{"id":1934,"date":"2014-07-30T07:00:35","date_gmt":"2014-07-30T06:00:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=1934"},"modified":"2021-02-25T11:06:25","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:25","slug":"domaca-glazba-kao-instrument-izgradnje-nacionalne-drzave-i-komercijalnog-uspjeha","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=1934","title":{"rendered":"Popularna glazba izme\u0111u nacije, tr\u017ei\u0161ta i otpora"},"content":{"rendered":"

U postjugoslavenskom periodu, a posebice u njegovom ratnom po\u010detku, proizvodnja i distribucija popularne glazbe bila je ograni\u010dena te\u0161ko savladivim proturje\u010djem – inzistiranje na nacionalnoj razlici i presudno sku\u010dena nacionalna tr\u017ei\u0161ta. Kao \u0161to obi\u010dno biva, tr\u017ei\u0161ni imperativ je bio sna\u017eniji. A dominacija politi\u010dki la\u017ene distinkcije nacionalno\/tr\u017ei\u0161no ostavila je malo prostora za progresivne glazbeno-politi\u010dke domete.<\/strong><\/p>\n

Radikalne promjene u dru\u0161tveno-politi\u010dkim \u017eivotima zemalja biv\u0161e Jugoslavije nepovratno su utjecale na njihove glazbene izri\u010daje mijenjaju\u0107i tako\u0111er i produkcijsku strukturu ovog polja. Naizgled udaljavaju\u0107i izri\u010daje biv\u0161ih jugoslavenskih zemalja, paralelni i sukladni procesi naposljetku su ipak doveli do sljubljivanja glazbenih scena u biv\u0161im republikama. Tr\u017ei\u0161ta nemaju granica, a novac nema nacionalni identitet, stoga je i u glazbenom sektoru brzo postignut oprost svih “ishitrenih” izjava izre\u010denih tijekom ratnih sukoba. “Oprost” su naravno diktirala omalena nacionalna tr\u017ei\u0161ta zasebnih biv\u0161ih jugoslavenskih republika, a sada nacionalnih dr\u017eava. No, to ponovno prekograni\u010dno glazbeno sljubljivanje Hrvatske i Srbije, nemogu\u0107e je u potpunosti razumjeti \u2013 barem s hrvatske strane \u2013 bez da se u obzir uzme i dinamika unutarnjeg glazbenog tr\u017ei\u0161ta sa suprotstavljenim djelovanjima nekoliko razli\u010ditih glazbenih smjerova o kojima \u0107e biti rije\u010di ni\u017ee.<\/p>\n

U posljednjih petnaestak godina tr\u017ei\u0161ne ekspanzije, ali i uslijed digitalizacije kulturnih dobara te s druge strane otpora tr\u017ei\u0161noj logici u obliku \u0161irenja piratstva, izvo\u0111a\u010di (kako na globalnoj tako i na na\u0161oj regionalnoj razini) od svoga rada opstaju ponajvi\u0161e zahvaljuju\u0107i javnim i privatnim nastupima na koncertima, festivalima ili manjim svirkama. Takvom stanju doprinosi i pad diskografske industrije opipljivijih medija (poput CD-a), ali i neregulirano digitalno tr\u017ei\u0161te glazbom. Novonastale okolnosti primoravaju izvo\u0111a\u010de da se orijentiraju na \u0161to \u0161iru publiku i da pro\u0161ire koncertni doseg, a to iziskuje i prilagodbu melodija.<\/p>\n

Po\u010detni tranzicijski procesi zahtijevali su da glazba bude razlikovno obilje\u017eje nacionalnih identiteta. Dok se s one strane granice, isto\u010dno od Hrvatske, u ve\u0107oj mjeri po\u010deo razvijati turbo-folk na kojeg se ovdje gledalo podozrivo \u2013 kao na nastavak sramotne zaglibljenosti tzv. “obi\u010dnog puka” u balkan\u0161tini koja datira iz vremena tzv. socijalisti\u010dke dekadencije \u2013 na doma\u0107em glazbenom tr\u017ei\u0161tu udaraju se temelji za nekoliko glazbenih smjerova. Oni posljednjih godina kapituliraju pred tr\u017ei\u0161nom logikom stapaju\u0107i se pod producentskom palicom marketin\u0161kog uspjeha bra\u010dnog para Hulji\u0107 s novim trendovima turbo-folka koji se istovremeno razvijaju u Srbiji.<\/p>\n

Dakako, za vrijeme i neposredno nakon rata nije bilo po\u017eeljno previ\u0161e se pribli\u017eavati turbo-folku jer bi to vjerojatno dovelo do izgnanstva iz medija \u0161to bi uvelike ote\u017ealo promociju koja je mo\u017eda \u010dak i najva\u017eniji dio tr\u017ei\u0161nog \u0161irenja izvo\u0111a\u010da. Zbog straha od osude doma\u0107e javnosti, prvi (oprezni) odlasci na gostovanja u Srbiju morali su se dogoditi postupno i pritom je bilo nu\u017eno pustiti da vrijeme odradi svoje i zalije\u010di ratne rane. No prije nego \u0161to pomnije poku\u0161amo analizirati sli\u010dnosti glazbenih scena Hrvatske i Srbije, nu\u017eno je objasniti razliku izme\u0111u folklorne umjetnosti koja nastaje u Kulturno umjetni\u010dkim dru\u0161tvima (KUD-ovima) i novokomponovani folk sa skupim izvedbenim produkcijama.<\/p>\n

Tradicionalna folklorna muzika KUD-ova vs. nacionalna instrumentalizacija klapske i tambura\u0161ke glazbe<\/strong><\/p>\n

Za potrebe na\u0161e analize kazat \u0107emo da se primarna razlika izme\u0111u folka i folklora sastoji u tr\u017ei\u0161noj (ne)isplativosti folklornih dru\u0161tava i tr\u017ei\u0161noj isplativosti folk-glazbe. Posve\u0107ivanje zna\u010dajnije pa\u017enje doma\u0107oj folklornoj tradiciji zapo\u010delo je 1920-ih i 1930-ih godina “uklju\u010divanjem narodne umjetnosti u projekt nacionalne izgradnje” 1<\/a><\/sup> . Proces je tekao po principu dobrovoljnog rada s ciljem o\u010duvanja obi\u010daja te drugih nacionalnih i lokalnih specifi\u010dnosti. Procesi uklju\u010divanja narodne umjetnosti u projekt nacionalne izgradnje prvenstveno su se odvijali u manjim, tradiciji izlo\u017eenijim mjestima.<\/p>\n

Nakon Drugog svjetskog rata nastavlja se s uklju\u010divanjem narodne umjetnosti u projekt izgradnje socijalisti\u010dke dr\u017eave, s time da stru\u010dnjaci (koreografi, aran\u017eeri, voditelji skupina) primaju honorar za rad, a ve\u0107a poduze\u0107a pod svoje krilo uzimaju i ovaj vid kulturnog \u017eivota te u njega prelijevaju dio svojih sredstava. Sama tradicijska glazba nema tr\u017ei\u0161nu vrijednost, stoga je financira dr\u017eava \u0161to je i danas djelomi\u010dno slu\u010daj. Naravno, ni KUD-ovi nisu po\u0161te\u0111eni imperativa samoodr\u017eivosti. I njihovo je financiranje posljednjih godina dodatno ugro\u017eeno mjerama \u0161tednje i rezovima u kulturi. Proces je to koji se ponavlja na svim razinama financiranja kulturne djelatnosti i programa. Me\u0111utim, znanje prikupljano u KUD-ovima ostaje u zajednici i prenosi se na mla\u0111e generacije radom tambura\u0161kih, dramskih, pjeva\u010dkih i plesnih sekcija. A tu su jo\u0161 i u\u010denje izrade no\u0161nji i izrada instrumenata.<\/p>\n

Devedesetih godina, nakon raspada Jugoslavije, kulturni obrasci se mijenjaju te po\u010dinje ja\u010danje nacionalnih i tradicijskih vrijednosti. Tradicijska glazba postaje instrument za promicanje vrijednosti novonastale hrvatske dr\u017eave. Glazbeno, otvorio se prostor za proboj klapskih (Dalmacija) i tambura\u0161kih (Slavonija) izvo\u0111a\u010da. Politi\u010dki sadr\u017eaji zalazili su u odre\u0111ene \u017eanrove. Kako bih bolje ilustrirala te procese, poslu\u017eit \u0107u se primjerima tambura\u0161ke glazbe koja tijekom 1990-ih prelazi iz tradicijske glazbe (iz KUD-ova) u tr\u017ei\u0161no orijentirani mainstream<\/em>.<\/p>\n

Komercijalizacija tambura\u0161a<\/strong><\/p>\n

Jasan pomak prema tr\u017ei\u0161noj orijentiranosti mo\u017ee se dobro ilustrirati na primjeru tambura\u0161kog sastava Zlatnih dukata (odnosno kako se danas zovu: Najbolji hrvatski tambura\u0161i<\/a>). Zlatni Dukati ve\u0107 krajem 1980-ih snimaju pjesme koje je napisao i\/ili aran\u017eirao kompozitor Josip Ivankovi\u0107, a me\u0111u tako aran\u017eiranim materijalima nalaze se npr. i nacionalisti\u010dke budnice tipa “Ustani bane”, “U boj, u boj” i “Jo\u0161 Horvatska ni propala”. Danas tambura\u0161ki sastavi, tzv. “ga\u017eeri”, ovise o ga\u017eama te sviraju po slavonskim svatovima i drugim vrstama dru\u0161tvenih okupljanja. S time da njihov dana\u0161nji repertoar obuhva\u0107a ne samo tambura\u0161ke klasike, ve\u0107 i prerade popularnih pjesama, a sve pod logikom: \u0161to publika za\u017eeli, to dobije.<\/p>\n

Pravi uspon tambura\u0161ke glazbe u okviru mainstreama doga\u0111a se s usponom Miroslava \u0160kore koji ponajvi\u0161e doprinosi \u0161iroj medijskoj prisutnosti tambura\u0161ke glazbe i njenoj sveprisutnosti na HTV-u u nizu gostovanja diljem Hrvatske u televizijskim \u0161ouovima pod voditeljskom palicom Branka Uvodi\u0107a. \u0160korina “Ne dirajte mi ravnicu”, koju snimaju i cijenjeni i popularni Dukati, prometnula je \u0160koru i tambure u mainstream<\/em>. Ovakva komercijalizacija tambura\u0161ke glazbe dovodi do erozije tema tambura\u0161kih pjesama koje u u svojim stihovima redaju uobi\u010dajene motive ljubavi, bekrijskih nesta\u0161luka, be\u0107arskog nemira, konja vranih, konja bilih i, prije svega, ravnice i sijela uz rakiju. Zadnji trzaj, uspjelo posezanje za slavonskim toposom, ironi\u010dno, izvodi reper Shorty u “Do\u0111i u Vinkovce” rimuju\u0107i npr. “moja \u0161ljiva \/ moga konja griva”. Tambura\u0161ka glazba do\u017eivjela je istu sudbinu kao i klapsko pjevanje<\/a>: fingiranje tradicijskoga u pregr\u0161t sastava za sve vrste zabava i arena koji iz sebe izbacuju samo kli\u0161eje kamena, kr\u0161a, masline, odnosno bile boje, plavog mora, odnosno \u0161uma, ravnica i klasja \u017eita uz sveprisutnost po\u017ertvovne hrvatske mati ili Djevice Marije.<\/p>\n

Turbo-folk i cro-dance<\/strong><\/p>\n

Paralela ilustrirana komercijalizacijom tambura\u0161ke muzike, a koja tako\u0111er vrijedi i za klapsku muziku, na prekograni\u010dnom teritoriju Srbije i Hrvatske mo\u017eda se mo\u017ee povu\u0107i izme\u0111u srpskog turbo-folka i doma\u0107eg cro-dance-a. Nevoljkost stanovnika Hrvatske da u potpunosti prigrle turbo-folk omogu\u0107io je tr\u017ei\u0161ni uspjeh \u0161ti\u0107enicima producentskih ku\u0107a Tutica (Zrinka Tuti\u0107a<\/a>) i Tonike (bra\u010dnog para Hulji\u0107). Severina i Magazin me\u0111u prvim su izvo\u0111a\u010dima koji su, pomireni s polaganom smr\u0107u prodaje nosa\u010da zvuka, po\u010deli ostvarivati tr\u017ei\u0161ne (koncertne) uspjehe na podru\u010dju cijele biv\u0161e Jugoslavije. Oko 2000. godine zapo\u010dinje i niz prekograni\u010dnih dueta. Melos kojeg su se svi klonili o\u010dito se isplatio, a mno\u0161tvo izvo\u0111a\u010da koji su se kleli na Hajduk, Vukovar i hrvatstvo zapjevalo je u Beogradu – od Tereze do Doris, da samo izdvojimo one najglasnije za vrijeme ratnog sukoba.<\/p>\n

Ve\u0107ina zvijezda cro-dancea koji su ostali na sceni okrenula se “urbanijem zvuku”. Ono \u0161to je po\u010detkom 1990-ih bila “\u010distija” pop glazba, a to su mahom bili \u0161ti\u0107enici Tutica i Tonika, lagano se zaokre\u0107u k “folku”. Istovremeno raste popularnost klapa i tambura\u0161ke glazbe koji se u potpunosti komercijaliziraju i gube na umjetni\u010dkoj kvaliteti. Njihov izri\u010daj sve se vi\u0161e pribli\u017eava popularnoj, zabavnoj glazbi i van upotrebe specifi\u010dnih instrumenata. Sadr\u017eajno se poklapaju tek povremeno naru\u0161avaju\u0107i bezli\u010dnost novokomponovane tradicijske glazbe nekom slikom tipi\u010dnom za minula vremena.<\/p>\n

Cro-dance koji se omalova\u017eava s ne\u0161to vi\u0161e dragosti od turbo-folka, mo\u017eemo kao i turbo-folk promatrati kao popularnu glazbu na na\u0161em podru\u010dju u odre\u0111enom periodu. Za vrijeme cro-dance pomame, mo\u017eda se moglo pretvarati kako su srpski turbo-folk i doma\u0107i dance dvije potpuno razli\u010dite pojave koje imaju razli\u010dite publike, koje nastaju iz razli\u010ditih konteksta i s razli\u010ditim ciljem. No, sli\u010dnost stihovne forme i garancija tr\u017ei\u0161nog uspjeha odaju nam suprotno. Radi se naime, o gotovo istom proizvodu namijenjenom naj\u0161irim masama. Popularna glazba je, dakako, \u0161iroko slu\u0161ana, no ne treba nas zavarati naziv “narodna” koji se pojavi s vremena na vrijeme. To \u0161to se ne\u0161to naziva narodnim ne zna\u010di da je autenti\u010dan izraz narodne volje ili senzibiliteta. “Iz naroda je, dobro je” nije dovoljno dobra argumentacija da se seksisti\u010dku, heteronormativnu, ma\u010do glazbu proglasi progresivnom.<\/p>\n

Pozicija hip hopa<\/strong><\/p>\n

Bastion progresivne misli na postjugoslavenskoj glazbenoj sceni trebao je predstavljati nekakav urbani izri\u010daj, po mogu\u0107nosti rock ili punk, no tu je ulogu manje ili vi\u0161e uspje\u0161no odigrao hip hop. Dru\u0161tvena kritika u hip hopu tih 1990-ih zastaje po\u010desto na denunciranju korupcije, dvoli\u010dnosti politi\u010dara, specifi\u010dnog balkanskog, tatovskog mentaliteta ili d\u017eabalebarstva koje vu\u010demo iz Juge. Aproprijacija glazbenog \u017eanra potla\u010denih ne\u0107e, dakako, automatski prenijeti i iskustvo opresije i dru\u0161tvenu kritiku svojstvenu repu u nekim davna\u0161njim vremenima.<\/p>\n

Mainstream<\/em> hip hop u SAD-u danas rijetko kada izlazi iz tematskih okvira hvalisanja i ljubavnih poduhvata. Ako se dohva\u0107a ekonomije, nerijetko kritizira socijalne usluge i zagovara poduzetni\u0161tvo. Nekada je hip hop bio oru\u0111e za izra\u017eavanje crne i latino radni\u010dke klase spajaju\u0107i bravado s nedvosmislenom kritikom kapitalisti\u010dkog sistema i rasne opresije.<\/p>\n

Sam pojam “rap” koristile su i Crne pantere. Glagol rap koristio se kada bi netko na sastanku sa stilom, politi\u010dki suvislo i otvoreno govorio o svojem neposrednom iskustvu i crna\u010dkom iskustvu Amerike uop\u0107e. Danas geste i hip hop kodove koristi i ameri\u010dki predsjednik Obama. Njegovoj je kampanji osje\u0107aj “kulnosti” i sljubljenosti sa crnom zajednicom isto tako odarilo prijateljevanje s izvo\u0111a\u010dima Jay Z-jem i Beyonce, kao kraljevskim parom hip hopa. Iako crna\u010dka zajednica u SAD-u uvelike slu\u0161a hip hop, bilo bi pretjerano ustvrditi da \u010dinjenica da potla\u010deni slu\u0161aju hip hop, zna\u010di da je cjelokupni \u017eanr bez iznimke politi\u010dki progresivno emancipatorno sredstvo.<\/p>\n

Prema znanstveniku Lesteru Spenceu<\/a>, u kona\u010dnici hip hop danas ne utje\u010de bitno na politi\u010dke stavove svojih slu\u0161atelja, ali je ipak zanimljivo da ve\u0107ina mladih koji slu\u0161aju hip hop nisu zadovoljni tradicionalnim politi\u010dkim \u017eivotom iz kojeg se osje\u0107aju isklju\u010denima. Oni tako\u0111er nisu zadovoljni ni svojim politi\u010dkim predstavnicima iste rase. “Hip hop je najmo\u0107niji glazbeni umjetni\u010dki oblik stvoren u posljednjoj \u010detvrtini 20. stolje\u0107a te predstavlja kulturnu revoluciju na mnogo razli\u010ditih na\u010dina. Ali on ne djeluje, nije politi\u010dka revolucionarna sila. Postoji sijaset stvari koje ograni\u010davaju tu funkciju rapa u Sjedinjenim Dr\u017eavama.” 2<\/a><\/sup><\/p>\n

Da se hip hop kultura, kao i pop glazba, povinuje prevladavaju\u0107im klasnim, rodnim i heteroseksualnim normama, ne bi trebalo posebno nagla\u0161avati. Trenutno itekako postoje rap izvo\u0111a\u010di koji se deklariraju kao radikalno lijevi, tj. anarhisti, komunisti, marksisti i socijalisti (npr. The Coup<\/a>, Dead Prez<\/a>), no oni nisu dio popularne, mainstream<\/em> glazbe u SAD-u. Te\u0161ko da mo\u017eemo takvima okarakterizirati hip hop izvo\u0111a\u010de u regiji koji se razbacuju populisti\u010dkim parolama ili nisu voljni i spremni kritizirati cjelokupni sistem u kojima \u017eivimo mjesto pukotina u njemu.<\/p>\n

Politizacija, \u010dak i repera, ipak je postepen proces, o \u010demu se mo\u017eemo osvjedo\u010diti na primjeru Remi iz Elementala<\/a> koja je 2011. izjavila<\/a> “(…) na to mi se di\u017ee kosa na glavi, kao i plakati koji isti\u010du neulazak u Europsku uniju. Naime, imam izri\u010dito pozitivno mi\u0161ljenje o ulasku u Europsku uniju…” Da bi tek godinu dana nakon ulaska Hrvatske u EU, Remi promijenila mi\u0161ljenje<\/a> i okrenula le\u0111a EU-u: “Te\u0161ko mi je ne povezati se s prosvjedima i prosvjednicima jer je identi\u010dna (te\u0161ka) gospodarska situacija u i Hrvatskoj, no hrvatski je politi\u010dari uporno prikazuju kao ne\u0161to drugo, distancirano, kao da smo bolji od zemalja koje nas okru\u017euju jer smo, pazi sad ovo, mi ipak Europska unija. Mi smo najmanji kota\u010di\u0107 Europske unije. Potpuno nebitna stavka. Poligon za jeftinu radnu snagu koja se boji zucnuti. A ni to, jer da bismo bili jeftina radna snaga, potrebno je osigurati uvjete za rad – a posla nema”. Remi se isto tako okomila i na kompozitoricu Vjekoslavu Hulji\u0107 predbacuju\u0107i joj veli\u010danje patrijarhalnih odnosa i seksizam, a ponajvi\u0161e joj zamjeraju\u0107i \u0161to nas zaglupljuje. Naravno da su “alternativni” akteri glazbene scene, neki od njih kolege reperi, daleko nedvosmislenije “stavljali \u017eene tamo gdje im je mjesto”, a ne kao Vjekoslava u “Nirvani<\/a>” pozivali neoptere\u0107eno istim tim patrijarhatom na spolni odnos izme\u0111u dvije odrasle osobe. “Sestrinska kritika” iz Elementalovog hita “Tako lijepa<\/a>“, koji se di\u010di stihovima “sva’ko ko te vidi, najradije bi te puk’o \/ samo si za to stvorena, tuko” pro\u0161irena je i na neemancipirane stihoklepkinje koje ne uvi\u0111aju da je najva\u017enija odrednica emancipirane \u017eena ekonomska nezavisnost o mu\u0161karcu.<\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

I tambura\u0161ka glazba i klapsko pjevanje slu\u017ee da se orijentiramo nacionalno, no nacionalno ovdje ne slu\u017ei samo afirmaciji tih vrijednosti, ve\u0107 je u rukama izvo\u0111a\u010da to prvenstveno instrument ostvarivanja komercijalne koristi. Sli\u010dno vrijedi i za hip hop koji u pojedinim svojim strujama sve vi\u0161e promi\u010de neoliberalne vrijednosti i banalizira stvarnost, a k tome oduvijek vu\u010de korijene iz nacionalizma i opozicije u odnosu na ne\u0161to drugo, unato\u010d hvalevrijednim iznimkama. Najbolje se mo\u017ee vidjeti kako nema mjesta za takve generalizacije ijednog glazbenog \u017eanra na primjeru hip hopa koji je autenti\u010dan glazbeni \u017eanr nastao u potla\u010denoj zajednici u vrijeme kada je ona politi\u010dki dobro artikulirana i kada, na\u017ealost, jenjava aktivisti\u010dki \u017ear iz prethodnih desetlje\u0107a. Hip hop se oslanja na tradiciju drugih specifi\u010dno crna\u010dkih na\u010dina progovaranja o problemima u zajednici i dru\u0161tvu, \u0161tovi\u0161e evoluira modus rapa iz aktivisti\u010dke prakse.<\/p>\n

No danas hip hop nije glazba otpora, niti to mora biti. Sva glazba mo\u017ee i ne mora biti politi\u010dki obojena. Upisivanje tlapnji o te\u017enjama naroda u banalnu, kli\u0161eiziranu glazbu koja se proizvodi kao na teku\u0107oj vrpci uz iznimnu potpla\u0107enost ljudi koji ju pi\u0161u i skladaju, pusta je \u017eelja da se proces politizacije \u0161irih masa olak\u0161a distribucijom kroz medije koji ne zahtijevaju iznimnu pa\u017enju niti razmi\u0161ljanje od slu\u0161atelja. Isto tako glazba koja nema nikakav politi\u010dki sadr\u017eaj (\u0161tovi\u0161e u kojoj svi njeni kanoni prije\u010de ulaz politi\u010dkoga u njene stihove), ne mo\u017ee biti put do emancipacije. Naravno da treba odbaciti snobovsko dizanje nosa na kulturu \u0161ire potro\u0161nje, ali treba priznati i ukazati na njezine zablude i nepo\u017eeljne u\u010dinke. Na\u017ealost, i u slu\u010daju glazbe s natruhama politi\u010dkoga, potrebno je uo\u010diti i poznavati dru\u0161tvene okolnosti na koje se autor referira, tj. razumjeti k\u00f4d i objektivne okolnosti nastanka ove glazbe. Glazba svakako mo\u017ee pomo\u0107i u pribli\u017eavanju lijeve ideologije narodu, ali ne mo\u017ee dovesti do ozbiljnih posljedica bez lijevih medija i, najva\u017enije od svega, \u0161ireg lijevog saveza.<\/p>\n

  1. Naila Cerba\u0161i\u0107, “Prema istra\u017eivanju ekonomije tradicijske glazbe u postsocijalisti\u010dkoj Hrvatskoj”, u: Jasna \u010capo i Valentina Gulin Zrni\u0107, Hrvatska svakodnevica. Etnografije vremena i prostora, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, 2013.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Lester Spence, Stare in the Darkness. The Limits of Hip-Hop and Black Politics, University of Minnesota Press, 2011. Spence svoje tvrdnje o konzervativnosti rapa izvla\u010di iz analize oko 500 pjesama nastalih izme\u0111u 1989. i 2004. godine.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Radikalne promjene u dru\u0161tveno-politi\u010dkim \u017eivotima zemalja biv\u0161e Jugoslavije nepovratno su utjecale na njihove glazbene izri\u010daje mijenjaju\u0107i tako\u0111er…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":1952,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[146],"theme":[],"country":[38,11],"articleformat":[450],"coauthors":[102],"class_list":["post-1934","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-muzika","country-hrvatska","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1934","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1934"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1934\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36858,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1934\/revisions\/36858"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1952"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1934"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1934"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1934"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=1934"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=1934"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=1934"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=1934"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}