{"id":18766,"date":"2017-06-08T07:00:05","date_gmt":"2017-06-08T06:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=18766"},"modified":"2021-02-25T10:58:26","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:26","slug":"drzavni-razvoj-protekcionizma-i-trzista","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=18766","title":{"rendered":"Je li tr\u017ei\u0161te ikad bilo slobodno?"},"content":{"rendered":"

Vjerojatno jedan od najrasprostranjenih stavova u hrvatskom javnom prostoru je onaj o neminovnoj blagodati slobodnog tr\u017ei\u0161ta za ekonomski razvoj zemlje. Iako ekonomska stvarnost ve\u0107 niz godina uvjerljivo opovrgava taj stav, on i dalje tvrdoglavo dominira. Ako ve\u0107 sada\u0161njost i neposredno iskustvo ne poma\u017eu, okrenimo se malo povijesti razvoja tr\u017ei\u0161ta i ulozi protekcionizma.<\/strong><\/p>\n

Hrvatska od 2014. godine<\/a> sudjeluje u jednodnevnim godi\u0161njim konferencijama o boljoj integraciji tr\u017ei\u0161ta Zapadnog Balkana. Osim inicijatora, Europske Unije, va\u017enih europskih igra\u010da poput Njema\u010dke, Italije i Francuske, sudjeluju Austrija i Albanija, sve dr\u017eave nastale iz biv\u0161e Jugoslavije te predstavnici me\u0111unarodnih financijskih institucija. S obzirom na to da \u017eelju za ostvarivanjem svojih interesa u regiji tradicionalno u naletima kroz razne inicijative pokazuju i drugi zna\u010dajniji akteri poput Kine<\/a>, Turske<\/a> i Rusije<\/a>, EU inicijativu te\u0161ko je \u010ditati u druga\u010dijem klju\u010du od nastojanja za daljnjim \u0161irenjem otvorenog europskog tr\u017ei\u0161ta. To je uostalom i eksplicitno jasno iz dokumentacije. Zavr\u0161na deklaracija samita u Parizu, u srpnju 2016. godine, izme\u0111u ostalog bilje\u017ei da zemlje Zapadnog Balkana potvr\u0111uju tri bitne stvari: njihova budu\u0107nost le\u017ei u Europskoj Uniji, va\u017enost njegovanja regionalne integracije tr\u017ei\u0161ta, pogotovo kroz CEFTA-u i vladavinu prava koja le\u017ei u srcu projekta \u0161irenja.<\/p>\n

Te\u017enja ka daljnjim tr\u017ei\u0161nim integracijama poklapa se sa savjetima velike ve\u0107ine doma\u0107ih stru\u010dnjaka koji u pravilu sugeriraju \u0161to opse\u017enije i sistematskije okretanje tr\u017ei\u0161tima kao jedinom rje\u0161enju za razvoj Hrvatske. U teoriji, po onome \u0161to se u\u010di u mejnstrim ekonomiji, \u0161irenje i otvaranje tr\u017ei\u0161ta ima pozitivan u\u010dinak, vodi ka ekonomskom rastu svih aktera te podrazumijeva rast kvalitete \u017eivota svih. Stoga bi se moglo kazati da je struka u pravu, striktno slijede\u0107i dominantne teoretske postavke. Nekoliko je problema s ovakvim narativom.<\/p>\n

Prvo, za razliku od mejnstrimm ekonomskih teorija gdje se podrazumijeva savr\u0161eno poznavanje funkcioniranja tr\u017ei\u0161ta i akteri se promatraju u potpuno nerealnom idealtipskom obrascu, stvarne po\u010detne pozicije aktera i njihove sposobnosti da koriste tr\u017ei\u0161ta drasti\u010dno variraju. Primjerice, kod otvaranja tr\u017ei\u0161ta Hrvatske ili Crne Gore Francuskoj ili Njema\u010dkoj i obrnuto, razlike su o\u010digledne. Naprednije dr\u017eave su visoko tehnolo\u0161ki i institucionalno razvijene, posjeduju ogromna interna tr\u017ei\u0161ta i godi\u0161nje prora\u010dune, \u0161to im dozvoljava strate\u0161ki pristup vlastitom razvoju. Hrvatska i Crna Gora nemaju tu privilegiju. Drugo, ako pogledamo povijest razvoja carina i protekcionizma generalno, otvaranje i zatvaranje nacionalnih tr\u017ei\u0161ta bio je neravnomjeran, isprekidan proces u kojem su velike dr\u017eave prednja\u010dile u protekcionizmu, a ne u otvaranju. Tre\u0107e, ve\u0107 dugo vremena postoji velika koli\u010dina radova o ovim pitanjima, no oni se u pravilu izostavljaju kada se raspravlja o tr\u017ei\u0161tima. Skora\u0161nji novi samit Zapadnog Balkana zato je prilika da se osvrnemo na druga\u010dije teorije i razumijevanja tr\u017ei\u0161ta, s naglaskom na povijesni pregled razvoja. Nazna\u010dit \u0107emo kakva tr\u017ei\u0161ta postoje, koji su ih akteri stvarali, pod kojim klju\u010dnim internim i vanjskim utjecajima te koju je ulogu odre\u0111eni pristup tr\u017ei\u0161tima igrao u razvoju aktera.<\/p>\n

Vrste bogatstva i tr\u017ei\u0161ta<\/strong><\/p>\n

Unato\u010d tome \u0161to se enormno pove\u0107anje materijalnog bogatstva na svijetu desilo paralelno sa rastom tr\u017ei\u0161ta, narativ o daljnjoj nu\u017enosti njegovog \u0161irenja ne nudi razvojnu logiku baziranu na dosada\u0161njem razvoju, ve\u0107 se temelji na njegovoj idealizaciji, pri \u010demu se pre\u0161u\u0107uje neke bitne elemente razvoja u cjelini. Pretpostavlja se da su sva tr\u017ei\u0161ta kapitalisti\u010dka, te da je roba, izlazni oblik kapitalisti\u010dke proizvodnje koji ovisi o tr\u017ei\u0161tu, jedini oblik bogatstva. Mada kapitalisti\u010dka proizvodnja dominira, obiteljska proizvodnja, a pogotovo javni sektor, \u010diji proizvodi nisu roba i ne alociraju se na tr\u017ei\u0161tima, proizvode zna\u010dajni dio sveukupnog bogatstva. Dominanti oblik tr\u017ei\u0161ta jest kapitalisti\u010dki \u2013 to su tr\u017ei\u0161ta koja slu\u017ee robnoj proizvodnji, sa najamnim radom te sredstvima za proizvodnju koja nisu u vlasni\u0161tvu radnika. No postoje i druga\u010dija tr\u017ei\u0161ta \u010dija uloga nije zanemariva.<\/p>\n

Primjerice, tr\u017enice na kojim se prodaje obiteljski proizvedena hrana. Distinkcija je bitna, jer unato\u010d rastu i dominaciji kapitalisti\u010dke proizvodnje i pripadaju\u0107ih tr\u017ei\u0161ta, obiteljske farme<\/a> na kojima dominira rad \u010dlanova obitelji po konzervativnijim studijama proizvode vi\u0161e od 50 posto svjetske hrane<\/a> koriste\u0107i preko 90 posto poljoprivrednog zemlji\u0161ta. Zna\u010dajan dio tih farmi hranu prodaje na lokalnih tr\u017enicama, izbjegavaju\u0107i vertikalnu integraciju u kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje koji zadnjih desetlje\u0107a raste paralelno sa \u0161irenjem prodajnih lanaca hrane. Ne postoje dovoljno detaljni podaci da bismo kvalitetno razlu\u010dili koliki dio obiteljskih farmi funkcionira po kapitalisti\u010dkim principima ili koliki dio ih je vertikalno integriran kroz kapitalisti\u010dke prodajne lance, no raspolo\u017eivi materijali sugeriraju da se radi o znatnom i nikako zanemarivom udjelu u porastu.<\/p>\n

Ovdje nemamo prostora za ulaziti u detalje, no bitno je za razumijevanje tr\u017ei\u0161ta pribilje\u017eiti sljede\u0107e distinkcije. Postoje najmanje dva nekapitalisti\u010dka sektora koja \u010dine zna\u010dajan dio ukupne godi\u0161nje proizvodnje bogatstva. Obiteljska proizvodnja hrane \u010diji se proizvodi prodaju na tr\u017enicama, bilo od strane preprodava\u010da, ili samih proizvo\u0111a\u010da, nije kapitalisti\u010dka. Proizvodnja usluga i dobara javnog sektora koje su stanovni\u0161tvu dostupne bez naknade ili uz malu naknadu daleko ispod tro\u0161kova proizvodnje \u2013 poput zdravstva, skrbi, \u0161kolstva, javnih biblioteka, rekreacijskih prostora, infrastrukture \u2013 tako\u0111er nije kapitalisti\u010dka proizvodnja i ne koristi tr\u017ei\u0161ta za svoje izlazne proizvode.<\/p>\n

Nastajanje i \u0161irenje tr\u017ei\u0161ta<\/strong><\/p>\n

\u0160irenje me\u0111unarodnih tr\u017ei\u0161ta, me\u0111usobno otvaranje dr\u017eava, nije se desilo paralelno sa porastom kapitalisti\u010dke industrijske proizvodnje, kako se to obi\u010dno misli. Upravo suprotno, najrazvijenije kapitalisti\u010dke dr\u017eave dugo su \u010duvale svoja tr\u017ei\u0161ta zatvorenima, otvaraju\u0107i ih strate\u0161ki, kada im je to odgovaralo zbog razvoja vlastite industrije. SAD, danas najaktivniji i najva\u017eniji zagovara\u010d otvorenih tr\u017ei\u0161ta, bio je bastion protekcionizma sve do 1934. godine. Mada su se u politi\u010dkim raspravama o tr\u017ei\u0161tima \u010desto koristili argumenti iz ekonomskih teorija u korist otvaranja, tek su politi\u010dkim borbama i povijesnim razvojem situacije odre\u0111ene teorije postajale oslonac nacionalnim i me\u0111unarodnim politikama. Primjerice, unato\u010d dominaciji protr\u017ei\u0161ne orijentacije u ekonomskim teorijama kroz devetnaesto stolje\u0107e, glavna odlika<\/a> politika u istom razdoblju bila je protekcionizam. Ni kasniji rast dominacije tr\u017ei\u0161ta u danas najrazvijenijim kapitalisti\u010dkim zemljama nije bio linearan.<\/p>\n

U SAD-u je Alexander Hamilton, ministar financija u prvoj ameri\u010dkoj vladi, 1791. godine u svom kasnije proslavljenom radu Izvje\u0161taj o proizvodnji<\/em> razvio prvu modernu teoriju o protekcionizmu, naglasiv\u0161i da razvoj industrija nije mogu\u0107 bez za\u0161tite carinama<\/a>. Taj je postulat kroz cijelu povijest SAD-a ostao jedan od klju\u010dnih principa razvojne politike. Ve\u0107 1792. godine, carine na ve\u0107inu artikala porasle su na 50 posto. Do 1816. postavljene su na gotovo sve industrijske artikle, standardiziraju\u0107i se na oko 35 posto. Tri godine kasnije, dr\u017eava formira komisiju sa ciljem industrijalizacije pomo\u0107u protekcionizma. No ameri\u010dki se jug, baziran na izvozu sirovog pamuka, zalagao za slobodna tr\u017ei\u0161ta. Pobjedom industrijski orijentiranog sjevera<\/a> u gra\u0111anskom ratu pobje\u0111uje i protekcionizam. Rezultat je razvoj obilje\u017een carinskim za\u0161titama vlastite industrije, sa strate\u0161kim postupnim otvaranjima, vidljivim i iz povijesnih kretanja prosje\u010dnih carina u SAD-u.<\/p>\n

\"Graf:<\/a>
Graf: CC BY-SA 4.0<\/a><\/figcaption><\/figure>\n

Ostale razvijene zemlje su se tako\u0111er koristile protekcionizmom u dugim razdobljima, uz iznimke poput Nizozemske i Velike Britanije, \u010diji je razvoj uz rano pojavljivanje industrijalizacije, banaka i financijskog sektora obilje\u017eilo i okretanje moru, imperijalizmu i trgovini.<\/p>\n

\"Tablica:<\/a>
Tablica: Paul Bairoch, 1995, razli\u010diti izvori, str. 40.<\/figcaption><\/figure>\n

Britanski imperij i nasilno otvaranje tr\u017ei\u0161ta<\/strong><\/p>\n

Velika Britanija je nakon inicijalnog industrijskog razvoja najranije i najradikalnije otvorila svoja tr\u017ei\u0161ta, oslanjaju\u0107i se na vojsku, imperij i kolonije kao strate\u0161ke elemente kontroliranog otvaranja u korist svojih interesa. Jo\u0161 od 1810. godine i ugovora sa Brazilom<\/a>, Britanija predvodi val potpisivanja me\u0111unarodnih sporazuma koji su u stru\u010dnoj literaturi poznati pod imenom nejednaki ugovori<\/strong>. Tipi\u010dno za takve ugovore jest da jednoj strani daju prava nad teritorijem druge strane “protiv istinske volje” te strane. Kulminacija potpisivanja takve vrste ugovora odigravala se kroz pola stolje\u0107a dugi niz napada\u010dkih ratova s Kinom<\/a>, s ciljem otvaranja tr\u017ei\u0161ta i prisiljavanjem ove zemlje da dopusti pristup svojim lukama i uvoz proizvoda. Ratove je predvodila Velika Britanija od 1839. godine u Prvom opijumskom ratu kada je odlu\u010dila poja\u010dati i poku\u0161ati legalizirati izvoz opijuma u Kinu kontra volje lokalnih vlasti koje su se borile protiv proizvodnje i konzumacije opijuma. Kapitulaciju Kine i prvi takav \u017eeljeni ugovor Britanija je izvojevala 1842. godine, a slijedile su je i mnoge sile koje je britanska vlada pozvala na suradnju, poput SAD-a, Francuske<\/a>, Nizozemske, \u0160panjolske, Danske, Belgije, Italije i Portugala.<\/p>\n

Neki od ugovora nisu Kini davali ba\u0161 ni\u0161ta zauzvrat<\/a>, specificiraju\u0107i isklju\u010divo prava velikih sila nad njezinim teritorijem, daju\u0107i njihovim dr\u017eavljanima imunitet u Kini i definiraju\u0107i uvozne carine za razne kategorije proizvoda<\/a>. Tek nakon Prvog, u slu\u010daju Kine Drugog svjetskog rata, ugovori se poni\u0161tavaju. Hong Kong je ostao me\u0111u posljednjim takvim osvojenim teritorijima. Nametanje opijuma Kini je Velikoj Britaniji omogu\u0107ilo stvaranje globalnog trgovinskog lanca<\/a> u kojem je Britanija ne samo, kako se to \u010desto misli, balansirala trgovinski deficit nastao uvozom \u010dajeva i svile iz Kine, ve\u0107 je stvorila profite od kojih se kupovao pamuk iz SAD-a, klju\u010dan za industrijsku revoluciju, te se financiralo odr\u017eavanje Indije i razvoj imperijalisti\u010dke mre\u017ee aktivnosti.<\/p>\n

Agresija na Kinu imala je dalekose\u017enije posljedice. Japan nakon napada na tu zemlju nije htio riskirati rat<\/a>, pa 1850-ih potpisuje niz nejednakih ugovora. Percepcija Kineza oko vlastite pozicije u odnosu s drugim nacijama ostala je do danas jako ozna\u010dena iskustvom 90 godina ratova i nejednakih ugovora<\/a>. Paul Bairoch ovako\u00a0je sa\u017eeo tada\u0161nji odnos razvijenih zemalja prema zemljama u razvoju: “Ako pogledamo izvan oceana protekcionizma razvijenog svijeta nema sumnje da je budu\u0107i Tre\u0107i svijet bio ocean liberalizma. No bio je to obavezni ekonomski liberalizam<\/a> [\u2026], jedan za stvarne kolonije, drugi za nominalno nezavisne zemlje za koje su odre\u0111ene carinske regulative bile sugerirane (ili nametnute)”. Taj se odnos nije drasti\u010dno promijenio do danas kada trgovinski sporazumi i ujedinjavanja tr\u017ei\u0161ta donose dodatne prednosti najrazvijenijim zemljama.<\/p>\n

Desetlje\u0107a liberalizacije<\/strong><\/p>\n

Zadnjih nekoliko desetlje\u0107a dolazi do liberalizacije i velikog rasta me\u0111unarodne trgovine te dugog vala privatizacija tvrtki u vlasni\u0161tvu dr\u017eave i dijelova javnog sektora. Mehanizam nametanja politika nazvanih Washingtonski konsenzus<\/a> i\u0161ao je naj\u010de\u0161\u0107e preko Svjetske banke i Me\u0111unarodnog monetarnog fonda, \u010dija je kreditna i razvojna asistencija zemljama koje zapadnu u probleme postala uvjetovana implementacijama navedenih mjera liberalizacije. Institucije su me\u0111unarodne, no SAD ima disproporcionalno veliki broj glasova i dominira dono\u0161enjem odluka. Mada se Washingtonski konsenzus nije pokazao uspje\u0161nim na velikom broju primjera, od mnogih Afri\u010dkih, Azijskih, te biv\u0161ih socijalisti\u010dkih zemalja Isto\u010dne Evrope, uklju\u010duju\u0107i Hrvatsku, on je i dalje u lokaliziranim i modificiranim oblicima<\/a> dominantni razvojni model.<\/p>\n

Suprotno protekcionisti\u010dkoj povijesti najrazvijenijih zemalja, suprotno njihovim kontinuiranim dr\u017eavnim investicijama u znanost i inovacije<\/a>\u00a0te stvaranjima novih tr\u017ei\u0161ta i vlastitih industrija, manje razvijenim zemljama se i dalje name\u0107e razvojni model kojeg u dugim razdobljima nisu koristile iste one zemlje \u010dije su ga struka i vlade nametnule kao univerzalni standard. Rije\u010dima Ha-Joon Chang-a<\/a>, ekonomista \u010diji su popularno pisani i \u0161iroko \u010ditani radovi znatno doprinijeli \u0161irenju razumijevanja stvarnog razvojnog puta najbogatijih zemalja: “Uz samo nekoliko iznimki, sve dana\u0161nje bogate zemlje, uklju\u010duju\u0107i Britaniju i SAD \u2013 navodne kolijevke slobodne trgovine i slobodnog tr\u017ei\u0161ta \u2013 postale su bogate kroz kombinaciju protekcionizma, subvencija i drugih politika, za koje danas savjetuju zemljama u razvoju da ih ne usvoje.”<\/p>\n

Promi\u0161ljaju\u0107i povijest dinamike razvoja dr\u017eava i tr\u017ei\u0161ta, povijest kombinacija politika o kojoj Chang pi\u0161e, na apstraktnijem nivou bi ih se moglo promatrati kroz prizmu valova sa dvije paralelne dinamike: internom, unutar dr\u017eava, i vanjskom, u me\u0111unarodnoj trgovini. Interno, tr\u017ei\u0161ta i dr\u017eave razvijale su se zajedno u najnaprednijim kapitalisti\u010dkim zemljama. Dr\u017eava je tr\u017ei\u0161ta od po\u010detaka stvarala zakonskim okvirima i regulacijama. Posebno bitnu ulogu igrale su uvozne tarife kojima se \u0161titio razvoj vlastitih industrija u povojima. U dvadesetom stolje\u0107u dr\u017eave razvijaju bolje upravljanje bud\u017eetima, preciznije ciljane formalne i neformalne subvencije, ulaze u vlasni\u0161tvo i razvoj velikih tr\u017ei\u0161no orijentiranih tvrtki te razvijaju javni sektor kao novi multifunkcionalni mehanizam razvoja.<\/p>\n

Interna se dinamika tako znatno osna\u017euje dodatnim aktivnostima dr\u017eave, \u010dime se kapitalisti\u010dkoj proizvodnji, zbog osiguranja reprodukcije radne snage od strane dr\u017eave aktivnostima javnog sektora, omogu\u0107ava fokusiranje, slobodnije pona\u0161anje i preuzimanje ve\u0107ih rizika. Primjerice, desetlje\u0107a nakon Drugog svjetskog rata koja se smatraju zlatnim razdobljem kapitalizma ozna\u010dena su razvojem sistema nacionalnog ra\u010dunovodstva kao i eksplozivnim rastom dr\u017eavnih investicija u javni sektor. Istovremeno, vanjska dinamika, razvoj me\u0111unarodnih tr\u017ei\u0161ta, bila je obilje\u017eena trgovinskim sporazumima i zahtjevima najrazvijenijih zemalja da manje razvijene zemlje otvore svoja tr\u017ei\u0161ta, smanje prava radnika i utjecaj dr\u017eave na ekonomiju.<\/p>\n

Posljedice teorija koje nije mogu\u0107e provjeriti<\/strong><\/p>\n

Ti zahtjevi su opravdavani tvrdnjama da tr\u017ei\u0161ta i privatni vlasnici najbolje predstavljaju razvojne interese svih te da \u0107e tako do\u0107i do izjedna\u010davanja nivoa razvoja svih zemalja: sve zasnovano na neoklasi\u010dnoj ekonomskoj teoriji. Empirijski podaci zadnjih nekoliko desetlje\u0107a pokazuju da se radi o iznimkama, mada u nekim slu\u010dajevima mo\u017ee do\u0107i do izjedna\u010davanja. Pravilo je da se razlike u prihodima pove\u0107avaju dok se novac slijeva<\/a> od siroma\u0161nih ka bogatim zemljama, a ne obrnuto, kako je to neoklasi\u010dna ekonomija teoretski predvidjela. Drugim rije\u010dima, ponu\u0111eni recept nije empirijski potvr\u0111en<\/a>.<\/p>\n

Unato\u010d obilnoj stru\u010dnoj literaturi<\/a> koja pokazuje da je neoklasi\u010dna ekonomija<\/a> ideolo\u0161ka teoretska disciplina neprimjenjiva<\/a> za analize i procjene stvarnih razvoja ekonomija, njena globalna dominacija ekonomskom strukom i politi\u010dkim odlukama se za sada nastavlja. U najrazvijenijim zemljama situacija ipak nije toliko kriti\u010dna. Postoje mnoge ekonomske \u0161kole bazirane na analizama stvarno postoje\u0107ih ekonomija i dru\u0161tava i cijeli istra\u017eiva\u010dki centri koji se takvim analizama bave. Ekstremno nagla\u0161ena dominacija neoklasi\u010dne literature u Hrvatskoj i generalno u biv\u0161im socijalisti\u010dkim zemljama na europskoj periferiji, dobrim dijelom je rezultat nagle ideolo\u0161ke promjene u kojoj se ekonomska struka okrenula najekstremnijem obliku idealizacije tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Bez obzira na to \u0161to su se tvrdnje o automatskim dobrobitima otvorenih tr\u017ei\u0161ta i liberalizacije za sve sudionike pokazale pogre\u0161ne<\/a>, aksiomatske osnove neoklasi\u010dne ekonomije koje po\u010detnim pretpostavkama blokiraju empirijsko testiranje, efikasna su intelektualna za\u0161tita od provjeravanja inicijalnih tvrdnji. Takvo stanje u ekonomskoj struci zna\u010dajno je doprinijelo tome da se politike zemalja Zapadnog Balkana zadnjih \u010detvrt stolje\u0107a nisu bazirale na razumijevanju ovdje razlo\u017eenih procesa stvaranja doma\u0107ih i me\u0111unarodnih tr\u017ei\u0161ta. Nedostatak razumijevanja smo mogli vidjeti i u trenutnoj situaciji oko Agrokora u Hrvatskoj. Dr\u017eava preuzima kontrolu ne da bi vodila razvojnu politiku zasnovanu na razumijevanju stvarnog funkcioniranja tr\u017ei\u0161ta, ve\u0107 da bi se po rije\u010dima ministara i vode\u0107ih ekonomista kona\u010dno uspostavilo apstraktno, naj\u010de\u0161\u0107e neoklasi\u010dno-ekonomski shva\u0107eno, tr\u017ei\u0161no funkcioniranje.<\/p>\n

Tek prou\u010davaju\u0107i stvarni povijesni razvoj tr\u017ei\u0161ta i dr\u017eava dobivamo ispravniju, vjerodostojniju i detaljniju sliku o njihovom isprepletenom razvijanju i me\u0111uzavisnosti. U njoj se ukazuju raznolikost dru\u0161tvenih formi bogatstva i proizvodnje, te uloga dr\u017eava i tr\u017ei\u0161ta, kako u razvoju tako i u zaostajanju. Da bi periferne dr\u017eave poput onih na Zapadnom Balkanu mogle primjereno sagledati vlastitu poziciju i tako dobiti \u0161ansu da postanu aktivni kroja\u010di svoje sudbine, potrebno je odbacivanje bilo kakvih prognoza i teoretskih uvida baziranih na neoklasi\u010dnoj ekonomskoj teoriji te okretanje literaturi koja tr\u017ei\u0161ta ne idealizira, ve\u0107 ih u stvarno postoje\u0107im oblicima i politi\u010dki generiranim procesima analizira.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hrvatska od 2014. godine sudjeluje u jednodnevnim godi\u0161njim konferencijama o boljoj integraciji tr\u017ei\u0161ta Zapadnog Balkana. Osim inicijatora, Europske Unije, va\u017enih europskih igra\u010da poput Njema\u010dke, Italije i Francuske, sudjeluju…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":18780,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[245,110,228],"theme":[456,455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[284],"class_list":["post-18766","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-balkan","tag-drzava","tag-ekonomija","theme-politika","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18766","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=18766"}],"version-history":[{"count":16,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18766\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36599,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18766\/revisions\/36599"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/18780"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=18766"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=18766"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=18766"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=18766"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=18766"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=18766"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=18766"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}