{"id":18481,"date":"2017-05-26T07:00:01","date_gmt":"2017-05-26T06:00:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=18481"},"modified":"2021-02-25T10:58:30","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:30","slug":"privatno-kolekcionarstvo-i-javne-institucije-zasto-nema-muzeja-hrvatskih-slikarica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=18481","title":{"rendered":"Privatno kolekcionarstvo i javne institucije: za\u0161to nema muzeja hrvatskih slikarica?"},"content":{"rendered":"

Sli\u010dno mnogim drugim javnim institucijama i servisima, muzeji su proteklih desetlje\u0107a izlo\u017eeni pritisku promjena koje potkopavaju njihovu osnovnu svrhu i cilj. Primjer jednog muzeja najavljenog u Zagrebu pokazuje kako to “hvatanje koraka s vremenom” u muzeologiji \u010desto zna\u010di povratak na modele koji su odavno s pravom napu\u0161teni.<\/strong><\/p>\n

Vi\u0161ednevna manifestacija posve\u0107ena jednom od najzna\u010dajnijih kulturno-obrazovnih institucija modernog doba \u2013 muzeju \u2013 odr\u017eana je pro\u0161log tjedna u 55 institucija diljem Hrvatske. Dobra je to prilika da se podsjetimo kako se koncept \u0161iroke distribucije umjetnosti putem javnih institucija koje \u010duvaju i reprezentiraju artefakte likovnih umjetnosti po prvi puta javlja tijekom Francuske revolucije, kada jakobinci 1793. godine otvaraju javnosti do tada omra\u017eenu staru kraljevsku pala\u010du Louvre koja postaje muzej dostupan svima. Iz same najave doga\u0111aja pod nazivom Dan muzeja daje se naslutiti poku\u0161aj muzealaca da revaloriziraju koncept muzeja kao institucije koja ima aktivnu ulogu u dru\u0161tvu. Tako ga je zami\u0161ljalo i Me\u0111unarodno vije\u0107e muzeja (ICOM) kada je 1977. osnivalo ovu manifestaciju, nagla\u0161avaju\u0107i va\u017enost koju institucija muzeja ima u slu\u017eenju zajednici i njenom razvoju.<\/p>\n

Sude\u0107i prema ovogodi\u0161njem programu hrvatske ina\u010dice ove manifestacije, doma\u0107i muzealci ne pokazuju osobit interes za nevolje s muzejima u malim dr\u017eavicama perifernog kapitalizma gdje se iz godine u godinu ministri\/ce kulture i ministri znanosti me\u0111usobno natje\u010du u rezanju bud\u017eeta za kulturnu i znanstvenu proizvodnju i gdje se jo\u0161 uvijek ne smije javno govoriti da muzeji (i druge kulturne institucije) oskudijevaju financijskim sredstvima za pla\u0107anje osnovne infrastrukture poput struje i grijanja. Staru ICOM-ovu agendu oni radije shva\u0107aju kao poticaj za bavljenje “te\u0161kom” i spornom ba\u0161tinom, koja bi pa\u017enju trebala skloniti sa suvremenijih problema.<\/p>\n

Pritom se nerijetko otvoreno bave kritikom \u2013 kao \u0161to je to slu\u010daj s izlo\u017ebom pod naslovom “Zatvoreni krug: povijest jedne nacionalizacije” u Muzeju Valpov\u0161tine \u2013 “postupaka oduzimanja posjeda kao posljedicom odnosa prema pojedincima u nedemokratskim politi\u010dkim sustavima”, odnosno kritikom procesa nacionalizacije koji je, naslje\u0111uju\u0107i republikansku tradiciju, nakon socijalisti\u010dke revolucije otvorio put mnogim javnim muzejskim institucijama u Hrvatskoj. U muzejskoj se struci period socijalizma, unato\u010d tome \u0161to je doprinosio procesima demokratizacije kulture i kroz izdvajanja za kulturu u iznosu od 3,8% od ukupnog dr\u017eavnog bud\u017eeta (u odnosu na dana\u0161njih 0,4%), umjesto kao Periklovo doba suvremene kulturne proizvodnje tuma\u010di kao mra\u010dni period ru\u0161ila\u010dki nastrojen prema kulturi i ba\u0161tini.<\/p>\n

Poklonjenom konju se ne gleda u zube<\/strong><\/p>\n

Dubiozna shva\u0107anja uloge javnog i javnosti u proizvodnji i distribuciji kulture ilustrira slu\u010daj najave nove muzejske institucije u samom centru Zagreba. Rije\u010d je o Muzeju hrvatskih slikarica ro\u0111enih u 19. st., koji je dodu\u0161e jo\u0161 uvijek na “dugom \u0161tapu”. Prema planovima s kraja 1980-ih, muzej se trebao otvoriti u Radi\u0107evoj ulici na ku\u0107nom broju 24. Adresa je to na kojoj je do nedavno \u017eivio profesor francuskog jezika i (jugo)slavistike dr. sc. Josip Kova\u010di\u0107 (1935.-2017.), strastveni sakuplja\u010d modernog slikarstva koje je ispalo iz slu\u017ebenog kanona nacionalne umjetnosti, a \u0161to uklju\u010duje prije svega djela \u017eena umjetnica. Kova\u010di\u0107 je svoju strast sakupljanja umjetnina \u017eenskih autorica obja\u0161njavao svojim skromnim materijalnim statusom (malom pla\u0107om srednjo\u0161kolskog profesora) koja mu nije dopu\u0161tala da (s)kupi ono \u0161to je zapravo htio \u2013 radove renomiranih umjetnika \u2013 ve\u0107 je bio primoran na zaboravljene, jeftine i neznane: umjetnice.<\/p>\n

Kolekcija tog amaterskog sakuplja\u010da u razli\u010ditim je najavama koje u stru\u010dnoj javnosti pratimo od 1987. trebala poslu\u017eiti kao osnova za novi muzej. Od tada pratimo i narativ o Kova\u010di\u0107u kao “hrvatskom Goetheu”, a koji je osobito je izra\u017een na aktualnoj izlo\u017ebi u Muzeju grada Zagreba “Donator i donacija: ususret Muzeju hrvatskih slikarica ro\u0111enih u 19. st.”, kojom se javnosti predstavlja manji dio njegove kolekcije poklonjene gradu. U romantiziranoj biografiji iz pera muzeologinje dr. sc. \u017darke Vuji\u0107, koautorice izlo\u017ebe, prikazani su herojstvo i mu\u010deni\u0161tvo Kova\u010di\u0107a koji je svoj kolekcionarski “kri\u017eni put” zapo\u010deo potresen stra\u0161nom scenom ru\u0161enja baroknog pila koja se “desila 1945. u procesu nacionalizacije jedne kurije u \u0160trigovi”. Prvu ozbiljniju zbirku umjetnina, onu sitnije plastike, skupljao je na groblju, od odba\u010denih nadgrobnih spomenika, obja\u0161njava se dalje. Prikupljao je i namje\u0161taj iz napu\u0161tenih baroknih kurija i dvoraca koje je naposljetku s nadgrobnim spomenicima ve\u0107inom prodao (a manji dio poklonio) Muzeju Me\u0111imurja u \u010cakovcu.<\/p>\n

Ta bazi\u010dna matematika “malo doniraj \u2013 puno prodaj” vrijedi i za zagreba\u010dku donaciju. Kova\u010di\u0107 je, naime, od 1964. od kada skuplja djela \u017eenskih autorica, ali i umjetnika koji su zbog queer<\/em> tematika ispali iz svakog (konzervativnog) pregleda umjetni\u010dkog stvarala\u0161tva jugoslavenske umjetnosti (o \u010demu se na ovoj izlo\u017ebi \u0161uti) pa do svoje nedavne smrti skupio vi\u0161e od 10.000 artefakata i drugih osobnih predmeta umjetnica, od odjevnih predmeta stvari (\u010de\u0161ljevi za kosu, rukavice, ve\u010dernje haljine) do pisama, dnevnika, rodnih listova, fotografija, svjedod\u017ebi i diploma \u2013 dokumentacije bez koje ovaj iznimno va\u017ean segment povijesti umjetnosti nije mogu\u0107e istra\u017eivati. Od toga tek je ne\u0161to vi\u0161e od 1000 artefakata i dokumenta (zajedno), dakle tek jedna desetina, poklonjena gradu. Ostatak, kao \u0161to nam je telefonski potvrdio ravnatelj Muzeja grada Zagreba Vinko Ivi\u0107, vi\u0161e od 9.000 artefakata, po Kova\u010di\u0107evoj smrti pripalo je Zdravku Miho\u010dincu, poznatom zagreba\u010dkom dileru umjetnina koji je \u2013 jo\u0161 uvijek nije poznato kada \u2013 progla\u0161en Kova\u010di\u0107evim nasljednikom.<\/p>\n

Slaba zamjena<\/strong><\/p>\n

Ne \u010dudi stoga \u0161to, unato\u010d nazivu izlo\u017ebe “Ususret Muzeju hrvatskih slikarica ro\u0111enih u 19. st.”, nikakvih detalja vezanih uz stvarni datum otvaranja tog muzeja nema. Grad Zagreb naime posjeduje tek dvije neadekvatne (podrumske) prostorije u Radi\u0107evoj 24, koje \u2013 slo\u017eit \u0107emo se s ravnateljem Ivi\u0107em \u2013 nisu dostatne za adekvatnu muzejsku reprezentaciju djela donirane zbirke. Ova nesretna okolnost mogla bi poslu\u017eiti kao savr\u0161eni argument za smje\u0161taj tog malog djela donacije tamo gdje ona i pripada: u visoko reprezentativni prostor Moderne galerije, me\u0111u umjetnine koje \u010dine kanon hrvatske umjetnosti, umjesto u getoizirani, izdvojeni prostor (podruma) stana u Radi\u0107evoj 24. No Muzej grada Zagreba nije odustao od ambiciozne zamisli osnivanja zasebne muzejske institucije posve\u0107ene \u017eenskom stvarala\u0161tvu, iako mu pripada tek malen dio Kova\u010di\u0107eve ostav\u0161tine.<\/p>\n

Takva bi se institucija mogla pokrenuti tek otkupom svih umjetnina, kao i stambenog prostora u Radi\u0107evoj, od novog vlasnika Zdravka Miho\u010dineca. Ta se investicija mo\u017ee ostvariti jedino znatnim ulaganjima javnog novca i posebnim anga\u017emanom grada i dr\u017eave kojem se \u017earko nadaju u Muzeju grada Zagreba. Ovakva je zavrzlama za struku i \u0161iru javnost neugodno iznena\u0111enje s obzirom na to da se sukladno darovnom ugovoru Grad desetlje\u0107ima brinuo za zbirku pla\u0107aju\u0107i struju, vodu, grijanje i druge Kova\u010di\u0107eve komunalije. Grad se brinuo i za ostarjelog donatora \u0161alju\u0107i mu svakodnevno topli (u posebnom restoranu pripremljeni) vegetarijanski ru\u010dak.<\/p>\n

Ovi bizarni detalji slu\u017ee prije svega tome da ilustriraju manifestni problem: od javnih se vlasti sada o\u010dekuje da dvaput “otkupljuju” donirano. Posljedica je to logi\u010dnih ograni\u010denja kolekcionarstva: jedan \u010dovjek, ma koliko velik ljubitelj umjetnina bio, za zbirku umjetnina ne mo\u017ee brinuti sam. Muzeologija i za\u0161tita spomenika kulture razvili su kompleksne setove pravila \u010duvanja i prezentacije zbirki umjetnina: od stvaranja visoko kontroliranih mikroklimatskih uvjeta kako bi se konzervirali i o\u010duvali izuzetno fragilni crte\u017ei, skice i slike, preko medijacije sakupljenih znanja i prezentacije umjetnosti prema zajednici, do kompleksnih postupaka \u010di\u0161\u0107enja i restauriranja pojedinih artefakata na kojima se intenzivno radi i po vi\u0161e mjeseci ili godina, a uz vrijeme i stru\u010dnost zahtijevaju i istra\u017eivanja uvjeta nastanka slike te njezino smje\u0161tanje u \u0161iri dru\u0161tveno-politi\u010dki i kulturno-umjetni\u010dki kontekst.<\/p>\n

Sre\u0107om, kao \u0161to smo spomenuli na po\u010detku, prije vi\u0161e od 200 godina izmi\u0161ljena je institucija koja te zadatke najuspje\u0161nije provodi: zove se muzej. Heroizacija privatnog kolekcionarstva i donatorstva slabo prikriva \u010dinjenicu da je ono vrlo lo\u0161a zamjena za javnu instituciju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pro\u0161log tjedna odr\u017eala se vi\u0161ednevna manifestacija posve\u0107ena jednom od najzna\u010dajnijih kulturno-obrazovnih institucija modernog doba \u2013 muzeju. Dobra je to prilika da se podsjetimo kako se koncept \u0161iroke distribucije umjetnosti putem javnih institucija…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":18482,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74,51],"theme":[458,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[169],"class_list":["post-18481","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","tag-privatizacija","theme-drustvo","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18481","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=18481"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18481\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":18553,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18481\/revisions\/18553"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/18482"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=18481"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=18481"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=18481"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=18481"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=18481"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=18481"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=18481"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}