{"id":18432,"date":"2017-05-19T07:30:11","date_gmt":"2017-05-19T06:30:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=18432"},"modified":"2021-02-25T10:58:33","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:33","slug":"klio-muza-gradanskih-povjesnicara","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=18432","title":{"rendered":"Klio – muza gra\u0111anskih povjesni\u010dara"},"content":{"rendered":"

Unutar politi\u010dkog polja u Hrvatskoj, gotovo da je nemogu\u0107e izbje\u0107i rasprave koje ne\u0107e barem okrznuti i tzv. ideolo\u0161ke sukobe oko kontroverznih povijesnih tema. I dok se tu i tamo pojavljuju politi\u010dke opcije koje se svojom hinjenom neutralno\u0161\u0107u poku\u0161avaju suo\u010diti s tim tobo\u017ee delikatnim pitanjima tako \u0161to \u0107e otvoriti arhive i povjeriti njihovo rje\u0161avanje stru\u010dnjacima, treba razmotriti u kojoj su mjeri ideali neutralnosti i nepristranosti same struke bazirani na apoliti\u010dnim iluzijama.<\/strong><\/p>\n

U Zagrebu i jo\u0161 nekoliko gradova, pro\u0161log je tjedna odr\u017ean Kliofest, \u010detvrti po redu festival povijesti u organizaciji brojnih strukovnih udruga i institucija poput Hrvatskog dr\u017eavnog arhiva te Nacionalne i sveu\u010dili\u0161ne knji\u017enice. Pod sloganom “Povijest za sve”, uobi\u010dajeno akademsko-konferencijsko doga\u0111anje oboga\u0107eno je raznoraznim popratnim sadr\u017eajima: izlo\u017ebama, malim sajmom knjiga, kvizovima s povijesnom tematikom, radionicama za djecu i kazali\u0161nom predstavom. Pored inzistiranja na opu\u0161tenoj i \u0161armantnoj slici povijesti s ciljem njezine popularizacije, u sad ve\u0107 tradicionalno pluralisti\u010dkom duhu organizatori su uz nastupe gostiju iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije, Poljske, Ukrajine i Rusije dali prostora manje-vi\u0161e svemu \u0161to se u hrvatskoj historiografiji trenutno proizvodi. Svoju privr\u017eenost pluralizmu festival je ve\u0107 dokazao protekle dvije godine kada je novinar <\/span>Ve\u010dernjeg lista<\/span><\/i> i kvazi-povjesni\u010dar Zvonimir Despot ugostio srpskog povjesni\u010dara Bojana Dimitrijevi\u0107a, ina\u010de poznatog po zagovaranju rehabilitacije Dra\u017ee Mihailovi\u0107a i Milana Nedi\u0107a.<\/span><\/p>\n

Ako ni\u0161ta drugo, ovakav inkluzivni programski pristup barem nudi koliko-toliko realnu sliku stanja ovda\u0161nje historiografije, pa se iz njega daju i\u0161\u010ditati glavne tendencije pisanja povijesti u Hrvata. One nesumnjivo stoje nasuprot <\/span>iluzijama<\/span><\/a> jednog od glavnih organizatora Damira Agi\u010di\u0107a s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta prema kojemu povjesni\u010dari “o pro\u0161losti ne smiju govoriti iz dana\u0161njih perspektiva” niti unositi u svoj rad “radikalne poglede, ni s desna ni lijeva”. Pisanje povjesni\u010dara – banalna je \u010dinjenica – istovremeno uvjetuje, ali i jo\u0161 vi\u0161e odra\u017eava dominantne politi\u010dko-ideolo\u0161ke trendove u zemlji, a i \u0161ire. Selekcija tema i formuliranje istra\u017eiva\u010dkih pitanja neminovno su usko vezani uz povijesni trenutak u kojem se doga\u0111aju. Povjesni\u010dar pi\u0161e u sada\u0161njosti i za sada\u0161njost.<\/span><\/p>\n

Fluidne\u00a0linije rascjepa<\/strong><\/p>\n

Za najve\u0107i dio programa festivala bili su odgovorni ljudi zaposleni na dvije klju\u010dne zagreba\u010dke povjesni\u010darske institucije: Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta i Hrvatskom institutu za povijest.\u00a0<\/span>Kao \u0161to je vjerojatno poznato, prva od njih ugrubo predstavlja liberalno lice hrvatske historiografije, pa su tako njezini predstavnici za vrijeme pretpro\u0161le vlade sudjelovali u izradi prijedloga novog kurikuluma nastave povijesti, a neka vi\u0111enija odsje\u010dka lica su se prometnula u de\u017eurne kriti\u010dare filousta\u0161kih ekscesa.<\/p>\n

Istovremeno, njihovi kolege s uvelike nacionalisti\u010dki orijentiranog Instituta bili su me\u0111u glasnijim kriti\u010darima novog kurikuluma povijesti. Me\u0111u njima se istaknuo Mario Jareb, koji je ranije sura\u0111ivao s <\/span>falsifikatorom<\/span><\/a> Jakovom Sedlarom na filmovima o tzv. Nezavisnoj Dr\u017eavi Hrvatskoj. Ipak, u vi\u0161e navrata se pokazalo da politi\u010dko-ideolo\u0161ke granice izme\u0111u dviju institucija nisu kristalno jasne. Tako je nekoliko profesora s Odsjeka potpisalo peticiju podr\u0161ke biv\u0161em ministru kulture Zlatku Hasanbegovi\u0107u, a Ivo Banac je bio jedan od glasnijih apologeta Karamarkova obra\u010duna s avetima komunizma. Pored toga, iako se na Odsjeku jesu vodile rasprave o javnom zauzimanju stava po pitanju ove ili one revizionisti\u010dke pojave, to se nikada nije dogodilo. \u010cak se ni izglasavanje izjave kojom se osu\u0111uje podr\u0161ka nekih povjesni\u010dara inicijativi za uvo\u0111enjem usta\u0161kog pozdrava “Za dom spremni” u slu\u017ebenu upotrebu u Oru\u017eanim snagama RH, u kona\u010dnici nije dogodilo zbog izostanka konsenzusa.<\/span><\/p>\n

Zasigurno, \u0161to se ti\u010de “kontroverznih” tema kojih su se festivalski paneli dotakli, od Oktobarske revolucije do kulturnih sloboda u SFRJ, ne mo\u017ee se re\u0107i da me\u0111u predstavljenim perspektivama nije bilo razlika. \u0160to se ti\u010de socijalisti\u010dke Jugoslavije, jedna od njih je obuhva\u0107ala uobi\u010dajene anti-totalitaristi\u010dke trope o autokratskoj prirodi SFRJ koju obilje\u017eava “poprili\u010dno totalna kontrola svakodnevnog \u017eivota gra\u0111ana” i u kojoj gra\u0111anin nije mogao ostvariti nikakva prava bez partije. Rije\u010dima Alberta Binga s Hrvatskog instituta za povijest, postojala je kapilarna struktura koja je pro\u017eimala sve slojeve dru\u0161tva. S druge su strane dolazili ne\u0161to nijansiraniji pogledi, ukazivanje na postojanje razli\u010ditih faza u povijesti jugoslavenskog socijalizma i njegovih kulturnih politika, te na uvelike sporadi\u010dnu i neformalnu prirodu cenzure u SFRJ, koja ju razlikuje od sistemati\u010dnijeg pristupa ovom pitanju koji je karakterizirao zemlje Isto\u010dnog bloka. <\/span><\/p>\n

Nadalje, na okruglom stolu povodom stogodi\u0161njice ruskih revolucija koji je moderirao Tvrtko Jakovina mogle su se \u010duti osude napada revolucionarnih vlasti na instituciju braka (sic!) te portretiranje bolj\u0161evi\u010dkih ideja kao naprosto ludih, ali i izrazi po\u0161tovanja prema kulturnim i umjetni\u010dkim dosezima sovjetskih dvadesetih, isticanje modernisti\u010dkog aspekta Oktobarske revolucije otjelovljenog u masovnom opismenjavanju, pa \u010dak i isticanje njezina utjecaja na antikolonijalne revolucije diljem Tre\u0107eg svijeta. Na koncu, govornici su povukli i nekoliko grubih, ahistori\u010dnih kontinuiteta izme\u0111u Staljina i Putina, prokazuju\u0107i populizam kao izvor problema, kako danas tako i u revolucionarno doba, uz pokoju duhovitu opasku o blesavim i neukim masama zavedenim revolucionarnom retorikom.<\/span><\/p>\n

Povijest kao igrokaz<\/strong><\/p>\n

Nasuprot raznovrsnosti ponu\u0111enih interpretacija, ipak je mogu\u0107e izdvojiti odre\u0111ene elemente koji strukturiraju teren na kojem se ovda\u0161nje historiografske polemike vode, koje odre\u0111uju ton rasprava i opseg pitanja koja je uop\u0107e mogu\u0107e postaviti. Prije svega, radi se o inzistiranju na opreci sloboda\/nesloboda kao jedinoj optici kroz koju je mogu\u0107e govoriti o povijesti revolucionarnih re\u017eima. Ona je tako \u010desto svedena na sukob hrabrih, slobodarskih individualaca koji se bore za afirmaciju autonomije pojedinca, s krutim dr\u017eavno-partijskim strukturama koje brane\u0107i ideolo\u0161ke dogme nastoje kontrolirati i nadzirati \u010ditavo dru\u0161tvo. Drugim rije\u010dima: perspektiva je individualisti\u010dka i idealisti\u010dka, materijalna dimenzija povijesti je nebitna, pa se u ulozi protagonista \u010de\u0161\u0107e na\u0111u herojski kulturni disidenti nego, recimo, radnici samoupravlja\u010di. <\/span><\/p>\n

U taj se narativ dobro uklopila kazali\u0161na predstava poznanjskog Teatra osmoga dana izvedena u okviru festivala, u kojoj glumci \u010ditaju vlastite dosjee iz arhiva poljske Slu\u017ebe sigurnosti nastale tijekom 1970-ih godina. Pobjeda nad opresivnim re\u017eimom, koja je glumcima omogu\u0107ila da do\u0111u u posjed svojih dosjea i izlo\u017ee ih na pozornici, na koncu je obja\u0161njena o\u010duvanjem individualne, unutarnje slobode.<\/span><\/p>\n

Rijetko iskakanje u sferu materijalne povijesti ponudila je srpska povjesni\u010darka Radina Vu\u010deti\u0107 koja je u raspravi o kulturnoj cenzuri u SFRJ podvukla \u010dinjenicu da su disidentski kulturni i intelektualni pokreti poput crnog talasa ili Praxisa dugi niz godina \u017eivjeli upravo od dr\u017eavnog novca i infrastrukture. Interesantna koincidencija je ta da se ova rasprava odvijala upravo u tjednu kada se pod pritiskom dugova zatvara 30-ak knji\u017eara Algoritma, \u0161to je portal <\/span>historiografija.hr<\/span><\/a> ozna\u010dio kao jednu od “mnogih kriznih situacija koje presudno utje\u010du na kontinuirani problem distribucije i prodaje povijesnih knjiga”. Iako je populariziranje nakladni\u010dke djelatnosti na polju historiografije i srodnih disciplina od prve godine jedna od klju\u010dnih motivacija za organiziranje festivala, pored \u017ealopojki o opresiji individualnih sloboda, bazi\u010dno pitanje materijalnih uvjeta kulturne proizvodnje uglavnom je ostalo na margini.<\/span><\/p>\n

Pri procjenjivanju realnih dosega ambicija za uspostavljanjem \u201ctotalne kontrole\u201d nad poljem kulturne i intelektualne proizvodnje vlasti biv\u0161e dr\u017eave interesantno je sagledati primjer same historiografije. Kako je istaknuto na predstavljanju knjige Branimira Jankovi\u0107a <\/span>Mijenjanje sebe same \u2013 Preobrazbe hrvatske historiografije kasnog socijalizma<\/span><\/i>, “hrvatski [je] povjesni\u010dar u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji ipak ostao dominantno gra\u0111anski povjesni\u010dar”. 1<\/a><\/sup> Osim \u0161to pokazuje da je povijest ovda\u0161nje historiografije nemogu\u0107e svesti na slije\u0111enje partijske linije, Jankovi\u0107 ukazuje i na to da ignoriranje ekonomske i socijalne povijesti ne predstavlja toliko o\u0161tri zaokret doma\u0107e historiografije u tranzicijskom kontekstu, koliko ambivalentni kontinuitet koji se prote\u017ee i u period prije 1990. godine.<\/span><\/p>\n

Devedesete – kraj i po\u010detak povijesti?<\/strong><\/p>\n

Kraj festivala obilje\u017eila je tribina o ud\u017ebenicima povijesti na kojoj je velika pozornost posve\u0107ena propaloj kurikularnoj reformi. Biv\u0161i predsjednik Povjerenstva za provedbu strategije obrazovanja znanosti i tehnologije Neven Budak, koji je uz to sudjelovao i u izradi prijedloga novog kurikuluma povijesti, istaknuo je kako je reforma profesorima povijesti trebala dati ve\u0107u slobodu pri odabiru tema koje \u0107e obra\u0111ivati, ali je ipak predvidjela jednu, i to samo jednu, temu koju \u0107e svi morati obra\u0111ivati \u2013 Domovinski rat i osamostaljenje Hrvatske. Istina, tim koji je radio na novom kurikulumu povijesti doista je bio izlo\u017een sna\u017enim napadima s desnice, a \u010dak ni ovakvi ustupci nisu bili dovoljni da bi se zaustavile kritike. Bez obzira na to, ukoliko je ovo to\u010dka kompromisa na kojoj bi trebala biti utemeljena neka budu\u0107a reforma, poruka struke \u0107e biti jasna: \u010ditajte povijest s njezina kraja, kroz prizmu ostvarenja stoljetnog sna o samostalnoj dr\u017eavi, jer \u0107e tek tada pri\u010da o prethodnih 13 stolje\u0107a, na na\u010din na koji je ispri\u010dana u \u0161kolskim ud\u017ebenicima, imati nekog smisla.<\/span><\/p>\n

Da zaklju\u010dimo, ne radi se o tome da hrvatskom historiografijom vladaju usta\u0161ofili, ve\u0107 fundamentalni problem le\u017ei u \u010dinjenici da oni koji stoje s druge strane barikada prihva\u0107aju dobar dio istih bazi\u010dnih pretpostavki za bavljenje povije\u0161\u0107u. Na kraju \u010ditave pri\u010de izgleda da se najmanji zajedni\u010dki nazivnik na\u0161e duboko podijeljene historiografije mo\u017ee sa\u017eeti izvrtanjem naglava\u010dke postavke kojom su Marx i Engels otvorili <\/span>Komunisti\u010dki manifest<\/span><\/i>: povijest svih dru\u0161tava nema ba\u0161 nikakve veze s povijesti klasnih borbi.<\/span><\/p>\n

  1. Jankovi\u0107, Branimir: <\/span>Mijenjanje sebe same: preobrazbe hrvatske historiografije kasnog socijalizma<\/span><\/i>, Srednja Europa, 2016., str. 249[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Pro\u0161loga tjedna u Zagrebu i jo\u0161 nekoliko gradova odr\u017ean je Kliofest, \u010detvrti po redu festival povijesti u organizaciji brojnih strukovnih udruga i institucija poput Hrvatskog dr\u017eavnog arhiva te Nacionalne i sveu\u010dili\u0161ne knji\u017enice…<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":18435,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[144],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[88],"class_list":["post-18432","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18432","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=18432"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18432\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":18451,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18432\/revisions\/18451"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/18435"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=18432"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=18432"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=18432"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=18432"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=18432"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=18432"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=18432"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}