Diskusija o novoj lokaciji Europske agencije za lijekove (EMA) nakon izlaska Velike Britanije iz Europske unije, koja trese poslovno-birokratsko-lobisti\u010dke krugove u Europskoj uniji, iz na\u0161e je perspektive ud\u017ebeni\u010dki primjer za prou\u010davanje prioriteta EU, odnosa poslovanja i politike, ali i tr\u017ei\u0161ne ideologije, a posebno njezine manifestacije u medijima gdje je zaogrnuta krinkom objektivnosti.<\/p>\n
Kao prvo, tr\u017ei\u0161te farmaceutske industrije pri samom je vrhu za kapital najplodonosnijih tr\u017ei\u0161ta<\/a> na svijetu i pritom kontinuirano raste zbog sve ve\u0107eg broja novih tehnologija, novih znanstvenih otkri\u0107a i naravno, velikih javnih ulaganja u ovu (mahom privatiziranu) industriju. Zbog toga je logi\u010dno da me\u0111unarodne korporacije ne\u0107e pitanje nove lokacije EMA-e prepustiti politici i dru\u0161tvu te banalnim pitanjima poput europskih prioriteta ravnomjernog razvoja EU. Kao \u0161to smo na Biltenu ve\u0107 pisali<\/a> s obzirom na dru\u0161tveno politi\u010dku perspektivu (stabilizacije EU), najlogi\u010dnija nova lokacija agencije je Rumunjska. Me\u0111utim, ideja nekih lobista<\/a> je da Agencija ostane u Londonu – zbog povezanosti sa britanskom znano\u0161\u0107u i velikim ulaganjima ove zemlje u potrebe Agencije. Prvo u nizu pitanja koje se pritom zanemaruje je ono budu\u0107e razli\u010dite regulacije ovog sektora u VB i EU. Kako bi se to\u010dno uredilo da se u stranoj zemlji na ovu agenciju primjenjuju pravila EU, a ne Velike Britanije? Ovo pitanje indikator je suludosti ideje da jedno slu\u017ebeno tijelo koje se bavi internim poslovima mo\u017ee stanovati u tre\u0107oj zemlji.<\/p>\n Lobisti\u010dka strategija: moralizatorska ucjena<\/strong><\/p>\n \u010cim su argumenti o preseljenju na istok Europe po\u010deli ja\u010dati, intenzivirala se i aktivnost lobista. Tako “farmaceutska industrija” valjda homogeno, kao i “potro\u0161a\u010dke grupe” (iako se radi samo o jednoj, “krovnoj”) smatra kako bi se EU trebala oduprijeti “politizaciji” ovih pitanja i osigurati “minimalne poreme\u0107aje” koje preseljenje mo\u017ee uzrokovati. Piarovci kao i lobisti, u preseljenju agencije vide razbijanje kontinuiteta poslovanja, kao i “potencijalne opasnosti za pacijente”. Agencija navodno u toku preseljenja ne bi uspje\u0161no odobravala nove i uklanjala stare lijekove s tr\u017ei\u0161ta. Ovo je ujedno jedini, nedovoljan i neuvjerljiv argument lobista koji se odnosi na interese pacijenata (posebno ako se u obzir uzme usporedba sa \u0161tetom koju patentna logika<\/a> ima po pacijente).<\/p>\n Tradicionalno anonimni diplomati, navodno legitiman novinarski izvor, tvrde kako “EU ne bi trebala ispasti “slaba” u pitanju realokacije Agencije”. Tre\u0107i argument je kako bi EU trebala biti “ujedinjena” po ovom pitanju, a ne se valjda “razjedinjavati” – \u0161to implicira na la\u017enu tvrdnju da politi\u010dke diskusije nu\u017eno vode do razbijanja dr\u017eava. Neizostavni, opet anonimni, “analiti\u010dari” tako\u0111er su navodno suglasni oko toga da je interes vi\u0161e od 20 EU zemalja koje bi se voljele vidjeti kao novo sjedi\u0161te EMA-e dokaz “politizacije” ovog pitanja.<\/p>\n Depolitizacija politike i uloga medija<\/strong><\/p>\n Navedena argumentacija jasno pokazuje barem dvije stvari: kao prvo, patronizaciju politike, te u kona\u010dnici njezinu paradoksalnu depolitizaciju: ako depolitiziramo i politiku trebamo li je dalje uop\u0107e? Posljedica ovog smjera je ne\u0161to \u0161to ve\u0107 do\u017eivljavamo u praksi<\/a>, a to je konsenzus parlamentarnih stranaka po pitanju klju\u010dnih tr\u017ei\u0161nih i poslovnih problema, uz dakako, istovremeno ismijavanje svih suprotnih \u2013 politi\u010dkih \u2013 glasova. Druga stvar na koju nam ovako artikulirani problem ukazuje su stvarni prioriteti Unije koje u pravilu name\u0107u korporacije i njihovi tr\u017ei\u0161ni interesi, naspram kojih stoje sekundarni prioriteti: vrijednosti poput razvoja dru\u0161tva ili stabilizacije Unije. Dok su ovi prvi brojivi i konkretni, vidljivi u ra\u010dunovodstvenim bilancama, ovi drugi su apstraktni, u pravilu nevidljivi i do ostvarenja \u017eeljenih rezultata potrebne su godine.<\/p>\n