{"id":19594,"date":"2017-08-04T07:00:58","date_gmt":"2017-08-04T06:00:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=19594"},"modified":"2021-02-25T10:58:10","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:10","slug":"kriza-je-gotova-zivjela-kriza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=19594","title":{"rendered":"Kriza je gotova, \u017eivjela kriza!"},"content":{"rendered":"

Slovenska radni\u010dka klasa prolazi kroz novu rundu srozavanja radni\u010dkih prava. To se prvenstveno odnosi na mlade koji tek ulaze na tr\u017ei\u0161te rada. Oni se u velikoj mjeri zakonski tretiraju kao samostalni poduzetnici, a ne radnici. No, nova atraktivna etiketa sa sobom ne nosi blagodati poduzetni\u010dkog \u017eivota, ve\u0107 upravo suprotno: degradaciju radni\u010dkog. I sve to uz svesrdnu pomo\u0107 dr\u017eave koja se na sva usta hvali izlaskom iz krize.<\/strong><\/p>\n

“Kriza je gotova”, mantra je koju posljednjih mjeseci sve samouvjerenije ponavlja slovenska politika, a masovni mediji je nekriti\u010dki prihva\u0107aju. Kraj krize (ili kriza) u ovom, kapitalisti\u010dkom sustavu, ne mo\u017ee zna\u010diti ni\u0161ta manje od kraja sustava samog. No, na sun\u010danoj strani Alpa, kako se Slovenija voli turisti\u010dki promovirati, ipak se jo\u0161 ne sprema skori slom kapitalizma. Naravno, kriza o kojoj govore vladaju\u0107i nije ista ona kriza koju svakodnevno osje\u0107aju oni kojima se vlada.<\/p>\n

\u010cinjenica da su makroekonomski pokazatelji ponovno “u zelenom”, a stopa nezaposlenosti ponovno \u201cprihvatljiva\u201d, ne zna\u010di da \u0107e primjerenom brzinom rasti i pla\u0107e. Onima, pak, koji ostaju u kvoti prihvatljive nezaposlenosti to ne zna\u010di apsolutno ni\u0161ta. Navedeno zna\u010di tek da je kriza “podalpskog” kapitalizma zavr\u0161ila do te mjere, da se on mo\u017ee vratiti u svoj “bussiness as usual<\/em>” te ra\u010dunati na prihvatljive profitne stope i stope povrata na kapital. Pa tako krize nema kad se ispla\u0107uju dividende i menad\u017eerski bonusi, ali se odmah pojavljuje kada se povu\u010de pitanje ukidanja mjera \u0161tednje, uskla\u0111ivanja rasta pla\u0107a sa rastom tro\u0161kova \u017eivota (koji i dalje ostaju ve\u0107i od minimalne pla\u0107e).<\/p>\n

Oslabljeni sindikalni kapaciteti<\/strong><\/p>\n

Ovdje \u0107e nas prvenstveno zanimati kakvo je postkrizno stanje na tr\u017ei\u0161tu radne snage, u prvom redu iz perspektive onih koji na to tr\u017ei\u0161te tek ulaze. Ukoliko krenemo od stanja u javnom sektoru, potrebno je prije svega napomenuti kako jo\u0161 uvijek nije u cijelosti stavljen van snage zloglasni ZUJF (Zakon o fiskalnoj konsolidaciji), u prijevodu, Zakon o mjerama \u0161tednje i rezovima u javnim financijama. Na snazi je od 2012. godine te kao takav strogo ograni\u010dava napredovanja, raznorazne dodatke, itd. Na prvim borbenim linijama su sindikati javnog sektora, koji i dalje ostaju najsna\u017enija organizirana snaga na koju mogu ra\u010dunati zaposleni.<\/p>\n

U Sloveniji je 1991. godine stopa sindikaliziranosti iznosila 60%, 2000. godine udio pada na 40%, do 2003. godine raste na 44%, a danas se kre\u0107e oko 20%. Od 800 tisu\u0107a registriranih zaposlenih je u Sloveniji, zna\u010di, oko 160 do 180 tisu\u0107a sindikaliziranih radnika, i to razasutih u \u010dak 2.000 razli\u010ditih sindikata. Radni\u010dka mo\u0107 se, dakle, drasti\u010dno i ustrajno smanjuje, kako u kvantitativnom (u sindikatima je sve manje radnika), tako i u kvalitativnom (sindikati su sve vi\u0161e fragmentirani i slabi) smislu.<\/p>\n

\u010cinjenica je, tako\u0111er, i da su sindikati u krizu u\u0161li nepripremljeni, budu\u0107i da su u okviru tripartitnih pregovora izme\u0111u dr\u017eave, kapitala i rada, prvenstveno bili prisiljeni na olak\u0161avanje i ubla\u017eavanje posljedica neprestanog smanjivanja prava radni\u0161tva te socijalne dr\u017eave kao takve. Sindikate ugro\u017eava i uspjeh neoliberalne ideologije, koja je radni\u0161tvo javnog i privatnog sektora nahu\u0161kala jedno protiv drugog. Unutar samog javnog sektora i pojedina\u010dnih grana u sve ve\u0107oj mjeri po\u010dinju dominirati profesijske orijentacije pojedina\u010dnih sindikata.<\/p>\n

Oni se bore isklju\u010divo za profesionalne interese svojeg \u010dlanstva, dok su potpuno ravnodu\u0161ni prema sudbinama radnika drugih profesija, grana i sektora. U takvom je okru\u017eenju za takve sindikate pobjeda ve\u0107 i kad izgube manje od “konkurentnih” sindikata. Primjer takvog sindikata je sindikat lije\u010dnika, Fides, o kojem smo ve\u0107 pisali<\/a>, a koji je isklju\u010divo cehovski sindikat. Uz tek malo zlobe, mogli bismo re\u0107i kako se u ovom slu\u010daju niti ne radi vi\u0161e o sindikatu, ve\u0107 o lobiju koji se vi\u0161e ne bori za za\u0161titu osnovnih radni\u010dkih prava, nego ga vi\u0161e zanimaju poslovni interesi njegovih \u010dlanova, odnosno lije\u010dni\u010dka profesija kao profitna djelatnost.<\/p>\n

Normalizacija nesigurnog rada<\/strong><\/p>\n

Me\u0111u zna\u010dajnije pomake na polju javnog sektora svakako ubrajamo reguliranje uvjeta zaposlenih u najni\u017eoj platnoj skupini J. U tu skupinu ulazi oko 10.000 zaposlenih \u010dija je pla\u0107a manja od minimalne. Sindikati i vlada su postigli dogovor o pove\u0107anju pla\u0107a za dva platna razreda, u visini od jedne dodatne pla\u0107e godi\u0161nje. No, \u010dak i uz to pove\u0107anje, i dalje ostaje vi\u0161e tisu\u0107a najslabije pla\u0107enih javnih slu\u017ebenika, me\u0111u njima vi\u0161e od 4.000 \u010dista\u010dica, koji \u0107e i dalje primati pla\u0107u manju od minimalne.<\/p>\n

Bez obzira na sporost, odre\u0111eni pomaci se na tom podru\u010dju ipak doga\u0111aju. Znatno kompleksnije je zato podru\u010dje samozaposlenih, slu\u017ebeno samostalnih poduzetnika i poduzetnica (s.p.), to jest onih oblika radnog odnosa na koje je prisiljena ve\u0107ina mladih kada ulazi na tr\u017ei\u0161te radne snage. Na tom polju ne mo\u017eemo o\u010dekivati zna\u010dajnija pobolj\u0161anja, promjene se kre\u0107u vi\u0161e u smjeru normalizacije prekarnog rada.<\/p>\n

Tako zahtjev da posloprimac otvori svoj s.p. ve\u0107 gotovo postaje normom. Logika iza toga je sasvim jednostavna, “s.p.-ijevi” su daleko najisplativiji. Ako\u00a0kao primjer uzmemo isplatu 1.000 eura neto, odnosno svotu koja \u0107e u kona\u010dnici biti upla\u0107ena na radnikov ra\u010dun, mo\u017eemo zavr\u0161iti sa sasvim razli\u010ditim tro\u0161kovima poslodavca, takozvanim bruto 2 iznosom. Naime, u slu\u010daju redovnog radnog odnosa 1.000 eura neto za poslodavca zna\u010di dobrih 1.700 eura bruto. U slu\u010daju autorskog ugovora, poslodavac \u0107e za ispla\u0107enih 1.000 eura neto imati ukupan tro\u0161ak oko 1.500 eura bruto. U slu\u010daju s.p. radnika, 1.000 eura neto je 1.000 eura bruto.<\/p>\n

Strogo gledano, tu se niti ne radi o radnom odnosu, ve\u0107 o poslovnom odnosu dvije stranke, pri kojemu jedna (s.p.) drugoj ispostavlja ra\u010dun za obavljenu uslugu, a na njemu nema mjesta dodatnim stavkama poput tro\u0161kova socijalnog ili zdravstvenog osiguranja. Naravno, s.p. radnik ih je svejednako obvezan platiti, samo \u0161to ih pla\u0107a sam, za razliku od redovno zaposlenog radnika ili radnika na autorskom ugovoru. Minimalni iznos socijalnih doprinosa iznosi oko 350 eura, \u0161to zna\u010di kako na\u0161 “s.p.-ijevac” na kraju pristane na oko 650 eura neto isplate. Pritom valja naglasiti da je pravi iznos jo\u0161 manji, budu\u0107i da se ovdje radi tek o grubom izra\u010dunu, koji ne uzima u obzir porez na dohodak, niti sva ona prava koja donosi redovno zaposlenje (pla\u0107eni dopust, regres, porodiljni dopust, pla\u0107eno bolovanje, itd.), a koje status samozaposlenog ne poznaje.<\/p>\n

Radnik kao\u00a0one man band<\/em><\/strong><\/p>\n

Nadalje, to je tek financijska strana cijele pri\u010de. Samozaposleni radnik je za poslodavca nadasve povoljan i zbog \u010dinjenice da, pored ugovora koji potpi\u0161e sa svojom strankom\/naru\u010diteljem, ne u\u017eiva prakti\u010dno nikakvu pravnu za\u0161titu iz podru\u010dja radnog zakonodavstva. Kao \u0161to smo ve\u0107 rekli, formalno-pravno se uop\u0107e ne radi o odnosu izme\u0111u radnika i poslodavca, ve\u0107 o odnosu dvaju poslovnih subjekata. Ve\u0107ini novih “s.p.-ijevaca” bi, umjesto naziva samostalnog poduzetnika, vi\u0161e odgovarao naziv samostalnog radnika. Ogromna ve\u0107ina njih, naime, nije ni\u0161ta vi\u0161e nego “one man band<\/em>“, koji ne posjeduje ni\u0161ta osim svoje radne snage za koju uvijek iznova mora tra\u017eiti kupca na tr\u017ei\u0161tu rada.<\/p>\n

Takvo samozapo\u0161ljavanje je na razli\u010dite na\u010dine poticala i dr\u017eava. Prije nekoliko godina je svatko tko bi otvorio s.p. ostvarivao pravo na bespovratnu subvenciju u visini od oko 5.000 eura, a i sam sustav oporezivanja s.p.-ova je poticaj za njihovo otvaranje. Posebno za one u uslu\u017enim djelatnostima, \u010diji rad ne uklju\u010duje znatnije materijalne tro\u0161kove, budu\u0107i da se oni mogu okoristiti sustavom takozvanih normiranih tro\u0161kova. Naime, umjesto da pri obra\u010dunu poreza na dohodak u ra\u010dunicu uvrste konkretne materijalne tro\u0161kove, u mogu\u0107nosti su koristiti 20-postotno oporezivanje 20% svojih ukupnih prihoda.<\/p>\n

Na primjer, s.p. koji godi\u0161nje zaradi 100.000 eura, \u0161to je zakonski propisan maksimum za s.p. (a dosegnu ga, naravno, samo rijetki), pla\u0107a 20% poreza na 20.000 eura, tj. 4.000 eura godi\u0161njeg poreza na dohodak. To je gotovo deset puta manje nego \u0161to bi porez na dohodak iznosio za istu svotu u slu\u010daju redovnog radnog odnosa. Samostalno poduzetni\u0161tivo, dakle, nije isklju\u010divo oblik rada na koji su prisiljene sitne ribe, ve\u0107 je iznimno zanimljivo i onima koji u\u017eivaju znantno ve\u0107e prihode, a \u017eele smanjiti svoje porezne obveze.<\/p>\n

Radi se o, prakti\u010dki gledano, dr\u017eavno sponzoriranom i poticanom izbjegavanju pla\u0107anja poreza. Uz slabo ili \u010dak nepostoje\u0107e politi\u010dko i sindikalno predstavni\u0161tvo te organiziranost prekarno zaposlenih, prekarizacija tr\u017ei\u0161ta radne snage se neometano nastavlja. Kao takva uspostavlja potpuno nove odnose klasnih snaga. U okviru klasi\u010dne tripartitne sheme, prekarizacija zna\u010di sve ve\u0107u mo\u0107 dr\u017eave i kapitala te sve manju mo\u0107 rada. Zavr\u0161etak krize za kapital i dr\u017eavu? Mo\u017eda, ali svakako nastavak i nove krize za radni\u010dku klasu.<\/p>\n

Sa slovenskog preveo Goran Mati\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“Kriza je gotova”, mantra je koju posljednjih mjeseci sve samouvjerenije ponavlja slovenska politika, a masovni mediji je nekriti\u010dki prihva\u0107aju…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":19599,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[66,85],"theme":[458,455],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[131],"class_list":["post-19594","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-klasa","tag-radnicki-pokret","theme-drustvo","theme-rad","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19594","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=19594"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19594\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36570,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19594\/revisions\/36570"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/19599"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=19594"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=19594"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=19594"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=19594"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=19594"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=19594"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=19594"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}