{"id":19400,"date":"2017-07-14T07:00:16","date_gmt":"2017-07-14T06:00:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=19400"},"modified":"2021-02-25T10:58:15","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:15","slug":"revizionizam-gradanskih-intelektualaca-zamjena-tita-za-nedica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=19400","title":{"rendered":"Revizionizam gra\u0111anskih intelektualaca: zamjena Tita za Nedi\u0107a"},"content":{"rendered":"

Iako se polako pribli\u017eavamo ve\u0107 \u010detvrtom desetlje\u0107u tzv. demokratskih promjena, \u010dini se kako se potreba obra\u010duna s naslje\u0111em socijalizma intenzivira umjesto da jenjava. Kao vidljivi simptom te\u0161ke krize legitimiteta aktualnih re\u017eima, paralelno se odvijaju procesi “rehabilitacije” kvislin\u0161kog zlo\u010dinca Milana Nedi\u0107a i damnatio memoriae<\/em> Josipa Broza Tita u Hrvatskoj.<\/strong><\/p>\n

“Ne mo\u017ee danas vi\u0161e da se govori: ‘Ma \u0161ta me briga za Milana Nedi\u0107a, on je bilo zlo\u010dinac’. Mene mnogo vi\u0161e zanima kako je onako debeo \u010dovek isko\u010dio kroz prozor.” Ove rije\u010di izgovorio<\/a> je odnedavno pokojni srbijanski redatelj Lazar Stojanovi\u0107 2011. godine prilikom promocije magistarskog rada Sr\u0111ana Cvetkovi\u0107a “Izme\u0111u srpa i \u010deki\u0107a 2. Politi\u010dka represija u Srbiji 1953-1985”, povjesni\u010dara Instituta za savremenu istoriju Srbije poznatog<\/a> po notornim revizionisti\u010dkim i falsifikatorskim interpretacijama. Podsjetimo, Milan Nedi\u0107 je bio \u0161ef kvislin\u0161ke “Vlade narodnog spasa” postavljene na \u010delo Srbije u periodu nacisti\u010dke okupacije. Kao jedini general netom uni\u0161tene vojske Kraljevine Jugoslavije koji po okupaciji nije zavr\u0161io u zarobljeni\u0161tvu predstavljao je opciju na koju se okupator u svakom pogledu mogao bez puno zabrinutosti osloniti.<\/p>\n

\u010covjek koji je rukovodio represivnim aparatom srpske kvislin\u0161ke dr\u017eave, prvenstveno zloglasnom vojnom formacijom “Srpskom dr\u017eavnom stra\u017eom”, bio je u prvom redu odgovoran za zlo\u010dine po\u010dinjene u neospornoj koordinaciji s nacistima \u2013 teror nad antifa\u0161isti\u010dki opredijeljenim stanovni\u0161tvom, uspostavu logorskog sustava, genocidne pogrome Roma i \u017didova itd. Nakon oslobo\u0111enja zemlje, Nedi\u0107 je uhap\u0161en s namjerom da za svoja nedjela odgovara pred sudom. Me\u0111utim 4. velja\u010de 1946. izvr\u0161io je samoubojstvo skokom kroz prozor zgrade UDB-e u centru Beograda te tako preduhitrio pravdu. Bez obzira na ove odavno utvr\u0111ene povijesne \u010dinjenice, Milan Nedi\u0107 se kroz proteklih nekoliko godina na\u0161ao na veoma dugom spisku ljudi koje o\u010dekuje odluka o njihovoj pravnoj rehabilitaciji.<\/p>\n

Zakon o rehabilitaciji do sada je omogu\u0107io poni\u0161tavanje sudskih presuda izre\u010denih raznim suradnicima okupatora nakon oslobo\u0111enja zemlje. Najpoznatiji slu\u010daj svakako predstavlja rehabilitacija vo\u0111e “ravnogorskog” pokreta Dra\u017ee Mihailovi\u0107a koji je 1946. osu\u0111en na smrt, a pa\u017enju javnosti nakon uspje\u0161nog poni\u0161tavanja presude njemu zaokuplja slu\u010daj Nedi\u0107a (koji uop\u0107e nije osu\u0111en), a za \u010diju je rehabilitaciju zahtjev podnio Srpski liberalni savet, Udru\u017eenje politi\u010dkih zatvorenika i \u017ertava komunizma te njegova obitelj. Ako je suditi po medijima, dobar dio politi\u010dke javnosti prema ovim slu\u010dajevima se odnosio u skladu s prethodno citiranim komentarom Lazara Stojanovi\u0107a \u2013 “nije bitno je li netko zlo\u010dinac ili nije, ve\u0107 da li je postao \u017ertva represije nakon oslobo\u0111enja” \u2013 pri \u010demu se sama \u010dinjenica ne\u010dijeg poslijeratnog pogubljenja uzima za dovoljnu da se tu osobu proglasi \u017ertvom, iako je kao u Nedi\u0107evom slu\u010daju ista osoba snosila odgovornost na najstra\u0161nija razaranja i ljudske gubitke u povijesti zemlje.<\/p>\n

Mu\u010denici antikomunizma<\/strong><\/p>\n

Postavljaju\u0107i pitanje “kako je onako debeo \u010dovek isko\u010dio kroz prozor?” Stojanovi\u0107 je aludirao na dobro poznati mit kojeg njeguju najrazli\u010ditiji profili antikomunista na suvremenom srbijanskom politi\u010dkom spektru, od marginalnih grupica modernih neonacisti\u010dkih “nedi\u0107evaca” do relevantnijih subjekata bli\u017eih ideolo\u0161kom “centru”, prema kojem Nedi\u0107 1946. nije izvr\u0161io samoubojstvo, ve\u0107 je gurnut kroz prozor od strane agenata komunisti\u010dkih vlasti. Za “ubojstvo” Nedi\u0107a naravno ne postoje nikakvi dokazi, ali jo\u0161 va\u017enije, pri\u010du o njegovom samoubojstvu demantira elementarna logika. Novim bi vlastima itekako odgovaralo da jedan od glavnih narodnih neprijatelja \u017eiv i zdrav do\u010dekao su\u0111enje odnosno javno podastiranje dokaza o svojim zlo\u010dinima, kao \u0161to je bio slu\u010daj s npr. Dra\u017eom Mihailovi\u0107em. Svjestan te mogu\u0107nosti Nedi\u0107 je samoubojstvom uspio da se spasi optu\u017eeni\u010dke klupe.<\/p>\n

Stavovi Lazara Stojanovi\u0107a o kolaboracionistima, kao i oni dobrog dijela drugih “gra\u0111anskih intelektualaca”, \u010desto prolaze “ispod radara”, pa se tako primjerice nakon njegove smrti ranije ove godine o njemu moglo slu\u0161ati kao o uglednom umjetniku, a nigdje kao o pojedincu koji je svoj javni ugled (izme\u0111u ostalog) stavio i u slu\u017ebu Milana Nedi\u0107a. \u010citava javna slika o Lazaru Stojanovi\u0107u temelji se u jednoj to\u010dki \u2013 njegovom disidentskom statusu u SFRJ. Ovaj crnotalasni redatelj daleko je najpoznatiji po svom filmu “Plasti\u010dni Isus” iz 1971. godine kojeg je snimio jo\u0161 kao \u010dlan SKJ. Ovaj film kasnije \u0107e postati poznat kao “jedini film kojeg veliki filmofil Josip Broz nije htio pogledati do kraja” te “jedini film zbog kojeg se u Jugoslaviji robijalo”. Zaista, Lazar Stojanovi\u0107 je zbog spomenutog filma \u010diju politi\u010dku osnovnicu \u010dini plitko izjedna\u010davanje fa\u0161izma i realsocijalizma odrobijao godinu dana.<\/p>\n

Upravo je ova \u010dinjenica u narednim desetlje\u0107ima postala jedina relevantna to\u010dka njegove biografije. Parafraziraju\u0107i njega samoga, uobi\u010dajeni narativ o Lazaru Stojanovi\u0107u mogao bi se svesti u re\u010denicu: “Ne mo\u017ee danas da se govori: ‘Ma \u0161ta me briga za Lazara Stojanovi\u0107a, on decenijama ula\u017ee napore u relativizaciju fa\u0161izma.’ Mene mnogo vi\u0161e zanima \u0161to su ga komunisti strpali u zatvor”. Bilo koji oblik disidentstva iz vremena jugoslavenskog socijalizma danas je nose\u0107a to\u010dka biografije mnogim “intelektualcima”, kulturnjacima i osobama \u010dijem se mi\u0161ljenju pri svjetonazorskim javnim raspravama daje posebna pa\u017enja. Bez ula\u017eenja u ikakvu apologiju SFRJ, sasvim bi legitimno bilo upitati da li je mogu\u0107e da kritika trulog re\u017eima bude trulija od njega? Uvid u stavove mnogih doma\u0107ih disidenata na ovo pitanje daje potvrdan odgovor te otkriva njihove krajnje antidemokratske stavove. Ono \u0161to ovu disidentsku farsu dodatno pogor\u0161ava jest \u0161to se mi\u0161ljenje nekih osoba takvog backgrounda<\/em> uzima kao relevantno prilikom tra\u017eenja javnog mi\u0161ljenja koje bi zauzimalo antifa\u0161isti\u010dku poziciju.<\/p>\n

Dva lica hrvatskog gra\u0111anskog revizionizma<\/strong><\/p>\n

Dok u Srbiji povod raspravama o pro\u0161losti predstavljaju sudske rehabilitacije, u Hrvatskoj su one u zadnje vrijeme uglavnom pokretane kao reakcija na najavu preimenovanja zagreba\u010dkog Trga mar\u0161ala Tita. Pro\u0161log tjedna u prostorijama srpskog manjinskog dru\u0161tva “Privrednik” odr\u017eana je tribina o ovoj temi na kojoj su sudjelovali povjesni\u010dar Tvrtko Jakovina, biv\u0161i ministar kulture Zlatko Hasanbegovi\u0107 te \u017darko Puhovski, najavljen kao “jedan od najuglednijih \u010dlanova na\u0161e intelektualne zajednice”. Tijekom tribine Puhovski nije propustio spomenuti vlastiti disidentski status i pritvaranje zbog preno\u0161enja vica o Josipu Brozu Titu u svojim novinama, a iznesene su i veoma pau\u0161alne ocjene raznih povijesnih razdoblja. Antifa\u0161izam je Puhovski tako sveo na “klanje iz dobrih razloga” odnosno nasilni odgovor na fa\u0161isti\u010dko nasilje. Iako je neosporno da antifa\u0161izam predstavlja oru\u017eanu borbu u raznim povijesnim razdobljima, nikako ga se ne mo\u017ee svesti na nasilje kojim se poni\u0161tava neko ve\u0107e i razornije.<\/p>\n

Antifa\u0161izam je politi\u010dka platforma komunista nastala s jasnim zahtjevom za pro\u0161irivanjem demokracije \u2013 upliva \u0161to ve\u0107eg broja do tada obespravljenih ljudi u politi\u010dku borbu, konkretno onu protiv fa\u0161isti\u010dkih re\u017eima, represivnih aparata, organizacija itd. Dobro je poznato da se fa\u0161izam u europskim dr\u017eavama javio kao odgovor na predrevolucionarna stanja (prvenstveno u Italiji i Njema\u010dkoj) te rezultirao u\u010dvr\u0161\u0107ivanjem poretka i uni\u0161tavanjem nada narodnih masa za uplivom u politiku (slamanjem radni\u010dkog pokreta, progonom radni\u010dkih partija, zabranjivanjem sindikata itd). Antifa\u0161izam stoga nastaje ne samo kao “nasilno poni\u0161tenje” fa\u0161isti\u010dkih ostvarenja, ve\u0107 i platforma koja nudi politi\u010dku alternativu, u prvom redu onu sa\u017eetu u pojmu veoma centralnom i za jugoslavenske komuniste u razdoblju antifa\u0161isti\u010dke borbe \u2013 narodna vlast. U tuma\u010denjima \u017darka Puhovskog u definicijama antifa\u0161izma nema mjesta za one bez kojih on definitivno ne bi postojao \u2013 masa radnog naroda.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, u mnogo prilika do sada Puhovski je istupio kao tek jedan u nizu “najuglednijih pripadnika intelektualne zajednice” koji su mase i njihov ulazak u politiku definirali kao osnovu fa\u0161izma. Dolazimo tako u situaciju da pojedinci koje se danas do\u017eivljava kao one koji artikuliraju “antifa\u0161isti\u010dku” stranu spektra kao obilje\u017eja fa\u0161izma isti\u010du ono \u0161to je klju\u010dno obilje\u017eje antifa\u0161izma. Uslijed nedostatka socijalisti\u010dke opcije na politi\u010dkoj sceni, interpretacije<\/a> fa\u0161izma kao “radni\u010dkog pokreta” \u2013 iako jednako uvjerljive koliko i Hasanbegovi\u0107eve mladena\u010dke intrpretacije usta\u0161a kao neustra\u0161ivih \u0161ehida \u2013 ne nailaze ni na pribli\u017eno jednako sna\u017enu reakciju. Na tribini u Privredniku Puhovski publiku nije po\u0161tedio ni interpretacija prema kojima je “Hitler neosporno zlo\u010dinac, ali je napravio i neke dobre stvari kao \u0161to su autobahn<\/em>, po\u0161tanski brojevi ispred imena gradova i Volkswagen”. \u010cak i ako ignoriramo \u010dinjenicu da je sustav autobahna<\/em> osmislila Vajmarska Njema\u010dka u razdoblju prije Hitlerovog uspona, postavlja se pitanje koliko prizemnih i tragikomi\u010dnih relativizacija fa\u0161izma trebamo \u010duti da bismo nekoga prestali smatrati uglednim intelektualcem.<\/p>\n

Desni\u010darski gnjev branitelja Mar\u0161alovog djela<\/strong><\/p>\n

O proturje\u010dnostima nekih reakcija na inicijativu gradske vlasti za preimenovanje Titovog trga ve\u0107 je pisano<\/a>. Na\u010dini na koji su predstavnici hrvatske liberalne intelektualne elite nastojali obraniti lik Josipa Broza i antifa\u0161izam bili su najbla\u017ee re\u010deno problemati\u010dni. Tako se (ponovno) mogla \u010duti argumentacija da je antifa\u0161izam prvenstveno stvar ku\u0107nog odgoja, \u0161to automatski navodi na pretpostavku da su glavne obilje\u017eje fa\u0161izma primitivizam i neodgojenost. Ono \u0161to se rijetko ima prilike ukazati zagovornicima “antifa\u0161isti\u010dkog bontona” jest da su sami povijesni fa\u0161isti, naro\u010dito u na\u0161em lokalnom kontekstu, primitivizam i divlja\u0161tvo “\u0161umskih bandita” vrlo sli\u010dnim rije\u010dima u pravilu isticali kao glavnu karakteristiku partizana. Bez raskrinkavanja ovakvog jalovog “otpora” desnici, antifa\u0161izam je osu\u0111en na vje\u010dno koprcanje u stisku liberalnog elitizma.<\/p>\n

Ovu situaciju jako je lako promatrati na temelju izjava Titove unuke Sa\u0161e Broz, redateljske kolegice Lazara Stojanovi\u0107a. Putem Facebook-statusa poru\u010dila je da bi “djed sam skinuo plo\u010du sa svojim imenom da vidi dana\u0161nju Rvatsku”. Ideologem “Rvatske” predstavlja staru i mo\u017eda omiljenu metodu ovda\u0161nje malogra\u0111an\u0161tine u lociranju odgovornih za propadanje hrvatskog dru\u0161tva u posljednjih nekoliko desetlje\u0107a. Ta metoda centrirana je oko stava da su negativne promjene u na\u0161em dru\u0161tvu izazvale rijeke neobrazovanih primitivaca koji u skladu sa svojim dinarskim dijalektom ime zemlje izgovaraju bez po\u010detnog slova “H”. Ono na \u0161to bi trebalo ukazati istomi\u0161ljenicima Sa\u0161e Broz jest \u010dinjenica da su u partizanskoj vojsci njenog djeda i izgradnji socijalisti\u010dke Jugoslavije itekako sudjelovali i oni koji su svoju zemlju nazivali Rvatskom, kao naravno i oni koji su pri\u010dali drugim dijalektima.<\/p>\n

Smije li antifa\u0161ist\/kinja govoriti kao u Drni\u0161u ili Imotskom ili pak primat na tu poziciju imaju oni koji dolaze iz centra Zagreba? Smije li antifa\u0161ist\/kinja ne znati pravilno smjestiti slova “\u010d” i “\u0107”? U stavovima koji preko bur\u017eoaskog bontona nastoje spojiti genetiku i politiku puno je lak\u0161e uo\u010diti fa\u0161istoidne nego antifa\u0161isti\u010dke temelje. Problem dana\u0161nje Hrvatske svakako nije to \u0161to njeni gra\u0111ani razli\u010dito izgovaraju njeno ime, ali jest \u2013 izme\u0111u ostalog \u2013 to \u0161to je uloga nositelja progresivnih (i antifa\u0161isti\u010dkih) dru\u0161tvenih platforma s masa preba\u010dena na dru\u0161tvene elite. U modernom antifa\u0161izmu svakako nema mjesta za elitizam Sa\u0161e Broz, revizionizam \u017darka Puhovskog ili upiranje prstom u radnike kao nositelje fa\u0161izacije. Potrebno je promisliti kakve su vrste politi\u010dkih propusta ljevice dovele do toga da antifa\u0161izam u sedamdesetak godina stigne od masovnog demokratskog i radni\u010dko-selja\u010dkog pokreta do moralisti\u010dkih eskapada antidemokratski nastrojenih liberala.<\/p>\n

Prvi korak prema produktivnom kraju tog promi\u0161ljanja nedvojbeno je inzistiranje na antifa\u0161izmu kao metodi \u0161to \u0161ire mobilizacije i borbe za prava potla\u010denih, a ne sredstvu ceremonijalnog zadovoljavanja sentimenta male i privilegirane klike.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ne mo\u017ee danas vi\u0161e da se govori: ‘Ma \u0161ta me briga za Milana Nedi\u0107a, on je bilo zlo\u010dinac’. Mene mnogo vi\u0161e zanima kako je onako debeo \u010dovek isko\u010dio kroz prozor.” Ove rije\u010di izgovorio je odnedavno pokojni srbijanski redatelj Lazar Stojanovi\u0107 2011. godine prilikom promocije magistarskog rada Sr\u0111ana Cvetkovi\u0107a…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":19402,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[144],"theme":[458],"country":[38,11],"articleformat":[450],"coauthors":[312],"class_list":["post-19400","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-hrvatska","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19400","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=19400"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19400\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36581,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19400\/revisions\/36581"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/19402"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=19400"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=19400"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=19400"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=19400"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=19400"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=19400"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=19400"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}