{"id":19917,"date":"2017-09-08T07:00:51","date_gmt":"2017-09-08T06:00:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=19917"},"modified":"2021-02-25T10:58:01","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:01","slug":"bugarski-anti-antifasizam-povratak-u-izmisljenu-proslost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=19917","title":{"rendered":"Bugarski anti-antifa\u0161izam: povratak u izmi\u0161ljenu pro\u0161lost"},"content":{"rendered":"

Nakon \u0161to je prije par godina snimljena serija o “spa\u0161enim” bugarskim \u017didovima za vrijeme Drugog svjetskog rata, sada je najavljen i film koji \u0107e bugarskog kolaboracionisti\u010dkog cara Borisa III predstaviti kao hrabrog dr\u017eavnika koji se suprotstavio nacistima. Ove produkcije samo su dio sve agresivnijih poku\u0161aja da se bugarski povijesni fa\u0161izam predstavi kao “zlatno doba” kojem se nakon “komunisti\u010dke traume” treba vratiti.<\/strong><\/p>\n

Uporni poku\u0161aji da se rehabilitira bugarski re\u017eim prije 1944. manifestiraju se u brojnim komemorativnim doga\u0111ajima, izgradnji spomenika i pisanju povijesnih ud\u017ebenika. Postoji i nekoliko zakonskih “rje\u0161enja” za navodnu nostalgiju za socijalizmom, poput prijedloga da se kriminaliziraju “komunisti\u010dki simboli”, \u0161to se podjednako odnosi na majice s likom Che Guevare i stambene blokove, o \u010demu smo ve\u0107 pisali<\/a>. Ovaj proces radi provedbe temeljite \u010distke ostataka komunizma ne preza ni od rehabilitacije predratnih fa\u0161ista. Pjesnik Mil\u010do Spasov jo\u0161 je 1990. godine u opozicijskim novinama Demokracija<\/em> odredio smjer svojim poznatim \u010dlankom naslovljenim: “Je li u Bugarskoj bilo fa\u0161izma?” U njemu autor daje definiciju fa\u0161izma kao jednostrana\u010dke diktature koju vodi “politi\u010dki teoreti\u010dar”. A car Boris III, podsje\u0107a Mil\u010dov, nikad nije napisao neko teorijsko djelo (poput npr. Mein Kampfa<\/em>).<\/p>\n

Za njega dr\u017eavni udar 1934. koji je doveo do raspu\u0161tanja parlamenta nema ni\u0161ta zajedni\u010dko s fa\u0161izmom, jer opozicija navodno nije sasvim ugu\u0161ena, kao ni sloboda \u0161tampe. \u0160to je to\u010dno bio bugarski re\u017eim do 1944. autor ne daje odgovor, osim da je bio “ne\u0161to drugo”. To drugo trebalo bi biti benevolentna ustavna monarhija koja \u010duva sva\u010dija prava. No takvu je sliku mogu\u0107e vidjeti samo ako se ignorira \u010dinjenica da je taj re\u017eim svoju konsolidaciju dugovao represiji i uni\u0161tenju komunisti\u010dke partije te zabrani djelovanja sindikata i stranaka. Sli\u010dno stvari stoje s antisemitizmom, koji za Spasova u Bugarskoj prakti\u010dki nije postojao. Pritom se ponavlja pri\u010da o tome da je spa\u0161eno oko pedeset tisu\u0107a bugarskih \u017didova i ignorira da ih je barem jedanaest tisu\u0107a u sklopu bugarskog doprinosa Holokaustu poslano u nacisti\u010dke kampove za istrebljenje iz okupiranih teritorija Gr\u010dke i Makedonije. 1<\/a><\/sup><\/p>\n

Poanta ove neobi\u010dne reinterpretacije fa\u0161izma je tvrdnja da se Bugarska komunisti\u010dka partija nije mogla boriti protiv fa\u0161izma, pa je njezino preuzimanje vlasti nelegitimno. La\u017eno predstavljanje perioda prije 1944. kao nekog vremena cvjetaju\u0107e demokracije dio je pri\u010de o “povratku Europi” od koje su nas komunisti navodno odvojili. U toj pri\u010di car \u010desto igra ulogu “modela demokratskog vodstva”, kako su Borisa III redovito nazivali u spomenutim novinama. Rije\u010d je o istom caru koji je 1935. potvrdio zabranu politi\u010dke opozicije i uveo sustav koji se u historiografiji naziva “osobnom vladavinom”. U novinama koje se nazivaju Demokracija<\/em>, nedostatak legitimiteta u narodu ne predstavlja nikakav problem. Za bugarsku liberalnu desnicu popularnost ionako mo\u017ee samo potaknuti optu\u017ebe za omra\u017eeni “populizam”.<\/p>\n

Period restauracije<\/strong><\/p>\n

Antikomunizam se pokazuje kao neka vrsta politi\u010dke magije, koja autoritarne monarhe pretvara u demokratske vo\u0111e, a me\u0111uratni fa\u0161izam u period liberalne demokracije, spaja nespojive politi\u010dke re\u017eime i filozofije te naposljetku prikazuje aktualni sistem kao vje\u010dni i neosporni smjer politike koji je kratkotrajno i nasilno prekinula anomalija komunizma. Bugarska je zna\u010di prije 1944. bila “europska demokracija”, ali je zbog komunizma privremeno izmje\u0161tena iz svog prirodnog geopoliti\u010dkog okru\u017eja kojemu se sada treba “vratiti”. Kroz ideju “povratka” prikriva se izvorni nedostatak. U tom smislu, historijski revizionizam nije ma\u0161tovito bula\u017enjenje nekolicine ekscentri\u010dnih antikomunisti\u010dkih intelektualaca, ve\u0107 ideolo\u0161ka potreba novog re\u017eima. Ideja stvarnog “povratka” bugarskom re\u017eimu iz perioda prije 1944. te\u0161ko da bi zvu\u010dala privla\u010dno. Stoga povijest logi\u010dno treba ponovo napisati.<\/p>\n

To ponovno pisanje povijesti odvija se doslovno. Jedna nevladina udruga, \u010diji je cilj “promovirati suo\u010davanje s komunisti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u Bugarske koriste\u0107i metode povijesnog dijaloga i gra\u0111anskog obrazovanja”, nedavno je objavila seriju video predavanja i ud\u017ebenika o bugarskom komunizmu, koje je financirala<\/a> jedna ameri\u010dka zaklada u Bugarskoj. Nemogu\u0107e je u jednom \u010dlanku pobrojati brojne proma\u0161ene interpretacije o \u017eivotu za vrijeme socijalizma, pa \u010dak i otvorene la\u017ei, poput one da su komunisti ubili cara Borisa III nakon 1944., iako je on jo\u0161 godinu ranije umro od sr\u010danog udara. Ima, me\u0111utim, dijelova<\/a> koji su vrlo ilustrativni: “Fraza ‘poraz bur\u017eoaske klase’ uz koju se ve\u017ee period socijalizma zna\u010di uni\u0161tenje povijesno utemeljene hijerarhije u dru\u0161tvu, odnosno polo\u017eaja i odnosa izme\u0111u dru\u0161tvenih grupa koje se prirodno stvaraju protokom vremena i razvojem bugarskog dru\u0161tva. Komunisti\u010dki re\u017eim razbija prethodno dru\u0161tveno jedinstvo i odnose.” U ovoj slici nenasilnog i harmoni\u010dnog predsocijalisti\u010dkog dru\u0161tva nema naravno mjesta za Holokaust i u\u017ease okupacije susjednih teritorija, kao ni brutalnu represiju, mu\u010denje i nestanke doma\u0107e opozicije, koji se skrivaju iza ovdje spomenutih “dru\u0161tvenih odnosa”.<\/p>\n

No artikuliranje liberalizma kao ideologije “restauracije” i zami\u0161ljanje nekakve dugotrajne liberalne tradicije koju je tobo\u017ee prekinuo komunizam izaziva brojne neugodne situacije. Jedan od nedavnih primjera je ru\u0161enje spomenika posve\u0107enog 1300. godi\u0161njici osnutka Bugarske. Radi se o socijalisti\u010dkoj modernisti\u010dkoj skulpturi u centru Sofije. Pozivaju\u0107i se na njegovu navodnu nepopravljivost, gradska uprava je ignorirala prosvjede<\/a> i demolirala spomenik. Javna je tajna da je glavni motiv za njegovo ru\u0161enje bilo skoro preuzimanje predsjedavanja Europskom unijom, za koje se ceremonija treba odr\u017eati nedaleko od nekada\u0161nje lokacije skulpture. Na inicijativu grupe javnih li\u010dnosti i intelektualaca s desnice, grad \u0107e na mjestu ove skulpture podi\u0107i repliku neoklasicisti\u010dkog spomenika iz 1934. posve\u0107enog bugarskim vojnicima poginulim u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu koji je sru\u0161en u ameri\u010dkom bombardiranju Sofije 1940-ih.<\/p>\n

Odustajanje od “demokratskih promjena”<\/strong><\/p>\n

Jedini preostali element tog starog spomenika iz 1934. je figura lava \u010dija je \u0161apa oslonjena na \u0161tit na kojem je prikazana karta Velike Bugarske. Gradska uprava sada tog lava planira vratiti na istaknuto mjesto na kojem \u0107e ga lak\u0161e mo\u0107i uo\u010diti uzvanici iz Europe. Postoji, me\u0111utim, mali problem. Na spomenutoj karti su prikazane tzv. “prirodne granice Bugarske”, koje uklju\u010duju velike dijelove susjednih zemalja. Lav koji pretendira na teritorije Makedonije, Gr\u010dke, Rumunjske i Srbije ba\u0161 se i ne uklapa u slu\u017ebenu europsku ideologiju koja tobo\u017ee zagovara mir me\u0111u \u010dlanicama, odbija iredentizam, teritorijalne promjene i ekspanzivni nacionalizam. No to nije umanjilo entuzijazam bugarske desnice koja spomenikom iz 1934. \u017eeli obilje\u017eiti svoje predsjedavanje najpresti\u017enijim klubom razvijenih zemalja svijeta.<\/p>\n

Ovo nije prvi poku\u0161aj da se spomenicima rehabilitiraju me\u0111uratne politi\u010dke i vojne figure koje su bile bliske nacisti\u010dkoj Njema\u010dkoj. Kao \u0161to je ve\u0107 pisala<\/a> ameri\u010dka antropologinja Kristen Ghodsee, spomenik \u017ertvama komunizma podignut 1999. godine je ve\u0107 rehabilitirao znatan broj \u010dlanova bugarske vlade i generala koji su ili izravno odgovorni za istrebljenje makedonskih i gr\u010dkih \u017didova u nacisti\u010dkim logorima (poput ministra unutarnjih poslova Petra Gabrovskog) ili su bili otvoreni simpatizeri nacizma (poput generala Hriste Lukova). Narativ iza “spomenika \u017ertvama komunizma” dio je sustavnog nastojanja Europske unije da nametne jedno ispravno sje\u0107anje na komunizam, osobito dokumentima kao \u0161to je tzv. Pra\u0161ka deklaracija iz 2008. godine. Kako upozorava Ghodsee, intenziviranje ovih poku\u0161aja poklapa se s izbijanjem financijske krize.<\/p>\n

No uz globalni strah od mogu\u0107e nove socijalne pobune, va\u017ean faktor zahuktavanja kampanje je i debakl doma\u0107e “izvorne” antikomunisti\u010dke opozicije. Pad svoje popularnosti stara desnica pripisuje problemima s bugarskim mentalitetom koji je zara\u017een iracionalnim ideologijama poput “populizma” i “nostalgije za komunizmom”. \u010cak se i aktualni desni\u010darski premijer Bojko Borisov u tom smislu \u010desto proziva kao “komunist”. Samozvana autenti\u010dna desnica, koja samu sebe smatra zaslu\u017enom za promjenu re\u017eima 1990., sada se upu\u0161ta u histeri\u010dne denuncijacije populizma. Ona \u017eali za propu\u0161tenim prilikama da se nasilnim odstranjivanjem rije\u0161i komunizma jednom za svagda. Bauk komunizma dakle jo\u0161 uvijek opsjeda bugarsku desnicu. No ako se ta desnica kasnih 1980-ih formalno borila za “demokratske promjene”, danas se \u010dini kako je u ime svoje borbe protiv pro\u0161log sistema potpuno spremna odustati od svake demokracije, kao i povijesne istine.<\/p>\n

S engleskog preveo: Nikola Vukobratovi\u0107<\/p>\n

  1. Kao saveznica nacisti\u010dke Njema\u010dke i fa\u0161isti\u010dke Italije, Bugarska je tijekom 1940-ih dobila dopu\u0161tenje da okupira dijelove dana\u0161nje Gr\u010dke, Makedonije, Srbije i Rumunjske. op.ur.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Uporni poku\u0161aji da se rehabilitira bugarski re\u017eim prije 1944. manifestiraju se u brojnim komemorativnim doga\u0111ajima, izgradnji spomenika i pisanju povijesnih ud\u017ebenika. Postoji i nekoliko zakonskih “rje\u0161enja” za navodnu nostalgiju za socijalizmom, poput prijedloga da se kriminaliziraju “komunisti\u010dki simboli”, \u0161to se podjednako odnosi na majice s likom Che Guevare…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":19920,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[144],"theme":[458],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[191],"class_list":["post-19917","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19917","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=19917"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19917\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35326,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19917\/revisions\/35326"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/19920"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=19917"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=19917"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=19917"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=19917"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=19917"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=19917"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=19917"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}