{"id":19670,"date":"2017-08-16T07:00:42","date_gmt":"2017-08-16T06:00:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=19670"},"modified":"2021-02-25T10:58:07","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:07","slug":"georgi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=19670","title":{"rendered":"\u0160uplji temelji zelene energetske politike"},"content":{"rendered":"

Uvo\u0111enje obnovljivih izvora energije nau\u0161trb fosilnih i nuklearnih energenata ne da se naprosto\u00a0prevesti u\u00a0sukob izme\u0111u progresivnih i regresivnih politika. Kao \u0161to to uvjerljivo pokazuje situacija u Bugarskoj, bez uzimanja u obzir pitanja vlasni\u0161tva i demokracije, osu\u0111eni smo na cijeli niz nesavladivih proturje\u010dja.<\/strong><\/p>\n

Kombinacija izrazito niskih cijena struje, visokog stupnja energetskog siroma\u0161tva i neadekvatnih mjera za borbu protiv njegova iskorjenjivanja, \u010dine ovu situaciju u Bugarskoj socijalno vrlo eksplozivnom<\/a>. Va\u017eno pitanje pritom nije samo ono dizajniranja efektivne palijativne javne politike. S obzirom na osjetljivost ovog pitanja u kombinaciji s visokim profitnim stopama koje ova grana industrije nosi, energetske politike su izrazito politizirana pitanja. Me\u0111utim, energetski sektor je izrazito tehni\u010dke prirode, dok su svi vrijednosni stavovi izrazito ideologizirani. Stoga se politi\u010dke rasprave vrte i razrje\u0161avaju upravo u toj domeni: ideologije, a ne tehnologije. Pratioci i sudionici medijskih mejnstrim debata na\u017ealost ne sudjeluju ravnopravno u ovoj raspravi, ve\u0107 se radije bave pitanjem nacionalnosti investitora, umjesto pitanjima poput onoga koje dru\u0161tvene skupine imaju koristi od pojedinih politika, a koji bi trebali biti ciljani korisnici.<\/p>\n

Najpopularniji prijedlozi rje\u0161avanja pitanja energetskog siroma\u0161tva dosad su se uglavnom svodili na izda\u0161ne vladine potpore za izgradnju velikih energetskih projekata. Pove\u0107anje energetske ponude smatra se rje\u0161enjem za odr\u017eavanje cijena struje niskom. Cilj mjera pritom nije tek omogu\u0107avanje jeftine struje najsiroma\u0161nijim ku\u0107anstvima ve\u0107 i ina\u010de energetski intenzivnoj industrijskoj proizvodnji. Bugarska je naime energetski najintenzivnija \u010dlanica<\/a> Europske unije. 1<\/a><\/sup> Bugarske stranke svih ideolo\u0161kih predznaka isti\u010du svoju sna\u017enu predanost ovome problemu i daju veliku podr\u0161ku krupnim energetskim projektima, No nakon \u0161to osvoje vlast, kontradikcije u poduzetim koracima odaju visoki stupanj nekonzistentnosti njihovih politika. Najve\u0107e razlike me\u0111u strankama ne daju se svesti na principe koji odra\u017eavaju razli\u010dite dru\u0161tvene vrijednosti ve\u0107 na pitanja nacionalnosti pojedinih investitora (stoga ne \u010dudi spomenuti odraz u medijima) i na ne\u0161to kompleksnija pitanja ekonomskih interesa pojedinih grupacija i me\u0111unarodne pritiske. Primjerice, BSP u pravilu podr\u017eava projekte ruskih investitora. Tako su prije izbora davali neprikosnovenu podr\u0161ku plinovodu Ju\u017eni tok, da bi nakon dolaska vlast, te pod pritiskom Europske unije i Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, u kona\u010dnici otkazali cijeli projekt<\/a> uz izliku\u00a0ukrajinske krize<\/a>.<\/p>\n

Investitori s Istoka: nuklearna energija za jeftiniju struju
\n<\/strong><\/p>\n

Ilustrativan je primjer projekt izgradnje druge nuklearne elektrane u Belenu<\/a> (Atomna elektrocentrala Belene<\/em>). Njezina izgradnja zapo\u010deta je 1980-ih godina, ali je zaustavljena ’90-ih zbog krize koja je nastala kao posljedica dru\u0161tvenih prevrata iz 1989. godine,. S projektom se potom nastavilo dvijetisu\u0107itih. U toj posljednjoj fazi, predugovor za izgradnju elektrane bio je potpisan s ruskom kompanijom Atomstroyexport<\/a> 2006. godine. Projekt je trebao biti u potpunosti dr\u017eavno financiran, no zbog visokih tro\u0161kova vlada je poku\u0161ala prona\u0107i vanjske, “strate\u0161ke investitore”. Oko pitanja to\u010dne cijene izgradnje ove nuklearke oda\u0161iljane su kontradiktorne informacije. Dok su podr\u017eavatelji govorili o ukupnoj cijeni od tek 6 milijardi eura, antagonisti su isticali dvostruko ve\u0107e tro\u0161kove. Godine 2008. zaklju\u010den je novi sporazum u vrijednosti od svega 670 milijuna eura, a kao rezultat koalicijske vlade na \u010delu sa BSP-om kojeg desnica tradicionalno smatra proruski orijentiranom strankom. Usprkos tome \u0161to ni Nacionalna elektrokompanija (Natsionalna Elektricheska Kompania<\/em> NEK) ni Atmostroyexport nisu uspjeli prona\u0107i zapadnog investitora da osigura preostali potrebni iznos, izgradnja je po\u010dela. Ideja je dakle bila investitore privu\u0107i ma\u0161u\u0107i dr\u017eavnom nuklearkom koju bi gradila ruska firma.<\/p>\n

Liberalna desnica se dakako usprotivila projektu, no primarno s argumentom protiv ruskih investitora profiliranih kao “inherentno korumpiranih”. Nakon \u0161to je BSP 2009. izgubio izbore, a vladu formirao GERB na \u010delu s Bojkom Borisovim, novi je premijer cijeli projekt opisao kao “visoko [sofisticirani] oblik korupcije” i “mo\u010dvaru od 800 milijuna eura”. Usprkos tome, GERB se upustio u jo\u0161 jedan poku\u0161aj pronalaska “zapadnog strate\u0161kog investitora” koji bi financirao izgradnju nuklearke, ali se od toga ponovno odustalo 2012. godine kada je GERB odlu\u010dio kona\u010dno otkazati projekt. To je dovelo do me\u0111unarodnih tu\u017ebi i arbitra\u017enih postupaka koje je Atomstroyexport pokrenuo protiv Bugarske s ciljem naknade \u0161tete za izgubljenu investiciju. Ruska kompanija je u kona\u010dnici dobila tu\u017ebe te je Bugarska bila prisiljena isplatiti Atomstroyexport u iznosu od 620 milijuna eura koliko je iznosila ve\u0107 naru\u010dena oprema.<\/p>\n

Nakon otkazivanja projekta BSP je zajedno s dijelovima ekstremne desnice pokrenuo kampanju za izgradnju nuklearke Belene argumentiraju\u0107i kako \u0107e atomska energija sniziti cijene struje za ku\u0107anstva. S tim su ciljem uspjeli 2013. godine pokrenuti nacionalni referendum o izgradnji nuklearke (ujedno i prvi referendum o konkretnoj politici nakon 1989. godine). Referendumsko pitanje<\/a> je me\u0111utim bilo nejasno formulirano: “Da li bi Bugarska trebala razvijati nuklearnu energiju izgradnjom nove nuklearne elektrane?” Nije to dakle bio referendum o tome da li se uop\u0107e sla\u017eemo s nuklearnom energijom kao primarnim energentom, niti da li je privatno vlasni\u0161tvo nad nuklearkom prihvatljivo. Sve velike politi\u010dke stranke isticale su kako u na\u010delu nisu za nuklearnu energiju, dok se pitanje privatnog vlasni\u0161tva nije niti postavilo, a cijela se stvar na kraju pretvorila u izbornu bitku najve\u0107ih stranaka. Ishod je bio izrazito nizak odaziv na referendum \u2013 od 20 posto odazvanih (i 60 posto potrebnih da bi referendum bio va\u017ee\u0107i), njih je 60 posto glasalo za. Nakon toga, GERB je tvrdio da \u0107e privatizirati cijeli projekt kako bi ga se realiziralo bez podr\u0161ke javnosti. Periodi\u010dno se pojavljuju vijesti da su prona\u0161li stranog investitora, iz Kine ili iz SAD-a, no nikakvi ozbiljni pregovori dosad nisu zapo\u010deli.<\/p>\n

Termoelektrane po mjeri zapadnih investitora<\/strong><\/p>\n

Desnica je obi\u010dno naklonjena projektima privatnih investitora financiranima isklju\u010divo sredstvima zapadnih zemalja. Notoran je slu\u010daj privatizacije dviju termoelektrana na ugljen Marica Iztok 1 i 3 (MI1 i MI3) prodanih investitorima iz SAD-a 2013. u mandatu izrazito antikomunisti\u010dke vlade. Poseban izvje\u0161taj<\/a> koji je o tome naru\u010dio bugarski parlament 2015. godine pokazuje da ugovori garantiraju preferencijalne cijene investitora koje su 40 do 60 posto ve\u0107e od tr\u017ei\u0161nih do 2027. te fiksne profitne stope do 2024. godine. NEK, koji kontrolira visoko volta\u017ene dalekovodne mre\u017ee, obvezan je na kupnju vi\u0161e energije iz MI1 i MI3 nego \u0161to one zaista proizvode. Kompanije su prikazale desetke milijuna investicija, tako\u0111er uklju\u010denih u kona\u010dnu cijenu, no sve se doga\u0111alo bez ikakve transparentnosti ili javnog natje\u010daja. Nadalje, ugovori su \u010duvali profit investitora \u010dak i u slu\u010dajevima regulatornih izmjena \u2013 firme su se pozivale na te \u010dlanke kako bi zastra\u0161ile vladu me\u0111unarodnom arbitra\u017eom. Iznimno povoljni uvjeti kompanijama u posljednjem koraku uzrokuju deficite u javnom prora\u010dunu posredstvom NEK-a koji pla\u0107a ra\u010dun. NEK svoje kontinuirane gubitke pak pretvara u odgode u pla\u0107anjima nekih proizvo\u0111a\u010da, pri \u010demu najvi\u0161e pate obnovljivi izvori energije.<\/p>\n

Usprkos takvim ozbiljnim problemima, desnica je oprezna pri kritiziranju MI1 i MI3. Neki su poku\u0161ali prona\u0107i opravdanja kazav\u0161i da su MI1 i MI3 barem proveli zahvate kojima osiguravaju po\u0161tivanje pravila o za\u0161titi okoli\u0161a, a za razliku od puno ve\u0107e MI2 koja se jo\u0161 uvijek nalazi u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu i slovi kao najve\u0107i zaga\u0111iva\u010d u zemlji. Drugi pak uzroke akumulaciji dugova NEK-a ne vide u lo\u0161im privatizacijskim ugovorima ve\u0107 u tek ideolo\u0161ki formuliranim argumentima korumpiranosti i neu\u010dinkovitosti dr\u017eavnih kompanija.<\/p>\n

Obnovljivi na ni\u010dijoj zemlji<\/strong><\/p>\n

Sli\u010dni preferencijalni uvjeti osigurani su i za proizvo\u0111a\u010de obnovljivih izvora energije (OIE). Pu\u010dka pretpostavka \u010desto, i pogre\u0161no, glasi da Isto\u010dna Europa zaostaje za Zapadom u tranziciji ka “zelenoj ekonomiji”. No, uvidom u konkretne podatke<\/a> pokazuje se da isto\u010dnoeuropske zemlje imaju natprosje\u010dne udjele OIE u kona\u010dnoj bruto potro\u0161nji. Tako je za 2015. godinu prosje\u010dni udio na razini Europske unije iznosio 16,7 posto, dok je u Bugarskoj bio na 18,2 posto, 28,6 posto u Estoniji, zatim 29 posto u Hrvatskoj, 37,6 posto u Latviji, 25,8 posto u Litvi, 24,8 posto u Rumunjskoj i 22 posto u Sloveniji. \u0160tovi\u0161e, 7 od 11 zemalja Unije koje su ve\u0107 dostigle cilj od 20 posto propisan do 2020. godine nalaze se u isto\u010dnoj Europi. Njema\u010dka koja se, barem u Bugarskoj, \u010desto predstavlja kao pozitivan primjer energetskih politika, imala je znatno ni\u017eu relativnu upotrebu OIE.<\/p>\n

Prije ulaska u EU, OIE u Bugarskoj bilje\u017eili su stabilan rast. U periodu od 2007. do 2013. godine porasli su sa 9,2 na 19 posto da bi se rast potom smanjio. Pomak nije rezultat pomno planiranog zelenog zaokreta u energetskim politikama koji je u obzir uzeo interese drugih proizvo\u0111a\u010da, a ne samo srednjih privatnih poduze\u0107a. Sektor je ubrzano rastao zahvaljuju\u0107i aktivnoj podr\u0161ci vlade (u izda\u0161nim potporama, sporazumima o dugoro\u010dnoj kupovini takve energije, itd.). Zanimljivo je pritom da liberali ovo ne smatraju pretjeranom dr\u017eavnom intervencijom, \u0161to je njihova uobi\u010dajena reakcija na bilo koji prijedlog za aktivnu redukciju energetskog siroma\u0161tva. Sektor je ostvario visoki rast jer je dio poduze\u0107a dobio mogu\u0107nost iskoristiti svoje privatne veze s vladom kako bi si osigurali dugoro\u010dne subvencije na cijene te time priskrbili ve\u0107i povrat investiranoga.<\/p>\n

Od po\u010detka 2015. godine vlada je po\u010dela smanjivati potpore za OIE<\/a>. Razvio se naime javni otpor subvencijama na OIE. Tvrdilo se da obnovljivci podi\u017eu cijenu struje, a posebno se to intenziviralo nakon prosvjeda 2013. godine. Tako\u0111er je uvedena dodatna regulativa kao i novi porezi na OIE kako bi se ovim putem kompenzirali nagomilani deficiti NEK-a, koji su ponavljamo, dijelom rezultat i \u0161tetnih privatizacijskih ugovora za MI1 i MI3. Po\u010dele su se artikulirati i optu\u017ebe da su se novi porezi zloupotrebljavali za redistribuciju dr\u017eavnih subvencija s malenih proizvo\u0111a\u010da OI ka velikima.<\/p>\n

Socijalno regresivni energetski modeli
\n<\/strong><\/p>\n

No, jo\u0161 je va\u017enije, da svi izvori energije koji se smatraju obnovljivima to zapravo nisu, odnosno nisu ekolo\u0161ki odr\u017eivi (npr. vodni resursi i biomasa), a kamoli da su socijalno progresivni. Na Balkanu je notoran slu\u010daj hidroelektrana, polovica kojih se gradi u za\u0161ti\u0107enim podru\u010djima<\/a>. U Bugarskoj su neke OIE kompanije, van propisanih pravila, ostvarile dodatne potpore iz EU fondova koje su bile namijenjene ruralnom razvoju i poljoprivrednoj proizvodnji. Ishod je u kona\u010dnici i u ovom slu\u010daju poznat \u2013 projekti provo\u0111eni uz pomo\u0107 javnih sredstava, tako\u0111er su imali garantirane preferencijalne cijene, ba\u0161 kao i projekti privatnih kompanija bez izravnog javnog sufinanciranja.<\/p>\n

AES Geo Energy, vlasnik MI1, ujedno je i jedan od top investitora u OIE, pogotovo kad se radi o za\u0161ti\u0107enim podru\u010djima. Izbjegavali su pla\u0107anje poreza prikazivanjem godi\u0161njih gubitaka, usprkos preferencijalnim cijenama i umjetno (pravnim putem) osiguranom i fiksnom potra\u017enjom. Kompanija se poku\u0161ala opravdati pozivaju\u0107i se na nepovoljna pravila i nove cijene uvedene nakon prosvjeda 2013. godine. Naravno, pritom su izostavili informaciju da gubitke prijavljuju<\/a> od 2011. godine kada je njihov prikazani gubitak bio jo\u0161 ve\u0107i nego nakon reformi 2013. godine.<\/p>\n

Socijalno progresivni energetski modeli<\/strong><\/p>\n

Problemi s OIE \u010dine velike fosilne i nuklearne projekte naizgled socijalno progresivnijima. Neki od smislenijih i demokratski stabilnijih prijedloga ekologa pometeni su sa strane i ne postoje u javnoj raspravi, pogotovo kad se radi o ljevici. Najva\u017eniji me\u0111u njima je onaj \u0161to zagovara proizvodnju energije putem obnovljivih izvora na najni\u017eoj razini \u2013 u ku\u0107anstvima i na lokalnoj razini. Proizvo\u0111a\u010di-ku\u0107anstva organizirali bi se putem kooperativa. Jedna od prednosti ovog modela je smanjenje tro\u0161kova transporta dalekovodima (jer se u ovom modelu sva energija proizvodi i tro\u0161i lokalno).<\/p>\n

Restriktivnije mjere provedene 2013. godine nisu ciljale tome da sustav u\u010dine u\u010dinkovitijim za ku\u0107anstva kao proizvo\u0111a\u010de ili kooperative niti tome da zaista snize cijene, ve\u0107 da privremeno odgode socijalnu krizu i smanje gubitke NEK-a. Nadalje, vlada nikad nije poku\u0161ala osmisliti ikakav program za poticanje proizvodnje energije na razini ku\u0107anstava iz OIE. Uklju\u010divanje takvih prijedloga u javnu politiku ne zna\u010di reduciranje energetske demokracije na borbu za ve\u0107i broj malih proizvo\u0111a\u010da OIE ili osnivanje \u0161to ve\u0107eg broja kooperativa. S druge strane, njihovo uklju\u010divanje izrazito bi doprinijelo nastojanjima za podru\u0161tvljenjenje energetskih mre\u017ea. Feti\u0161izacija “decentraliziranih” sistema ponekad ekolozima u Bugarskoj stvara dodatne probleme u raspravi zbog nekriti\u010dnosti spram liberalizacije i sumnjivim kampanjama koje zanemaruju pitanje javnog ili privatnog vlasni\u0161tva, kao i interesa ugro\u017eenih dru\u0161tvenih skupina ali i radnika. Zeleni i crveni mogu mnogo nau\u010diti jedni od drugih, no nalazimo se tek na po\u010detku tog puta.<\/p>\n

S engleskog prevela Andrea Milat<\/p>\n

  1. Energetska intenzivnost je statisti\u010dki koncept koji se definira kao potro\u0161nja energije po jedinici proizvodnje na razli\u010ditim razinama agregiranja. Stupanj na kojem proces, tvrtka ili \u010dak i zemlja tro\u0161i energiju opisan je kao energetska intenzivnost. Na razini ekonomije dr\u017eave, ona je omjer izme\u0111u ukupne finalne potro\u0161nje i bruto doma\u0107eg proizvoda[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Kombinacija izrazito niskih cijena struje, visokog stupnja energetskog siroma\u0161tva i neadekvatnih mjera za borbu protiv istoga, \u010dine ovu situaciju u Bugarskoj socijalno vrlo eksplozivnom…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":19673,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[128],"theme":[457],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[61],"class_list":["post-19670","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-energetika","theme-klima","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19670","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=19670"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19670\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36564,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19670\/revisions\/36564"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/19673"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=19670"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=19670"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=19670"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=19670"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=19670"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=19670"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=19670"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}