{"id":19074,"date":"2017-06-29T07:00:19","date_gmt":"2017-06-29T06:00:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=19074"},"modified":"2021-02-25T10:58:20","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:20","slug":"javni-mediji-sto-ostaje-kad-se-udruze-desnica-i-kapital","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=19074","title":{"rendered":"Javni mediji: \u0161to ostaje kad se udru\u017ee desnica i kapital?"},"content":{"rendered":"

O kontinuitetu politike u hrvatskom Ministarstvu kulture pisali smo na Biltenu u vi\u0161e navrata. Navodna “civilizacijska” cezura nastala smjenom Zlatka Hasanbegovi\u0107a i postavljanjem Nine Obuljen Kor\u017einek na ministarsku poziciji zapravo funkcionira kao savr\u0161eni administrativno-ideolo\u0161ki lubrikant: zajapurena ideolo\u0161ka ofenziva prethodnika trenutnoj je ministrici o\u010distila teren za glatki proces komercijalizacije medijskog sektora. To je posebno vidljivo u najavljenim izmjenama zakona o HRT-u.<\/strong><\/p>\n

Poznato je da aktualna hrvatska ministrica kulture Nina Obuljen Kor\u017einek “nije impresionirana” niti formalnopravnim, niti ideolo\u0161kim problemima ubojstva neprofitnih medija, koje je elegantno poduzeo biv\u0161i ministar, korifej zagreba\u010dke desnice Zlatko Hasanbegovi\u0107. Kad je Obuljen Kor\u017einek (isprike na naglascima notornoga), elegantno instrumentalizirala taj politi\u010dki potez Hasanbegovi\u0107a prevode\u0107i ga u logiku neoliberalne legislative Europske unije, bolje upu\u0107ena javnost odmah je prozrela tu \u010distu i namjernu podvalu. Manje upu\u0107ena javnost, kojoj se Obuljen Kor\u017einek bez izuzetka elegantno obra\u0107a u svakoj prilici nije, ipak, imala ni medijske prilike niti logi\u010dkog materijala da posumnja u ministri\u010din stru\u010dan i dalekose\u017ean sud u povodu sudbine neprofitnih medija.<\/p>\n

Zato je \u010din dvostrukog, Hasanbegovi\u0107 – Obuljen, ubojstva tog polja potpunim uskra\u0107ivanjem njegovog javnog financiranja, u mainstream<\/em> medijima elaboriran veoma skromno, kako ve\u0107 prili\u010di imid\u017eu takozvanog tre\u0107eg medijskog sektora. \u0160to, uostalom, to\u010dno zna\u010di i koga obuhva\u0107a “tre\u0107i sektor”? A koji su “mediji zajednice”, jesu li to naprosto “nevladini mediji” kao prirepci heterogene nevladine scene, vje\u010dno osu\u0111eni na “politi\u010dku heterogenost” kao jedinu ideolo\u0161ku varijablu; jesu li tu amateri ili frustrirani profesionalci?<\/p>\n

Alibi za stvarnu dijagnozu<\/strong><\/p>\n

Takva strukturno neva\u017ena motivika otvarala se u ime neprofitnih medija posljednjih godinu dana sporadi\u010dno, na vi\u0161im prototeorijskim i najni\u017eim kafanskim adresama, ali je zaobi\u0161la meritum zainteresirane javnosti. I to je bilo vi\u0161e nego o\u010dekivano, jer naj\u0161ire obuhva\u0107ena, novinarska struka – \u0161to u prvom redu uklju\u010duje jedno strukovno dru\u0161tvo i krovni sindikat, nije prepoznala problem neprofitnih medija kao klju\u010dan problem statusa rada u vlastitoj struci i posljednju, doista fatalnu obranu njezina dostojanstva: nego kao nesretnu, tugaljivu posljedicu galopiraju\u0107eg “globalnog kapitalizma”.<\/p>\n

\u010cinjenicu da neprofitni mediji u Hrvatskoj danas jedini zastupaju interese struke kao javnoga medija \u2013 takvoga u potpunoj slu\u017ebi javnosti \u2013 vi\u0161e nitko ne dovodi u pitanje, ali ga nitko javno ni ne isti\u010de. Depolitizirani fokus “globalnih trendova u novinarstvu i medijima” kojim suvereno operira ve\u0107ina doma\u0107ih medijskih profesionalca kad se spomene “slu\u010daj neprofitnih medija”, uvijek dobro do\u0111e kao alibi za stvarnu dijagnozu \u2013 op\u0107u eutanaziju kriti\u010dkog medijskog diskursa.<\/p>\n

Sli\u010dne formulai\u010dne magle, me\u0111utim, nema kada je rije\u010d o jedinom op\u0107epriznatom, posljedi\u010dno valjda jedinom mogu\u0107em doma\u0107em javnom mediju: javnom servisu, nacionalnoj radioteleviziji, HRT-u. \u010cinjenica da HRT odavno ne predstavlja, nego svakodnevno uni\u0161tava posljednje tragove i karakteristike javnog medija u svakoj sekundi svoga proizvedenog programa, vi\u0161e nije diskutabilna. \u0160tovi\u0161e, diskrepancija izme\u0111u pretpostavljenog “ideala” javne televizije i njezine \u017eivljene kulture manipulativnog politi\u010dkog servisa vladaju\u0107e desnice, u javnosti posljednje vrijeme neobi\u010dno pridonosi upravo retorici “napora” za popravcima tog devastiranog okru\u017eenja.<\/p>\n

Neumrli neprofitni mediji<\/strong><\/p>\n

Nije te\u0161ko pogoditi tko podnosi stvarni teret javnih “popravaka” \u0161tete koju je vlastitim korisnicima nanio HRT-a, jer se ne\u0107e dogoditi da redakcija informativnog programa u najgledanijem terminu HTV-a podnese, naivno kazano, duboku ispriku zbog indoktrinacije usta\u0161tvom u prethodno emitiranom programu politi\u010dke \u0161kolice HTV-a u kratkom formatu TV- kalendara. Ne\u0107e, jer su za naknadnu interpretaciju, po Hasanbegovi\u0107 – Obuljen principu proklamirane “ideologizacije sadr\u017eaja” ionako po izvitoperenom defaultu “zadu\u017eeni” upravo neprofitni javni mediji. Pa zna se tko u neoliberalnoj demokraciji ima korisnu ulogu korektiva javnomedijskog diskursa: potpla\u0107eni, minorno utjecajni ali “neumrli” neprofitni mediji.<\/p>\n

Daljnji cinizam upadljive razlike uloge javnoga medija i “javnoga” servisa HRT-a posve bi udaljio poantu ovoga povoda, koji ima posve druga\u010diji politi\u010dki ulaz, od “staromodno” shva\u0107ene javne televzije kao mjesta to\u010dne, pravodobne i tako dalje – informacije.<\/p>\n

Ako se, naime, nije te\u0161ko slo\u017eiti da neumrli neprofitni mediji u Hrvatskoj na razli\u010dite na\u010dine upozoravaju na mijene statusa javnosti, pojma javnoga medija i odgovornog javnog pona\u0161anja u dru\u0161tvu; vrijeme je da takve standarde, ili projekcije sli\u010dnih standarda javnog medija naprosto prestanemo tra\u017eiti na HRT-u. \u010cinjenice koje prosje\u010dnom gledatelju i naj\u0161iroj javnosti promi\u010du ispod radara, govore naime o doma\u0107oj nacionalnoj televizijskoj ku\u0107i kao servisu druga\u010dijih ambicija i preferencija, koje vi\u0161e nisu sukladne prostom pojmu javnoga medija nego multimedijske platforme \u0161to predstavlja izuzetan interes doma\u0107oj kreativnoj industriji, ali i ponu\u0111a\u010dima “europskog sadr\u017eaja”. Nije povrat svrhe javnog medija, niti ukupni proizvedeni sadr\u017eaj programa HTV-a, nego akceleracija debljeg kapitala – u srcu prosperiteta HRT-a kao javne televizije pod legislativom EU-e.<\/p>\n

Gusta magla oko mijena Zakona o HRT-u<\/strong><\/p>\n

Podsjetimo, u suvremenom okru\u017eenju EU-e uvo\u0111enje jedinstvenog digitalnog tr\u017ei\u0161ta jedno je od najva\u017enijih politi\u010dkih i ekonomskih prioriteta. Ono se, naravno, doga\u0111a u politi\u010dki korektnom miljeu kulturnih i politi\u010dkih specifi\u010dnosti svake dr\u017eave \u010dlanice, s na\u010delom supsidijarnosti kao prvim pravilom. Da ne bi bilo zabune u sveobuhvatnoj ekonomskoj strategiji AV-sektora, Andrus Ansip, potpredsjednik Europske komisije zadu\u017een za Jedinstveno digitalno tr\u017ei\u0161te pro\u0161le godine prilikom predstavljanja a\u017eurirane verzije<\/a>\u00a0“Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama”, \u0161to je skup zajedni\u010dkih pravila kojima se gotovo 30 godina reguliraju audiovizualni mediji u EU naglasio je, izme\u0111u ostalog : “\u017delim da internetske platforme te audiovizualni i kreativni sektor budu pokreta\u010di digitalnog gospodarstva i da ih ne sputavaju nepotrebna pravila.”<\/p>\n

Uz alibi galopiraju\u0107ih tehnolo\u0161kih promjena u digitalnom okru\u017eenju koje iziskuju detaljnu administrativnu prilagodbu svih zemalja \u010dlanica EU, tako se mistificira u osnovi jednostavna operacija: komercijalizacija audiovizualnog sadr\u017eaja ili medijskih usluga na terenu EU.<\/p>\n

Namjerno smo, iako nepogre\u0161no, pojednostavili stvari kao kontrapunkt proizvodnji guste magle oko “problema mijene Zakona o HRT-u”, na kojoj inzistiraju predstavnici probrane doma\u0107e medijske elite na \u010delu s ministricom kulture. Slu\u010daj nam ne bi bio niti toliko upadljiv da ministrica Obuljen Kor\u017einek, u nedavnim medijskim prilikama, namjerno mije\u0161a kru\u0161ke, jabuke i \u0161ljive na medijskom polju.<\/p>\n

Nakon \u0161to je verificirala prekid finaciranja neprofitnih medija \u010dime im je ukinula status javnih potreba u dru\u0161tvu, Obuljen Kor\u017einek je najavila “sustavno rje\u0161avanje pitanja financiranja medija, \u0161to mo\u017ee biti u\u010dinjeno jedino izmjenom medijskih zakona”. Da pri tom javnom poslu nema \u017eurbe, svjedo\u010di izjava o po\u010detku “opse\u017enog rada na medijskoj strategiji u sljede\u0107ih par mjeseci”, koju je dala na po\u010detku mandata gdje je s neverbaliziranim, iako uo\u010dljivim gnju\u0161anjem odbila nastavak rada na postoje\u0107em Nacrtu prijedloga medijske politike, zapo\u010detim u mandatu ministrice Andree Zlatar Violi\u0107, a dovr\u0161en za ministra Berislava \u0160ipu\u0161a.<\/p>\n

Nejasne paralele<\/strong><\/p>\n

Do sada zainteresirana javnost nije uo\u010dila niti “s” od najavljene Strategije, ali su u\u010destale medijske reprize ministri\u010dinih najava “revizije medijskog zakonodavstva”, uz njezine op\u0107ecivillizacijske teze o kvalitetama javnog servisa potaknute nedavnim javnim razgovorima novoizabranih \u010dlanova Programskog vije\u0107a HRT-a, Vije\u0107a za elektroni\u010dke medije i aktualnog rukovodstva HRT-a. U \u010ditavom buketu sli\u010dnih nejasno\u0107a isti\u010de se ipak njezina najava “manjih izmjena Zakona o HRT-u” u kontekstu svih ostalih promjena medijske legislative, \u0161to ju je izgovorila na nedavno odr\u017eanoj konfereneciji kreativne i audiovizualne industrije “New Europe Market” u Dubrovniku. Na panelu koji “propituje je li rije\u010d o prolje\u0107u produkcije u Hrvatskoj” kako prenosi televizija N1, Obuljen Kor\u017einek je govorila o “setu medijskih zakona”. “Najavili smo redoslijed kako \u0107emo to raditi. Prvo je usvajanje konzistentne medijske politike paralelno s izglasavanjem nove audiovizualne direktive, a onda redefiniranje nacionalnog zakonodavstva”, rekla je ministrica.<\/p>\n

Ako dobro slijedimo, Obuljen Kor\u017einek namjerava “usvojiti konzistentnu medijsku politiku” bez suradnje s malim ali zna\u010dajnim dijelom medija koji zastupaju javni interes, i za koje je vrlo to\u010dno zadu\u017een njezin kabinet. Takva konzistentna politika treba se “dogoditi” paralelno s izglasavanjem Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, \u0161to je pak operacija predvi\u0111ena za kraj godine.<\/p>\n

Pitanje je, me\u0111utim, kakve veze ima sinkronicitet doma\u0107e administrativne prilagodbe Direktivi, sa specifi\u010dnostima nacionalne medijske politike, na koju uostalom jasno upu\u0107uje Ugovor o funkcioniranju EU (UFEU)? Ondje se ka\u017ee da pri usvajanju ove Direktive kao najva\u017enijeg zakonodavnog dokumenta u audiovizualnoj oblasti, “nisu predvi\u0111ene nikakve izravne ovlasti u podru\u010dju audiovizualne i medijske politike”.<\/p>\n

Lukrativno zadovoljstvo kreativne industrije i ogla\u0161iva\u010da<\/strong><\/p>\n

Upu\u0107eniji u problematiku sporovoznih revizija, dopuna i uskla\u0111ivanja Direktiva EU-e znaju da a\u017eurirana verzija Direktive o AV-uslugama, rezultat raznolikih lobiranja unutar Europske komisije, postoji od svibnja pro\u0161le godine i da je, do sada doista neznatno revidirana, prakti\u010dki “spremna” za usvajanje krajem 2017. godine. Nije, zna\u010di, rije\u010d o nikakvim iznena\u0111enjima koja se mogu “odjednom stvoriti” u \u010dlancima ove Direktive, nego o tehni\u010dkom (tehnolo\u0161kom, pravnom, kadrovskom) tipu uskla\u0111ivanja koji mora poduzeti svaka \u010dlanica EU-e, jer se “nadle\u017enost medijskih politika izvodi iz raznih \u010dlanaka UFEU-e”.<\/p>\n

U tom je smislu posve nepo\u0161teno, a od mainstream<\/em> medija posve nekorektno i neprofesionalno, \u0161to temu “izmjena medijskog zakonodavstva” ne ba\u017edare prema raspolo\u017eivosti \u010dinjeni\u010dnog materijala Direktive koju ministrica Obuljen Kor\u017einek koristi poput stroja za maglu: ako ne i gore od toga. \u0160to bi moglo biti gore? \u017diva istina, po kojoj se, naime, ba\u0161 radi usvajanja Direktive koja ure\u0111uje audiovizualne medijske usluge na na\u010din njihove br\u017ee komercijalizacije, najprije treba donijeti promi\u0161ljena i konzistentna medijska politika koja bi u kontekstualnom okviru neoliberalnih politika EU-a i njezine neprikosnovene tr\u017ei\u0161ne orijentacije medija svih profila \u2013 mogla i morala za\u0161tititi javni interes medijske politike, u najve\u0107oj mjeri.<\/p>\n

Obuljen Kor\u017einek odbija razgovor o medijskoj politici kao da je rije\u010d o intaktnoj figuri posve\u0107enih profesionalaca, a ne o javnoj stvari naj\u0161ireg inetersa i dosega, \u0161to se vidi se na primjeru HRT-a. U njezinom mandatu, \u017eeli nam se pokazati, HRT kona\u010dno stasa u prosperitetnu produkcijsku ku\u0107u gdje u lukrativnom zadovoljstvu stanuju kreativne industrije i ogla\u0161iva\u010di. A kako se to, uz implementaciju najavljene Direktive, to\u010dno doga\u0111a?<\/p>\n

Proma\u0161eno zazivanje javnog interesa<\/strong><\/p>\n

Novo ure\u0111enje audiovizualnih medijskih usluga<\/a>, naime, donosi niz va\u017enih promjena “u pogledu obavljanja djelatnosti pru\u017eatelja medijskih usluga”. Ono obuhva\u0107a sve oblike pru\u017eanja AV-usluga koji podrazumijeva televizijsko emitiranje, ali i sve platforme audiovizualnih programa (zemaljska, kabelska, internetska, satelitska). Cilj je, kratko i egzaktno, liberalizacija “pru\u017eanja usluga” i neskrivena komercijalizacija putem ve\u0107e dozvoljene minuta\u017ee televizijskog ogla\u0161avanja, audiovizualne komercijalne komunikacije takozvanog “plasmana proizvoda” – \u010dime se prakti\u010dki ozakonjuje prikriveno ogla\u0161avanje. Cilj je i pove\u0107anje udjela “europskih djela nezavisnih proizvo\u0111a\u010da” \u010dime se prakti\u010dki pove\u0107ava udio autsorsinga: iako u korist doma\u0107e i EU kreativne industrije.<\/p>\n

Digitalna tehnologija, sugerira se logikom ure\u0111enog neoliberalnog tr\u017ei\u0161ta, omogu\u0107uje sve ve\u0107i broj usluga, \u010dime se multipliciraju pru\u017eatelji istih usluga. Komercijalizacija ima jasnu ekonomsku logiku, navodno sukladnu javnom interesu javnoga medija kao servisa koji, na \u010demu inzistira Obuljen Kor\u017einek, posebno o\u0161tro pazi na ra\u010dunovodstvenu razliku izme\u0111u javnih i komercijalnih prihoda u istoj ku\u0107i. Kad sve zbrojimo, ispada da smo “proma\u0161ili ceo fudbal”, kad \u017eelimo povezati javne medije i suvremenu televizijsku produkciju. A tek nesretna usporedba neprofitnih medija i javnog nacionalnog servisa: \u010disti proma\u0161aj, \u0161to drugo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

O kontinuitetu politike u hrvatskom Ministarstvu kulture pisali smo na Biltenu u vi\u0161e navrata. Navodna “civilizacijska” cezura nastala smjenom Zlatka Hasanbegovi\u0107a i postavljanjem Nine Obuljen Kor\u017einek na ministarsku poziciji zapravo funkcionira kao savr\u0161eni administrativno-ideolo\u0161ki lubrikant: zajapurena ideolo\u0161ka ofenziva prethodnika trenutnoj je ministrici o\u010distila teren za glatki proces komercijalizacije medijskog sektora. To je posebno vidljivo u […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":11756,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[28],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[121],"class_list":["post-19074","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-mediji","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19074","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=19074"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19074\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36586,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19074\/revisions\/36586"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11756"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=19074"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=19074"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=19074"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=19074"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=19074"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=19074"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=19074"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}