{"id":19600,"date":"2017-08-07T07:00:02","date_gmt":"2017-08-07T06:00:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=19600"},"modified":"2021-02-25T10:58:10","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:10","slug":"prazno-mjesto-drzave","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=19600","title":{"rendered":"Narod vs. dr\u017eava: tlocrt slijepe ulice"},"content":{"rendered":"

Teza o nefunkcionalnosti hrvatske dr\u017eave odavno je uvrije\u017eeno mi\u0161ljenje, gotovo i neovisno s koje se politi\u010dke pozicije ono iskazuje. Nedavni splitski po\u017ear tu je tezu samo potvrdio. Kao nadomjestak za nefunkcionalnu dr\u017eavu, \u010desto se, a i u splitskom slu\u010daju sasvim konkretno, isti\u010de: narod. A stvari postaju dodatno zanimljive i proturje\u010dne kad “predstavnici” naroda postanu navija\u010di.<\/strong><\/p>\n

Pri\u010du o tome kako pojam “naroda” funkcionira u hrvatskom medijskom i politi\u010dkom kontekstu mo\u017eda nije sasvim pogre\u0161no ispri\u010dati u klju\u010du narodnog kluba: navija\u010di Hajduka, kojeg otprije pet godina vode sami, u pro\u0161lih su mjesec dana nekoliko puta postali medijska vijest. Pa zato i pri\u010da ima tri dijela. <\/span><\/p>\n

U prvom, Torcida na stadionu u Dugopolju, na utakmici drugog pretkola Evropske lige protiv Levskog iz Sofije, igra\u010du protivni\u010dke ekipe Milo\u0161u Cvetkovi\u0107u urla “Ubij Srbina!”: parola koja se ve\u0107 mnogo puta orila punim Poljudom, pa bi ovoga puta vjerojatno pro\u0161la neprimije\u0107eno \u2013 vikao ju je naime manji dio publike, a ve\u0107ina ih je brzo u\u0161utkala \u2013 da UEFA uskoro nije kaznila Hajduk zabranom ulaska navija\u010da na idu\u0107u doma\u0107u utakmicu evropskih natjecanja. <\/span><\/p>\n

Dio drugi, jedva \u010detiri-pet dana kasnije: golemi po\u017ear koji je niz kosinu Mosora provalio u isto\u010dna splitska predgra\u0111a nije usput spalio samo hiljade hektara borovih \u0161uma, maslinika i travnatih ledina, nego je \u2013 barem ako \u0107emo vjerovati naknadnom medijskom konsenzusu \u2013 simboli\u010dki ovjerio kolaps hrvatske dr\u017eave, nesposobne da organizacijski i infrastrukturno izi\u0111e na kraj s vatrom koja grabi njen drugi najve\u0107i grad: od in memoriama<\/a> Ante Tomi\u0107a koji je proglasio “dan kad je umrla Republika Hrvatska” do obdukcije<\/a> Marinka \u010culi\u0107a koji je ustanovio da je pritom “izvr\u0161ila samoubojstvo”, od rezignacije<\/a> Jurice Pavi\u010di\u0107a koji je ustvrdio da “nemamo dr\u017eavu” do zajebancije<\/a> Borisa De\u017eulovi\u0107a koji je prepoznao njen “veli\u010danstveni besmisao”, jednoglasnom presudom vode\u0107ih komentatora dr\u017eava se u po\u017earu ugasila. Na njeno mjesto stupio samoorganizirani narod: susjedi, volonteri i stanari koji su se cijelu no\u0107 kantama vode i metlama borili protiv plamena. <\/span><\/p>\n

Te\u0161ko probavljiva proturje\u010dja<\/strong><\/p>\n

Lijevoliberalno krilo lokalnog komentarijata hvalilo je pritom njihovu solidarnost, libertarijanski kolumnisti\u010dki eskadroni trijumfalno isticali da su pojedinci opet bili sposobniji od dr\u017eavnog aparata, desnica se divila uro\u0111enom jedinstvu i dobroti hrvatskoga naroda: svi skupa morali su me\u0111utim priznati da je \u2013 neovisno o anga\u017emanu brojnih gra\u0111ana \u2013 glavnu ulogu u “samoorganizaciji naroda” ipak imala Torcida. Kona\u010dno, u tre\u0107em dijelu, zapravo epilogu \u2013 nakon \u0161to je UEFA u neplanirom navija\u010dkom hepiendu poni\u0161tila kaznu \u2013 pred punu sjevernu tribinu Pojuda, uo\u010di utakmice tre\u0107eg pretkola protiv Br<\/span>\u00f8<\/span>ndbyja, iskora\u010dila je postrojba vatrogasaca pa primjereno pateti\u010dnim transparentom javno zahvalila<\/a> navija\u010dima. <\/span><\/p>\n

U samo tri tjedna, izme\u0111u dva evropska pretkola, komprimirala se tako ambivalencija koja od po\u010detka prati projekt izgradnje narodnog kluba. Grade ga, s jedne strane, radikalni nacionalisti u mahnitoj potrazi za skrivenim srpskim neprijateljem koja se ne iscrpljuje, evo, ni dvadeset i ne\u0161to godina nakon \u0161to je broj Srba u Hrvatskoj uspje\u0161no sveden na mr\u0161avu tre\u0107inu prijeratnog postotka stanovni\u0161tva. Grade ga, druge strane, heroji koji \u0107e u najve\u0107oj opasnosti prvi i\u0107i braniti ku\u0107e svojih sugra\u0111ana. Ili, ne\u0161to op\u0107enitije: grade ga, s jedne strane, fa\u0161istoidi koji masovno kli\u010du “Za dom spremni”, a biv\u0161oj skija\u0161ici i aktualnoj du\u017enosnici Janici Kosteli\u0107 pjevaju uvredljive seksisti\u010dke pjesme. <\/span><\/p>\n

Gradi ga, druge strane, “ulica” koja je klub otrgla mo\u0107nim politi\u010dkim, menad\u017eerskim i mafija\u0161kim polugama, pa ga sada \u2013 dok Dinamo slu\u017ei kao bankomat za milijunske off-shore transakcije Zdravka Mami\u0107a, Rijeka napreduje pomo\u0107u kapitala isisanog s nigerijskih naftnih polja, a u Osijek se slijevaju mutne investicije suradnika i pouzdanika Viktora Orbana \u2013 transformira u jedini ve\u0107i doma\u0107i klub organiziran na demokratskim principima; zapanjuju\u0107e progresivan i uspje\u0161an dru\u0161tveno-ekonomski eksperiment, \u010dak i izvan nogometnog konteksta.<\/span><\/p>\n

Potraga za kontekstom<\/strong><\/p>\n

S ovim proturje\u010djem “narodnog pokreta” \u2013 koji dru\u0161tvene probleme precizno locira u isprepletenim poslovno-politi\u010dkim strukturama (ne samo nogometne) vlasti, ali ih istodobno i dalje, uporno i uzaludno, tra\u017ei u nesretnim Srbima \u2013 nije lako izi\u0107i na kraj. Jednima je bilo kakav javni oblik nacionalizma i \u0161ovinizma neprihvatljiv do razine na kojoj bi \u010dak i poku\u0161aj njegove eksplanatorne kontekstualizacije zna\u010dio opasnost od relativiziranja kolektivne mr\u017enje, pa skupa s navija\u010dkim fa\u0161istoidima preventivno niz vodu pu\u0161taju i model demokratski ustrojenog narodnog kluba. Drugima su dru\u0161tveni potencijal takvog modela, njegovo podre\u0111ivanje privatnih interesa onima zajednice i, naprosto, ljubav prema klubu toliko va\u017eni da periodi\u010dne nacionalisti\u010dke i fa\u0161istoidne akcije navija\u010da s mukom poku\u0161avaju ugurati u rubriku povremenih ekscesa. <\/span><\/p>\n

Tre\u0107i se zovu Slaven Letica: pi\u0161u redikulozne tekstove poput onoga pod naslovom “Torcida: junaci i\/ili du\u0161mani?<\/a>“, u kojem teze da “navija\u010dka plemena” konstruiraju figuru “drugoga” i da je odgovornost pritom na navija\u010dkim vo\u0111ama ni krive ni du\u017ene zavr\u0161avaju na mjestu konkluzije, iako bi se u iole suvisloj raspravi te\u0161ko kvalificirale ve\u0107 i za skromniju rolu stidljive premise. \u010cetvrti su, kona\u010dno, valjda oni o kojima se cijelo vrijeme radi: velik i svakako glasniji dio navija\u010da koji u paralelnoj borbi protiv stvarnog utjecaja Zdravka Mami\u0107a i fantomske prijetnje srpske manjine \u2013 u javnom oponiranju mo\u0107nijima i jadnom i\u017eivljavanju nad slabijima \u2013 ne vide nikakvo proturje\u010dje. Zato i nije lako prona\u0107i izlaz iz slijepe ulice. Moralo bi, ipak, biti mogu\u0107e makar skicirati tlocrt oko nje: ocrtati kontekst kontradikcije.<\/span><\/p>\n

Prazan prostor dr\u017eave<\/strong><\/p>\n

Prije svega, tamo gdje ve\u0107ina komentatora vidi o\u0161tru suprotnost izme\u0111u progresivnih aktivista i zatucanih nacionalista, “heroja” i “huligana”, “junaka” i “du\u0161mana” postoje jasne linije kontinuiteta. “Zborno mjesto” na koje je Torcida pozvala svoje \u010dlanove u no\u0107i po\u017eara, recimo, nije slu\u010dajno bio spomenik HOS-u s kojega je tek nakon velikih polemika pretpro\u0161le godine uklonjen natpis “Za dom spremni”; taj su detalj svi naknadni komentari slo\u017eno pre\u0161utjeli, vjerojatno zato \u0161to se nije uklapao u prigodnu glorifikaciju samoorganiziranih narodnih masa kontrapunktiranih nesposobnosti dr\u017eave. <\/span><\/p>\n

Ba\u0161 kao \u0161to su \u2013 s izuzetkom<\/a> Borisa De\u017eulovi\u0107a \u2013 pre\u0161utjeli, primjerice, da grupica navija\u010da prije dva mjeseca u Bolu nije samo otpjevala uvredljivu seksisti\u010dku strofu Janici Kosteli\u0107, prometnuv\u0161i se tako u vijest tjedna i omiljenu metu kolumnisti\u010dkih zgra\u017eanja, nego je odmah potom skandiraju\u0107i tra\u017eila da se napokon po\u010dne provoditi Zakon o sportu, donesen upravo na inicijativu Hajdukovih navija\u010da jo\u0161 prije dvije godine kako bi sankcionirao anomalije doma\u0107eg nogometa. Ukratko, navija\u010de je, \u010dini se \u2013 usprkos dominantnoj recepciji i njihovoj vlastitoj autopercepciji \u2013 pogre\u0161no promatrati u opoziciji spram dr\u017eave i politi\u010dkih elita koje njom upravljaju: upravo suprotno, oni ulaze u prazan prostor iz kojeg se dr\u017eava godinama sustavno povla\u010di pa preuzimaju njene zada\u0107e. <\/span><\/p>\n

Bilo da glasno tra\u017ee ne\u0161to tako jednostavno kao \u0161to je puko provo\u0111enje va\u017ee\u0107eg zakona, bilo da hrle u pomo\u0107 prora\u010dunski zanemaroj javnoj vatrogasnoj slu\u017ebi pa skupa s njom brane urbanisti\u010dki devastirane, infrastrukturno degradirane, siroma\u0161ne splitske kvartove, navija\u010di ne nastupaju protiv, nego umjesto dr\u017eave: kao korektiv njene samonametnute nemo\u0107i. Nisu joj, napokon, ba\u0161 toliko suprotstavljeni ni dok u usta\u0161oidnom zanosu urlaju “Za dom spremni”; barem ne dok to \u010dine u dr\u017eavi koja kolja\u010dki pokli\u010d zakonski priznaje kao slu\u017ebeni dio grba jedne vojne postrojbe. A nisu ni dok pozivaju na smaknu\u0107e Srba; barem ne dok je masovni poziv na ubojstvo glasna artikulacija dvadesetdvogodi\u0161nje \u0161utnje dr\u017eavnog pravosu\u0111a o ratnim zlo\u010dinima i sudbinama stotina pobijenih civila. <\/span><\/p>\n

Navija\u010di izme\u0111u slavljenja i vrije\u0111anja<\/strong><\/p>\n

Ako dakle s jedne strane preuzimaju osnovne zada\u0107e dr\u017eave, a s druge do ekstrema izvode nacionalizam prethodno upisan u njene zakone, onda kontradikcija mo\u017eda i nije na strani navija\u010da: mo\u017eda je u temelju Republike Hrvatske. I nije je te\u0161ko prepoznati: to je temeljna kontradikcija ovda\u0161njeg politi\u010dkog imaginarija, sadr\u017eana u \u010dinjenici da je dr\u017eava po\u010detkom devedesetih dobila suverenost i samostalnost, ali ih je platila destrukcijom javnih usluga, erozijom socijalne sigurnosti pa, naposljetku, i velikim preokretom u klasnoj borbi. Jer onaj prazni prostor u koji ulazi Torcida prostor je u kojem se dr\u017eava podre\u0111uje logici profita: bilo da je rije\u010d o profitu Zdravka Mami\u0107a i njegovih kompanjona, bilo da je rije\u010d o zapu\u0161tanju javne vatrogasne slu\u017ebe pod imperativom prora\u010dunske discipline, bilo da je rije\u010d o znatno \u0161iroj logici urbanog planiranja koje u ime maksimalne isplativosti gra\u0111evinskih investicija i luksuznog ure\u0111enja turisti\u010dke jezgre posve zapostavlja osnovnu infrastrukturu neuglednijih predgra\u0111a, na svim mjestima “povla\u010denja” dr\u017eave ostaje jasan trag klasne asimetrije. <\/span><\/p>\n

A ukoliko je od njega, napokon, ne\u0161to jasnije, onda je to \u010dinjenica da \u2013 pored nacionalnog konsenzusa o prihvatljivosti nacionalizma koji dijele i dr\u017eava i navija\u010di, pored bipolarnog naizmjeni\u010dnog medijskog slavljenja i vrije\u0111anja “navija\u010dkih masa”, pored paradnog komentatorskog prezira spram “nesposobne” dr\u017eave i “zatucanog” naroda \u2013 taj trag jo\u0161 dugo ne\u0107e biti prepoznat. <\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pri\u010du o tome kako pojam “naroda” funkcionira u hrvatskom medijskom i politi\u010dkom kontekstu mo\u017eda nije sasvim pogre\u0161no ispri\u010dati…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":19605,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[110,25],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-19600","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-drzava","tag-nacionalizam","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19600","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=19600"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19600\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36569,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19600\/revisions\/36569"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/19605"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=19600"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=19600"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=19600"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=19600"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=19600"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=19600"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=19600"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}