{"id":1997,"date":"2014-08-06T07:00:05","date_gmt":"2014-08-06T06:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=1997"},"modified":"2021-02-25T11:06:24","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:24","slug":"populizam-i-klasnogovornici","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=1997","title":{"rendered":"Populisti i klasnogovornici"},"content":{"rendered":"

U srednjoklasnom imaginariju politi\u010dki procesi su odre\u0111eni univerzalnim sukobom – na jednoj strani koalicija populisti\u010dkih politi\u010dara i zaostalih masa, a na drugoj racionalnost, transparentnost i demokratska kultiviranost prosvije\u0107enih. Povla\u0161tenu ulogu u reprodukciji imaginarija igra medijski aparat sa\u010dinjen od pripadnika srednjoklasnog miljea. Iako je deklasacija prili\u010dno uznapredovala i u medijskom polju, ritam i dalje diktiraju predkrizni \u0161abloni tuma\u010denja svijeta.<\/strong><\/p>\n

Gemi\u0161t u plasti\u010dnoj \u010da\u0161i, feta pr\u0161uta na \u010delu i tambura\u0161i u drugom planu: antologijska fotografija \u017deljka Keruma s predizbornog skupa u \u010ciovu kraj Splita donijela nam je pro\u0161le godine precizno karikaturalan i karikaturalno precizan portret krupnijeg primjerka doma\u0107eg politi\u010dkog populista, pokrenula viralnu lavinu, isprovocirala kolektivno zgra\u017eanje i ismijavanje. Kerum tada nije uspio osvojiti svoj drugi gradona\u010delni\u010dki mandat, ali je u prethodne \u010detiri godine vladanja gradom podigao paradigmatsku ljestvicu po(pu)li(s)ti\u010dkih strategija toliko visoko da nijedan hrvatski politi\u010dar sada ne mo\u017ee, \u010dini se, pasti ni\u017ee od njega. Naspram trinaestmetarskog kamenog kri\u017ea na Marjanu, bjesomu\u010dnih obra\u010duna s neidentificiranim “urbanim Jugoslavenima” i milijunskog spaceliftinga<\/i> Zapadne obale kako bi se uljep\u0161ao pogled iz gradona\u010delnikova privatnog hotela, \u010dak i decenija \u0161teto\u010dinske vlasti Milana Bandi\u0107a u Zagrebu doima se poput relativno sofisticirane demonstracije pseudodemokratskih upravlja\u010dkih tehnika. Dvojica gradona\u010delnika dva najve\u0107a hrvatska grada pritom su tek naj\u017eivopisniji likovi s doma\u0107e populisti\u010dke politi\u010dke scene, \u010dijim su mra\u010dnim rubovima ve\u0107 prodefilirale i tako bizarne pojave kao \u0161to je folk-metalac Sini\u0161a Vuco, a sredi\u0161nji dio nakratko uzurpirali \u0161arlatani poput amerikaniziranog “de\u010dka s Tre\u0161njevke” Borisa Mik\u0161i\u0107a.<\/p>\n

Stalno isku\u0161enje populizma<\/strong><\/p>\n

Ali populizam u politici ne \u010dine samo ekstravagantna demonstracija mo\u0107i, bizarni javni ispadi i gard tvrdog alfa-mu\u017ejaka: on je istodobno ne\u0161to poput neizbje\u017enog negativnog potencijala demokracije, stalne prijetnje kontaminiranja narodne volje neprincipijelnim podila\u017eenjima i ulagivanjima politi\u010dara masi. “Ne mo\u017eemo biti populisti i obe\u0107avati stvari koje ne mo\u017eemo ispuniti”, brani se od permanentnog isku\u0161enja Zoran Milanovi\u0107, liberalni premijer zabunom zate\u010den na \u010delu socijaldemokratske stranke. “Neka se zna da ne volim politi\u010dke populiste, to me smeta”, podcrtava stav. Populizam je, ukratko \u2013 u svojoj latentnoj prijetnji ba\u0161 kao i u manifestnoj izvedbi \u2013 transideolo\u0161ko \u010dvori\u0161te neobavezne demagogije i lo\u0161eg ukusa, ekonomije povlastica i sitnih ustupaka, nepotizma i klijentelizma, abortirane transparentnosti i zanemarenih demokratskih procedura. On bubri od nerealnih obe\u0107anja i lukavo distribuiranih malih koristi, a medijima metastazira nezaustavljivo, nude\u0107i im svakodnevno skandal, zabavu i provokaciju: tako, barem, izgleda standardizirani prikaz populizma, skrojen u ime neimenovanih, ali politi\u010dki razboritijih i odgovornijih “nas”. A po\u0161to je prikaz dobro poznat, zanimljivijim se \u010dini ispitati ba\u0161 ovu perspektivu razboritosti i odgovornosti iz koje ga, zabrinuti, promatramo.<\/p>\n

Medijska perspektiva<\/strong><\/p>\n

Perspektiva je medijska, barem utoliko ukoliko je politika kao javno djelovanje neizostavno upu\u0107ena na medijsko posredovanje. Nasuprot dominantnoj predod\u017ebi o uspje\u0161nim politi\u010dkim populistima kao vje\u0161tim manipulatorima koji tabloidne forme povr\u0161nog spektakla i jednodnevne kontroverze spretno koriste za vlastitu promociju, ona iznova i uporno razotkriva njihovu mra\u010dnu stranu. Bez obzira koliko naslovnica i udarnih minuta dobili, raznorazni bandi\u0107i i kerumi u medijima \u0107e stoga uvijek figurirati kao paradoksalna politi\u010dka bi\u0107a legitimirana op\u0107om voljom da bi protiv te volje rovarila, kao (raz)gradona\u010delnici opasnih namjera i groteskni klauni autoritarnih pretenzija. Ono \u0161to je u prvom koraku va\u017eno primijetiti kod ovakvih invektiva njihova je klasna uvjetovanost. Novinarsko polje, naime, impregnirano je srednjoklasnim imaginarijem, njime uvelike vlada implicitno shva\u0107anje politi\u010dkih procesa iz pozicija srednjih klasa, naprosto zato \u0161to novinarke i novinari tim klasama uglavnom pripadaju i njihovim su svjetonazorima presudno oblikovani. To je bilo posebno uo\u010dljivo u godinama uo\u010di ekonomske recesije, kada je iole istaknutiji komentatorski, istra\u017eiva\u010dki ili uredni\u010dki anga\u017eman podrazumijevao visoku razinu materijalne sigurnosti i solidan dru\u0161tveni status. \u010cak i nakon kriznog razaranja medijske scene, masovnih otpu\u0161tanja i prekarizacije rada, nekoliko je razloga za nastavak tuma\u010denja dru\u0161tvene zbilje li\u0161enog svijesti o druk\u010dijim klasnim iskustvima i odnosima. Jedan je, recimo, taj \u0161to dobar dio novinarskog polja okupira javna radiotelevizija koja, u usporedbi s komercijalnim sektorom, u recesiji osigurava relativno visok stupanj radni\u010dkih prava i sigurnosti pa time \u010duva materijalnu podlogu za reprodukciju srednjoklasnih pozicija. Drugi nam otkriva privilegirani novinarski \u017eanr kolumne, gotovo neoskvrnut kriznom erozijom medijskog sadr\u017eaja. Skoro svi opinionmejkeri i komentatori \u2013 posve neovisno o svjetonazorsko-ideolo\u0161kim preferencijama, “popularnom” ili “sofisticiranom” stilu, udvaranju nacionalisti\u010dkoj desnici ili opu\u0161tenom flertanju s lijevim idejama \u2013 slo\u017eno promoviraju srednjoklasni pogled na politi\u010dka zbivanja: ograni\u010den privilegiranom materijalnom pozicijom, nerijetko poduprt akademskim ili knji\u017eevni\u010dkim statusom autora.<\/p>\n

Promatrana tim pogledom, figura politi\u010dkog populista pokazuje se onda kao zbroj vrijednosti dijametralno suprotnih onima “normalne”, gra\u0111anske srednje klase; ona je njihov vjerni negativ. Tamo gdje populizam donosi personaliziranu karizmu, medijski glasnici srednje klase zagovaraju jasan i provjerljiv program. Tamo gdje populizam podrazumijeva pogodovanja, mito i klanovske veze, tra\u017ee se procedura, kriteriji i transparentnost. Tamo gdje populizam promovira estradu, ki\u010d i dernek, prizivaju se visoka kultura, urbani stil i dozirana umjetni\u010dka provokacija. U inverznoj zrcalnoj slici raspojasane demagogije za masovnu upotrebu otkriva nam se, ukratko, vizija politi\u010dkog djelovanja svediva na naizgled samorazumljivu kategoriju “ure\u0111enog dru\u0161tva” kao ejakulativne ascendencije srednjoklasnih fantazmi: ideju da bismo se mogli domo\u0107i “normalne” dru\u0161tvene zbilje samo kada bismo se napokon otarasili politi\u010dkog taloga simboli\u010dki koncentriranog u figuri populisti\u010dkog manipulatora oboru\u017eanog gustim koruptivnim i nepotisti\u010dkim mre\u017eama. Deplasiranost ovakve fantazije najbolje ocrtava \u010dinjenica da je neusporedivo najve\u0107a korupcijska afera u Hrvatskoj, ona biv\u0161eg premijera Ive Sanadera, medijski ostala neotkrivena usprkos njenim frapantnim razmjerima: situacija op\u0107eg materijalnog obilja o\u010dito je bila dovoljna da amortizira njene u\u010dinke, \u010dak iako se svima doslovce odvijala pred o\u010dima, jer je novac pokraden iz dr\u017eavnog bud\u017eeta bio upumpavan u ekscesivne HDZ-ovske promid\u017ebene kampanje.<\/p>\n

Klasna autonomija<\/strong><\/p>\n

Ta nas klepto-marketin\u0161ka operacija, opet, podsje\u0107a da medijsko posredovanje politike nije ograni\u010deno na novinarski i uredni\u010dki rad: dobrim je dijelom, posebno u periodi\u010dnim predizbornim ritualima, povjereno PR-u i reklamnoj industriji. Me\u0111utim, iako ondje neizbje\u017eno pribjegava otvoreno populisti\u010dkim strategijama \u2013 pa se \u010dak i programi “ozbiljnijih” stranaka i kandidata u kampanjama reduciraju na nestabilne dosko\u010dice, lo\u0161e sklopljene rime i banalne slogane \u2013 to ga ne \u010dini manje distanciranim od politi\u010dki navodno nezrelog “naroda”, barem u temeljnoj implikaciji: marketin\u0161ka praksa samu sebe shva\u0107a kao lukavo manipuliranje obrazovanih, domi\u0161ljatih i, naravno, srednjoklasno formiranih copywritera i PR-ovaca percepcijom neukih masa. A osnovni uzrok prezira s kojim intelektualni medijski e\u0161aloni promatraju jeftine populiste otkriva nam klju\u010dna to\u010dka preklapanja jednih i drugih: sna\u017ean otpor spram politi\u010dkih elita. \u010cak i minimalna, formalisti\u010dki autisti\u010dna politolo\u0161ka definicija populizma opisuje ga, naime, kao reakciju na “odnaro\u0111eno” elitisti\u010dko prisvajanje mo\u0107i; samo, dok populisti\u010dka gesta protiv tih “nenarodnih elemenata” poku\u0161ava mobilizirati bijes masa, eksponenti srednjoklasnih vrijednosti napadaju ih iz pozicije individualne hrabrosti i autorske autonomije. Nevolja se, me\u0111utim, sastoji u tome \u0161to ova autonomija podrazumijeva uglavnom bezbri\u017enu slobodu od bilo kakve svijesti o klasnoj uvjetovanosti vlastite pozicije. Ona kao da je smje\u0161tena u “sivu zonu” izme\u0111u bur\u017eoaske i radni\u010dke klase: iako prisilom prodavanja vlastitog rada vlasnicima sredstava za proizvodnju neporecivo pripada potonjoj, materijalno i statusno uvjetovanom borbom za “normalno” dru\u0161tvo vrlo efikasno zastupa interese prve. Ideja da se dru\u0161tvene nepravde mogu ispraviti a da se pritom zanemari ona osnovna \u2013 eksploatacija rada i prisvajanje vi\u0161ka vrijednosti koji je stvorila obespravljena ve\u0107ina \u2013 nije, naime, ni\u0161ta drugo nego apologija vladaju\u0107e klase i sistema koji joj omogu\u0107uje vlast.<\/p>\n

Zato standardne kritike populizma, ismijavaju\u0107i pr\u0161ut na Kerumovom \u010delu i Bandi\u0107eve pozive na “delanje”, redovito propu\u0161taju ukazati na klasni antagonizam koji takvim kreaturama otvara javni prostor. Zato, pripisuju\u0107i populizmu sadr\u017eajnu neodre\u0111enost i ideolo\u0161ki nered, ne primje\u0107uju da je njihova vlastita ma\u0161tarija o “ure\u0111enom dru\u0161tvu” podjednako apstraktna: dru\u0161tvo se, naime, da sasvim lijepo proceduralno urediti a da se prethodno niti ne dotaknu temeljni odnosi ekonomske eksploatacije i opresije. I zato, kona\u010dno, ostaju zarobljeni u kolektivnoj iluziji variranoj beskrajnim nizom specifi\u010dnih, individualnih i kriti\u010dkih glasova: uvjereni za same sebe da su kolumnisti, reklamni stru\u010dnjaci i urednici, a posve nesvjesni da su \u2013 prije i nakon svega toga \u2013 uglavnom samo klasnogovornici.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gemi\u0161t u plasti\u010dnoj \u010da\u0161i, feta pr\u0161uta na \u010delu i tambura\u0161i u drugom planu: antologijska fotografija \u017deljka Keruma s predizbornog skupa u \u010ciovu kraj Splita donijela nam je pro\u0161le godine…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":2001,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[66],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-1997","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-klasa","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1997","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1997"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1997\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2007,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1997\/revisions\/2007"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2001"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1997"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1997"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1997"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=1997"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=1997"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=1997"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=1997"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}