dalje, prema ovogodi\u0161njem premijernom Food Film Festivalu<\/a> koji spaja kino-projekcije i gastro-degustacije; Beeryard Festivalu<\/a> u Mo\u010dvari, koji okuplja street food bistroe, craft pivovare i alternativne muzi\u010dare; Beats, Beer & Boogaloo<\/a> festivalu, koji je povezao DJ-je, klupske bendove i craft brendove; Graffitima na Gradele<\/a> i njihovoj kombinaciji hip hopa i street arta; zagreba\u010dkom Screen on the Green<\/a> koji pu\u0161ta filmove na otvorenom, u parkovima…<\/p>\n

I tako sve do notornog Obonjana, koji u koncesioniranoj izolaciji \u0161ibenskog oto\u010di\u0107a dobrostoje\u0107im ljubiteljima glampinga \u2013 “glamuroznog kampiranja” \u2013 uz muziku nudi jo\u0161 i sate joge, zdravu hranu, wellness i meditaciju. Ili, za\u0161to ne, nastaviti korak-dva izvan festivalskog formata, do izvansezonske kulturne ponude: poput nedavno pokrenute G-to\u010dke<\/a>, koja u svakom svom izdanju u zagreba\u010dkom kazali\u0161tu Gavella publici istodobno predstavlja po jedno knji\u017eevno, muzi\u010dko i slikarsko ime.<\/p>\n

Vi\u0161e programskih linija, vi\u0161e izvora financija<\/strong><\/p>\n

Nema pritom, naravno, ni\u010deg revolucionarnog u festivalskom miksanju razli\u010ditih formi, medija i disciplina: rock-grupe koje nastupaju na knji\u017eevnim festivalima, pisci u popratnim filmskim programima, sve smo to ve\u0107 vidjeli. U knjizi “Pop Festival: History, Music, Media, Culture” George McKay \u0107e od Mihaila Bahtina preuzeti koncept “hibridizacije” jezika kako bi opisao<\/a> fenomen: “On predstavlja mnogostruke, promi\u0161ljene, samosvjesne, neuredne i riskantne poku\u0161aje da se stvori prostor za dijalogizam i hibridizaciju u kulturi, praksi i iskustvu festivala.” Od ovog optimisti\u010dnog opisa festivalske hibridizacije do njene dana\u0161nje artikulacije put je ipak kvrgav: prelazimo ga, ne slu\u010dajno, klikaju\u0107i specijalizirane kulturno-turisti\u010dke stranice.<\/p>\n

Poput Eventbritea, velike platforme za promociju festivala na dru\u0161tvenim mre\u017eama, koja me\u0111u klju\u010dne poslovne trendove<\/a> prije nekoliko godine ubraja “hibridne festivale”, jer “privla\u010de ve\u0107u publiku i donose ve\u0107u zaradu”. Ili blogerice Huffington Posta, koja na po\u010detku 2016. najavljuje<\/a>: “O\u010dekujte jo\u0161 ve\u0107u hibridizaciju evenata!” Ili utjecajnog Bookinga, koji po\u010detkom ovog ljeta opisuje “Novi trend: hibridne festivale<\/a>“… Hibridizacija festivalskih formi \u2013 zaigrano kri\u017eanje pokretnih slika i uglavnom nepokretnih knji\u017eevnika, housea i wellnessa, pive i alternative \u2013 nije dakle novost, ali jest relativno nov, sve sna\u017eniji i utjecajniji trend. Manjim dijelom obja\u0161njiv logikom festivalskog financiranja, redovito raspr\u0161enom kroz \u0161iroku mre\u017eu grantova, projekata i sponzora: vi\u0161e razli\u010ditih “disciplina” tu naprosto zna\u010di vi\u0161e potencijalnih financijskih izvora.<\/p>\n

Znatno ve\u0107im dijelom, me\u0111utim, aktualna hibridizacija festivala proizlazi iz borbe za posjetitelje: vi\u0161e razli\u010ditih festivalskih “linija” \u0107e privu\u0107i ve\u0107u i raznovrsniju publiku, osiguravaju\u0107i festivalu usput jedinstven imid\u017e u sve o\u0161trijoj konkurenciji. I ba\u0161 na tom mjestu, pra\u0107enje festivalskih trendova postaje \u0161ifrom razumijevanja novih kulturnih politika. Jer ako su festivali doista na\u0161a nova kulturna paradigma, onda to nije zbog toga \u0161to su seizmografski aparati kulturnih kolumnista prije petnaestak godina o\u010ditali “festivalski boom”, niti zato \u0161to je nakon toga ispostavljena alibi-dijagnoza “festivalizacije kulture”: festivali su paradigma kulturne produkcije jer u sredi\u0161te svoga zanimanja, eksplicitnije od bilo koga drugoga, danas stavljaju svoga posjetitelja, recipijenta i konzumenta.<\/p>\n

Oblikovanje publike<\/strong><\/p>\n

Ista je to logika \u2013 izvedena, dodu\u0161e, do paroksizma \u2013 koja upravlja onim modelima politike prema knjizi \u0161to ishodi\u0161nu to\u010dku<\/a> tra\u017ee u strategijama \u010ditanja; ista logika koja medijsku politiku uporno reducira na promociju “medijske pismenosti<\/a>“. Ista logika koja sve karte baca na promociju, animaciju i edukaciju posjetitelja, posve zanemaruju\u0107i kompeksnu strukturu kulturnog polja koja se ne da svesti tek na relativno zadovoljnu mu\u0161teriju. Ista, napokon, logika koja je upisana u klju\u010dne dokumente Evropske unije, sedmogodi\u0161nji krovni program<\/a> njene kulturne politike i studije<\/a> Evropske komisije koje nas podu\u010davaju “kako smjestiti publike u sredi\u0161te kulturnih organizacija” ne bismo li “dokazali investitorima da svoj zadatak shva\u0107amo ozbiljno”: pod magi\u010dnom egidom “audience developmenta<\/em>“, tzv. razvoja publike, ta se logika sada kapilarno \u0161iri propozicijama kulturnih natje\u010daja, stru\u010dnim simpozijima<\/a>, obrazovanjem novog kulturnog menad\u017ementa.<\/p>\n

A \u0161ire\u0107i se, usput uspje\u0161no istiskuje ostale aspekte kulturne politike. Jer \u0161to je u centru interesa vi\u0161e publike, to su problemi kulturne proizvodnje, rada u kulturi, stabilnog i obilnog javnog financiranja, pa \u010dak i samih kulturnih sadr\u017eaja bli\u017ei margini. \u0160to je u centru interesa vi\u0161e publike, to je manje kritike: ne pamtimo da je netko u doma\u0107im medijima ozbiljnije osporio dominantne “publikocentri\u010dne” modele, makar zato da bi pokazao koliko su veliki problemi koji ostaju u njihovoj sjeni. \u0160to je u centru interesa vi\u0161e publike \u2013 ukratko \u2013 to je manje prostora za pitanja o (samo)eksploataciji kulturnih radnika, o demokratizaciji procesa kulturne proizvodnje, o mogu\u0107nostima stalnog institucionalnog uklju\u010divanja umjetnika u \u017eivot lokalne zajednice…<\/p>\n

To je, uostalom, manje onih koji bi takva pitanja uop\u0107e mogli postavljati. Preostaju nam zato provjerene medijske formule, nekonfliktni piarovski diskurs, paradigma li\u0161ena analize. Preostaje nam Hrvatska, zemlja tisu\u0107u festivala. Preostaje tisu\u0107u festivala bez suvislijeg komentara.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ne znamo tko je to\u010dno ni kada proglasio Hrvatsku “zemljom tisu\u0107u festivala”, ali slogan se lijepo lijepi: eno ga u medijima…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":5607,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-20055","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20055","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=20055"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20055\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36553,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20055\/revisions\/36553"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/5607"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=20055"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=20055"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=20055"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=20055"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=20055"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=20055"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=20055"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}