{"id":19130,"date":"2017-07-04T07:00:38","date_gmt":"2017-07-04T06:00:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=19130"},"modified":"2021-02-25T10:58:18","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:18","slug":"zasto-se-ljudi-ne-bune","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=19130","title":{"rendered":"Za\u0161to se ljudi ne bune?"},"content":{"rendered":"

Rasprave o razlozima razine intenziteta radni\u010dkog bunta uglavnom se vrte u domeni pro\u0161irene psihologije i nacionalnog mentaliteta. Pone\u0161to uvjerljivijom perspektivom \u010dini se ona na prvi pogled banalnija: a za\u0161to ne bismo krenuli od \u010dinjenice da se naprosto radi o radnicima i ispitali dru\u0161tvena ograni\u010denja koje taj klasni polo\u017eaj nosi sa sobom?<\/strong><\/p>\n

Vjerojatno ste nebrojeno puta \u010duli za susjednim stolom u kafi\u0107u ili pro\u010ditali u komentarima na dru\u0161tvenim mre\u017eama dijagnozu ovog tipa: “Koji smo mi debilan narod! Plja\u010dkaju nas di stignu, a nitko se ne buni.” Nerijetko su takve dijagnoze popra\u0107ene i komparativnim pregledom: “Ma u Francuskoj iza\u0111u na ulice \u010dim im snize pla\u0107u za jedan euro.” Povod takvim komentarima uglavnom su medijske afere o slizanosti politi\u010dara i poduzetnika, tu\u017ene pri\u010de o propasti neke tvornice ili naprosto poku\u0161aj sumiranja tranzicijskog perioda. Premda se zbog ideolo\u0161ke tabuizacije uglavnom izrijekom ne spominje, u tim jadanjima se misli na mizernu anga\u017eiranost radni\u010dke klase.<\/p>\n

A ako ste kojim slu\u010dajem sudjelovali u tim raspravama i bili “uknji\u017eeni” kao ljevi\u010dar, nije vas moglo mimoi\u0107i spominjanje te klase i uvrije\u017eena diskvalifikacija: \u201cMa kakva radni\u010dka klasa! Vi ljevi\u010dari vjerujete u nju kao nekakvo spasonosno rje\u0161enje, a do sada vas je “izdala” sto puta. Eno vam radni\u010dka klasa glasa za HDZ!” Ponekad takve diskvalifikacije prati i prizvuk klasnog prijezira: “Ma daj, molim te, kako \u0107e se oni organizirati? To su neobrazovani ljudi koji \u0107e se prodati za sendvi\u010d! Eno im je HDZ uni\u0161tio Slavoniju, mladi bje\u017ee u Irsku, a oni i dalje glasaju za HDZ!”<\/p>\n

Na prvu, te\u0161ko je ovim komentarima dosko\u010diti ukazivanjem na neke alternativne empirijske podatke. Ako ih se i prona\u0111e, te\u0161ko da mogu konkurirati niskom intenzitetu klasne borbe odozdo, kao i proma\u0161enosti prognoze ortodoksnog marksizma o strukturnoj nu\u017enosti proleterske revolucije. No, to ne zna\u010di da su ti komentari u pravu. Izostanak relevantnijeg bunta, razvijenije klasne svijesti ili nacionalisti\u010dko usmjerenje radni\u010dke klase, ne bi trebali predstavljati teorijski poraz ljevice, ako su ve\u0107 neminovno indikator njenog politi\u010dkog poraza. Upravo suprotno, jedino ih je iz lijeve perspektive i mogu\u0107e objasniti bez upadanja u predrasude o narodnoj psihologiji ili ljudskoj prirodi.<\/p>\n

Specifi\u010dnost klasne pripadnosti<\/strong><\/p>\n

Za razliku od pripadnosti ostalim dru\u0161tvenim grupama, pripadnost radni\u010dkoj klasi (kao i kapitalisti\u010dkoj) u potpunosti je li\u0161ena nu\u017enosti \u201csvjesnog\u201d potvr\u0111ivanja te pripadnosti. Ono \u0161to presudno obilje\u017eava dru\u0161tvenu poziciju radni\u010dke klase jest nu\u017enost prodaje vlastite radne snage u svrhu pre\u017eivljavanja. Radnica ne posjeduje niti dionice niti neki drugi izvor prihoda kojim bi si mogla priskrbiti sredstva za pre\u017eivljavanje. Jedini koji su zainteresirani za kupnju njene radne snage su kapitalisti (kao i dr\u017eava, ali to ne mijenja strukturnu prirodu polo\u017eaja). Ona mo\u017ee odbijati ulogu radnice, ali taj \u010din, za razliku od, na primjer, napu\u0161tanja religijske zajednice, nema neposrednog u\u010dinka: ona je i dalje radnica i odluke joj diktira nu\u017enost pre\u017eivljavanja.<\/p>\n

Ovim se ne \u017eeli re\u0107i da je odbijanje drugih nametnutih dru\u0161tvenih uloga, poput odlaska u crkvu ili prakticiranja vjere, 1<\/a><\/sup> naprosto stilska vje\u017eba bez ozbiljnih dru\u0161tvenih posljedica. Takve odluke \u010desto u sebi nose odre\u0111enu razinu socijalne isklju\u010denosti, a u ekstremnijim slu\u010dajevima i prijetnje nasiljem ili upravo te\u0161ko\u0107e pri nastojanju prodaje vlastite radne snage. No, za razliku od klasne dinamike, koliko god to bilo irelevantno onima koji su takvo nasilje pretrpjeli, posrijedi je druk\u010diji tip isklju\u010divanja. U ovim slu\u010dajevima je uvijek nu\u017ean konkretan akter (pop, lokalni razbija\u010di, politi\u010dka stranka) koji \u0107e sankcionirati odstupanja od dru\u0161tvene norme. U slu\u010daju “odustajanja” od prodaje radne snage, sankcija je anonimna: ne\u0107e\u0161 pre\u017eivjeti, a da za to nitko ne\u0107e biti konkretno odgovoran.<\/p>\n

Socijalni tro\u0161kovi bunta<\/strong><\/p>\n

Iz tako postavljenog okvira mo\u017eemo nazrijeti i “socijalne tro\u0161kove” bunta. Drugim rije\u010dima, odluka pojedinca o pristupanju u sindikat, priklju\u010denju politi\u010dkoj stranci ili dru\u0161tvenom pokretu, ne oslanja se u krajnjoj mjeri na njegove sklonosti, temperament ili osje\u0107aj za pravdu, ve\u0107 je presudno obilje\u017eena racionalnom ekonomskom ra\u010dunicom. A ta se ra\u010dunica ne odvija u politi\u010dko-ekonomskom vakuumu. Pored ve\u0107 podvu\u010dene \u010dinjenice o prodaji radne snage kao jedinom kuponu za pre\u017eivljavanje, odluka je u prili\u010dnoj mjeri pro\u017eeta i drugim faktorima: od obiteljske situacije do politi\u010dke snage sindikata u toj zemlji, to jest izvjesnosti uspjeha borbe.<\/p>\n

Naravno, nitko ne osporava mogu\u0107nost da razli\u010diti ljudi razli\u010dito odgovore na danu situaciju, ali radi se o tome da oni odgovaraju upravo na tu situaciju, a ne da odluke i odgovore donose isklju\u010divo na osnovu dru\u0161tvenih preferenci ili sklonosti u provo\u0111enju slobodnog vremena. Kakve su to situacije? Ona ishodi\u0161na je prili\u010dno jasna: nijednom kapitalistu nije drago da u firmi ima politi\u010dki aktivnog radnika ili \u010dlana sindikata koji nastoji kolege organizirati oko nekih zahtjeva kao \u0161to je naprimjer pove\u0107anje pla\u0107e ili pobolj\u0161anje uvjeta rada. Nastojat \u0107e ga maknuti \u0161to prije. Tome nije tako jer su kapitalisti zli ljudi ili ideolo\u0161ki fundamentalisti. Rast pla\u0107a zna\u010di rast tro\u0161kova proizvodnje \u0161to ih postavlja u nepovoljan polo\u017eaj spram konkurencije. Morat \u0107e pove\u0107ati cijenu proizvoda kako bi nadoknadili tro\u0161kove, ali time gube udjel na tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

Poluge prijetnje<\/strong><\/p>\n

Taj pritisak konkurencije predstavlja i sna\u017enu ucjenjiva\u010dku polugu prema radnicima: ako budete tra\u017eili ve\u0107e pla\u0107e, svi \u0107ete ostati bez posla. Pored toga \u0161to ostanak bez posla predstavlja neminovnu socijalnu katastrofu, dodatni faktor u odluci o neanga\u017emanu predstavlja, na primjer, optere\u0107enost kreditom ili nezaposlen \u017eivotni partner. Dakle, iako postoji izgledna \u0161ansa da bi kolektivni politi\u010dki anga\u017eman mogao u kona\u010dnici doprinijeti vi\u0161em \u017eivotnom standardu i sigurnijem okru\u017eenju, rizici koji prate taj poduhvat \u010desto se poka\u017eu prevelikima da se radnik ne bi odlu\u010dio za kratkoro\u010dno isplativiju varijantu poslu\u0161nosti.<\/p>\n

Osim \u0161to se podjela me\u0111u radnicima produbljuje i na samom radnom mjestu, izravne prijetnje razvoju solidarnosti predstavlja i spomenuti konkurencijski pritisak, kao i pritisak rezervne armije rada, nezaposlenih, koji su zbog vlastite socijalne ugro\u017eenosti spremni raditi i za ni\u017eu pla\u0107u. Zbog toga ne \u010dudi da su se najradikalnije radni\u010dke akcije u Hrvatskoj doga\u0111ale upravo u firmama koje su bile na rubu propasti ili su ve\u0107 propale. U borbi za neispla\u0107ene pla\u0107e ili eventualno nastavak proizvodnje, radnici su bili anga\u017eiraniji jer naprosto vi\u0161e nisu imali \u0161to za izgubiti.<\/p>\n

Primarni posao sindikata i politi\u010dkih stranaka sastoji se upravo u tome da, ma koliko to neautenti\u010dno zvu\u010dalo, smanje radnicima “tro\u0161kove” anga\u017emana i borbe za svoje dugoro\u010dne interese. Rije\u010dima Viveka Chibbera, presudni razlog opstojnosti kapitalizma, ina\u010de iznimno nestabilnog sistema proizvodnje, sastoji se upravo u tome \u0161to svojim strukturnim zna\u010dajkama \u010dini individualiziranu strategiju reprodukcije (poslu\u0161nost \u0161efu, napredovanje na radnom mjestu) kratkoro\u010dno atraktivnijom od one kolektivne, klasne, koja sa sobom nosi visoke rizike. Ve\u0107i stupanj organiziranosti, preuzimanje tro\u0161kova i sli\u010dni oblici radni\u010dke solidarnosti upravo su oru\u0111a kojima se umanjuje atraktivnost biranja individualne rute.<\/p>\n

Iracionalne institucije i racionalni odgovori<\/strong><\/p>\n

Taj raspon opcija izme\u0111u strogo individualne strategije pre\u017eivljavanja i one kolektivne-klasne, otvara interpretativni prostor i za druk\u010diji tretman preostalih aspekata onih prigovora i dijagnoza s po\u010detka teksta. Naime, predvi\u0111anje iz Komunisti\u010dkog manifesta po kojem \u0107e razvoj kapitalizma “sve \u010dvrsto pretvoriti u dim”, odnosno u\u010diniti obiteljske, religijske ili etni\u010dke veze dru\u0161tveno irelevantnima, nije se ni pribli\u017eno obistinilo. Da ironija bude ve\u0107a, sama je struktura kapitalisti\u010dkih odnosa, onakva kakvu je Marx opisao u kasnijim djelima, bila sjeme njihove odr\u017eivosti.<\/p>\n

Takav tip “zastarjelih” dru\u0161tvenih institucija upravo predstavlja mehanizme za\u0161tite ili umanjenja rizika koji sa sobom nosi izlo\u017eenost kapitalisti\u010dkom tr\u017ei\u0161tu rada. Obiteljska mre\u017ea mo\u017ee ponuditi neposrednu financijsku i materijalnu podr\u0161ku prilikom gubljenja posla, a tako\u0111er mo\u017ee pomo\u0107i i u pronala\u017eenju posla. Crkva mo\u017ee tako\u0111er razviti mre\u017ee solidarnosti, ali i ponuditi oblik socijalizacije i utjehe dru\u0161tveno isklju\u010denima, \u010dime rezultira\u00a0gubitak radnog mjesta. Nacionalno prepoznavanje tako\u0111er mo\u017ee odigrati niz sli\u010dnih uloga. Izravno kroz prote\u017eiranje radnika odre\u0111ene nacionalne pripadnosti u odnosu na konkurenciju, ali, donekle, makar smo tu na skliskom terenu socijalne psihologije, i kao oblik politi\u010dkog rastere\u0107enja u situaciji kad je druk\u010diji tip politi\u010dkog anga\u017emana blokiran gore opisanim mehanizmima.<\/p>\n

U tako postavljenoj socijalnoj ulozi tih “zastarjelih” institucija treba tra\u017eiti uvjerljivost onih politi\u010dkih programa koji se zasnivaju na njihovom slavljenju. Ne radi se tu o prostoj \u010dinjenici da su ljudi izmanipulirani i da \u0107emo se rije\u0161iti njihovih \u0161tetnih utjecaja kurikularnom reformom. Obitelj, crkva i nacija opstaju kao relevantni dru\u0161tveni faktori jer ih se, paralelno sa sve slabijim utjecajem sindikata i socijalne dr\u017eave, prepoznaje kao odre\u0111ene garante sigurnosti. Neosporno je da su te institucije izravne prijetnje radni\u010dkoj solidarnosti, ali nisu naprosto iracionalne, ma koliko u njihovu promociju bilo ulo\u017eeno najopskurnijih ideolo\u0161kih tekovina. Tako\u0111er, njihova opstojnost je upravo potvrda presudne klasne obilje\u017eenosti suvremenih dru\u0161tva, a ne dokaz nestanka klase.<\/p>\n

Na tom tragu mo\u017eemo \u010ditati i tvrdoglavo pobje\u0111ivanje HDZ-a u Slavoniji unato\u010d svemu: oni koji su bili bez posla oti\u0161li su u Irsku, oni koji su ostali glasaju za HDZ jer im jedino ta institucija mo\u017ee omogu\u0107iti posao. Tek onda kada uspostavimo institucije i mehanizme solidarnosti atraktivnije od HDZ-a, obitelji i crkve, priu\u0161tit \u0107emo si i luksuz postavljanja pitanja: za\u0161to se ljudi (ne) bune?<\/p>\n

  1. Primjer je preuzet iz nedavno objavljene analize ameri\u010dkog sociologa Viveka Chibbera Rescuing Class From the Cultural Turn<\/a><\/em>. Analiza je objavljena u prvom broju \u010dasopisa Catalyst, a teze u ovom tekstu uvelike su inspirirane uvidima iz Chibberove analize.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Vjerojatno ste nebrojeno puta \u010duli za susjednim stolom u kafi\u0107u ili pro\u010ditali u komentarima na dru\u0161tvenim mre\u017eama dijagnozu ovog tipa: \u201cKoji smo mi debilan narod!…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":424,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228,103,85],"theme":[456,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-19130","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","tag-ideologija","tag-radnicki-pokret","theme-politika","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19130","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=19130"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19130\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36584,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19130\/revisions\/36584"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/424"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=19130"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=19130"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=19130"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=19130"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=19130"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=19130"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=19130"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}