{"id":18264,"date":"2017-05-10T01:00:20","date_gmt":"2017-05-10T00:00:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=18264"},"modified":"2021-02-25T10:58:36","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:36","slug":"socijalizam-na-programu-jednostavne-ideje-i-obespravljeni-narodi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=18264","title":{"rendered":"Socijalizam na programu: jednostavne ideje i obespravljeni narodi"},"content":{"rendered":"

Od pada Berlinskog zida naovamo socijalisti\u010dke ideje su diljem svijeta izgubile status relevantnih politi\u010dkih prijedloga. Ipak, nesposobnost no\u0161enja “vladaju\u0107ih ideja” s politi\u010dko-ekonomskim problemima (Agrokor) i paraliza dru\u0161tvene imaginacije (STEM i “tre\u0107e opcije”), dovoljan su razlog za ponovno prebiranje po tim idejama.<\/strong><\/p>\n

Stigmatiziran, prokazan i sveden na karikaturu iz desni\u010darskog imaginarija, socijalizam je godinama izbivao iz glavnih tokova na\u0161ega kolektivnog \u017eivota. Protjerane i trijumfalisti\u010dki zga\u017eene, socijalisti\u010dke ideje dugo su vremena bile izvan aktivnoga politi\u010dkog obzora i redovito izostajale kad se u javnim raspravama otvarala mogu\u0107nost perspektive, pogleda unaprijed i konkretnih rje\u0161enja aktualnih dru\u0161tvenih problema. Dijagnosticiran kao krivac, podmetnut kao problem svih problema u rasponu od “socijalisti\u010dkog mentaliteta” do vje\u010dnog refrena o \u017eilavim i sveprisutnim akterima urotni\u010dko-represivnog aparata, socijalizam je vje\u0161to sveden na periferna pitanja koja se u doma\u0107im okolnostima uvrije\u017eeno nazivaju “ideolo\u0161kim” i predstavljaju, naravno, jedinu istinsku ko\u010dnicu svakom na\u0161em napretku u bolje kapitalisti\u010dko i demokratsko sutra.<\/p>\n

Ostaci ostataka lokalne socijalisti\u010dke historijske konjunkture jo\u0161 su u vrijeme prve faze tranzicije tinjali u spektru vi\u0161estrana\u010dkoga politi\u010dkog \u017eivota, ponajprije zbog pridjeva u nazivu marginalnih, marginaliziranih i u me\u0111uvremenu uglavnom pokojnih stranaka, iako se prije radilo o refleksnim trzajima, \u0161tovi\u0161e: inerciji, ne\u010dega \u0161to je konsenzualno progla\u0161eno dotrajalim, negoli o politi\u010dkoj \u017eivosti u novim okolnostima.<\/p>\n

\u010cu\u0111enje u svijetu<\/strong><\/p>\n

Nesnala\u017eenje i nevidljivost nisu u to vrijeme karakteristike zbog kojih bi vrijedilo bilo \u0161to bilo kome zamjeriti, jer nisu se sna\u0161li ni oni koji se i danas dr\u017ee povla\u0161tenim mjestom znanja i politi\u010dkim orijentirom u globalnim stvarima. Biti na konopcima u sveop\u0107em odbrojavanju na svr\u0161etku “kratkoga 20. stolje\u0107a” nije situacija koju bi trebalo dodatno podebljati, osobito kad “socijalizam 21. stolje\u0107a” Heinza Dietricha ili neka druk\u010dija varijanta demokratskog socijalizma \u2013 koja tu i tamo zazvoni jasno upozoravaju\u0107i da bi mo\u017eda ekonomska sfera mogla biti demokratski organizirana ako politi\u010dka ve\u0107 jest \u2013 tih godina izgleda kao \u010du\u0111enje u svijetu. Danas je posve jasno da je bilo potrebno iskusiti prednosti lokalne varijante kapitalizma da bi se po\u010delo smislenije razmi\u0161ljati o socijalizmu.<\/p>\n

U javnoj sferi, u skladu s historijskim potrebama perifernog kapitalizma, interpelacija je savr\u0161eno ugo\u0111ena pa je, jednako tako desetlje\u0107ima, te\u0161ko na\u0107i komad medijskog vremena ili priliku u kojoj se, kad je posrijedi neka rasprava o socijalizmu i njegovu tuma\u010denju, unaprijed ne zauzme pozicija utemeljena na prokazivanju socijalisti\u010dkoga demokratskog deficita iz perspektive gra\u0111anskog parlamentarizma ili se, u skladu s prevladavaju\u0107im tonovima epohe, odigra klasi\u010dan desni\u010darski adut osude totalitarnih i nedemokratskih re\u017eima kroz motiviku revolucionarnih konzekvencija nakon Drugoga svjetskog rata.<\/p>\n

Pritom posebnu pozornost izaziva jugoslavenska varijanta “bespo\u0161tedne kritike svega postoje\u0107eg” koja se kao diskurzivni arhiv i siguran jamac kontinuiteta krize u samoupravnom socijalizmu pokazuje kao najotporniji i sveprisutni glas, zgranut i osjetljiv na neostvarene ciljeve da se danas vrijedi zapitati je li bio dijelom ustaljenog kriti\u010dkog folklora ili je zbilja prag kriti\u010dke boli tada bio tako nizak i gdje bismo danas stigli s tako visokim kriterijima? Socijalizam je svojedobno proizvodio diskurz o vlastitoj krizi, ustrajno i kontinuirano, \u010dak i uz rast BDP-a vi\u0161e od 9%, a onodobna birokratizacija bila je nesno\u0161ljiva iako je za dana\u0161nje prilike vi\u0161e nalik dobro ure\u0111enom sistemu.<\/p>\n

Ru\u017ea i planiranje<\/strong><\/p>\n

Ono \u0161to se jo\u0161 prije tri desetlje\u0107a smatralo “svjetskim procesom” dugo je, u zemlji koja je u tom svjetskom procesu sudjelovala, bio bizaran motiv izlo\u017een tobo\u017ee superiornom cinizmu, a organizacijska iskustva i vrijednosne smjernice socijalisti\u010dkog razdoblja ostavljene su daleko izvan svake rasprave. Zapravo se u politi\u010dkim debatama socijalizam rje\u0111e koristio od jasne nedvojbenosti “komunizma”, kojim se, u skladu s udoma\u0107ivanjem njegova navodno politi\u010dki pogrdnog zna\u010denja uskla\u0111enog s modnim trendovima nakon pada Zida, odmah nazna\u010duje koja se i \u010dija hermeneuti\u010dka partija igra. Historiografske revizionisti\u010dke legije, marljivo prou\u010davaju\u0107i i vrela i izvore, izvukle su iz gradiva na raspolaganju krucijalne detalje i do\u0161le su do senzacionalnog otkri\u0107a tipa “komunisti su medije koristili agitpropovski”, \u0161to je u dana\u0161nje vrijeme ravno smrtnom grijehu.<\/p>\n

Dodu\u0161e, i danas socijalizam te\u017ee izlazi iz ustiju onih koji u novim okolnostima zagovaraju ideje koje zapravo jesu socijalisti\u010dke, pa su stranke ili politi\u010dki pokreti radije takti\u010dki antikapitalisti\u010dki ili antisistemski, opet u skladu s (pozitivnim) trendovima, kako bi se pozicijski nadvladala popularna stigmatizacija, a idejni spektar podigao na razinu epohe. Commons<\/em> i zajedni\u010dka dobra umjesto prokazanog dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva, na primjer, mjesni odbor i mjesna samouprava umjesto mjesne zajednice \u2013 sve to pokazuje tektoniku diskurza, politike i tendencije historijskog vremena. Naravno da svako vrijeme nosi svoje, a ru\u017ea \u0107e svejedno, ako je ru\u017ea, mirisati neovisno o tome kako ju zvali.<\/p>\n

Sve nabrojano samo je dio \u0161ireg spektra i svojevrstan odgovor na pitanje koje tek treba postaviti: za\u0161to je danas napokon potrebno govoriti o idejama socijalisti\u010dkog ure\u0111enja zajednice i za\u0161to se sve vi\u0161e \u010dini da su u trenucima ekonomskog kolapsa na primjeru Agrokora, politi\u010dko-parlamentarnog na primjeru recentne krize kraha vladaju\u0107eg politi\u010dkog “partnerstva” HDZ-a i Mosta ili pak to\u010dki vrenja u raspolaganju javnim dobrom, o \u010demu svjedo\u010di primjer koncesije na bolsku pla\u017eu ili obrana kvartovskog parka u Zagrebu, implicitno ili eksplicitno, socijalisti\u010dko polje pokazuje kao poticajno. Mo\u017eda je samo osje\u0107aj, a mo\u017eda i kao osje\u0107aj vara, ali \u010dini se da se jedan ciklus pribli\u017eava svome kraju i da njegova dostignu\u0107a nisu unaprijedila ni zajednicu niti njezin dru\u0161tveni \u017eivot.<\/p>\n

Strukturno, imaju\u0107i u temeljnom interesu upravo zajednicu, kolektiv, dru\u0161tvo, socijalisti\u010dki je habitus, za razliku od recentne kapitalisti\u010dke konjunkture, posve druk\u010dijeg porijekla. \u010cinjenica da se manjak dru\u0161tvene koristi posljednjih desetlje\u0107a tuma\u010di \u010de\u0161\u0107e kao zakazivanje demokracije nego kao nedostatak kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje svijeta, dovoljno svjedo\u010di o sku\u010denosti temeljnih pretpostavki. Vjerojatni razlozi jesu u zami\u0161ljanju zajednice odnosno dru\u0161tva, osobito u okolnostima u kojima rasto\u010dena zajednica na civilno-sektorskim radionicama u\u010di \u0161to je solidarnost, umjesto da je solidarnost \u010dini zajednicom. S druge strane, budu\u0107i da svako promi\u0161ljanje dru\u0161tva nu\u017eno kre\u0107e iz odnosa u sferi rada, danas je vi\u0161e nego jasno, osobito na primjeru Agrokora, kako sfera rada zapravo izgleda i kakva je narav nekad pri\u017eeljkivanog slobodnog tr\u017ei\u0161ta. U usporedbi s tom \u010dinjenicom, planiranje doista izgleda kao rje\u0161enje.<\/p>\n

Povratak socijalizma u igru?<\/strong><\/p>\n

To nas vodi u slijed historijske argumentacije i okretanje glave unazad, \u0161to u na\u010delu iziskuje promjenu u na\u010dinu tuma\u010denja. Komparacija je pretpostavljena kao neizvediva i nepotrebna jer se stigmatizirano dru\u0161tvo i totalitarni nedemokratski re\u017eim ne mo\u017ee uspore\u0111ivati s opre\u010dnim dru\u0161tvenim modelom.<\/p>\n

Tako, na primjer, recentna feti\u0161izacija STEM podru\u010dja, tzv. STEM revolucija, u obliku robota u \u0161kolama nema, naravno, zajedni\u010dkih to\u010daka ili djelokrug s klasi\u010dnim rasporedom znanja ili zagovora odre\u0111enog tipa dru\u0161tveno potrebnog znanja u poodmakloj fazi socijalisti\u010dke modernizacije. Vrijedi spomenuti \u010dinjenicu da je na pragu 1980-ih struktura znanstveno-istra\u017eiva\u010dkih organizacija prema znanstveno-istra\u017eiva\u010dkim podru\u010djima u postotcima nudila sljede\u0107u sliku: humanisti\u010dko 10,9 %, dru\u0161tveno 18 %, prirodno 11,7 %, medicinsko 18,7 %, tehni\u010dko 25%, biotehni\u010dko 15,7 %, \u0161to uklju\u010duje i industrijske institute i znanstvene jedinice u sklopu proizvodnih sistema, \u0161to je danas raritet ili, \u0161tovi\u0161e, anomalija, a ishodi i transformacije u kojima se danas nalazi i traje dio toga nekad javnog i historijski naslije\u0111enog pogona (Imunolo\u0161ki zavod, Brodarski institut, Plivin, Kon\u010darev itd.) zahtijevao bi smisleniju analizu veze industrijskog i znanstvenoistra\u017eiva\u010dkog podru\u010dja u godinama modernizacije i dana\u0161njeg trajanja na periferiji. A zbrajanje postotka humanisti\u010dkih i dru\u0161tvenih znanstveno-istra\u017eiva\u010dkih organizacija, uz uvijek potrebnu napomenu da dru\u0161tveno podru\u010dje dominantno \u010dine ekonomija i pravo, pokazuje da STEM stoji relativno vrlo dobro. Detaljnija bi analiza veoma jednostavno pokazala razmjer i subjekte lo\u0161ih odluka jer nije “socijalizam” osnovao devet studija povijesti, ni tri talijanistike na udaljenosti od sat vremena vo\u017enje autobusom, niti je od STEM-a radio privatno-javni spektakl.<\/p>\n

Ili primjer neprofitnih medija kao jasan model kako bi informiranje moglo funkcionirati izvan politi\u010dko-financijskog reketa. Polje koje nije doslovce prega\u017eeno samo zato \u0161to su u nekim povjerenstvima odlu\u010divali vi\u0161e “na\u0161i”, a manje “njihovi”, nego i zato jer je kao projekt otvaralo posve druk\u010diju perspektivu i omogu\u0107avalo cirkulaciju ideja izvan neposredne sistemske kontrole. Na sli\u010dan se na\u010din mo\u017ee protuma\u010diti i brutalan nestanak nekih izdanja, kao \u0161to je hrvatski Le monde diplomatique<\/i>, jer njihova koncepcija ne pripada logici financiranja projekata unutar kulturnog polja. Primjeri nisu tek dokaz “ideolo\u0161kog” obra\u010duna ve\u0107 klasi\u010dnog zatiranja strukture u nastajanju. Za minimalni financijski ulog zajednica je dobila maksimalni proizvod koji je usput dijelom amortizirao otpu\u0161tanja u korporativnom medijskom sektoru. Socijalizam?<\/p>\n

Okolnosti su, dakle, takve da zahtijevaju temeljitu promjenu politi\u010dkog registra, barem kroz politiku odozdo i ne\u0161to radikalnije formuliranje ciljeva. Nakon godina ozbiljnog okoli\u0161anja \u0161to s prosvjetiteljstvom, antifa\u0161izmom i modernizacijom, ula\u017eenja u rasprave s drugom stranom koja uime demokratskog kapitala osporava neosporivo, izgleda posve jasno na \u0161to ne treba tro\u0161iti energiju. Kada se socijalizam, stjeran u kut kao dio problema aktualne historijske konjunkture, oslobodi bespotrebne diskurzivne stigme i vrati u igru kao rje\u0161enje, mogao bi otpo\u010deti novi ciklus. Sude\u0107i po idejama koje se pojavljuju na lokalnim izborima, izgleda da napokon nismo daleko od toga.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Stigmatiziran, prokazan i sveden na karikaturu iz desni\u010darskog imaginarija, socijalizam je godinama izbivao iz glavnih tokova na\u0161ega kolektivnog \u017eivota. Protjerane i trijumfalisti\u010dki zga\u017eene, socijalisti\u010dke ideje…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":1034,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-18264","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18264","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=18264"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18264\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":18271,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18264\/revisions\/18271"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1034"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=18264"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=18264"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=18264"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=18264"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=18264"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=18264"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=18264"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}