Kao \u0161to je ve\u0107 to godinama slu\u010daj, Hrvatska se prili\u010dno te\u0161ko nosi s obilje\u017eavanjem Dana antifa\u0161isti\u010dke borbe 22. lipnja. Dr\u017eavni vrh i ve\u0107ina gra\u0111ana ga ignoriraju, radikalna desnica ga nastoji osporiti i dali bi gotovo sve neradne dane u godini samo da mu se otkloni status dr\u017eavnog praznika, a oni koji ga slave nastoje ga uklopiti u prikladan narativ kojim bi, da situacija bude do kraja bizarna, dr\u017eavni praznik u\u010dinili politi\u010dki prihvatljivim.<\/p>\n
Uz poneke iznimke, izjave i istupi antifa\u0161ista razli\u010ditih profila i onih koji \u0107e to tek postati, prije i za vrijeme samog obilje\u017eavanja praznika, tu su prihvatljivost poku\u0161avali priskrbiti koriste\u0107i nekoliko, ve\u0107 uvrije\u017eenih, politi\u010dko-povijesnih metoda. Tako se legitimnost antifa\u0161isti\u010dke borbe u Drugom svjetskom ratu navodno o\u010dituje u tome \u0161to je Hrvatska bila na strani pobjednika. Eto, da je fa\u0161izam pobijedio, ne bi slavili. \u0160to je zasigurno to\u010dno, ali politi\u010dki prili\u010dno bijedno: nije se radilo o pretkolu Lige prvaka, ve\u0107 o borbi protiv fa\u0161izma.<\/p>\n
Kroatizacija partizana<\/strong><\/p>\n Drugi izra\u017een trend pripitomljavanja antifa\u0161izma jest onaj njegove “kroatizacije”. Pored same \u010dinjenice da je osnutkom Republike Hrvatske sam datum obilje\u017eavanja ustanka pomaknut sa “srpskog” 27. jula<\/a> na “hrvatski” 22. lipnja, partizanski se pokret nastoji u\u010diniti politi\u010dki podobnim tako da ga se legitimira iz perspektive zbivanja nakon 1991. godine, odnosno ni manje ni vi\u0161e nego raspadom dr\u017eave koju je stvorio. Pored “mesi\u0107evskog” argumenta da Istra ne bi bila hrvatska da nije bilo partizana, ju\u010der smo mogli \u010duti dosta izjava i o ulozi Franje Tu\u0111mana u partizanskom pokretu. Bez obzira i na takti\u010dku narav argumenta, prili\u010dno je paralo u\u0161i svrstavanje\u00a0Tu\u0111manovog imena u dru\u0161tvo Nade Dimi\u0107 ili Ive Lole Ribara. A i takti\u010dki je domet upitan: puno prikladniji okvir identifikacije mnogim obo\u017eavateljima je upravo Tu\u0111manovo konvertitstvo, a ne partizanska pro\u0161lost.<\/p>\n