{"id":19451,"date":"2017-07-19T07:00:31","date_gmt":"2017-07-19T06:00:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=19451"},"modified":"2021-02-25T10:58:14","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:14","slug":"u-ime-ustava-mehanizmi-iskljucivanja-manjina-u-bugarskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=19451","title":{"rendered":"U ime Ustava: mehanizmi isklju\u010divanja manjina u Bugarskoj"},"content":{"rendered":"

Iako pripadnici manjina \u010dine nekih 12-14 posto stanovni\u0161tva, Bugarska slu\u017ebeno nema stranaka koje ih predstavljaju. Dapa\u010de, osnivanje manjinskih stranaka je zakonom zabranjeno pod izgovorom ravnopravnosti dr\u017eavljana bez obzira na nacionalnost. To, dakako, u praksi zna\u010di da su gotovo sve stranke bugarske i nacionalisti\u010dke, a manjine su prisiljene na “varanje” sistema.<\/strong><\/p>\n

Etni\u010dki sukobi \u010desto se ve\u017eu uz podru\u010dje biv\u0161e Jugoslavije, no manje je poznato da je kasnih 1980-ih i Bugarska bila na rubu rata. Jo\u0161 od 1956., bugarski je re\u017eim postajao sve sna\u017enije nacionalisti\u010dki orijentiran \u0161to je kulminiralo u tzv. Procesu preporoda izme\u0111u 1984. i 1989. Njega je obilje\u017eila prisilna bugarizacija Turaka, Roma muslimana, kao i muslimanskih zajednica koji govore bugarski kao materinji jezik (Pomaka<\/a>). Proklamirani cilj bila je “homogenizacija” bugarske nacije, koja je uklju\u010divala prisilne promjene imena (\u010dak i preminulih osoba). Tih je godina oko 350 tisu\u0107a ljudi pobjeglo u Tursku, \u0161to je ozna\u010dilo neuspjeh ovog poku\u0161aja asimilacije. “Proces preporoda” pravdan je tvrdnjom kako su svi ti ljudi ionako potomci kr\u0161\u0107ana, koje su navodno nasilno islamizirale Osmanlije. Stoga je on trebao biti neka vrsta restorativne pravde, dodu\u0161e zaka\u0161njele nekih pet do \u0161est stolje\u0107a.<\/p>\n

Socijalisti\u010dka je dr\u017eava du\u017ee vrijeme izra\u017eavala nelagodu zbog prisustva Pomaka i Turaka, osobito nakon 1956. Prije toga, staljinisti\u010dki je sustav dr\u017eavu organizirao na osnovama koje bismo danas nazvali “multikulturnim”. Uspostavljene su aktivne politike samoodre\u0111enja kao \u0161to je potpora obrazovanju i medijima na manjinskim jezicima. Ustav iz 1947. npr. garantira pravo na obrazovanje na materinjem jeziku \u0161to je danas sasvim nezamislivo. Nacionalisti\u010dka desnica nikada nije oprostila komunistima na njihovoj ranijoj potpori makedonskom samoodre\u0111enju koja je karakterizirala i vanjsku i unutarnju politiku ranog perioda socijalisti\u010dke dr\u017eave. Stvar je druga\u010dije stajala s religijom, na koju je dr\u017eava utemeljena na napretku i ateizmu gledala s nepovjerenjem, stoga su u ruralnim krajevima povremeno pokretane kampanje “naprednog uzdizanja” iz “zaostalosti”, a koje su osobito zahvatile muslimanske krajeve.<\/p>\n

Poststaljinisti\u010dki period bugarskog socijalizma predstavlja sna\u017ean zaokret od ove politike. Tijekom “Procesa preporoda” bugarski su Turci u medijima otvoreno nazivani “petom kolonom turske bur\u017eoaske dr\u017eave”. Turci su se odupirali masovnoj asimilaciji kroz mirna sredstva poput prosvjeda, \u0161trajkova i bojkota, a vrlo malen dio njih odlu\u010dio se i na oru\u017eani otpor dr\u017eavnom nasilju. U tom je stanju Bugarska do\u010dekala kolaps socijalisti\u010dkog sustava i postupak izrade novog Ustava. Bugarska socijalisti\u010dka partija (BSP) je kao sljednica komunisti\u010dke partije pobijedila na izborima za Ustavotvornu skup\u0161tinu, te je poni\u0161tila bugarizaciju turskih imena, ali je istodobno inzistirala<\/a> da se u novi ustav unese odredba o zabrani osnivanja “etni\u010dkih stranaka”. Iako se od “Procesa preporoda” na\u010delno odustalo, turska manjina nije imala prilike sudjelovati u dogovorima o bugarskoj tranziciji 1990. godine.<\/p>\n

“Etni\u010dke” stranke?<\/strong><\/p>\n

Umjesto da se ogradi od nacionalisti\u010dkih poku\u0161aja “homogenizacije” 1980-ih, nova je elita u Ustav unijela neke od najgorih elemenata te politike, poput proklamacija, tobo\u017ee preuzetih iz francuskog republikanskog modela, o naciji kao “jednoj i nedjeljivoj” i bugarskom kao jedinom dopu\u0161tenom jeziku. Problem je u tome \u0161to je, unato\u010d tobo\u017enjoj neutralnosti i univerzalnosti ovog navodnog republikanizma, praksa bila daleko od slijepe za razlike u stanovni\u0161tvu. Na svakoj razini (npr. u \u0161kolama, medijima, rasporedu neradnih dana) dr\u017eava se ravnala vrlo usko shva\u0107enim bugarskim pravoslavljem kao standardom. Dr\u017eavno je obrazovanje tako sasvim isklju\u010dilo sve manjinske jezike na kojima se podu\u010davalo jo\u0161 kasnih 1940-ih. U tom isklju\u010divanju autori novog Ustava ravnali su se rje\u0161enjima iz 1971., kojima je tada\u0161nja socijalisti\u010dka dr\u017eava poni\u0161tila ranija manjinska prava koja je sama bila omogu\u0107ila.<\/p>\n

Osim obrazovanja na materinjem jeziku, manjinama je zabranjeno i politi\u010dko organiziranje unutar vlastite zajednice. Ustav tako eksplicitno navodi<\/a>: “ne smiju se osnivati politi\u010dke stranke na etni\u010dkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, kao i stranke koje za cilj postavljaju nasilno preuzimanje demokratske vlasti”. Time se implicira da “etni\u010dke stranke” nastoje “nasilno” preuzeti vlast, a odredba je izravni poku\u0161aj da se sprije\u010di pretvaranje pokreta protiv “Procesa preporoda” u politi\u010dku stranku. Filozof i biv\u0161i politi\u010dki zatvorenik iz redova turske zajednice Ahmed Do\u011fan poku\u0161ao je 1990. registrirati stranku, ali je sud to odbio, stoga je registrirana udruga pod nazivom Pokret za prava i slobode (DPS). Grupa bugarskih zastupnika bezuspje\u0161no je poku\u0161ala zabraniti tu organizaciju, ali nadle\u017eni sud nije uspio do\u0107i do definicije \u0161to bi to bila “etni\u010dka stranka”. U me\u0111uvremenu su ionako registrirane brojne “kr\u0161\u0107anske” stranke (iako bi i to trebalo biti zabranjeno), a ve\u0107ina stranaka osim toga otvoreno \u017eeli predstavljati Bugare kao etni\u010dku skupinu. Nikome nije palo na pamet da etnicitet nije ne\u0161to \u0161to imaju samo manjine.<\/p>\n

DPS je tako pre\u017eivio poku\u0161aje zabrane i u narednom \u0107e periodu igrati ulogu jezi\u010dca na vagi u dvostrana\u010dkom sustavu u kojem su se na vlasti izmjenjivali biv\u0161i komunisti i antikomunisti. Spremnost na suradnju sa svima stranci je donijela lo\u0161u reputaciju, no DPS se nastojao prikazati kao za\u0161titnik svih gra\u0111ana i jamac onog \u0161to se nazivalo “bugarskim etni\u010dkim modelom”. U vremenima ratova u biv\u0161oj Jugoslaviji, taj model je postao predmet ponosa bugarske elite koja je zemlju predstavljala kao primjer su\u017eivota i mirnog rje\u0161avanja sukoba u regiji koja je “prirodno” sklona sukobima (u \u0161to vjeruju \u010dak i mnogi na ljevici). No ta se fantazija brzo ispuhala kako je raslo otvoreno neprijateljstvo<\/a> prema DPS-u. Ono je dolazilo iz vi\u0161e izvora: ekstremna i liberalna desnica je njihovu poziciju \u010duvara su\u017eivota do\u017eivljavala kao ucjenu, a druge su stranke kritizirale njihove navodne veze s organiziranim kriminalom.<\/p>\n

Izazov otvorenog rasizma<\/strong><\/p>\n

Prema klasi\u010dnoj liberalnoj interpretaciji, DPS svoje bira\u010de dr\u017ei u “feudalnoj ovisnosti” i “umjetnom siroma\u0161tvu” kako bi mogao manipulirati njima. Pojava ekstremno desni\u010darske stranke Ataka 2005. godine poja\u010dala je prijezir prema DPS-u na cijeloj politi\u010dkoj sceni s obzirom da je ta stranka vodila uspje\u0161nu antitursku (i antisemitsku) kampanju. Jedna od bizarnijih linija kritike DPS-a i “etni\u010dkog modela” dolazi od biv\u0161eg premijera Ivana Kostova, koji je 1990-ih vodio antikomunisti\u010dku opoziciju, a nakon dolaska na vlast proveo najizrazitiju privatizacijsku i tr\u017ei\u0161nu reformu. Odnedavno \u0161ef think-tanka<\/em> za “menad\u017ement rizika”, Kostov redovito obja\u0161njava<\/a> kako DPS i “model” istodobno vode “islamizaciji” zemlje i uspostavi ateizma u komunisti\u010dkom stilu, te dakako da je cilj etni\u010dka podjela zemlje koju bi trebalo “ujedinjavati”.<\/p>\n

Iako su se napadi bugarskih stranaka koncentrirali na DPS, on nije ostao jedina “etni\u010dka” stranka. Godine 2009. podnesen za zahtjev za registraciju Muslimanskog-demokratskog saveza, \u0161to su kao “provokaciju” odmah osudile sve stranke. DPS je zatra\u017eio i istragu ove navodno “islamisti\u010dke” organizacije i pozvao se na istu ustavnu odredbu koja je ranije kori\u0161tena protiv njih. Desni\u010darska stranka Demokrati za sna\u017enu Bugarsku (DSB), koja je sama utemeljena na “kr\u0161\u0107anskim vrijednostima”, optu\u017eila<\/a> je DPS za osnivanje ove nove stranke radi zastra\u0161ivanja protivnika. \u010cetiri godine kasnije, nova stranka POMAK izazvala je istu vrstu paranoje<\/a> koja je uzrokovala njezin brz nestanak. Ujedinjena makedonska organizacija Ilinden se pak smatra ilegalnom i izlo\u017eena je policijskoj represiji i zabranama simboli\u010dkog obilje\u017eavanja doga\u0111aja iz makedonske povijesti. Zbog ovoga, organizacija je \u010dak dobila<\/a> i presudu protiv Bugarske na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.<\/p>\n

Iako su bugarski Romi do sada ve\u0107inom glasali ili za BSP ili za DPS, ove su godine socijalisti izbacili dvije romske stranke iz svoje koalicije, a DPS se proteklih godina nastoji pozicionirati kao predstavnik svih bugarskih manjina. Oni su jedina stranka koja se suprotstavlja rasisti\u010dkim ispadima politi\u010dara poput onog kada je 2014. tada\u0161nji ministar zdravstva objavio kako ambulantna kola ne\u0107e ulaziti u romska geta ili divlja\u010dkog rasizma predstavnika ekstremne desnice koji je Rome nazvao “humanoidima zara\u017eenim bjesno\u0107om” koji se ravnaju “instinktima ku\u010dke lutalice”. Autor ove posljednje izjave, Valeri Simeonov, trenutno<\/a> je predsjednik Nacionalnog vije\u0107a za suradnju u etni\u010dkim i integracijskim pitanjima… No DPS-ov antirasisti\u010dki stav pra\u0107en je na\u017ealost \u010dvrstom predano\u0161\u0107u neoliberalnom politi\u010dkom okviru.<\/p>\n

Izborni cenzus<\/strong><\/p>\n

Iako se stereotipno do\u017eivljava kao vrlo rigidna i “disciplinirana” stranka pod \u010dvrstom kontrolom svog autoritarnog vo\u0111e, DPS je ipak do\u017eivio nekoliko rascjepa. Jo\u0161 2011. Do\u011fanov zamjenik Kasim Dal je iznenada napustio stranku i osnovao novu obrazla\u017eu\u0107i to otkri\u0107em<\/a> da je njegov partijski \u0161ef za vrijeme socijalizma radio za tajne slu\u017ebe. Znatno va\u017eniji od ovog sukoba bio je onaj do kojeg je do\u0161lo nakon \u0161to je Do\u011fan svoju poziciju prepustio nasljedniku L\u00fctfiju Mestanu. Kada je 2016. turski vojni avion sru\u0161io ruskog bombardera na sirijsko-turskoj granici, Mestan je u ime DPS-a sna\u017eno podr\u017eao Tursku. To je natjeralo Do\u011fana da se vrati iz mirovine i smijeni ga u unutarstrana\u010dkom pu\u010du. Mestan se od sukoba sakrio u tursku ambasadu, a uskoro je i osnovao novu stranku nazvanu Demokrati za odgovornost, slobodu i toleranciju (DOST).<\/p>\n

Kratica DOST je ujedno i turska rije\u010d za “prijatelja”, \u0161to je smjesta izazvalo veliku paniku me\u0111u bugarskim strankama i medijima, a sud je naposljetku odbio registraciju stranke pozivaju\u0107i<\/a> se na \u2013 turski rje\u010dnik. DOST je svejedno mogao iza\u0107i na izbore kao udruga, a u kampanji su im izravno pomagali<\/a> i predstavnici turskog re\u017eima. No ta strategija nije puno pomogla, a zanimljivo je i kako je od malog broja bugarskih Turaka koji su iza\u0161li na turski ustavni referendum<\/a> velika ve\u0107ina glasala protiv. Istodobno, bugarska se desnica potrudila da znatno ote\u017ea glasanje na bugarskim izborima za osobe s dvojnim dr\u017eavljanstvom od kojih su mnoge izbjegle u Tursku tijekom “Procesa preporoda”. Prvo je smanjen broj izbornih mjesta, zatim su ekstremni desni\u010dari nasilno blokirali<\/a> granicu i fizi\u010dki napadali glasa\u010de koji su je poku\u0161ali prije\u010di, a zatim je izborna komisija proglasila da bira\u010di moraju vlastoru\u010dno ispunjavati listi\u0107e, bez i\u010dije pomo\u0107i. Time se sasvim protuustavno uveo obrazovni cenzus u izborni sustav.<\/p>\n

Sve ovo dobro obja\u0161njava za\u0161to osim DPS-a ne postoje stranke koje bi odra\u017eavale etni\u010dku raznolikost Bugarske. Situacija zapravo odgovara DPS-u koji redovito koristi ustavne odredbe originalno usmjerene protiv njega da podr\u017ei gu\u0161enje svake konkurencije. Istovremeno, druge stranke gotovo uop\u0107e ne uklju\u010duju pripadnike manjina na svoje liste. Polo\u017eaj manjina, me\u0111utim, ne ilustrira samo njihova politi\u010dka zastupljenost. Bugarsku posljednjih tjedana potresaju etni\u010dke tenzije, odnosno velike rasisti\u010dke demonstracije do kojih je do\u0161lo nakon \u0161to se grupa Roma obranila od napada “etni\u010dkih Bugara”. Rasisti su uspjeli okupiti desetke tisu\u0107a ljudi i ve\u0107i je pogrom jedva izbjegnut. Toliko o “bugarskom etni\u010dkom modelu”.<\/p>\n

S engleskog preveo: Nikola Vukobratovi\u0107<\/p>\n

* Autorica zahvaljuje Georgiju Medarovu na pomo\u0107i u izradi ovog teksta.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Etni\u010dki sukobi \u010desto se ve\u017eu uz podru\u010dje biv\u0161e Jugoslavije, no manje je poznato da je kasnih 1980-ih i Bugarska bila na rubu rata. Jo\u0161 od 1956., bugarski je re\u017eim postajao sve sna\u017enije nacionalisti\u010dki orijentiran \u0161to je kulminiralo u tzv. Procesu preporoda izme\u0111u 1984. i 1989…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":19453,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[25],"theme":[456],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[191],"class_list":["post-19451","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-nacionalizam","theme-politika","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19451","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=19451"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19451\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36578,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19451\/revisions\/36578"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/19453"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=19451"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=19451"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=19451"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=19451"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=19451"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=19451"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=19451"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}