Gentrifikacijski procesi ve\u0107 desetlje\u0107ima va\u017eno su obilje\u017eje \u017eivota velikih gradova. Me\u0111utim, kao i brojne va\u017ene dru\u0161tvene teme, rijetko su udarna tema doma\u0107ih i svjetskih mainstream medija i tek ih najpotresniji primjeri dovode u fokus javnosti. Tragedija stanara socijalnih stanova londonske vi\u0161ekatnice Grenfell koja je u no\u0107i s 13. na 14. juna u potpunosti izgorjela i uzrokovala (zasad potvr\u0111enih) 79 smrtnih slu\u010dajeva, potaknula je medije i primorala glavne britanske politi\u010dke aktere da se aktivnije tome posvete. Zgrada je imala tu nesre\u0107u da je bila jedna od rijetkih takvih u bogata\u0161kom distriktu. Nitko od mjerodavnih (upravna organizacija, lokalno vije\u0107e, \u010dak i \u010dlanovi parlamenta) nije reagirao na organizirana upozoravanja stanara da iznimna zapu\u0161tenost prostora ugro\u017eava \u017eivote 400-600 ljudi. Tek kada je ovaj neugledni betonski div iz 1970-ih po\u010deo previ\u0161e naru\u0161avati izgled distrikta, prionulo se njegovom dotjerivanju i energetskoj obnovi – prekrivaju\u0107i ga materijalom koji bolje izgleda, i bolje gori.<\/p>\n
Ta \u201cobnova\u201d nikako nije u\u010dinila stanovanje sigurnijim, a samo je kratkotrajno udovoljavala estetskim ukusima vi\u0161e klase iz op\u0107ine Kensington i Chelsea jer sada usred u\u0161minkanog kvarta stoji golema crna urna. Nakon tog tragi\u010dnog doga\u0111aja, uslijedilo je izbjegavanje odgovornosti nadle\u017enih, pre\u0161u\u0107ivanje to\u010dnog broja \u017ertava te odbijanje da se tragediju sagleda u politi\u010dkom i klasnom kontekstu. To je pak izazvalo brojne nemire te je vlada morala pokrenuti istrage. Procijenjeno je da u Velikoj Britaniji postoji vi\u0161e od 500 stambenih blokova koji su podjednako nesigurni kao Grenfell pa \u0107e oni biti podvrgnuti sigurnosnim testovima. Prije tri dana objavljeno je kako nijedna od prvih 60 testiranih ne zadovoljava sigurnosne uvjete – naime svaki od njih oblo\u017een je materijalom koji je zapaljiv i koji nije adekvatan za prekrivanje visokih objekata. Tada je prekontrolirano tek 60 objekata, iako je predvi\u0111eni ritam 100 po danu, pa je o\u010digledno da vlasti jo\u0161 uvijek poku\u0161avaju kupiti vrijeme kako ne bi morale priznati da je \u0161tednja na siroma\u0161nima oti\u0161la predaleko.<\/p>\n
Potaknuta saop\u0107enjem britanske vlade, u prazni\u010dno nedjeljno ve\u010de, Hrvatska radiotelevizija dala je u kratkom prilogu pogled na doma\u0107i teren: zbog imperativa energetske u\u010dinkovitosti, mnoge stambene objekte \u010deka obnova, a intervjuirani stanari nadaju se da \u0107e se ona odviti prema zadanim propisima, bez \u0161krtarenja na ne\u0161to skupljim, ali sigurnijim materijalima. Ako se vratimo slu\u010daju Grenfell, koji jest \u017ertva brutalnog \u0161krtarenja, ostavljeni su pisani dokazi da se upozorenjima i zagovaranjima sigurnijeg stanovanja \u010desto se umanjivao zna\u010daj prikazuju\u0107i ih kao jo\u0161 jedan od ni najmanje urgentnih zahtjeva za pobolj\u0161anjem kvalitete \u017eivota. Pri tome se zaboravilo da je kvaliteta \u017eivota jednih uvijek u prvom planu, jer tko zna bi li londonski soliter tako rapidno izgorio da bogatim stanovnicima ove \u010detvrti nije smetao pogled na sivi negorljivi beton.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Gentrifikacijski procesi ve\u0107 desetlje\u0107ima va\u017eno su obilje\u017eje \u017eivota velikih gradova. Me\u0111utim, kao i brojne va\u017ene dru\u0161tvene teme, rijetko su udarna tema doma\u0107ih i svjetskih mainstream medija i tek ih najpotresniji primjeri dovode u fokus javnosti. Tragedija stanara socijalnih stanova londonske vi\u0161ekatnice Grenfell koja je u no\u0107i s 13. na 14. juna u potpunosti izgorjela i […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":19036,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[],"theme":[],"country":[],"articleformat":[205],"coauthors":[302],"class_list":["post-18944","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18944","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=18944"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18944\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":19065,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18944\/revisions\/19065"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/19036"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=18944"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=18944"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=18944"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=18944"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=18944"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=18944"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=18944"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}