{"id":19516,"date":"2017-07-24T07:00:31","date_gmt":"2017-07-24T06:00:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=19516"},"modified":"2021-02-25T10:58:12","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:12","slug":"19516","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=19516","title":{"rendered":"Hrvatski ratni veterani izme\u0111u socijalne margine i politi\u010dke instrumentalizacije"},"content":{"rendered":"

Hrvatski branitelji su svakodnevna referenca u doma\u0107em politi\u010dkom diskursu, a pozivanje na taj status redovito garantira legitimitet da se monopolizira rasprava. Ne \u010dudi stoga \u0161to je dodjela braniteljskog statusa eskalirala nakon zavr\u0161etka rata da bi se sada popela na nevjerojatnih pola milijuna ljudi. Sve to kod dijela stanovni\u0161tva izaziva sna\u017enu averziju prema veteranima, \u010diji su stvarni uvjeti \u017eivota (za one koji su stvarno ratovali) daleko od zavidnih.<\/strong><\/p>\n

U rano ljetno jutro 2014. godine, na dan obljetni\u010darskog ceremonijala povodom Oluje, turisti\u010dko odredi\u0161te Vodice probudilo se zate\u010deno potresnom tragedijom<\/a>. U osvit dana kada se pripremaju koncertni nastupi i vatrometni spektakli, stopljeni logikom turisti\u010dke zarade i omotani domoljubnim ki\u010dom, jedan ratni veteran progovorio je druk\u010dijom porukom. Odjeven u vojnu uniformu, uredno obilje\u017eenu pripadaju\u0107im ordenjem, od\u0161etao je do sredi\u0161njeg kru\u017enog toka na ulazu u Vodice i aktivirao ru\u010dnu granatu. Vlastitim tijelom, na dan kada se pompozno veli\u010daju nacionalne bitke i organiziraju vojni mimohodi, u ritualnom politi\u010dkom \u010dinu glasno je opozvao sve\u010darski folklor i ukazao na besmisao svog tog slavlja.<\/p>\n

Vijest se kratko zadr\u017eala na rubovima medijskog prostora i bez ikakvih reakcija ubrzo nestala. Dobro uhodani sustav proizvodnje nacionalne mitologije nije se nimalo zanjihao. Ne\u0161to kasnije tokom dana, politi\u010dka se elita predvo\u0111ena HDZ-om, kao i svake godine, sjatila na kninsku tvr\u0111avu i u prigodnom programu ponovila pri\u010du o \u010dasnoj obrani, ratnim herojstvima, nacionalnom jedinstvu i vjeri u Boga i domovinu. Svi glavni nacionalni ideologemi prona\u0161li su svoje ponosno mjesto na toj mitolo\u0161koj slici, a samodopadna politi\u010dka elita ogledalo svojeg dru\u0161tvenog legitimiteta.<\/p>\n

No stvarnost je uvijek druk\u010dija od mita. Mit je nevin, neukaljan, vje\u010dan i \u010dist, on je apsolutna dogma \u010diji sadr\u017eaj je nemogu\u0107e kritizirati ili dovesti u pitanje. Mit postoji izvan na\u0161e konkretne povijesti. Stvarnost je slojevita, kontradiktorna, ne\u010dista i razlomljena, tra\u017ei odgovore na pitanja kako smo zavr\u0161ili u tom apsurdnom ludilu i promi\u0161ljanje kako promijeniti stanje stvari. Stvarnost se ne mo\u017ee objasniti dogmama, utje\u0161iti koncelebriranom misom i zaogrnuti barjakom. Suo\u010den sa sumornom i neizdr\u017eivom svakodnevicom, ratni veteran iz Vodica oduzeo si je \u017eivot, ali i poslao kvragu sav taj besmisao nacionalne pri\u010de koji vladaju\u0107i beskrupulozno koriste za vlastitu ideolo\u0161ku promociju i obja\u0161njavanje sada\u0161njosti. U svojem posljednjem \u017eivotnom \u010dinu, na njihov la\u017eljivi simboli\u010dki univerzum bacio je bombu.<\/p>\n

Traume ratnih veterana<\/strong><\/p>\n

Nije ovo bilo ni prvo, a ni posljednje veteransko samoubojstvo. Jedina studija<\/a> na ovu temu, umirovljenog vojnog psihologa Zorana Komara, pobrojala je 2734 braniteljska samoubojstva izme\u0111u 1991. i 2014. godine, vi\u0161e od tre\u0107ine<\/a> svih branitelja stradalih u ratu (7638). Me\u0111u njima je i 296 ratnih vojnih invalida, kojima je dr\u017eava osigurala svu materijalnu pomo\u0107 (mirovine, invalidnine, zdravstvenu skrb) \u0161to sugerira da izvor njihovih tjeskoba nisu nezadovoljstvo materijalnim kompenzacijama. Ovo potvr\u0111uje i Komar kada isti\u010de da su tri glavna uzroka samoubojstava osje\u0107aji usamljenosti i marginalizacije, osje\u0107aj vlastitog tereta obitelji i dru\u0161tvu i ratne traume. Tako\u0111er nema ni broj\u010dane razlike izme\u0111u onih ratnih vojnih invalida koji su imali dijagnosticiran PTSP i onih koji nisu \u0161to ukazuje da je prikriveni, (nedijagnosticiran) PTSP vrlo ra\u0161iren.<\/p>\n

Jedan od problema s nedijagnosticiranim PTSP-om sigurno postoji i u dru\u0161tvenoj stigmi koju ova bolest nosi, a za \u010dije potenciranje je krivnju snosi upravo ona politi\u010dka elita s po\u010detka pri\u010de. Neposredno nakon rata bilo je neprihvatljivo priznati ratne psiho-traume, pa se radije ustrajalo na mitskoj figuri \u010dvrstog i neslomljivog ratnika. Juraj Njavro (HDZ), prvi ministar branitelja, izjavljuje u jednom intervjuu 1997. godine da “mi nismo narod koji je genetski sklon tim kategorijama poreme\u0107aja jer smo kroz svoju burnu povijest, brane\u0107i svoju opstojnost, pregrmjeli mnogo toga preko le\u0111a i stekli odre\u0111enu otpornost prema PTSP-u”. \u017dunec uspore\u0111uje Njavrine procjene od 2-5 posto oboljelih od PTSP-a s onim tada\u0161njeg Ministarstva obrane, branitelja i me\u0111ugeneracijske solidarnosti koje su se kretale od 18-40 posto ili pojedinih istra\u017eiva\u010da<\/a> koji su navodili prosjek od 20 posto.<\/p>\n

No nedavno objavljena studija<\/a> Demografska i socioekonomska obilje\u017eja hrvatskih branitelja svojim sadr\u017eajem sugerira da dru\u0161tveni polo\u017eaj nekada\u0161njih branitelja ne odudara previ\u0161e od op\u0107e populacije. \u0160tovi\u0161e, stope aktivnosti i zaposlenosti vi\u0161e su me\u0111u ratnim veteranima, a stopa nezaposlenosti ni\u017ee, u usporedbi s ukupnim stanovni\u0161tvom. Ipak, kako se ova studija ne bavi smrtno\u0161\u0107u branitelja, Ministarstvo branitelja je naru\u010dilo i studiju<\/a> koja se bavi usporedbom smrtnosti op\u0107e mu\u0161ke populacije bez statusa branitelja i braniteljske populacije. Studija je izazvala ogromne sukobe jer iz nje proizlazi da braniteljska populacija ima ni\u017eu stopu op\u0107eg mortaliteta od mu\u0161ke nebraniteljske populacije i da u analizi stopa mortaliteta povezanih sa samoubojstvom ne postoji statisti\u010dki zna\u010dajna razlika izme\u0111u ovih populacija.<\/p>\n

\u0110uro Glogo\u0161ki, jedan od predvodnika \u0161atorske pobune<\/a>, uvjeren da su stope mortaliteta vi\u0161e kod branitelja, detektirao<\/a> je da iza ovih podataka stoje skupine koje ne mogu prihvatiti da postoji hrvatska dr\u017eava. Glogo\u0161ki se umjesto ideolo\u0161kih prokazivanja mo\u017eda ipak trebao pozabaviti metodologijom istra\u017eivanja. Za studiju koja se bavi demografskim i socioekonomskim obilje\u017ejima kori\u0161teni su podaci iz popisa stanovni\u0161tva Hrvatske iz 2011. godine. Krenuv\u0161i od registra branitelja u kojem trenutno ima oko 505 hiljada branitelja (ne ra\u010dunaju\u0107i one koji su umrli i stradali), istra\u017eiva\u010di su u popisu stanovni\u0161tva evidentirali 420 hiljada branitelja.<\/p>\n

Ta brojka uklju\u010duje i borbeni i neborbeni sektor i kao takva ne predstavlja reprezentativni uzorak na temelju kojeg bi se donosili zaklju\u010dci o demografskim i socioekonomskim obilje\u017ejima branitelja. Zato i ispada da ne postoji zna\u010dajna razlika u dru\u0161tvenom polo\u017eaju branitelja i ukupne populacije. Sli\u010dno je zasigurno i sa studijom o usporedbi stopa mortaliteta prema kojoj su razlike zanemarive. Tek bi se fokusiranjem na borbeni sektor, ili jo\u0161 detaljnije na dane provedene u njemu, vidjele ozbiljnije razlike izme\u0111u braniteljske i nebraniteljske populacije.<\/p>\n

\u0160to je ostalo od ratnog \u017eivota?<\/strong><\/p>\n

U svakom slu\u010daju, nakon zavr\u0161etka ratnih operacija, branitelji su se morali adaptirati na okolnosti civilnog \u017eivota \u0161to je donijelo \u010ditav niz izazova. Odjednom je fizi\u010dke ili psihi\u010dke traume kao posljedice ranjavanja, invaliditeta ili \u0161oka postalo mnogo te\u017ee uklopiti u standarde civilnog \u017eivota. U spomenutoj studiji o samoubojstvima autori opisuju da “osje\u0107aje ushi\u0107enosti pobjedom u ratu ubrzo zamjenjuju osje\u0107aji nerazumijevanja, napu\u0161tenosti i usamljenosti, a ubrzo slijedi povratak u stvarnost u kojoj je ratni zapovjednik ‘obi\u010dni’ vodoinstalater ili \u010dinovnik s klimavim ili propalim brakom, okru\u017een nerazumijevanjem jer ‘\u0161to on jo\u0161 ho\u0107e, rat je davno zavr\u0161io’. Premda ih se deklarativno tretira kao ‘najzaslu\u017enije’, branitelji su getoizirani prijevremenim umirovljenjima i nerijetko instrumentalizirani u politi\u010dkim spletkama i obra\u010dunima”.<\/p>\n

Branitelji su u ratnom ludilu bili navikli dijeliti te\u0161ko\u0107e u solidarnoj atmosferi, me\u0111usobnom razumijevanju i subora\u010dkim iskustvima, no povratkom u civilni \u017eivot nekada\u0161nja bora\u010dka zajednica se rasipa, a tako i \u010dvrsti socijalni oslonci. Civilni \u017eivot mo\u017ee samo dodatno reproducirati prisutne traume i tjeskobe jer dnevni ritam mirnodopske adaptacije postaje besmislen i beznadan. Dru\u0161tvo se u me\u0111uvremenu temeljito promijenilo, privatizacijski procesi ostavili su radnu pusto\u0161, a nepravde i nejednakosti ra\u0161irena su pojava. U takvim okolnostima mnogi ljudi su ostali prepu\u0161teni sami sebi u borbi za pre\u017eivljavanje. Obe\u0107ani harmoni\u010dni imaginarij novog svijeta ispostavlja se tek kao bijedna la\u017e politi\u010dkih profitera. Svijet postaje nerazumljiv.<\/p>\n

Jo\u0161 je u jesen 1996. godine Udruga hrvatskih veterana Domovinskog rata skupila 90 hiljada potpisa u peticiji u kojoj obavje\u0161tava dru\u0161tvo o zate\u010denim sumornim okolnostima, oskudici i nerazumijevanju. Kao da se udrugom otrgnuo ogor\u010deni vapaj: pa kakav li je to svijet \u0161to nam ga je HDZ obe\u0107ao? U dokumentu se ni\u017eu<\/a> figure iz usvojenog nacionalnog imaginarija, ispisane rje\u010dnikom \u0161to \u0107e do danas ostati standardni retori\u010dki set veteranskih udruga. “MI, HRVATSKI BRANITELJI danas smo \u017ertve nepravednog odnosa dr\u017eave prema svojim ratnicima. (…) Omalova\u017eavani smo… (…) Do sada nismo pitali kako je tko koristio demokratski osvojenu vlast, do sada nismo pitali kako je izvr\u0161ena pretvorba iz ko\u017enatih fotelja, do sada nismo pitali tko su dezerteri i ratni dobitnici imenom i prezimenom. (…) Odlu\u010dno odbacujemo prazne fraze, koje se sve vi\u0161e koriste u politi\u010dkoj promid\u017ebi, da ‘smo svi’ sudjelovali u obrani Domovine i da je \u010ditav narod i \u017ertva i heroj. Tako se omalova\u017eavaju pravi hrvatski branitelji. (…) Ne dopu\u0161tamo poku\u0161aje populacije koja je izbjegla izravno uklju\u010divanje u rat i nije do\u017eivjela stradanja da \u2013 guraju\u0107i hrvatske branitelje na margine dru\u0161tva, u zavode za zapo\u0161ljavanje, me\u0111u socijalne i psihijatrijske slu\u010dajeve, te samoubojstvo \u2013 pretvore pobjednike rata u socijalne, psiholo\u0161ke i moralne gubitnike u miru. (…) Pitamo sebe i hrvatski narod \u0161to je ostalo od ideala Domovinskog rata”.<\/p>\n

Ugovor s \u0111avlom<\/strong><\/p>\n

Nekada\u0161nji napeti odnos izme\u0111u braniteljskih udruga i HDZ-ove vlasti, dok sustav dr\u017eavne skrbi jo\u0161 nije bio razvijen, zamijenjen u me\u0111uvremenu produktivnijim aran\u017emanom. HDZ-ova vlast nije mogla stvoriti stvarnost proklamiranu u svojoj ideolo\u0161koj viziji, ali je zato stvorila zakonski okvir \u0161to \u0107e osigurati materijalnu kompenzaciju braniteljima za njihovu ljudsku \u017ertvu. Time je garantirala materijalna i nematerijalna prava osobama koje su se odjednom na\u0161le na gubitni\u010dkoj strani \u0161irokih procesa politi\u010dkih, ekonomskih i socijalnih promjena. Privatizacija je ugasila brojna poduze\u0107a, dok su imperativi tr\u017ei\u0161ne logike doju\u010dera\u0161nje ratnike tjerale u me\u0111usobnu trku za rijetke poslove. Eskalacija veteranskog nezadovoljstva sprije\u010dena je tek podjelom vi\u0161e hiljada vojnih mirovina osobama koje su bile u punoj radnoj sposobnosti. Time ih je vlast financijski kompenzirala za njihovu vojnu \u017ertvu, ali i socijalno zaklju\u010dala u matrici ratnog stanja i nacionalne ideologije koja nema puno dodirnih to\u010daka sa stvarno\u0161\u0107u.<\/p>\n

Preko krovnih braniteljskih organizacija, poput primjerice Hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata (HVIDR) \u010diji je vi\u0161egodi\u0161nji predsjednik Josip \u0110aki\u0107 dugogodi\u0161nji saborski zastupnik HDZ-a, ova stranka je izgradila infrastrukturu \u0161to \u0107e joj slu\u017eiti za politi\u010dke mobilizaciju i ideolo\u0161ki legitimitet. Odabrane krovne udruge i pojedini operativci u terenskim udrugama postali su ideolo\u0161ki \u010duvari nacionalne mitologije. Njihove usluge je HDZ uvijek mogao anga\u017eirati u svrhu \u010duvanja institucionalne pozicije, politi\u010dke promid\u017ebe i zastra\u0161ivanja politi\u010dkih protivnika. No bumerang je do\u0161ao u sve izrazitijem preziru javnosti prema braniteljima, pogotovo nakon garantiranja upisa djece branitelja na fakultete unutar bud\u017eetske kvote. Iako ve\u0107ina branitelja nisu sudjelovali u ovim aran\u017eiranjima, negativni efekti prelijevanja HDZ-ove politike na sve branitelje vi\u0161e se nisu mogle izbje\u0107i.<\/p>\n

Zadnje mobilizacije, organizirane oko \u0161atora ispred Ministarstva branitelja u vrijeme SDP-ove vlasti, pokazale su da veteranske udruge povezane s HDZ-om vi\u0161e ne mogu izvesti desetke hiljada ljudi na ulicu. No jo\u0161 uvijek su u stanju okupiti nekoliko hiljada ljudi i zastra\u0161ivati ekstremnom nacionalisti\u010dkom retorikom, ali sada su se prvi put pojavili organizirani otpori samih veterana, pa i dijela politi\u010dke scene. Sama taktika politi\u010dki se pokazala kontraproduktivnom jer HDZ-u nije donijela nove glasove, ali je podigla SDP u trenucima kada se \u010dinilo da je stranka ve\u0107 skroz potonula.<\/p>\n

Raskorak svakodnevne kapitalisti\u010dke stvarnosti i mita nacionalne ideologije jo\u0161 uvijek ostaje sveprisutan, ali neadresiran. Besmisao ratnih devedesetih i pri\u010de o nacionalnoj samostalnosti i suverenosti jo\u0161 uvijek ideolo\u0161ki strukturiraju dru\u0161tvenu stvarnost, jer je njihov neupitan mitolo\u0161ki sadr\u017eaj nu\u017ean politi\u010dkim elitama (prije svega HDZ-u) za legitimaciju i politi\u010dki nastup. Nacionalizam je dominantna ideologija koju nijedna stranka ne dovodi u pitanje. Stanje na terenu je me\u0111utim potpuno druk\u010dije i postaje sve jasnije da nacionalisti\u010dke politike nisu slu\u017eile ni\u010demu drugom nego proizvodnji ludila, besmisla i zlo\u010dina. \u010cinjenica da je te\u0161ko prona\u0107i izlaz iz tog labirinta samonametnute svetosti rata i lutaju\u0107eg \u017eivota u potrazi za druk\u010dijom interpretacijom pro\u0161losti i sada\u0161njosti, to nam dovoljno govori o obrisima trenutne stvarnosti. U nedostatku alternative, na dnu samoga sebe, pritisnuti nepremostivim traumama, neprolaznim sje\u0107anjem i svakodnevnom nepravdom, ponekad ne preostaje drugo nego granatom raznijeti sve iluzije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U rano jutro ljetne 2014. godine, na dan obljetni\u010darskog ceremonijala povodom Oluje, turisti\u010dko odredi\u0161te Vodice probudilo se zate\u010deno potresnom tragedijom. U osvit dana kada se pripremaju koncertni nastupi i vatrometni spektakli…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":19521,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[137],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[111],"class_list":["post-19516","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-rat","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19516","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=19516"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19516\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36576,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19516\/revisions\/36576"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/19521"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=19516"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=19516"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=19516"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=19516"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=19516"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=19516"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=19516"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}