{"id":18576,"date":"2017-05-30T07:00:00","date_gmt":"2017-05-30T06:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=18576"},"modified":"2021-02-25T10:58:29","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:29","slug":"18576","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=18576","title":{"rendered":"Slovensko-hrvatska arbitra\u017ea: vje\u010dni susjedski spor"},"content":{"rendered":"

Iako je iz hrvatske perspektive granica sa Slovenijom nakon raspada biv\u0161e dr\u017eave trebala biti manje problemati\u010dna od one sa Srbijom, Crnom Gorom ili BiH, ipak je ve\u0107 vi\u0161e od dvadeset godina predmet \u017eestokog spora. Nakon brojnih zaokreta te naizmjeni\u010dnih eskalacija i smirivanja tenzija, narednih se tjedana o\u010dekuje i sudsko razrje\u0161enje. No ve\u0107 je sad poznato kako presuda ne\u0107e pribli\u017eiti stavove.<\/strong><\/p>\n

Marjan Jerman je novinarska legenda koja je u slovenska srca u\u0161la izvje\u0161tavanjem o susjedskim sporovima. Svojim hrapavim glasom, koji naizgled ima boju autoriteta (ili barem stalnog gosta u lokalnoj kr\u010dmi), izvje\u0161tava o “tegobama maloga \u010dovjeka”. Ve\u0107 dobrih dvadeset godina putuje uzdu\u017e i poprijeko po zemlji i susjedima pod nos pru\u017ea mikrofon te u njih usmjerava kamere. Mi, naivni i nesvjesni gledatelji, tako saznajemo \u0161to se sve stra\u0161no doga\u0111a na razini mikroskopskih susjedskih sporova. Prvi susjed je drugome preko zemlji\u0161ta proveo cestu, drugi tre\u0107emu ubio psa, tre\u0107i \u010detvrtome ne dopu\u0161ta ure\u0111enje kupaonice… Iako se radi o reporta\u017eama s terena, u Jermanovom izvje\u0161tavanju ima ne\u010dega \u0161to podsje\u0107a na \u0161ou Jerrya Springera. Ne radi se samo o tra\u017eenju bizarnih sporova, nego povremeno i njihovu potpaljivanju. Stoga pitanja tipa: “I vi mu dopu\u0161tate da vam to radi? Mislite li da je to po\u0161teno? Za\u0161to se ne pobunite?”, nisu nikakva rijetkost. O slovensko-hrvatskim grani\u010dnim sporovima Jerman dodu\u0161e ne izvje\u0161tava, ali to nije ni potrebno, njegovu ulogu ve\u0107 posve dobro odra\u0111uju nacionalni mediji s obje strane granice.<\/p>\n

Za\u0161to opet pisati o tom sporu, koji se povla\u010di jo\u0161 od raspada nekada\u0161nje zajedni\u010dke dr\u017eave i \u010diji je krunski dragulj Piranski zaljev? Zato \u0161to je ubrzo, po najavama ve\u0107 u prvoj polovici ove godine, mogu\u0107e o\u010dekivati odluku ha\u0161koga suda vezanu uz arbitra\u017eni postupak. Slovensko-hrvatsku granicu dugu 670 kilometara, za sada i vanjsku, dakle \u0161engensku, granicu Europske unije, svake godine prelazi vi\u0161e od 50 miliona ljudi. To mogu u\u010diniti na 56 grani\u010dnih prijelaza i, unato\u010d nedavnim komplikacijama zbog detaljnijih policijskih i carinskih pregleda, ve\u0107ih pote\u0161ko\u0107a u prelasku granice do sada nije bilo i nije ih za o\u010dekivati. Sezonske selidbe, Slovenaca na Jadran i Hrvata na Alpe, grani\u010dni sporovi nisu pogodili, ve\u0107 se radi o politi\u010dkom pitanju. To\u010dnije, radi se o pitanju politika i politi\u010dara, koji se njime obi\u010dno bave politikantski. Za njih Piranski zaljev predstavlja tip politi\u010dkog blaga, \u010diju upotrebnu vrijednost prigodno iskori\u0161tavaju ve\u0107 vi\u0161e od dvadeset godina. Svaki ga put na izborima poku\u0161avaju mijenjati za \u0161to ve\u0107i broj glasova. Ali kao \u0161to je ve\u0107 spomenuto, u politi\u010dkom, prije svega politikantskom imaginariju, ta problematika ustvari kotira vi\u0161e nego u stvarnom \u017eivotu obi\u010dnog \u010dovjeka.<\/p>\n

Blokada, pa dogovor<\/strong><\/p>\n

Prije nego li se posvetimo stanju ovdje i sada, osvrnimo se jo\u0161 na kratku povijest (ne)rje\u0161avanja otvorenih grani\u010dnih pitanja. Obi\u010dno ju mo\u017eemo razdijeliti na \u010detiri razdoblja. Prvi je period od godine 1992. do 2002., u kojem je djelovala mije\u0161ana diplomatska komisija za utvr\u0111ivanje, demarkaciju i kona\u010dan sporazum o granici. William Perry, biv\u0161i ameri\u010dki ministar obrane, tijekom 1999. godine neuspje\u0161no\u00a0je poku\u0161ao s medijacijom. Dvije godine kasnije, opet su se nastavili pregovori mije\u0161ane diplomatska komisije, a potom jo\u0161 i pregovori na razini predsjednika vlada, preko posebne delegacije. Njihov rezultat bio je Ugovor o zajedni\u010dkoj dr\u017eavnoj granici, poznatiji pod imenom sporazum Drnov\u0161ek-Ra\u010dan. To se tada \u010dinio kao mogu\u0107e trajno rje\u0161enje, iako do kona\u010dne ratifikacije ipak nije do\u0161lo. U narednih \u0161est godina, tj. u razdoblju do 2008. godine, napori su prije svega bili usmjereni na tra\u017eenje rje\u0161enja pomo\u0107u tre\u0107e strane. U tom je vremenu Slovenija predlagala rje\u0161avanje pred Sudom za mirenje i arbitra\u017eu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), \u0161to je Hrvatska odbila. Slijedio je hrvatski prijedlog rje\u0161avanja na Me\u0111unarodnom sudu za pomorsko me\u0111unarodno pravo u Hamburgu, kojeg je pak odbila Slovenija. Tada postaje jasno da bez arbitra\u017ee spor najvjerojatnije ne\u0107e biti mogu\u0107e rije\u0161iti.<\/p>\n

U tre\u0107em, politi\u010dki najturbulentnijem razdoblju, Slovenija je smatrala da hrvatska strana u pojedinim poglavljima u procesu pristupa Europskoj uniji prejudicira granicu sa Slovenijom, zbog \u010dega je efektivno blokirala nastavak pristupnih pregovora. Tada\u0161nji komesar za pro\u0161irenje EU, Olli Rehn, najprije je (neuspje\u0161no) poku\u0161ao s medijacijom, a zatim je predlo\u017eio arbitra\u017eu. U aprilu 2009. predstavljen je tzv. prvi Rehnov prijedlog, s kojim se Hrvatska slo\u017eila, a Slovenija mu je dodala amandmane. U tzv. drugom Rehnovom prijedlogu su bili sadr\u017eani slovenski amandmani, ali se sada s njim nije slagala Hrvatska. Zavr\u0161etak tog ping-ponga dogodio se 31. juna 2009., kada su se u Trako\u0161\u0107anu susreli tada\u0161nji predsjednici vlada, Pahor i Kosor, te dogovorili da hrvatska strana vi\u0161e ne\u0107e prejudicirati granice, a da \u0107e Slovenija odustati od svoje zadr\u0161ke oko pristupa Hrvatske Uniji. U novembru iste godine u Stockholmu je potpisan arbitra\u017eni sporazum koji po\u010dinje va\u017eiti 29. novembra 2010. Na odre\u0111eno vrijeme se \u010dinilo da sve protje\u010de kako treba i da je sada potrebno samo jo\u0161 pri\u010dekati odluku suda.<\/p>\n

O\u010dekivanje “starijeg brata”<\/strong><\/p>\n

No u julu 2015. hrvatski Ve\u010dernji list i srpski Kurir objavili su snimke razgovora izme\u0111u slovenske diplomatkinje Simone Drenik i slovenskog arbitra Jerneja Sekolca. Uslijedile su ostavke i promjene arbitara, najava Slovenije da arbitra\u017eni postupak te\u010de dalje, te objava Hrvatske da je on za nju postao ni\u0161tavan te da od njega odstupa. Arbitra\u017eni sud je zauzeo stajali\u0161te da je Slovenija takvim “telefonskim \u010davrljanjem” kr\u0161ila svoje obveze, ali da kr\u0161enja nisu tolika bi se zbog njih moralo poni\u0161titi \u010ditavu arbitra\u017eu. Potporu nastavku postupka izrazila je i Europska komisija te se postupak nastavio i, kao \u0161to je re\u010deno, trebalo bi do\u0107i do presude nekada u nadolaze\u0107im tjednima. Imaju\u0107i u vidu da odluka ipak jo\u0161 nije poznata, na ovome mjestu mo\u017eemo samo \u0161pekulirati \u0161to \u0107e se to\u010dno dogoditi po objavi. Upravo to su napravila dva slovenska publicista, \u010diji su zaklju\u010dci prili\u010dno reprezentativni. Darijan Ko\u0161ir u Dnevnikovoj kolumni po naslovom “Arbitra\u017ea \u0107e biti pri\u010da 2017. godine”, pi\u0161e o tome da \u0107e presuda najvjerojatnije biti nekakav kompromis, i da \u0107e Slovenija dobiti ve\u0107inu Piranskog zaljeva, a Hrvatska ne\u0161to vi\u0161e zemlje oko Dragonje ili Trdinovog vrha. Ko\u0161ir se u nastavku pita \u0161to \u0107e se dogoditi “idu\u0107eg dana”. Kada \u0107e Slovenija presudu, kakva god ona bila, poku\u0161ati po\u010deti sprovoditi, a Hrvatska ustrajati na njenoj ni\u0161tavnosti.<\/p>\n

Autor potom svoju pozornost usmjerava na vanjskopoliti\u010dke okolnosti i pitanje kako \u0107e se prema presudi odnositi “veliki”. Europska komisija, njena politi\u010dka kuma, na njoj \u0107e vjerojatno ustrajati jer se radi o pitanju njenog politi\u010dkog autoriteta i vjerodostojnosti. I Rusija \u0107e biti naklonjenija Sloveniji nego Hrvatskoj, da SAD i njenu “slovensku” prvu damu uop\u0107e ni ne spominjemo. Ko\u0161ir zaklju\u010duje da vanjske okolnosti Sloveniji nikada nisu bile tako naklonjene, i da \u0107e samo o nama ovisiti kako \u0107emo ih znati iskoristiti. \u010covjeku do\u0111e da u tako pogodnim okolnostima zahtijeva jo\u0161 Istru i pola Dalmacije… O tome kako dalje po objavi presude arbitra\u017enog suda, pi\u0161e i Igor Mekina na Portalu Plus. U svojem tekstu navodi tri mogu\u0107a scenarija za Sloveniju. Prvi je jednostrano uva\u017eavanje presude, drugi je tra\u017eenje sporazuma s Hrvatskom uz pomo\u0107 generalnog sekretara UN-a, i naposljetku \u2013 tu\u017eba Hrvatske. Po rije\u010dima Mekine, izvori bliski vladi potvr\u0111uju da upravo o tome razmi\u0161ljaju slovenski pravnici. Mekina u nastavku \u010dak predla\u017ee da mo\u017eda nije bilo pametno tako “brzo” pustiti Hrvatsku u EU. Da bi se dobila generalna ideja, ovaj kratak sa\u017eetak sasvim je dovoljan \u2013 Sloveniji se nanosi nepravda, Hrvatska ju provocira, “ali veliki” \u0107e nam prite\u0107i u pomo\u0107 i slo\u017eiti se s nama. Na drugoj strani granice odvija se zrcalna slika iste pri\u010de \u2013 Hrvatskoj se nanosi nepravda, Slovenija ju provocira, a povijest \u0107e biti na njenoj strani!<\/p>\n

Ako i\u0161ta, u vi\u0161e od dvadeset godina dr\u017eave su dokazale da spor samostalno nisu sposobne rije\u0161iti i to o\u010dito ne\u0107e promijeniti ni presuda arbitra\u017enog suda. Tiha \u017eelja obiju strana stoga ostaje da se odnekud pojavi “stariji brat”, bila to Europska komisija, SAD, Rusija ili netko \u010detvrti, koji \u0107e pomo\u0107i drugu stranu prisiliti na podre\u0111enost. Scenarij je to koji je dugoro\u010dno puno gori od dodatnih dvadeset godina pat pozicije. Na koncu, s obzirom na starost slovensko-hrvatske granice, to opet nije ni tako dugo razdoblje. Dr\u017eave su u pro\u0161losti, dapa\u010de duga stolje\u0107a, bile pokrajine \u0161irih, najprije habsbur\u0161kih, zatim austrougarskih, a kasnije jugoslavenskih politi\u010dkih zajednica. Ve\u0107 samo brzi pogled na 20. stolje\u0107e otkriva nam koliko povijesti u nogama ima to podru\u010dje i kakvo je igrali\u0161te geostrate\u0161kih interesa velesila obi\u010dno bilo. Mo\u017eda se zbog toga zaziva Veliki Tre\u0107i, koji bi poput boga trebao nakon sva\u0111e stupiti na pozornicu i rije\u0161iti grani\u010dni spor na stoljetnom talogu odsutnosti politi\u010dke suverenosti. Zato se \u010dini da \u0107e grani\u010dno pitanje biti stvarno rije\u0161eno tek onda kada \u0107e granica u dana\u0161njem obliku biti odba\u010dena, tj. kada \u0107e se \u0161engenski grani\u010dni re\u017eim pomaknuti jo\u0161 jednu dr\u017eavu ju\u017enije. Dok god i Slovenija i Hrvatska ne budu posve teritorijalno integrirane u politi\u010dki sistem novodobnog imperija, Europske unije, izvje\u0161tavanja o me\u0111ususjedskim sporovima ne\u0107e prestati.<\/p>\n

Sa slovenskog prevela Ivana Jandri\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Marjan Jerman je novinarska legenda koja je u slovenska srca u\u0161la izvje\u0161tavanjem o susjedskim sporovima. Svojim hrapavim glasom, koji naizgled ima boju autoriteta (ili barem stalnog gosta u lokalnoj kr\u010dmi), izvje\u0161tava o “tegobama maloga \u010dovjeka”…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":18577,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[25],"theme":[456],"country":[38,30],"articleformat":[450],"coauthors":[131],"class_list":["post-18576","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-nacionalizam","theme-politika","country-hrvatska","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18576","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=18576"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18576\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":18603,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18576\/revisions\/18603"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/18577"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=18576"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=18576"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=18576"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=18576"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=18576"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=18576"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=18576"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}