{"id":18513,"date":"2017-05-25T07:00:50","date_gmt":"2017-05-25T06:00:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=18513"},"modified":"2021-02-25T10:58:31","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:31","slug":"n-6","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=18513","title":{"rendered":"Prosvjedi bijelih i plavih ovratnika"},"content":{"rendered":"

Rumunjskim ulicama nedavno su prosvjedovale dvije skupine ljudi – jedna za moralne vrijednosti, druga za radni\u010dka prava. Dok su zahtjevi prvih globalno popra\u0107eni, apeli drugih prezreni su usprkos njihovoj punoj opravdanosti. Razlike u percepciji javnosti rezultat su dugo i pa\u017eljivo gra\u0111enih tranzicijskih ideja nove legitimnosti dru\u0161tvenih zahtjeva.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Dva vala protesta dogodila su se u prvom dijelu 2017. godine u Rumunjskoj: jedan je mobilizirao srednje klase protiv korupcije, a drugi \u017eeljezni\u010dare u borbi za radni\u010dka prava. Tijekom januara i februara, stotine tisu\u0107a urbanih profesionalaca, “bijelih ovratnika”, iza\u0161lo je na ulice prosvjeduju\u0107i protiv zakona koji bi, da u kona\u010dnici nije opozvan, pomogao brojnim politi\u010darima da se izvuku od zatvorskih kazni ili otvorenih kaznenih istraga. Nakon smirivanja tih prosvjeda, 22. marta dio \u017eeljezni\u010dara organizirao je spontani \u0161trajk, zaustavljaju\u0107i vlakove diljem zemlje zbog niskih pla\u0107a, lo\u0161ih radnih uvjeta i smanjivanja prava. Srednjoklasne demonstracije u\u017eivale su masovnu podr\u0161ku. Opozicijski politi\u010dari, korporativni menad\u017eeri, novinari i javni intelektualci, radnici iz nevladina sektora i ambasade zapadnih zemalja sudjelovali su u protestima ili izra\u017eavali svoju podr\u0161ku. Me\u0111unarodni mediji hvalili su demonstracije kao “svjetionik” za demokraciju u Europi, dok su ih doma\u0107i novinari ozna\u010dili “eti\u010dkim” ili “moralnim” revolucijama.<\/p>\n

Nasuprot ovakvim izrazima divljenja i podr\u0161ke, mobilizacija \u017eeljezni\u010dara izazvala je znatno manje pozornosti. \u0160trajka\u0161ima je nedostajala podr\u0161ka politi\u010dara i radni\u010dkih predstavnika koje su optu\u017eili da rade u dosluhu s upravom, a uz to su ih mediji \u017eestoko napadali. Kritizirani su zbog uzrokovanja “kaosa” i ka\u0161njenja, a ve\u0107a je pozornost pridavana bijesnim putnicima nego pritu\u017ebama \u017eeljezni\u010dara. Usprkos neprijateljski intoniranim izvje\u0161tajima, bio je to ipak odre\u0111eni napredak u odnosu na medijski tretman koji su \u017eeljezni\u010dari u\u017eivali u ranijim prosvjedima. Na prethodna dva protesta na kojima je njih nekoliko stotina izrazilo svoje pritu\u017ebe pred Ministarstvom transporta, nije bila prisutna niti jedna kamera.<\/p>\n

Nejednakost klasnih zahtjeva<\/strong><\/p>\n

\u010cini se da ova dva primjera javne mobilizacije na klasnoj osnovi imaju malo toga zajedni\u010dkog. Prva je bila izuzetno masovna, u\u017eivala javnu podr\u0161ku i dala rezultate, dok je druga privukla malen broj ljudi, nije imala simpatije javnosti i nije ni\u0161ta promijenila. Zajedno, one pri\u010daju pri\u010du o nejednakim politi\u010dkim i ekonomskim dosezima djelovanja pojedinih aktera u neoliberalnom okru\u017eenju koje veli\u010da biznis, srednje klase i antikorupciju prije nego rad, radni\u010dku klasu i socijalnu za\u0161titu.<\/p>\n

Dva sljede\u0107a citata ukazuju na nejednak status pojedinih klasnih zahtjeva. U kolumni za New York Times<\/a>, nekada\u0161nji socijaldemokratski predsjedni\u010dki kandidat Mircea Geoan\u0103 opisao je antikorupcijske prosvjednike kao “mlade, urbane, fakultetski obrazovane ljude s dobro pla\u0107enim poslovima u multinacionalnim korporacijama i bankama”, a ne “plave ovratnike<\/em>, ruralne, anti-globalizacijske nezadovoljnike”. U sli\u010dnom tonu, jedan rumunjski novinar pohvalio je izlazak na ulice “ne kako bi se tra\u017eile pla\u0107e ili penzije, ve\u0107 s ciljem obrane ideja po\u0161tenja, pravde, iskrenosti i istine”. S to\u010dke gledi\u0161ta neoliberalnog, hegemonijalnog javnog mnijenja, srednje klase ostavljaju dojam vrlih i nezavisnih zastupnika socijalne i moralne promjene. Radnici i dr\u017eavni zaposlenici prikazuju se kao njihova suprotnost: moralno iskvareni, zaostali, nemeritokratski uhljebi ovisni o dr\u017eavnoj milostinji. Glasovi prvih su uzdizani, a potonjih ignorirani.<\/p>\n

Za razliku od grandioznih zahtjeva srednjoklasnih prosvjednika koji se ti\u010du bezvremenskih principa poput demokracije, dobrog upravljanja te politi\u010dke i socijalne moralnosti, zahtjevi \u017eeljezni\u010dara bili su odre\u0111eni opsegom i dosegom, ali izuzetno hitni. “Ne tra\u017eimo ve\u0107e pla\u0107e, ve\u0107 samo \u017eelimo da nam se vrate na\u0161a prava”, uskliknula je \u017eeljezni\u010darka Nina tijekom protesta. Ova kvalificirana radnica koja u \u017eeljeznicama radi preko trideset godina, zara\u0111uje oko 350 eura mjese\u010dno, usprkos tome \u0161to odra\u0111uje brojne sate uz nepla\u0107ene prekovremene na izuzetno odgovornoj poziciji. Dodu\u0161e, ona zara\u0111uje ne\u0161to vi\u0161e od ve\u0107ine svojih kolega, koji rade za minimalnu pla\u0107u. “Nekad nas se po\u0161tovalo”, govori Ilie, skretni\u010dar koji zara\u0111uje minimalnu pla\u0107u, te dodaje frustriranim glasom: “Danas smo samo stare krpe”.<\/p>\n

Dok govori o vremenima u kojima ih se respektiralo, Ilie misli na razdoblje dr\u017eavnog socijalizma i desetlje\u0107e nakon njegova kolapsa, kada su \u017eeljezni\u010dari jo\u0161 uvijek bili dio radni\u010dke aristokracije me\u0111u kvalificiranim radnicima. Posao na \u017eeljeznici donosio je dobar novac, stabilan radni odnos, gotovo pa sigurno napredovanje na osnovu iskustva i vje\u0161tina, kao i veliki presti\u017e. Sve to se po\u010delo mijenjati 1998. godine<\/a> razbijanjem C\u0103ile Ferate Rom\u00e2ne (CFR), dr\u017eavne kompanije zadu\u017eene za \u017eeljeznice, na mno\u0161tvo manjih firmi u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu, ali financijski i upravlja\u010dki nezavisnih (infrastruktura, putni\u010dki prijevoz, teretni prijevoz, remont itd.). Taj potez povukla je desna vlada usprkos sna\u017enom otporu sindikata, uz savjetovanje ameri\u010dke revizorske firme, a pod pritiskom MMF-a i Svjetske banke.<\/p>\n

Efikasno razbijanje sindikata<\/strong><\/p>\n

Razbijanje firme s intencijom da se sustav u\u010dini “efikasnim” utjecalo je na poziciju radnika na razli\u010dite na\u010dine. Prvo, proizvelo je velike nejednakosti unutar i izme\u0111u novoosnovanih firmi. Nadalje, vodilo je do zna\u010dajnog bujanja dobro pla\u0107enih polo\u017eaja u administraciji i korelativnom smanjenju broja radnih mjesta za radnike kroz uzastopne valove otpu\u0161tanja. Istovremeno, do\u0161lo je do diferencijacije me\u0111u radnicima koji su dotada radili zajedno: neki su pristojno zara\u0111ivali, dok su drugi, rade\u0107i isti posao, jedva sastavljali kraj s krajem. Drugo, razbijanje je ugrozilo samu odr\u017eivost i kompetitivnost novonastalih firmi, pa tako i egzistenciju radnika. Posluju\u0107i s vrlo ograni\u010denim bud\u017eetom, menad\u017eeri nisu bili u mogu\u0107nosti odr\u017eavati i modernizirati infrastrukturu i strojeve, niti kupovati rezervne dijelove ili potrebne alate. Tre\u0107e, fragmentirana je snaga sindikata. \u017deljezni\u010dare predstavljaju razli\u010diti sindikati, ponekad s me\u0111usobno suprotstavljenim interesima. Godi\u0161nji kolektivni ugovori isti\u010du u razli\u010dito vrijeme u razli\u010ditim firmama, pa se ni pregovara\u010dki procesi vremenski ne preklapaju. Takva situacija ba\u0161 i nije poticajna za stvaranje solidarnosti me\u0111u razli\u010ditim sindikatima, kao ni me\u0111u radnicima iz razli\u010ditih firmi.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, radnici se \u017eale da u tim pregovorima nisu adekvatno zastupljeni. Od 2011. godine, odlukom tada\u0161njeg socijaldemokratskog ministra prometa, lideri sindikata \u017eeljezni\u010dara pretvoreni su u tzv. “stru\u010dnjake za dru\u0161tvene odnose”. Sindikalci koji bi stupili na ovu novu du\u017enost napustili bi svoj redovni posao i preselili se u urede u zgradi Ministarstva prometa, dobivaju\u0107i pritom zna\u010dajne financijske bonuse na svoje pla\u0107e i druge privilegije poput subvencija za benzin. Uzev\u0161i u obzir da su sindikalne vo\u0111e tako postali bli\u017ei administraciji nego radnicima, kako u fizi\u010dkom smislu tako i u pogledu svojih financijskih interesa, nije nikakvo iznena\u0111enje da su se \u017eeljezni\u010dari koji su sudjelovali u ovogodi\u0161njem \u0161trajku organizirali putem dru\u0161tvenih medija, neovisno o sindikalnim strukturama, a me\u0111u njihovim zahtjevima bio je i onaj za ostavkama sindikalnih lidera i ukidanjem funkcije “stru\u010dnjaka za dru\u0161tvene odnose”.<\/p>\n

Organizacijski i financijski fragmentirani, kao i u pogledu reprezentacije, \u017eeljezni\u010dari su mogli proizvesti samo slab, neefikasan otpor izmjenama legislative i kolektivnih ugovora koje su ih u\u010dinile jo\u0161 siroma\u0161nijima i ranjivijima. Primjerice, 2001. godine ve\u0107ina ih je ostala bez posebne odredbe u svojim ugovorima koja im je jam\u010dila mogu\u0107nost umirovljenja uz primanje pune mirovine ukoliko su skupili 35 godina radnog sta\u017ea, \u010dak i ako nisu dosegli zakonski propisanu dob za umirovljenje. “Samo netko tko nikada nije radio u \u017eeljeznicama mo\u017ee misliti da ovaj posao mo\u017ee\u0161 raditi dok ne navr\u0161i\u0161 65 godina”, jednom prilikom kazao mi je jedan mehani\u010dar.<\/p>\n

K faktor<\/strong><\/p>\n

Desetlje\u0107e kasnije, \u017eeljezni\u010dari su izgubili jo\u0161 jedno od svojih klju\u010dnih prava. Radi se o tzv. “K faktoru”, odnosno elementu algoritma kori\u0161tenog za izra\u010dunavanje pla\u0107a. Dok je postojao, jam\u010dio je rast pla\u0107a proporcionalan svakom porastu minimalne pla\u0107e. Otkad je uklonjena ova odredba, minimalna pla\u0107a porasla je na 320 eura, ali se ona \u017eeljezni\u010dara i dalje ra\u010duna u odnosu na minimalnu iz 2011. godine koja je iznosila 142 eura. Osim \u0161to ima negativne materijalne posljedice, ukidanje spomenutog faktora ima i simboli\u010dke implikacije za samopo\u0161tovanje radnika. U radionici za remont u kojoj obavljam terenski rad, Georg, nedavno zaposleni elektri\u010dar koji radi na najni\u017eoj poziciji, zara\u0111uje isti iznos kao i njegov kolega Fane, iako potonji radi na vi\u0161oj poziciji i ima gotovo deset godina iskustva kao kvalificirani radnik. Georgeova pla\u0107a je samo 50 eura ni\u017ea od one glavnog mehani\u010dara Dumitrua koji broji ve\u0107 31 godinu radnog sta\u017ea. Za iskusnije radnike popu Dumitrua i Fanea, ova situacija je nepodno\u0161ljivo frustriraju\u0107a i omalova\u017eavaju\u0107a. Kako je rekao Fane, nedugo prije nego je dao otkaz i svoju sre\u0107u potra\u017eio kao gastarbajter u \u0160vicarskoj, “sada smo pla\u0107eni kao nekvalificirani radnici, sve su nas pretvorili u domare”.<\/p>\n

Problemi \u017eeljezni\u010dara ne zavr\u0161avaju ovdje. Socijaldemokratska vlada Victora Ponte, samoprogla\u0161enog “naj-pro-biznis orijentiranog premijera u Europi”, 2013. godine donijela je zakon kojim je rast pla\u0107a u javnim poduze\u0107ima uvjetovan profitom poduze\u0107a i dosezanjem odre\u0111ene razine u\u010dinkovitosti radnika. Za mnoge \u017eeljezni\u010dare to zna\u010di da u skoroj budu\u0107nosti ne\u0107e dobiti nikakvu povi\u0161icu. Mehani\u010dar lokomotiva kojeg sam posjetio radi za SCRL, firmu koja je ranije bila dio Nacionalne kompanije za putni\u010dki prijevoz (CFR C\u0103l\u0103tori), a sada je nezavisna. No SCRL je i dalje financijski ovisan o isplatama CFR C\u0103l\u0103toria koji je ostao najve\u0107i klijent. Otkad potonjoj ba\u0161 i ne ide najbolje, firma nije u stanju pla\u0107ati svoje dugove prema SCRL-u, \u0161to je dovelo poduze\u0107e za remont dovelo u stanje insolventnosti. U takvoj situaciji neprilike radnika dodatno su produbljene. S jedne strane, insolventnost njihovog poslodavca zna\u010di da ne mogu ugovoriti nikakav privatni zajam. S druge strane, neovisno o tome koliko se trudili na poslu, ne mogu se nadati nikakvoj povi\u0161ici sve dok njihova firma ne postane solventna. Osim toga, mehani\u010darima je prakti\u010dki nemogu\u0107e kvalitetno obavljati svoj posao (“biti kompetitivnima”) zbog nesta\u0161ice rezervnih dijelova, alata i ljudi. U ovakvoj situaciji radnici naj\u010de\u0161\u0107e moraju posezati za ingenioznim, improviziranim rje\u0161enjima ili sastavljati funkcionalne rezervne dijelove od starih, neispravnih. Kako moraju popravljati sve starije strojeve, njihovo “krpanje” postaje sve te\u017ee. Ne samo zbog toga \u0161to im nedostaju dijelovi i alati, ve\u0107 i zato \u0161to njih samih ima znatno manje nego prije. Mnogi iskusni radnici oti\u0161li su u mirovinu, drugi, poput Fanea, dali su otkaz, dok istovremeno postoji manjak radnika koji bi ih mogli zamijeniti. Tehni\u010dke \u0161kole vi\u0161e ne obrazuju elektri\u010dare za lokomotive, a rijetki kvalificirani radnici su voljni prihvatiti posao za minimalnu pla\u0107u u insolventnoj firmi.<\/p>\n

Jedinstvena privilegija rumunjskih srednjih klasa je ta da su u mogu\u0107nosti zahtijevati moralne transformacije prije nego se boriti za neposredne materijalne interese. Ipak, promjene koje one predla\u017eu mogu funkcionirati samo na duge staze. Kao u “ekonomiji kapanja” (trickle-down economics<\/em>), moralne revolucije proizvode dru\u0161tvenu dobrobit, ako ju uop\u0107e proizvedu, tek nekad u neodre\u0111enoj budu\u0107nosti. \u017dive\u0107i na minimalnoj pla\u0107i, li\u0161eni po\u0161tovanja dok ih u normalnom radu i mobilizaciji onemogu\u0107uju isti postsocijalisti\u010dki tr\u017ei\u0161ni procesi koji su dali srednjoj klasi njezin sjaj, \u017eeljezni\u010dari su opravdano umorni od \u010dekanja.<\/p>\n

S engleskog preveo Kre\u0161imir Zovak<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dva vala protesta dogodila su se u prvom dijelu 2017. godine u Rumunjskoj: jedan je mobilizirao srednje klase protiv korupcije, a drugi \u017eeljezni\u010dare u borbi za radni\u010dka prava.
\nTijekom januara i februara, stotine tisu\u0107a urbanih profesionalaca, “bijelih ovratnika”, iza\u0161lo je na ulice prosvjeduju\u0107i protiv zakona koji bi…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":18519,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[85],"theme":[455],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[270],"class_list":["post-18513","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-radnicki-pokret","theme-rad","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18513","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=18513"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18513\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36604,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18513\/revisions\/36604"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/18519"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=18513"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=18513"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=18513"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=18513"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=18513"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=18513"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=18513"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}