{"id":18542,"date":"2017-05-26T11:00:46","date_gmt":"2017-05-26T10:00:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=18542"},"modified":"2021-02-25T10:58:30","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:30","slug":"nema-kapitalizma-bez-drzave","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=18542","title":{"rendered":"Nema kapitalizma bez dr\u017eave"},"content":{"rendered":"

Gostovanje Kostasa Lapavicasa na zagreba\u010dkom Subversive festivalu iskoristili\u00a0smo za razgovor o najnovijim ekonomskim i politi\u010dkim trendovima u Europi, ali i u svijetu. Lapavicas je profesor ekonomije na londonskoj School of Oriental and Asian Studies<\/em>, a bio je izabran i u gr\u010dki parlament kao zastupnik Sirize. Dugi niz godina bavi se teorijama novca i financija, a \u0161iru javnu prepoznatljivost stekao je publikacijama i kriti\u010dkim intervencijama u raspravi o krizi eurozone.<\/p>\n

Uskoro \u0107e se navr\u0161iti ve\u0107 deset godina od izbijanja svjetske ekonomske krize s ishodi\u0161tem na ameri\u010dkom tr\u017ei\u0161tu drugorazrednih hipotekarnih kredita. Ipak, \u010dini se da izostaje konsenzus oko putanje krize do danas, me\u0111u svim politi\u010dkim taborima. Neki su davno ustvrdili oporavak i zavr\u0161etak krize, neki su oprezniji i govore o nestabilnom oporavku, dok primjerice biv\u0161i ameri\u010dki ministar financija Larry Summers situaciju u ameri\u010dkoj ekonomiji opisuje kao “dugoro\u010dnu stagnaciju” . Kako biste vi odredili tu putanju i kako biste skicirali trenutno stanje svjetske ekonomije, kao i mogu\u0107e trendove koji nas o\u010dekuju?<\/b><\/p>\n

Da, ovog ljeta \u0107e biti to\u010dno deset godina od izbijanja krize na ameri\u010dkim financijskim tr\u017ei\u0161tima. Za po\u010detak, moram re\u0107i da velika ve\u0107ina ljevice u SAD-u, Velikoj Britaniji i drugdje uop\u0107e nije o\u010dekivala krizu. Ovo govorim jer je prili\u010dno lako naknadno kreirati sliku sebe u pro\u0161losti. Istina je da u ljeto 2007. godine jako, jako malo ljudi na ljevici, a i op\u0107enito, imalo ideju o tome \u0161to se sprema i kojeg \u0107e opsega biti. No, to je sada povijest, ali va\u017eno je znati dinamiku. Moja osobna procjena prirode krize, a to sam tvrdio i netom nakon izbijanja, kao i u naknadnim raspravama, jest da se radi o krizi financijalizacije, krizi financijaliziranog kapitalizma. Ukratko bi financijalizacija ozna\u010davala ekonomsku prevlast financijskog sektora i institucija, kao i sve ve\u0107u uklju\u010denost ne-financijskih poduze\u0107a i ku\u0107anstava u financijske tokove. Posrijedi je druk\u010diji re\u017eim akumulacije.<\/p>\n

I kao \u0161to to \u010desto krize \u010dine, pokazala nam je \u0161to je to zapravo financijalizacija. Zasigurno se po tipu i obliku ne radi o istoj krizi kao onoj kojoj smo svjedo\u010dili sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, a koju mo\u017eemo odrediti kao krizu padaju\u0107ih profitnih stopa. Ljudi koji su poku\u0161ali objasniti ovu krizu tim pristupom nisu uspjeli u tome i stvorili su konfuziju. Znatnu konfuziju su proizveli oni koji su ovu krizu svi snagama poku\u0161avali uklopiti u standardni marksisti\u010dki model razumijevanja kriza. Radi se o vrlo lo\u0161oj ekonomiji i vrlo lo\u0161em marksizmu. Kao \u0161to sam spomenuo, za mene se radi o krizi financijalizacije i deset godina koje su uslijedile nakon krize zna\u010dajne su da shvatimo \u0161to se doga\u0111a s financijalizacijom. Sam o\u0161tar udar krize trajao je nekoliko godina, zapravo su ekonomije SAD-a, Japana i mnoge druge iza\u0161le iz krize krajem 2009. godine. U Europi je kriza trajala jo\u0161 tri godine zbog strukture monetarne unije koja je financijalizaciji dala pone\u0161to druk\u010diji aspekt. Dakle, vi\u0161e nismo u krizi ve\u0107 dosta godina.<\/p>\n

\u0160to je nastalo odonda? Radio sam nedavno neka istra\u017eivanja o ekonomiji SAD-a jer se tamo najjasnije mogu uo\u010diti trendovi koji slijede u razvijenim kapitalisti\u010dkim zemljama. I ono \u0161to mo\u017eemo vidjeti ondje jest da je financijalizacija do\u017eivjela svoj vrhunac i trenutno stagnira. Mo\u017ee se uo\u010diti nesposobnost oporavka financijskih profita, nesposobnost banaka i financijskih institucija da opet generiraju balon financijske profitabilnosti. Tako\u0111er, uo\u010dljiv je pad zadu\u017eenosti ku\u0107anstava, jednog od motora financijalizacije, prvi put nakon nekoliko desetlje\u0107a, kao i relativan oporavak profitabilnosti kod ne-financijskih poduze\u0107a. Meni trenutno izgleda kao da proces financijalizacije stoji na mjestu, niti se razvija niti pada. Radi se o periodu plutanja, nedostatka jasnih kontura.<\/p>\n

\u0160to \u0107e se dalje dogoditi u velikoj mjeri ovisi o dr\u017eavi, kao i uvijek. Ameri\u010dka dr\u017eava je postala prili\u010dno zadu\u017eena, ba\u0161 iznimno zadu\u017eena. Zadu\u017eenija je sada nego ikada od kraja Drugog svjetskog rata. U prili\u010dnoj mjeri podr\u017eava i poti\u010de financijski sektor, oslanja se na vlastitu sposobnost kreiranja novca, a \u0161to \u0107e se dogoditi ovisi o politici Trumpove administracije: ho\u0107e li deregulirati financije opet i potaknuti novi val \u0161pekulacija na tr\u017ei\u0161tima? Mogu\u0107e je da ho\u0107e. To bi financijalizaciji moglo dati jo\u0161 jedan poticaj. Toliko o SAD-u. U \u0161iroj slici, va\u017eno je za vidjeti \u0161to \u0107e se doga\u0111ati u Kini i Aziji. Oni nisu izlo\u017eeni ovakvom tipu financijalizacije, kineski kapitalizam funkcionira po klasi\u010dnijem modelu. Izgledi svjetske ekonomije i budu\u0107a putanja ovise o razvoju kineskog kapitalizma. Ako se u Kini dogodi okret ka financijalizaciji, s naglaskom na ulazak ku\u0107anstava u financijske tokove, onda \u0107emo svjedo\u010diti sna\u017enoj financijalizaciji svjetskog kapitalizma. To mi se trenutno ne \u010dini izglednim, ali to je najva\u017enije pitanje.<\/p>\n

Okrenimo se sada konkretnije situaciji u Europi. Ve\u0107 ste spomenuli da je kriza u Europi imala druk\u010diju i du\u017eu putanju zbog arhitekture eurozone. U brojnim ste analiti\u010dkim i politi\u010dkim intervencijama proteklih godina inzistirali na tome, nasuprot prevladavaju\u0107oj procjeni krize, da se problem europske ekonomije krije u Njema\u010dkoj. Mo\u017eete li to malo pojasniti?<\/b><\/p>\n

Mislim da su posljednje dvije godine jasno pokazale kakva je priroda nove situacije u Europi. To jest, sada se to vidi puno jasnije nego u jeku najo\u0161trije krize. Ve\u0107 du\u017ee vrijeme smo u postkriznom periodu \u0161to nam omogu\u0107uje jasniji pogled. Mislim da nema sumnje da su analize s naglaskom na Njema\u010dku bile ispravne jer ono \u0161to je nastalo jest podijeljena Europa. Podijeljena na jezgru, \u010dvrstu jezgru, i periferiju. Vratili smo se na analizu jezgre i periferije. To spominjem jer su marksisti u Europi i drugdje zaboravili na ovaj tip analize. Govore o europejstvu, zajedni\u010dkoj sudbini europskih nacija, konvergenciji i takvim stvarima. To je oduvijek bilo analiti\u010dki i politi\u010dki vrlo slabo, ali trenutno nije samo slabo, ve\u0107 izgleda komi\u010dno. Ono \u0161to sada imamo u Europi jest brutalno jasna razlika izme\u0111u jezgre i periferije.<\/p>\n

Jezgru \u010dini Njema\u010dka, a njema\u010dki industrijski kompleks je najsna\u017enija koncentracija ekonomske kapitalisti\u010dke mo\u0107i u Europi. Radi se o izvoznoj ma\u0161ini koja dominira europskim tr\u017ei\u0161tem, tretira ga kao doma\u0107e tr\u017ei\u0161te, a i vrlo je konkurentna globalno u odnosu na SAD i Kinu. Jedina koncentracija industrijskog kapitala u Europi koja joj mo\u017ee mo\u017eda donekle konkurirati je ona u sjevernoj Italiji. Ni\u0161ta drugo ne dolazi ni blizu. Naravno, po definiciji, kad imate jezgru, morate imati i periferiju. U Europi trenutno nemamo jednu periferiju, imamo ih vi\u0161e. Imamo ovu \u201cmediteransku\u201d koju \u010dine Italija, \u0160panjolska, Gr\u010dka i Portugal. Njih obilje\u017eava slaba produktivnost, veliki javni sektor koji je prije bio u stanju zaposliti ljude, a sada to vi\u0161e ne mo\u017ee, kao i izostanak ekonomskog rasta. Zapravo je rije\u010d o stagniraju\u0107im zemljama. Zemlje bez budu\u0107nosti, s izrazito slabim izgledima rasta.<\/p>\n

Tako\u0111er imamo periferiju koja je \u201cpripojena\u201d Njema\u010dkoj te predstavlja ekstenziju njema\u010dke proizvodne ma\u0161ine: to su zemlje poput \u010ce\u0161ke, Slova\u010dke ili Slovenije, zapravo integrirane u njema\u010dki kapitalisti\u010dki kompleks. Svejedno je rije\u010d o perifernim zemljama koje opskrbljuju njema\u010dki kapital s jeftinom kvalificiranom radnom snagom te jeftinim postrojenjima i resursima. Tako\u0111er imamo i tre\u0107u periferiju koju sa\u010dinjavaju zemlje koje jesu i nisu unutar Europske unije: zemlje Isto\u010dne Europe i Balkana. Razlog ovakvog razvoja situacije je jasan: euro. Njema\u010dka dominira kontinentom. Ta se dominacija nije dogodila zbog dinami\u010dnih investicija, rasta produktivnosti i sli\u010dno. Ne, ne, razina investicija je vrlo niska u Njema\u010dkoj. Ono \u0161to joj je omogu\u0107ilo da dominira jesu euro i potiskivanje nadnica u nacionalnoj ekonomiji.<\/p>\n

Tim potiskivanjem nadnica su pridobili konkurentske prednosti za dominaciju na europskom tr\u017ei\u0161tu, a mogu se natjecati uspje\u0161no i na svjetskom tr\u017ei\u0161tu jer je euro slab. Njema\u010dka ima izrazite konkurentske prednosti i postala je sna\u017ena neomerkantilisti\u010dka izvozna ma\u0161ina. Sve se to odvija na le\u0111ima njema\u010dkih radnika. Oni su zapravo potpisali faustovski dogovor s njema\u010dkim kapitalom koji sad dominira Europom: sa\u010duvat \u0107ete poslove, ali nadnice \u0107e stagnirati i radit \u0107ete u lo\u0161ijim uvjetima. Predstoje\u0107e stvarne probleme Njema\u010dkoj ne\u0107e stvarati zemlje periferije, one su potu\u010dene. Probleme \u0107e stvarati preostale zemlje jezgre ili bolje re\u010deno polu-jezgre: Francuska koja ne mo\u017ee pre\u017eivjeti s Njema\u010dkom te Italija koja mo\u017ee jo\u0161 manje. Te kontradikcije \u0107e izazvati raspad njema\u010dkog ekonomskog imperija. Me\u0111utim, kako i kada \u0107e se to dogoditi ne mo\u017eemo jo\u0161 znati.<\/p>\n

Gr\u010dka je stabilizirana kroz siroma\u0161tvo<\/strong><\/p>\n

Tako\u0111er ste u brojnim intervencijama i intervjuima proteklih godina inzistirali na politi\u010dkom imperativu razumijevanja novca i financija. \u010cesto ste upravo europsku ljevicu optu\u017eivali da nije u stanju razumjeti politi\u010dke implikacije novca. Mo\u017eete li dodatno pojasniti ulogu eura, kao i taj spomenuti politi\u010dki imperativ?<\/b><\/p>\n

Monetarna unija je kompleksan institucionalni mehanizam kojeg sa\u010dinjavaju razli\u010diti nivoi mo\u0107i. Novac je zapravo uvijek to: piramida odnosa vlasni\u0161tva, utjecaja, mo\u0107i i ideolo\u0161kih odnosa na vrhu koje stoji oblik novca koji koristimo. Euro nikad nije bio samo nov\u010danica koju imate u d\u017eepu, iza njega postoji poredak vrlo kompleksnih mehanizama. Monetarna unija je jo\u0161 kompleksniji mehanizam nego \u0161to je to slu\u010daj kod valuta nacionalnih dr\u017eava. Nacionalne dr\u017eave su se dogovorile odre\u0107i dijela suvereniteta kako bi stvorile taj novac, ali te iste dr\u017eave nastoje preostalim sredstvima na raspolaganju \u0161tititi doma\u0107i kapital jer takva monetarna unija predstavlja odre\u0111ene probleme za kapitalisti\u010dke ekonomije. No tih sredstava nema ba\u0161 puno. Ono \u0161to se dogodilo s eurom jest da je ukinuo sposobnosti slabijih dr\u017eava da se prilagode nedostatku konkurentnosti kroz devalvaciju valute \u0161to je bio mehanizam kojem smo svjedo\u010dili u Europi desetlje\u0107ima prije uspostavljanja monetarne unije.<\/p>\n

To nikad nije bio jednostavan proces. To je bio proces koji je tako\u0111er uklju\u010divao pobjednike i pora\u017eene. To je bio duboko politi\u010dki proces koji je ipak omogu\u0107avao komercijalni i kreditni balans izme\u0111u europskih nacija koje su po prirodi stvari me\u0111usobno trgovale. Uspostavom monetarne unije ovaj se mehanizam eliminirao. Ono \u0161to se dogodilo jest da su se prilagodbe preselile u realnu ekonomiju, u sferu cijene rada. Ako imate najja\u010du zemlju u bloku koja dr\u017ei nadnice nisko zbog spomenutog pakta kapitala i rada, ona \u0107e vrlo skoro priskrbiti konkurentske prednosti koje se ne mogu neutralizirati putem valutnih te\u010dajeva. I uskoro \u0107e se ostale zemlje na\u0107i u izrazitom konkurentskom zaostajanju i to je to \u0161to se zapravo dogodilo u Europi. Kad je ta situacija postala jasna, ve\u0107 je bilo kasno.<\/p>\n

Paradoks je u tome da Njema\u010dka govori svima da bi ju trebali slijediti kao model, ali to je nemogu\u0107e. Ne mogu svi biti izvoznici i pobjednici, po definiciji. Ali njema\u010dka vladaju\u0107a elita ili to ne vidi, u \u0161to ba\u0161 ne vjerujem, ili vidi i nije ju briga jer su interesi u Njema\u010dkoj koji \u017eele da se ovo nastavi vrlo, vrlo sna\u017eni. Vrlo jednostavno, za njema\u010dki izvozni kapital ovo je najbolji od svih mogu\u0107ih svjetova, za\u0161to bi mijenjali i\u0161ta, savr\u0161eno je. Dakle, tako euro funkcionira. Ljevica ga uglavnom nije shvatila, kao ni politi\u010dke implikacije. Ali i da je shvatila imala bi problem jer politi\u010dke konkluzije koje bi se iz toga morale izvu\u0107i bile bi vrlo nelagodne i te\u0161ko prihvatljive za ljevicu koja je nastala u Europi 90-ih i 2000-tih. Morali bi se odre\u0107i eura, a gdje \u0107ete onda zavr\u0161iti? O\u010dito bi morali razvrgnuti i Europsku uniju. Ako ste pali na pri\u010du o europejstvu i transcendentalnoj Europi, a veliki dio ljevice jest, onda to postaje politi\u010dki prili\u010dno te\u0161ko za izvesti. Moj argument jest da je izvori\u0161te problema za ljevicu bila vi\u0161e ideologija nego politi\u010dka ekonomija.<\/p>\n

Prebacimo se sada na Gr\u010dku. Tamo negdje od referenduma 2015. godine i politi\u010dkog kolapsa Sirize, Gr\u010dka je uglavnom izvan fokusa europske javnosti. Tu i tamo se pojavi srame\u017eljivo na naslovnicama kada do\u0111e do nekog zastoja u odnosima s kreditorima, ali definitivno vi\u0161e nema onaj medijski status koji je imala. Mo\u017eete li nam malo pribli\u017eiti ekonomsku situaciju danas u Gr\u010dkoj, kao i politi\u010dki razvoj nakon Sirizine predaje?<\/b><\/p>\n

Ekonomski razvoj zemlje nakon Sirizine predaje jest nikakav, vrijedan \u017ealjenja. Siriza je potpisala novi bailout<\/i> aran\u017eman zasnovan na izrazitim mjerama \u0161tednje. Rast u zadnjem kvartalu 2016. je bio negativan. Preliminarne procjene rasta u prvom kvartalu 2017. tako\u0111er su u minusu. Ako se one potvrde, onda je Gr\u010dka i tehni\u010dki nazad u recesiji. \u0160to ne treba \u010duditi jer je Sirizina vlada koja se navodno sna\u017eno borila protiv \u0161tednje ostvarila je 3,9% primarnog prora\u010dunskog suficita u 2016. godini. To je ne\u0161to nevjerojatno. Primarni suficit se odnosi samo na odnos izravnih prihoda i rashoda dr\u017eave, ne uzimaju\u0107i u obzir rashodovna sredstva za servisiranje dugova. Kontrakcija potro\u0161nje i pove\u0107anje poreza su bili iznimni. Dakle, Gr\u010dka se nalazi u odre\u0111enom obliku \u201cstabilnosti\u201d: nema prora\u010dunskog deficita, a tako\u0111er nema ni deficita na teku\u0107em ra\u010dunu platne bilance, do\u0161lo je do kontrakcije uvoza zbog smanjene razine potra\u017enje. Gr\u010dka je stabilizirana kroz siroma\u0161tvo.<\/p>\n

Mnogi su ljudi zbunjeni sa situacijom jer se stalno govorilo da \u0161tednja ne mo\u017ee funkcionirati, da ne mo\u017ee uspjeti. Osobno nikad nisam bio tog stava. \u0160tednja funkcionira, ali funkcionira tako da uni\u0161tava. Ekonomija je pacificirana. Gr\u010dki se vladaju\u0107i blok, uklju\u010duju\u0107i i Sirizu, nada da \u0107e ako implementiraju sve mjere iz aran\u017emana, privatiziraju, dereguliraju, do\u0107i (jednom) do ekonomskog rasta. Ako rasta bude, to \u0107e im politi\u010dki i\u0107i u prilog. Vjerojatnost skorog rasta u Gr\u010dkoj naprosto ne postoji. I tako \u0107e biti u godinama koje slijede jer se Sirizina vlada obvezala na primarni suficit od 3,5% do 2021. Dakle, do tada doslovno ni\u0161ta. Tu i tamo malo mo\u017eda skromnog rasta, pa opet nazad u minus. To je to \u0161to se ti\u010de ekonomije: kontinuitet siroma\u0161tva, emigracija visokoobrazovane omladine, stagniraju\u0107i prihodi, dru\u0161tvo koje ne ide nikamo, izbjegavanje poreza, korupcija\u2026<\/p>\n

Ni politi\u010dki situacija nije ba\u0161 dobra. Sirizina izdaja je zadala sna\u017ean udarac ljevici, kao i op\u0107enito vjerodostojnosti tih ideja, ba\u0161 sna\u017ean udarac. To je najve\u0107a \u0161teta koju je Siriza uzrokovala, kako u gr\u010dkom dru\u0161tvu tako i na razini europske ljevice. Oni su povijesno krivi za to. Ljudi su razo\u010darani i deziluzionirani, ne vjeruju u politiku, ne vjeruju politi\u010darima. Postoji odre\u0111eni pomak prema desnici, sve ankete pokazuju premo\u0107 desnice, ali to nije pomak odozdo, samo povratak na staro. I prisutna je konfuzija, op\u0107a konfuzija, ljudi tra\u017ee ne\u0161to novo, ali ne\u0161to novo se ne pojavljuje.<\/p>\n

Ljevica je izgubila kapacitete da izrazi bijes i interese siroma\u0161nih<\/strong><\/p>\n

Na tragu dijagnoze o nepovjerenju u politiku i politi\u010dare, vratio bih se na neke op\u0107enitije trendove. Ve\u0107ina analiza posljednje politi\u010dke doga\u0111aje \u2013 Trump, Brexit, Le Pen \u2013 tuma\u010di kao simptome nepovjerenja ljudi u politi\u010dke elite. Takve stavove mo\u017eemo \u010ditati u Financial Timesu, ali i u ljevi\u010darskim publikacijama. Pojam koji \u201cnosi\u201d tu dijagnostiku je, naravno, populizam. Kakav je va\u0161 stav o tom analiti\u010dkom pristupu i mo\u017eete li o\u010digledne probleme suvremene politi\u010dke reprezentacije uklopiti u va\u0161 narativ o financijalizaciji? Drugim rije\u010dima, mo\u017eemo li izvore problema locirati u ekonomskoj sferi? <\/b><\/p>\n

Kao \u0161to ste i sami natuknuli, ne volim termin populizam. Radi se o retori\u010dkoj manipulaciji vladaju\u0107ih elita kako bi se oklevetala opozicija. Ono \u0161to se dogodilo od kraja Velike krize je zaista politi\u010dko tra\u017eenje ne\u010deg novog kao i reakcija protiv nejednakosti stvorenih financijalizacijom, reakcija protiv neoliberalnog kapitalizma. Ova reakcija je na neki na\u010din prepoznatljiva, ali i na neki na\u010din nova. Ono \u0161to je prepoznatljivo jesu zahtjevi radni\u010dke klase, siroma\u0161nih plebejskih slojeva dru\u0161tva, ali i srednjih klasa, sna\u017eno pritisnutih financijaliziranim kapitalizmom, zahtjevi zapravo za nekim socijaldemokratskim mjerama, socijaldemokratskim oblicima za\u0161tite: za\u0161tite na radnom mjestu, za\u0161tite stanovanja. Najosnovniji socijaldemokratski zahtjevi. To je ono \u0161to dobivamo od \u0161irokih slojeva radni\u010dke klase, ali, kako sam napomenuo, i od dijelova srednjih klasa. Reakcija protiv imu\u0107nih je prirodna reakcija protiv nejednakosti.<\/p>\n

Samo \u0161to bi u pro\u0161losti ovakav tip reakcija vodio mase ljudi prema ljevici i ljevica bi ih izra\u017eavala i artikulirala. Tome smo svjedo\u010dili bezbroj puta u europskoj povijesti, ali i \u0161ire kroz kapitalisti\u010dku povijest. Ono \u0161to je razli\u010dito ovaj put jest da ljevica ne vodi ove reakcije ili da barem nije glavna snaga. To je ono \u0161to je novo, \u0161to se promijenilo, posebno u Europi. Europa je mjesto je gdje ljevica izmi\u0161ljena kao moderna politi\u010dka struja, kao komponenta moderniteta zapravo. Ali europska ljevica je izgubila kapacitet da izrazi bijes, zahtjeve i interese siroma\u0161nih i plebejskih dru\u0161tvenih slojeve. Zato \u0161to je izgubila taj kapacitet, \u0161to je izgubila dru\u0161tvenu ukorijenjenost u tim slojevima, oni se okre\u0107u desnici.<\/p>\n

Ono \u0161to imamo su isti zahtjevi, iste \u010de\u017enje, izra\u017eeni jezikom desnice. To\u010dnije, zapravo s pozicije desnice, ali koriste\u0107i jezik ljevice, barem neke aspekte. Ono \u010demu svjedo\u010dimo je rast radikalne nacionalisti\u010dke desnice u ruhu suverenisti\u010dke retorike. Taj nacionalizam koji se pojavio u Europi (na Balkanu je situacija ne\u0161to druk\u010dija) nije nacionalizam iz ud\u017ebenika, nije nacionalizam usmjeren protiv druge nacije ili nacionalizam koji tra\u017ei integraciju nacije. Ovo je nacionalizam koji \u017eeli za\u0161tititi zajednicu, promovirati te socijaldemokratske zahtjeve, na ne ba\u0161 sasvim jasan na\u010din, ali o tome se radi. A razlog je odsustvo ljevice. To je tragedija.<\/p>\n

Sad me mo\u017eete pitati za\u0161to je ljevica odsutna. Ljevica se uzmi\u010de i povla\u010di, ideolo\u0161ki i organizacijski, ve\u0107 tri desetlje\u0107a. Povla\u010di se i uzmi\u010de zbog poraza organizacija radni\u010dke klase u osamdesetima, Thatcher i te pri\u010de, kao i zbog kolapsa Isto\u010dnog bloka. To je bio masivan, organizacijski i ideolo\u0161ki, udarac za ljevicu. U tom kontekstu ljevica je izgubila povjerenje u vlastitu poruku, u vlastite kapacitete da svrgne kapitalizam i prisvojila europejstvo. Ideja transcendentalne Europe zamijenila je stare poruke i ideje. Svi moramo participirati u narodnoj Europi, Europi solidarnosti, ali takva Europa ne postoji. Ljevica je usvojila te ideje i onda nije nikakvo iznena\u0111enje da kad se plebejski slojevi bune protiv Europe izostajanje okretanje ka\u00a0ljevici jer je ljevica dio te igre. Trebamo novu ljevicu i to vrlo brzo.<\/p>\n

Za kraj bi se dotaknuo uloge dr\u017eave u kapitalizmu. Spominjali ste u prvom odgovoru ulogu ameri\u010dke dr\u017eave, najmo\u0107nije na svijetu, no ne\u0161to je druk\u010dija uloga dr\u017eave u postsocijalisti\u010dkom kontekstu, mada je prevladavaju\u0107i pristup sli\u010dan: postoji dr\u017eava i tr\u017ei\u0161te, dr\u017eava je po definiciji neefikasna, dok tr\u017ei\u0161te optimalno alocira resurse, osim ako mu dr\u017eava ne smeta. Politi\u010dki izraz takve optike u postsocijalisti\u010dkim dr\u017eavama je antikorupcija. Nema nijedne postsocijalisti\u010dke dr\u017eave koja nije do\u017eivjela sna\u017ene antikorupcijske proteste ili pojavu renomiranih antikorupcijskih stranaka. O\u010dito je taj elan na\u010din na koji se ljudi nastoje nositi s posljedicama tranzicije. \u0160to mislite za\u0161to je antikorupcijski pristup tako prevladavaju\u0107i i mo\u017eete li ga rasvijetliti skiciraju\u0107u ulogu dr\u017eave u kapitalizmu?<\/b><\/p>\n

Ova jednostavna opozicija izme\u0111u dr\u017eave i tr\u017ei\u0161ta je u prili\u010dnoj mjeri ameri\u010dki ideolo\u0161ki konstrukt. \u010cini se da je prikladnija ideolo\u0161koj matrici ameri\u010dkog dru\u0161tva nego drugim zemljama. Dominacija ameri\u010dkih ideja posljednjih desetlje\u0107a diljem svijeta, uklju\u010duju\u0107i one neoliberalne, osigurala je da se ovakve ideja ponavljaju ad nauseam<\/em>. Naravno, ta je opozicija la\u017ena. Ne postoji inherentna opozicija, radi se o ideolo\u0161kom konstruktu. Zapravo, znamo povijesno, kao i iz suvremenih empirijskih istra\u017eivanja, da je dr\u017eava presudna za kapitalizam. Nema kapitalizma bez dr\u017eave.<\/p>\n

Dr\u017eava je pogotovo presudna u kontekstu financijalizacije. Da nije bilo dr\u017eave u periodu velike krize nijedna banka ne bi ostala \u017eiva u SAD-u. Putanju ameri\u010dkog kapitalizma nakon krize odredila je dr\u017eava. Dr\u017eava je zadu\u017eivanjem i poticanjem potra\u017enje po\u010distila nered, sprije\u010div\u0161i tako neminovni kolaps. Dr\u017eava je nastavila poticati financijski sektor, kao i proizvodni kapital te sve \u0161to \u0107e se dogoditi nadalje s ameri\u010dkim kapitalizmom ovisi o odlukama dr\u017eave. Dakle, opozicija izme\u0111u tr\u017ei\u0161ta i dr\u017eave je naprosto izmi\u0161ljotina. Ali radi se o prili\u010dno sna\u017enoj izmi\u0161ljotini i mogu razumjeti za\u0161to posebno dobro rezonira u Isto\u010dnoj Europi i za\u0161to se reproducira u terminima korupcije.<\/p>\n

Korupcija je vrlo va\u017ena pojava u narodnoj svijesti i do odre\u0111ene razine u praksi. Ona se odvija na podru\u010dju dr\u017eave koja zapravo predstavlja teren prijepora izme\u0111u razli\u010ditih frakcija kapitala, ali i izme\u0111u kapitala i rada jer je rad tako\u0111er prisutan u dr\u017eavi. Povla\u0161teni pristup odre\u0111enim mehanizmima dr\u017eavnog aparata daje vam pristup resursima, daje vam sposobnost ubiranja profita, pristup povoljnim kreditima, itd. I zato krupni kapital koji ima povla\u0161teni pristup dr\u017eavi ima i povla\u0161teni pristup resursima. Kako se to prelama kroz cijelo dru\u0161tvo ovisi o obi\u010dajima, institucijama i povijesti pojedinih zemalja, razlikuje se od zemlje do zemlje. Ne mo\u017ee biti isto jer je posrijedi ne-ekonomska logika.<\/p>\n

U Isto\u010dnoj Europi je prisutno naslje\u0111e socijalisti\u010dkog perioda, odnosno naslije\u0111ena sumnja prema dr\u017eavi koja se mije\u0161a s uvezenim neoliberalizmom. S obzirom na ovo, za ljevicu su dvije to\u010dke od presudne va\u017enosti: prva, moramo braniti javno, kolektivno, dru\u0161tveno u odnosu na privatno i individualno, o tome se u socijalizmu radi. Moramo jasno zauzeti poziciju da je u mnogim aspektima ovaj pristup superioran individualnom. Potrebno nam je javno vlasni\u0161tvo, javna kontrola, javne intervencije u ekonomiju, ekonomija koja funkcionira u interesu ve\u0107ine. Ali to ne zna\u010di da \u017eelimo sve kontrolirati. Ne \u017eelimo sve nacionalizirati, svaki dio ekonomske aktivnosti, eliminirati svaku individualnu inicijativu, to ne funkcionira.<\/p>\n

Druga stvar je da moramo ovo povezati s promoviranjem ekonomske aktivnosti na lokalnoj, komunalnoj razini na principu solidarnosti i samoupravljanja. Moramo maknuti naglasak s op\u0107eg, velikog i totalnog, iako se to ne smije zanemariti. Ali bez uzimanja u obzir lokalne i komunalne razine stvar ne funkcionira, ako \u017eelimo i\u0107i prema odabranom cilju. Dakle, moramo na\u0107i formulu kombiniranja ukupnog i agregatnog s lokalnim i komunalnim. Kako to napraviti, jo\u0161 nije sasvim jasno. Najte\u017ei dio nije toliko u upravljanju resursima, uslugama i dobrima koji su vezane za standardne socijaldemokratske zahtjeve poput svima dostupnog stanovanja, to je jednostavno i razumljivo. To se lako rije\u0161i.<\/p>\n

Ali kako upravljati proizvodnim aktivnostima kojima sada upravlja tr\u017ei\u0161te, to je najte\u017ei zadatak. A najte\u017ei aspekt tog zadatka jest organizacija vlasni\u0161tva i upravljanja. Tko \u0107e donositi odluke i tko \u0107e biti demokratski odgovoran za te odluke: to je klju\u010dan sadr\u017eaj socijalizma kojeg trebamo u 21. stolje\u0107u. Jo\u0161 nismo na pragu rje\u0161enja, dru\u0161tvo nam ga ne nudi, ali to predstavlja klju\u010dan izazov: kako upravljati velikim poslovnim subjektima koji proizvode automobile, kemijske proizvode, informati\u010dku infrastrukturu… Kako upravljati takvim subjektima u interesu radnika koji tamo rade, ali i u \u0161irem dru\u0161tvenom interesu, to je zadatak koji moramo rije\u0161iti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gostovanje Kostasa Lapavicasa na zagreba\u010dkom Subversive festivalu iskoristili\u00a0smo za razgovor o najnovijim ekonomskim i politi\u010dkim trendovima u Europi, ali i u svijetu. Lapavicas je profesor ekonomije na londonskoj School of Oriental and Asian Studies, a bio je izabran i u gr\u010dki parlament kao zastupnik Sirize. Dugi niz godina bavi se teorijama novca i financija, a […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":18545,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[110,228,243,324,64],"theme":[456,455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-18542","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-drzava","tag-ekonomija","tag-eu","tag-intervju","tag-kriza","theme-politika","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18542","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=18542"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18542\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":18558,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18542\/revisions\/18558"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/18545"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=18542"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=18542"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=18542"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=18542"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=18542"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=18542"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=18542"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}