{"id":18675,"date":"2017-06-12T07:00:55","date_gmt":"2017-06-12T06:00:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=18675"},"modified":"2021-02-25T10:58:25","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:25","slug":"bitka-za-minimalnu-placu-u-bugarskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=18675","title":{"rendered":"Bitka za minimalnu pla\u0107u u Bugarskoj"},"content":{"rendered":"

Nakon \u0161to su desetlje\u0107ima sustavno ukidana socijalna prava uz izgovor da \u0107e to olak\u0161ati ekonomski rast, bugarski su poslodavci nedavno oti\u0161li korak dalje i predlo\u017eili ukidanje minimalne pla\u0107e. No sindikati ovaj put ne planiraju popustiti i upozoravaju na neodr\u017eivost “argumenticije” koja je do sad presudno utjecala na javne politike.<\/strong><\/p>\n

Ubrzo nakon parlamentarnih izbora u Bugarskoj, pokrenuta je diskusija o “prikladnoj razini” minimalne pla\u0107e, pri \u010demu su neki poslodavci otvoreno zagovarali njezino ukidanje. Sve je po\u010delo kada je 17. maja Vrhovni sud ukinuo<\/a> vladinu uredbu kojom se minimalna pla\u0107a pove\u0107ala s 420 na 460 leva (oko 230 eura), pri \u010demu je ona jo\u0161 uvijek ostala najni\u017ea u Europskoj uniji. Do toga je do\u0161lo nakon \u0161to su \u010detiri reprezentativne udruge poslodavaca podnijele tu\u017ebu (usporedbe radi, postoje samo dva nacionalno reprezentativne sindikalne sredi\u0161njice). Cilj poslodavaca bio je dakako potpuno ukidanje minimalne pla\u0107e, uz argumentaciju kako je preko minimalne pla\u0107e cijena rada administrativno odre\u0111ena, umjesto da je regulira tr\u017ei\u0161te.<\/p>\n

Taj zahtjev je u sna\u017enom kontrastu prema obe\u0107anjima koja je uo\u010di izbora davala ve\u0107ina stranaka. One su se \u010dak me\u0111usobno natjecale u najavama pove\u0107anja minimalne pla\u0107e. Planove pove\u0107anja treba promatrati u kontekstu bugarske fiskalne politike: porezi na dohodak spadaju me\u0111u najni\u017ee u Europi, te je Bugarska stoga izrazito ovisna o neizravnim porezima poput PDV-a i tro\u0161arina. Rije\u010d je ukratko o poreznom sustavu koji nosi radni\u010dka klasa kroz potro\u0161nju<\/a> \u010dak 75% svog prihoda (prema posljednjim procjenama) na osnovne namirnice i kupnju usluga nu\u017enih za pre\u017eivljavanje. Treba tako\u0111er uzeti u obzir da \u010dak ni minimalna pla\u0107a nije oslobo\u0111ena poreza od kad je prije deset godina ukinut neoporezivi minimum i uvedena jedinstvena stopa poreza za sve.<\/p>\n

To zna\u010di da bi se, nakon siroma\u0161nih radnika, upravo bugarska dr\u017eava najvi\u0161e okoristila pove\u0107anjem minimalne pla\u0107e i uskla\u0111ivanjem prosje\u010dne pla\u0107e koje bi uslijedilo. To dr\u017eava naposljetku i sama priznaje: u procjenama fiskalne godine 2017. uklju\u010dena je i ova odluka i njezin pozitivan utjecaj na dr\u017eavni bud\u017eet. Tvrdi se tako\u0111er da bi se prihodi poslodavaca pove\u0107ali svega 1%, dok bi oni najsiroma\u0161nijih porasli \u010dak 9%. Kad dr\u017eava svjesno odustane od punjenja bud\u017eeta oporezovanjem bogatih, ima svega dvije opcije: posuditi od njih ili oporezovati siroma\u0161ne. U tom smislu, plan pove\u0107anja minimalne pla\u0107e ne proizlazi iz altruisti\u010dkih pobuda, ve\u0107 dr\u017eavne potrebe s obzirom na indirektno oporezivanje. Ono \u010dini<\/a> \u010dak 55,3% prihoda naspram 33,5% od izravnog oporezivanja, \u0161to je najvi\u0161i omjer u Uniji.<\/p>\n

Polemi\u010dka ra\u010dunica<\/strong><\/p>\n

Oboru\u017eani nepokolebljivom vjerom u neoliberalne dogme, politi\u010dari su zaklju\u010dili kako bi pove\u0107anje bilo win-win<\/em> situacija, osobito zato \u0161to ne bi dodatno optere\u0107ivalo bogate. No poslodavci su imali druga\u010dije vi\u0111enje cijele situacije, pozivaju\u0107i se izme\u0111u ostalog na moralne argumente. Tako je predsjednik jedne od poslodava\u010dkih udruga, Bo\u017eidar Danev, ustvrdio<\/a> kako minimalna pla\u0107a potkopava moralne temelje dru\u0161tva, jer kao prvo remeti “prirodne hijerarhije” (npr. \u010dista\u010d ulica dobiva pla\u0107u koja se pribli\u017eava onoj u\u010ditelja), a kao drugo \u010dini ljude ljenijima i manje sklonima da se posvete pobolj\u0161anju i “cjelo\u017eivotnom u\u010denju”. Dodu\u0161e, i pove\u0107ani doprinosi koje bi trebale pla\u0107ati tvrtke igraju odre\u0111enu ulogu u njegovoj argumentaciji.<\/p>\n

Jedan od intrigantnijih aspekata ove kontroverze je pitanje koje bi sve elemente trebala uklju\u010divati formula za izra\u010dun minimalne pla\u0107e. Daleko od obi\u010dne kalkulacije, ona pokazuje duboko politi\u010dki karakter. Asocijacija industrijskog kapitala Bugarske (AIKB) tako obja\u0161njava<\/a> da produktivnost rada u zemlji iznosi svega 15% one u Europskoj uniji. Prosje\u010dna pla\u0107a je s druge strane na razini od 21% one u Uniji. S obzirom da je naknada vi\u0161a od produktivnosti potrebne su korekcije \u2013 prema dolje. Suprotno slu\u017ebenim podacima koji govore da Bugarska ima najni\u017eu minimalnu pla\u0107u u EU, poslodavci tvrde da je ona zapravo peta najve\u0107a, ako se u obzir uzme Bruto nacionalni dohodak.<\/p>\n

Vanja Grigorova iz sindikata Podkrepa u razgovoru za Bilten kategori\u010dki odbija ovu ra\u010dunicu. Za po\u010detak, poslodavci su produktivnost ra\u010dunali u eurima, a minimalnu pla\u0107u u levima, pri \u010demu jedan lev iznosi oko pola centa. Drugim rije\u010dima, u njihovoj je ra\u010dunici produktivnost dvostruko podcijenjena. Nadalje, kada se ona usporedi prema paritetu kupovne mo\u0107i, penje se na 44,5% europskog prosjeka. Minimalna pla\u0107a bi stoga trebala dosti\u0107i razinu iznad 40% kako bi pravedno kompenzirala produktivnost prema paritetu kupovne mo\u0107i. U sindikatu procjenjuju da bi njezin iznos trebao biti barem 1000 leva, no tako\u0111er upozoravaju i kako produktivnost u velikoj mjeri ovisi o tehnologiji, a ne o “dobroj volji” ili “radnoj etici” zaposlenika.<\/p>\n

Tr\u017ei\u0161ni minimum?<\/strong><\/p>\n

Drugi argument poslodavaca je kako su u dr\u017eavama bez minimalne pla\u0107e primanja zapravo vi\u0161a od onih gdje su najni\u017ea primanja administrativno odre\u0111ena. U tom se smislu \u010desto spominju<\/a> \u0160vedska, Danska, Finska, Austrija, Italija itd. Naravno, pri tome se “zaboravlja” spomenuti kako u tim zemljama postoji opse\u017ean sustav socijalne za\u0161tite, te kolektivni ugovori i pregovaranje. To zna\u010di da u praksi “zajam\u010deni” minimum ipak postoji. Predla\u017eu li mo\u017eda doma\u0107i poslodavci poni\u0161tavanje posljedica politika \u0161tednje posljednjih desetlje\u0107a i vra\u0107anje socijalne za\u0161tite i kolektivnih ugovora, pitaju se u sindikatu. To se ne \u010dini vjerojatnim. Dapa\u010de, minimalna im pla\u0107a smeta izme\u0111u ostalog zato \u0161to odr\u017eava kolektivni klasni identitet.<\/p>\n

Nasuprot tome, poslodavci predla\u017eu ideju minimuma u iznosu koji odre\u0111uje tr\u017ei\u0161te ovisno o sektoru. To pretpostavlja daljnju individualizaciju radnika i prijenos mo\u0107i prema vlasnicima. Pojedine tvrtke mogle bi samostalno odre\u0111ivati iznose primanja po sektorima, osobito s obzirom na nisku razinu organiziranosti radnika. Kada bi se njihovi zahtjevi prihvatili, \u010dini se izvjesnim da bi minimalna pla\u0107a pala ispod trenutne razine. Naposljetku, i oni sami priznaju da postoje mnogi dijelovi zemlje ili djelatnosti u kojima je standard \u017eivota ili rada znatno ni\u017ei od onog npr. u Sofiji. Sindikatima je, kao \u0161to priznaje Grigorova, znatno lak\u0161e pregovarati u ime svih radnika nego pokrivati specifi\u010dne slu\u010dajeve.<\/p>\n

Na\u010din na koji je dr\u017eava do\u0161la do konkretnog izra\u010duna iznosa minimalne pla\u0107e nije poznat ni predstavnicima rada ni predstavnicima kapitala, a ta tajnovitost dodatno podi\u017ee tenzije. Sindikati npr. tvrde da bi iznos neto minimalne pla\u0107e trebao biti 1,3 puta ve\u0107i od iznosa prema kojem se ra\u010duna linija siroma\u0161tva (314 leva), a poslodavci povremeno spominju isti iznos, samo bruto. Predstavnici radnika tako\u0111er predla\u017eu da se dana\u0161nji mizerni postotak minimalne prema prosje\u010dnoj pla\u0107i od svega 42% podigne na 60%. Kad su poslodavci \u010duli ovaj zahtjev, prepri\u010dava nam Grigorova, demonstrativno su napustili sastanak. Prema njihovoj ra\u010dunici, u nekim je dijelovima zemlje minimalna pla\u0107a \u010dak 70% prosje\u010dne, na \u0161to su im sindikati brzo odgovorili kako to zapravo zna\u010di da je prosje\u010dna pla\u0107a izrazito niska, a ne minimalna visoka.<\/p>\n

“Rje\u0161enje” u migracijama<\/strong><\/p>\n

U odgovoru na sindikalne usporedbe primanja s onima u drugim zemljama EU, poslodavci ne oklijevaju upotrijebiti<\/a> i rasisti\u010dke argumente, tvrde\u0107i da “ne mo\u017eete imati afri\u010dku produktivnost s europskim pla\u0107ama koje je vlada odredila dekretom. Ne mo\u017eete sve proglasiti bogatima bez rada!” Pritom spominju<\/a> i dramati\u010dno smanjenje broja radnika u Bugarskoj. Samo 2015. i 2016., broj zaposlenih je pao za 73.000. Zbog stagniraju\u0107ih primanja i nedostatka prilika, emigracija iz Bugarske se neprestano ubrzava. Nije sasvim jasno za\u0161to poslodavci misle da ove brojke njima idu u prilog, jer predla\u017eu zao\u0161travanje istih politika koje su dovele do ovog stanja. No oni tvrde da emigracija usporava rast, a s obzirom da je rast povezan s iznosom minimalne pla\u0107e, ona dakle u najmanju ruku mora biti smanjena.<\/p>\n

Zanimljivo je da tako\u0111er predla\u017eu olak\u0161avanja imigracije, ali samo one “rasno \u010diste”. Sljede\u0107i nacionalisti\u010dke i velikobugarske tlapnje brojnih stranaka i intelektualaca, i poslodavci \u017eele privu\u0107i “etni\u010dke Bugare” iz Makedonije, Moldavije, Rusije i Ukrajine u Bugarsku kako bi ubla\u017eili gubitak “doma\u0107e” radne snage. Pozivaju\u0107i se na “kulturne veze”, poslodavci tvrde da im je jako stalo do “bugarske bra\u0107e” u inozemstvu. “\u0160to se ne brinu za onu bra\u0107u koja sad odlazi iz zemlje zbog niskih pla\u0107a?”, odgovara Grigorova.<\/p>\n

Sli\u010dno tome, poslodavci predla\u017eu i da se ograni\u010di mobilnost ljudi koji su nedavno diplomirali, ali se, paradoksalno<\/a>, u svojim zazivima ukidanja minimalne pla\u0107e pozivaju na slobodu radnika da, sele\u0107i se po zemlji, tra\u017ee najbolju minimalnu pla\u0107u, koja bi bila tr\u017ei\u0161no odre\u0111ena. Naravno, kao \u0161to primje\u0107uju u sindikatu, motivi poslodavaca su jasni: uvoz radnika bi smanjio pritisak na rast cijene rada pa se upravo zato zaziva “povratak” etni\u010dkih Bugara koji \u017eive u siroma\u0161nijim zemljama.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ubrzo nakon parlamentarnih izbora u Bugarskoj, pokrenuta je diskusija o “prikladnoj razini” minimalne pla\u0107e, pri \u010demu su neki poslodavci otvoreno zagovarali njezino ukidanje. Sve je po\u010delo kada je 17. maja Vrhovni sud ukinuo vladinu…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":18679,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[85],"theme":[455],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[191],"class_list":["post-18675","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-radnicki-pokret","theme-rad","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18675","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=18675"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18675\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36597,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18675\/revisions\/36597"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/18679"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=18675"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=18675"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=18675"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=18675"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=18675"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=18675"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=18675"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}