{"id":1894,"date":"2014-07-28T07:00:45","date_gmt":"2014-07-28T06:00:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=1894"},"modified":"2021-02-25T11:06:26","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:26","slug":"1894","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=1894","title":{"rendered":"Pjesma nas je odr\u017eala: muzi\u010dki rad u uvjetima svakojake reprodukcije"},"content":{"rendered":"

Drugi tjedan Biltenovog ljetnog re\u017eima posve\u0107ujemo muzici. Temu \u0107emo obraditi ispituju\u0107i uvjete proizvodnje i distribucije, radne odnose i ideolo\u0161ke kontradikcije. Prvi od tri teksta bavi se socijalisti\u010dkim muzi\u010dkim obrazovanjem i radnim statusom muzi\u010dara, ali i promjenama u ovom polju koje su se dogodile nakon restauracije kapitalizma.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Socijalisti\u010dki modernizam, zapravo modernisti\u010dki oblikovan umjetni\u010dki odgoj u \u0161kolama za vrijeme socijalizma, umnogome je odredio razvoj glazbene scene u Hrvatskoj \u2013 one profesionalne, umjetni\u010dke, kao i amaterske ili “zabavnja\u010dke”. Glazbeni odgoj u op\u0107eobrazovnim \u0161kolama profilirao se od 1960-ih u konkretan pedago\u0161ki model “aktivnog muziciranja” na instrumentima kojima raspola\u017ee odre\u0111ena \u0161kola. Nije bilo osnovne \u0161kole u vrijeme socijalizma koja u svom programu nije imala ozbiljnu “glazbenu sekciju” ansambala tamburica, gitara, duha\u0107ih instrumenata ili udaraljki. Muzi\u010dke \u0161kole 1<\/a><\/sup> imale su pak metodi\u010dki vrlo razvedene “teorijske” predmete (solfeggio, harmonija, polifonija), a studij na zagreba\u010dkoj Muzi\u010dkoj akademiji (jedinoj te vrste u Hrvatskoj) inzistirao je na ravnopravnosti “teorijskih” predmeta i instrumenta 2<\/a><\/sup>.<\/p>\n

Modernisti\u010dki sinkronicitet s europskim pedago\u0161kim trendovima bio je posve uspostavljen, umnogome i vi\u0161estruko presko\u010den, o \u010demu govore poznate \u010dinjenice umjetni\u010dkih (ne samo muzi\u010dkih) modernisti\u010dkih vrhunaca. Ali uz to, ideologiju glazbenog odgoja i obrazovanja sve do sredine 1980-ih blagotvorno\u00a0je oplahivala ideja striktne ruske (najprije pijanisti\u010dke) \u0161kole. No, i praksa ma\u0111arske, rumunjske i \u010de\u0161ke glazbene kulture u op\u0107eobrazovnim \u0161kolama koja je oduvijek, a naro\u010dito od 1950-ih, bila mnogo ozbiljnije postavljena od na\u0161ih.<\/p>\n

Muzi\u010dko obrazovanje za cjelovitost osobe<\/strong><\/p>\n

\u0110aci op\u0107eobrazovnih \u0161kola u SFRJ nisu bili muzi\u010dki nepismeni, mogli su sasvim solidno svladati odre\u0111eni instrument. Vrlo strukturirane i \u010deste rasprave u smislu mijena pedago\u0161kih standarda u op\u0107im \u0161kolama vo\u0111ene su oko ugledne Kod\u00e1lyjeve metode, kojom je ma\u0111arski kompozitor, etnomuzikolog i pedagog Zolt\u00e1n Kod\u00e1ly (1882.-1967.) promijenio krvotok glazbenog obrazovanja u naj\u0161iroj ovoj regiji.<\/p>\n

“\u010covjek bez muzike nije kompletan, pa je obrazovanje bez muzike tek djelomi\u010dno”, tvrdio je Kod\u00e1ly. Za razliku od standarda tada\u0161nje glazbene pedagogije koja je prihva\u0107ala uvjerenja europske elite o muzi\u010dkom obrazovanju isklju\u010divo za “talentirane”, Kod\u00e1ly uvodi \u0161iroku perspektivu gdje obja\u0161njava kako “tko god mo\u017ee govoriti mo\u017ee i pjevati, a tko god se mo\u017ee kretati, mo\u017ee i pratiti ritam, dakle svirati”. Provo\u0111enje\u00a0tih spoznaja temeljilo se na uvo\u0111enju svakodnevnog glazbenog odgoja (najprije) u javne \u0161kole u Ma\u0111arskoj od 1945. godine, s aktivnim pristupom instrumentima u \u0161to ranijoj dobi. Program glazbenoga odgoja trebao je opsegom i zna\u010dajem parirati programu materinjeg jezika.<\/p>\n

Kod\u00e1lyjeva metoda u doma\u0107im op\u0107eobrazovnim \u0161kolama uvela se, me\u0111utim, tek djelomi\u010dno.\u00a0Ra\u0161irena pedago\u0161ka dilema iz 1970-ih koja se vodila oko pitanja “treba li op\u0107eobrazovna \u0161kola glazbenu nastavu posvetiti proizvodnji solfe\u0111ista”, kao \u0161to je u svom modelu nakanio Kod\u00e1ly, posve se rasplinula sredinom 1980-ih , kada je odgojni imperativ \u201cslobodne kreativnosti\u201d prevladao, izme\u0111u ostalih, imperativ samostalnosti djeteta (kalibriran prema ideji popularnog dr. Spocka). Sukob tih koncepata ideolo\u0161ki je zna\u010dajan, gotovo manifestan za razvoj razli\u010ditih pedago\u0161kih i\/ili umjetni\u010dkih disciplina i njihovo distinktivno (klasno) pozicioniranje u dru\u0161tvu \u2013 no to u ovome tekstu nije na\u0161a glavna tema.<\/p>\n

Ideja muzi\u010dkog obrazovanja (elementarna glazbena pismenost i naprednije muziciranje po slobodnoj volji) kao obrazovanja cjelovite osobe uspjela je, u razdoblju od nekoliko desetlje\u0107a jugoslavenskog socijalizma, spojiti romanti\u010darsko meliografski zanos (intoniranje i pjevanje prema starim na\u010dinima, melosima i popijevkama) i modernisti\u010dku ideju intelektualne zrelosti i elitizma u konceptu muzi\u010dara kao odgovorne, intelektualne figure u dru\u0161tvu.<\/p>\n

I jo\u0161 vi\u0161e, sistem elementarnog muzi\u010dkog obrazovanja u op\u0107eobrazovnim \u0161kolama u vrijeme socijalizma probio je psiholo\u0161ku i klasnu barijeru prema ideji muzi\u010dara kao “mu\u017eika\u0161a jebivjetra”, koji u \u017eivotu navodno “ni\u0161ta ne zna osim nota”.<\/p>\n

Mu\u017eika\u0161i proleteri<\/strong><\/p>\n

Na toj ideolo\u0161koj sponi akademskih muzi\u010dara i “amatera” sa svadbi i pro\u0161tenja, na tom mjestu uvjerenja da je “zanimanje muzi\u010dar” jednakovrijedno kao i ostala (umjetni\u010dka i neumjetni\u010dka) zanimanja \u2013 do \u010dega je prili\u010dno glatko dovela socijalisti\u010dka glazbena pedagogija uvo\u0111ena “odozdo” \u2013 temelji se prva ideja o muzi\u010daru kao radniku s pripadnim radnim pravima. Kulturni kapital muzi\u010dkog obrazovanja u socijalizmu ima, naime, spretnu rizomatsku strukturu: pojavljuje se istovremeno i duboko i plitko, uvijek kada je rije\u010d o muzici na ovim prostorima.<\/p>\n

Zanimanje muzi\u010dara\/glazbenika visoko se institucionaliziralo, akademiziralo jo\u0161 u 19. stolje\u0107u, ali se \u017eiva \u017eanrovska muzi\u010dka scena uspostavila nakon 1950-ih, a 1965. godine osnovana je Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika (HZSU), koja je uklju\u010divala i muzi\u010dare.<\/p>\n

Muzika oduvijek se i svugdje u prakti\u010dnom svijetu “dijeli” na komercijalnu (zabavnu, popularnu) i nekomercijalnu ili ozbiljnu, “klasi\u010dnu”. Otuda podjela na javni i privatni glazbeni sektor. Akademski muzi\u010dari uglavnom \u017eive u javnom obrazovnom sistemu, u dr\u017eavno i lokalno financiranim orkestrima 3<\/a><\/sup> ili s koncertno produkcijskim poslovima koje financira lokalna zajednica: i to oduvijek, bez promjena.<\/p>\n

Mu\u017eika\u0161i sa svadbi, tuluma i sprovoda su, razumije se odmah, obespravljeni nadni\u010dari, punokrvni prekarijat. Nepouzdano radno vrijeme, grozne kondicije rada, nesigurna pla\u0107a, bez sta\u017ea, bez godi\u0161njeg. Reketarske manire no\u0107nih klubova, kombi po provinciji, turneja dokle ide: najni\u017ei beru najni\u017ee plodove, a u uvjetima nekonfliktne dru\u0161tvene podjele na “selo” i “grad” iz recimo, 1958. godine u Hrvatskoj, lako je vidjeti da uvijek bolje prolazi “starogradski” \u0161ansonijer s ljigavim refrenom od seoskih pop-melizama u vrtoglavoj izvedbi.<\/p>\n

YU-rock i pop scena: vi\u0161ak urbane vrijednosti<\/strong><\/p>\n

Invencija yu-rock i pop scene 1970-ih, a onda i 1980-ih u krajnjoj dekadenciji socijalizma i uz marketin\u0161ki odli\u010dno fundiranu ideologiju kreativnosti kao “vi\u0161ka urbane vrijednosti”, dovela je muzi\u010darski prekarijat u financijski sigurnije i dru\u0161tveno relevantnije okru\u017eenje. Diskografsko tr\u017ei\u0161te Jugoslavije omogu\u0107ilo je dobar ili jako dobar \u017eivot velikom broju muzi\u010dara “slobodnjaka”, \u010dak i onih koji su se slabo mogli ogrijati uz vatricu velikih zvijezda rocka, popa i estrade.<\/p>\n

Komercijalna muzika postaje sinonim za auru cool kozmopolitizma, a nekomercijalna ili “ozbiljna” do kraja 1980-ih uz pomo\u0107 uglednih festivala, tribina i koncerata dr\u017ei sam europskih vrh suvremene umjetni\u010dke glazbe.<\/p>\n

Devedesete su, naravno, prijelomne. Ne samo zato \u0161to se posve gubi (naizgled, pozerski i malogra\u0111anski uspostavljen) korak s europskom kulturnom proizvodnjom koja eksplodira (i\/ili ubrzo implodira, kako na kojem slu\u010daju) u kreativnim industrijama, u komercijalnom i nekomercijalnom smislu. Najprije zato \u0161to je tu\u0111manovski retronacionalisti\u010dki dru\u0161tveni pogled u velikoj mjeri uni\u0161tio kapital kulture solidarnog umjetni\u010dkog obrazovanja, odgoja i strpljenja u dru\u0161tveno-umjetni\u010dkom napredovanju. Stra\u0161na indoktrinacija narativima reprezentativne kulture i konzervativne \u201ckulturne zabave\u201d naglasila je najgore krajnosti u komercijalnoj i nekomercijalnoj glazbi \u2013 o tome ne duljimo.<\/p>\n

Notorno je ponavljati, ali da, s krahom Jugoslavije raspalo se diskografsko tr\u017ei\u0161te, pa su pop, rock i estradni “slobodnjaci” spali na niske grane prekarnog rada, sitne prekograni\u010dne svirke, domobranske aran\u017emane pod egidom “ja samo sviram” u sumnjivim tv-emisijama, na odioznim javnim okupljanjima i “festivalima”.<\/p>\n

Devedesete: procvat promotora i “slobodnjaka”<\/strong><\/p>\n

Razvoj nezavisne kulturne scene u 1990-ima koja je u nekim disciplinama (izvedbenim, performativnim, aktivisti\u010dkim, \u010dak i knji\u017eevnoklupskim) uspjela dokazati da omjer hladnog i “vru\u0107eg” kulturnog pogona (93:7%) nije normalan u uvjetima neoliberalnog kapitalizma nije probudila nezavisne koncertne produkcije u nekomercijalnoj glazbi. Privatni biznis u muzici \u2013 komercijalnoj (ukoliko nije rije\u010d o organizaciji jednog ili dva ljetna pop festivala) ili nekomercijalnoj, od 1990-ih naovamo ne mo\u017ee uspjeti u Hrvatskoj. Etatizam institucija je prejak, menad\u017eera koncertne proizvodnje ima o\u010dito previ\u0161e.<\/p>\n

Nitko vi\u0161e ne zna kakav je bio horizont o\u010dekivanja brojnih doma\u0107ih “promotora” nekomercijalne, suvremene umjetni\u010dke glazbe na po\u010detku 2000-ih. Globalna recesija i doma\u0107i privredni krah pomeli su svaki trag razmi\u0161ljanju o modelima komornih festivala za urbane sredine ljeti i u jesen\u2026 Tragikomi\u010dno, europska iskustva recesije u umjetni\u010dkoj glazbi puno su gora nego u dr\u017eavno potpomaganoj kulturnoj politici kao \u0161to je, primjerice, na\u0161a. Koncertni europski menad\u017ement je prepolovio kadrove, a u Nizozemskoj se od 2010. raspustilo \u010dak sedam simfonijskih orkestara! Znakovito, broj europskih festivala ozbiljne i pop-rock glazbe je tek neznatno smanjen \u0161to govori o o\u010ditom, vrlo zna\u010dajnom padu cijene rada. Ne\u0107ete jedanput \u010duti kafanske pri\u010de o uglednim solistima, muzi\u010darima suvremene glazbe koji za minimalni honorar i putne tro\u0161kove – neku cifru koju diskrecijski taje – putuju s jedne strane svijeta na drugu. Europsko tr\u017ei\u0161te je u kulturnofinancijskom smislu tanko, a ozbiljna glazba produkcijski se seli na druge kontinente.<\/p>\n

Muzi\u010dari komercijalne glazbe, pauperizirani “slobodnjaci” koji su raspadom tr\u017ei\u0161ta Jugoslavije financijski najvi\u0161e izgubili, danas dijele sudbinu vrhunskih orkestralnih solista. Klasi\u010dna diskografija je, nakon globalnog vrhunca u dalekoj 1999., u vrtoglavom slobodnom padu pa pabli\u0161eri ve\u0107 deset godina zara\u0111uju deset puta vi\u0161e od autorskih prava nego od prodaje nosa\u010da zvuka. Ergo, cijena rada izvo\u0111a\u010da pop-rock ili estradne ga\u017ee je, globalno gledano, strahovito pala. A svirati se mora, re\u0107i \u0107e vam i prekaljeni “Valjak” Hus i muzi\u010dar iz kvarta istovremeno: netko za mnogo manji honorar od uobi\u010dajenoga, netko za gajbu piva plus putni tro\u0161kovi, okej.<\/p>\n

Novi uvjeti proizvodnje: autorska prava<\/strong><\/p>\n

Koncerti u \u010ditavoj regiji ipak bilje\u017ee blagi rast. Naprosto se svira vi\u0161e za manju cijenu rada. Uvjeti proizvodnje su se promijenili, mjesto izvedbe se promijenilo, prihodi su pali. Jedino je na\u010din naplate autorskih prava hipertrofirao, kao originalni propulzivni moment (najprije ameri\u010dke, zatim EU) neoliberalne agende. Doma\u0107a udruga HDS ZAMP za za\u0161titu muzi\u010dkih autorskih prava odli\u010dno, ako se pita korisnike, radi svoj posao: prihodi za 2013. su zabilje\u017eili blagi rast, sve zahvaljuju\u0107i izuzetno povoljnom ugovoru koji je ZAMP potpisao s korisnicima njihovih usluga na \u201cpau\u0161alnoj osnovi\u201d. Pri tome 90% ZAMP-ovog prihoda od autorskih prava u pro\u0161loj godini (a ukupan iznos je 104 milijuna i 580 tisu\u0107a kuna) otpada na prihode “prava javnog priop\u0107avanja” \u2013 javnu i ostale televizije, radio stanice, ugostiteljske objekte; \u0161to dovodi do zaklju\u010dka da je ovakav model naplate ZAMP-a jedina financijski solidna poluga za doma\u0107u glazbenu industriju. Je li takva pravedna prema drugim umjetni\u010dkim disciplinama koje nemaju tip privilegiranog ugovora sa “sredstvima javnog priop\u0107avanja”, drugo je pitanje.<\/p>\n

Tre\u0107e je pitanje, je li, po kojim se kriterijima i bodovima raspodjeljuje ukupan prihod autorima, i mo\u017ee li se \u017eivjeti samo od autorskih prava, kako je negdar bilo – kad je jugoestradnog tr\u017ei\u0161ta bilo. Ton\u010di Hulji\u0107, maher doma\u0107e estrade, na autorskoj me\u0111unarodnoj (regionalnoj) kreativnoj konferenciji “MAKK” zimus u Zagrebu, tronuto je priznao da se “ne mo\u017ee vi\u0161e \u017eivjeti isklju\u010divo od autorskih prava”. “Najve\u0107i godi\u0161nji prihod od autorskih prava autoru je dovoljan za 3 do 4 mjeseca \u017eivota” re\u010de Hulji\u0107, gotovo kao analogiju doma\u0107em statusu turizma.<\/p>\n

A muzi\u010dari nekomercijalne glazbe se, apropos ZAMP-a, imaju pravo nadati godi\u0161njem ulaganju od 10% ukupnog prihoda muzi\u010dkih autorskih prava u Hrvatskoj. To je ta ideja kulturne cirkulacije proizvodnje na zampovski na\u010din, gdje “zabavnjaci” hrane nekomercijalnu glazbu \u2013 najprije folklornu, zatim i ozbiljnu.<\/p>\n

Uz pitanje o proizvodnji i reprodukciji\u00a0(po pitanju naplate autorskog prava to su vrlo bliske situacije) suvremene umjetni\u010dke ili \u201cozbiljne\u201d glazbe, vidimo da festivalski pejza\u017e i repertoarni puls izgledaju svje\u017ee i obe\u0107avaju\u0107e, bez velikih tragova recesijskih rezova. Bolji poznavatelji kulturne politike (one koja od 1990-ih, uz mo\u017eda sitan historijski predah oko 2000-ih, reproducira jednak tip kulturno distinktivne reprezentacije) vidjet \u0107e da je kapital neravnomjerno raspore\u0111en. Neki su festivali 4<\/a><\/sup> u posljednjih nekoliko godina narasli u nacionalne festivale s velikim, antirecesijskim dr\u017eavnim dotacijama, dok se mno\u0161tvo manjih, lokalnih, bori na dr\u017eavnim natje\u010dajima za deseterostruko manji iznos. Naravno, nije jednaka cijena cijenjenog rada kad svirate na nacionalnom festivalu ili u cijenjenoj, improviziranoj dvorani u provinciji.<\/p>\n

Reprodukcija kulturne elite je predvidljiva, jer niti jedan trzaj kulturnih politika od 1991. godine nije sugerirao druga\u010dije. Zato je mogu\u0107e, na suvremenoj doma\u0107oj muzi\u010darskoj sceni, istovremeno opisivati stereotipne kle\u0161eve karajanovski raspolo\u017eenog maestra Ton\u010dija Bili\u0107a koji \u017eivi u maksimumu financijskih i bonvivanskih beneficija umjetni\u010dkog posla; i prosje\u010dnog doma\u0107eg skladatelja\/ice suvremene glazbe koji svoju kondiciju o\u0161tri na kvotama jedne dr\u017eavne potpore godi\u0161nje.<\/p>\n

A mo\u017ee li se, uop\u0107e, procijeniti prosjek radnih uvjeta, mogu\u0107nosti za \u017eivot od glazbe u Hrvatskoj? Vrlo te\u0161ko, ako je pitanje uop\u0107e korektno postavljeno. Arsen Dedi\u0107, primjerice, u razli\u010ditim prigodama tvrdi da se od “glazbe mo\u017ee \u017eivjeti naporno, pogotovo ako ste pouzdanik sistema PDV-a”. Tamara Obrovac koja me\u0111unarodni proboj planira godinama tvrdi da se “od muzike mo\u017ee \u017eivjeti ako si u poslu 100% svaki dan”. Ali kako \u017eivi muzika u donjim, po\u010detni\u010dkim registrima? U op\u0107eobrazovnim \u0161kolama?<\/p>\n

Muzi\u010dko obrazovanje u neoliberalizmu<\/strong><\/p>\n

Poznato je, neoliberalni odgoj ne pretendira na “cjelovito obrazovanje” u smislu temeljitog i savjesnog umjetni\u010dkog obrazovanja, pa je glazbeni odgoj u osnovnim i srednjim \u0161kolama po planu HNOS-a u 2000-ima sveden na jedan (1) nastavni sat tjedno. Glazbeni instrumenti su iz osnovnih \u0161kola “nestali” jo\u0161 1985., zamijenjeni su pedagogijom “upoznavanja i slu\u0161anja glazbe”, \u0161to je navodni eksponent kulturno-estetskog pedago\u0161kog na\u010dela. Za to vrijeme pouzdano raste interes djece za upis u glazbene \u0161kole, koje lokalne zajednice financiraju na kapaljku, svake godine uz isti stres.<\/p>\n

\u010cinjenica da se godinama u Zagrebu, u desecima postotaka, pove\u0107ava interes za upis djece u muzi\u010dke \u0161kole potakla je, recimo, novoizabranog ravnatelja Zagreba\u010dke filharmonije Mirka Bocha (1971.) da po uzoru na vlastito obrazovanje u socijalizmu od ove jeseni provede sistemsku akciju: muzi\u010dari s instrumentima dolaze u vrti\u0107e i osnovne \u0161kole. Svira se svugdje po Hrvatskoj, gdje za to postoje uvjeti. Uvjeti su i open-air<\/em> koncerti, samo da ima publike. Tako nekako je razmi\u0161ljao i Svjatoslav Richter, najve\u0107i me\u0111u pijanistima, koji je poput Lenjingradskih kauboja na koncerte najradije odlazio vlastitim automobilom voze\u0107i se satima i satima, u sibirske dvorane, da svira ondje gdje ga doista slu\u0161aju.<\/p>\n

  1. Roditelji su ih pla\u0107ali minimalnim iznosom dok je ostalo podmirivala lokalna zajednica, kao \u0161to je slu\u010daj i danas[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Historiografija muzikologije nije se smatrala i uglavnom se ne smatra “teorijom” na zagreba\u010dkoj MA[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Nacionalna kazali\u0161ta, nacionalni ili lokalni simfonijski orkestar[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  4. Aktualne su ljetne “Osorske glazbene ve\u010deri” za koje je prora\u010dunski odva\u017eno lobirao zamjenik ministrice kulture Berislav \u0160ipu\u0161[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Modernisti\u010dki oblikovan umjetni\u010dki odgoj u \u0161kolama za vrijeme socijalizma, umnogome je odredio razvoj glazbene scene u Hrvatskoj…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":1919,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[146,63],"theme":[458],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[121],"class_list":["post-1894","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-muzika","tag-obrazovanje","theme-drustvo","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1894","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1894"}],"version-history":[{"count":29,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1894\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1956,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1894\/revisions\/1956"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1919"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1894"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1894"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1894"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=1894"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=1894"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=1894"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=1894"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}